| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 06/03/2013 : 19:22:52
|
Lincoln, r. Steven Spielberg, SAD, 2012.
S čak 12 nominacija za Oscara, uključujući one za najbolji film, glavnu i dvije sporedne uloge te adaptirani scenarij, politička biografska povijesna ratna drama „Lincoln“ redatelja Stevena Spielberga, za naslovnu rolu u kojoj je Daniel Day-Lewis nagrađen Zlatnim globusom, svakako se doimala favoritom u ovogodišnjem nadmetanju za pozlaćenu statuu američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Nimalo iznenađujuće, jer posrijedi je sasvim po ukusu sijedih glava akademijinih glasača koncipiran, raskošno produciran i ambiciozan „period piece“ koji se bavi likom i segmentom djela 16. američkog predsjednika, jedne od najvažnijih i najutjecajnijih figura u povijesti „novog svijeta“. Također, riječ je o djelu kojim autor na jasan, angažiran, ali i razmjerno distanciran način drži lekciju o američkom građanskom društvu, onom nekad kao i ovom danas.
Štoviše, riječ je o pretjerano politiziranom filmu koji se više od osobnošću naslovnog lika bavi „velikim“ temama društvene pravednosti i morala, čiji redatelj u jednom od foršpana korištenjem dokumentarnih crno-bijelih snimaka protagonista uspoređuje s Martinom Lutherom Kingom, Mahatmom Gandhijem i Nelsonom Mandelom, te u kojem Lincoln i previše puta izgovara riječ „narod“. Da, zasad posljednji film Stevena Spielberga, filmaša koji je ratnom dramom „Put rata“ uskočio u cipele Johna Forda, neuvijena je politička lekcija, u osnovi propagandno djelo kojim se autor kroz priču o jednom od prijelomnih događaja u američkoj povijesti – donošenju Proglasa o emancipaciji odnosno o ukidanju ropstva - zalaže za reafirmaciju određenih vrijednosti koje su se prema njemu povukle pred socijalnom nepravdom i neetičnošću. Pretjerana politiziranost ne znači da je „Lincoln“ slab film, no posrijedi je odveć hagiografsko ostvarenje u kojem idealiziranje protagonista u određenoj mjeri u drugi plan stavlja maestralnu i u pravilu izuzetno sugestivnu režiju, impresivnu scenografsku i kostimografsku rekonstrukciju razdoblja, te galeriju često minimalistički profiliranih ali vrlo plastičnih i efektnih sporednih likova. Isti je slučaj s iznimno dojmljivom i atmosferičnom fotografijom Janusza Kaminskog, očekivano monumentalnom glazbom Johna Williamsa i nizom sjajnih glumačkih kreacija, od onih za Oscara nominiranih Tommyja Leeja Jonesa i Sally Field, preko pouzdanog Davida Strathairna i veterana Hala Holbrooka, do minijatura u izvedbama Glorie Reuben i S. Epathe Merkerson.
U opisanom je kontekstu šteta što su Tommy Lee Jones i Sally Field naposljetku ostali bez Oscara, jer je film u konačnici osvojio "samo" nagrade za najbolju glavnu mušku ulogu i najuspjeliji produkcijski dizajn. Premda je iza njega izuzetno respektabilna redateljska karijera duga puna četiri desetljeća tijekom kojih je nagrađen s 3 Oscara, iako je posrijedi ključni autor novog Hollywooda koji je u drugoj polovini 70-ih zajedno s Georgeom Lucasom obnovio žanrove pustolovnog i znanstveno-fantastičnog filma i tako spasio „tvornicu snova“, te premda je riječ o filmašu koji praktički stalno radi na nekoliko projekata istovremeno, Stevenu Spielbergu dio kritike ni danas nije spreman priznati status ozbiljnog umjetnika. Kao što je bilo razvidno i iz nerijetko omalovažavajućih napisa o spomenutom „Put rata“, unatoč ambicioznim remek-djelima poput „Schindlerove liste“, „Spašavanja vojnika Ryana“, „Uhvati me ako možeš“ i „Münchena“, da nabrojimo samo neke znane naslove, Spielberga dio kritičara i danas prvenstveno drži zabavljačem koji je s Lucasom najodgovorniji za infantilizaciju holivudskog mainstreama i koji navodno još uvijek pati od kompleksa nevoljenog djeteta i osjećaja da mora stalno potvrđivati svoju umjetničku veličinu.
Štoviše, dio kritike na temelju Spielbergova dosadašnjeg opusa, iz osobnosti njegovih junaka te iz njihovih želja i postupaka detektira i određena obilježja autorova karaktera. U svojim djelima on se bavi emotivnim osobama koje pokušavaju prevladati svoje racionalne strane, neurotičarima progonjenima težnjom za samoispunjenjem i osjećajima nepripadnosti, odraslima čije su osobnosti obilježene infantilnošću, pojedincima iz disfunkcionalnih obitelji i hičkokovski običnim ljudima u zahtjevnim situacijama. Spielberga intrigiraju relacije roditelja i djece, rekonstruiranja narušenih obitelji uz pomoć fantastičnih likova kakvi su E.T. i kapetan Kuka, razvijanje snažnog muškog prijateljstva u suočenju s velikom opasnošću ili ratom, izgradnja vjere pojedinca u samog sebe i svoje mogućnosti te sraz čovjeka i stroja odnosno humanosti i mehanizacije. I kad se čini da je primarno zabavljač, Spielberg naginje sjeti i tjeskobi te kao da želi za nekim prošlim, možda boljim i ljepšim vremenima.
Dijelom na knjizi „Team of Rivals: The Political Geinus of Abraham Lincoln“ Pulitzerovom nagradom ovjenčane američke povjesničarke Doris Kearns Goodwin temeljen i za deset nagrada BAFTA nominiran film, u realizaciji kojeg su Spielberg i scenarist Tony Kushner konzultirali i Lincolnova pisma te brojne knjige i studije o njemu, započinje sekvencom krvave i bestijalne bitke kod Jenkins Ferryja. U toj bitci u redovima Unije bori se i mnogo tamnoputih vojnika, od kojih će dvojica jedne skore večeri na samom početku siječnja 1865. pri slučajnom susretu s neposrednim i empatičnim Lincolnom s njim povesti i ozbiljniji razgovor o svom statusu i pravima, u kojem će izraziti nadu da bi jednog dana mogli biti ravnopravni s bijelcima te dobiti i pravo glasa. Taj će razgovor prekinuti dvojica mladih, mnogo nezrelijih i neiskusnijih bijelih vojnika, a jedan od tamnoputih će se udaljiti citiranjem nadahnutog predsjednikova govora nakon bitke kod Gettysburga. Tijekom čitave te scene kamera Lincolna prikazuje s leđa, približava mu se dok se tamnoputi vojnik udaljava da bi scena završila poluprofilom zamišljenog i neznano kud zagledanog predsjednika.
Ni u slijedećoj sekvenci, igrano-animiranom prikazu Lincolnova sna o plovidbi u nepoznatom smjeru, njegovo lice ne vidimo jasno nego maglovito i mutno, a dok stoji na pramcu broda opet ga većinom promatramo s leđa. I u slijedećoj sceni, dok zavaljen na krevetu u Bijeloj kući zabrinutoj i požrtvovnoj supruzi Mary Todd prepričava svoj san, njega vidimo nejasno u drugom planu odraza u zrcalu, dok je u prvom planu Maryno lice. Takav prosede Spielberg zadržava tijekom čitavog filma, pogrbljen i u hodu usporen Lincolnov lik baš kao i njegovo lice dominantno prikazujući iz profila i poluprofila te s leđa, odnosno u dubini kadra i povremeno u sjeni, a njegovu licu se približava u trenucima donošenja i argumentiranja važnih političkih odluka s jedne, odnosno intimnih obiteljskih situacija i razgovora sa Mary i sinovima Robertom i Thomasom s druge strane. U interpretaciji Spielberga i Kushnera, koja se podudara s onom Karla Marxa, Lincoln je bio i idealist i pragmatik, i vizionar i oportunist, i pomalo naivni sanjar i iskusan političar vješt u zakulisnim igrama, istodobno i očinski blag i podjednako očinski strog i prema vlastitoj djeci i prema običnim ljudima.
Ukratko, Lincoln je bio praktički arhetipski čovjek sa svim slabostima i vrlinama, duhovita osoba koja nije znala pričati viceve i smiješne anegdote, brižni otac koji idealima vođenog sina odgovara od prijavljivanja u vojsku, te prema autorima naposljetku, dok Mary tijekom vožnje kočijom ranog proljeća 1965. pripovijeda o tome kako bi želio posjetiti Jeruzalem „kojim su hodali David i Solomon“, i gotovo biblijska figura usporediva sa starozavjetnim prorokom. Problematična je i idejna razina filma, odnosno Spielbergovo divljenje prema njemu superiornoj američkoj demokraciji, koja je čak i u tako teškom i tragičnom vremenu kakvo je ono ratno sposobna za izvođenje revolucionarnih svjetonazorskih i civilizacijskih promjena. Usporedbe filmskog Abrahama Lincolna i stvarnog Baracka Obame, koji na valu „rata protiv terorizma“ navodno mijenja i poboljšava američko društvo, pritom se nameću same od sebe.
Čitav film je sličan naglašenim suprotnostima oslikanom Lincolnovu liku, izrazito komorno i dijaloško ostvarenje u kojem dijelom odveć teatralnoj interpretaciji glumačkog perfekcionista Daniela Day-Lewisa nedostaje strasti i energije, što je zasigurno posljedica i odabrane izvedbene strategije Spielberga i Kushnera. Dok se Day-Lewisov Lincoln stalno kreće rubom karikature koji ipak nikad ne prelazi, film mu u dobroj mjeri krade i u njega mimikom lica, gestama i grimasama eros unosi sjajni Tommy Lee Jones u liku makijavelističkog republikanskog radikala Thaddeusa Stevensa. Predsjednikov bliski suradnik W.N. Bilbo u izvedbi Jamesa Spadera pretjerano je temperamentan i ekscentričan lik, a Taddeus Stevens je onaj koji će odigrati najvažniju ulogu i na svoju stranu pridobiti prijetvorne i nesigurne demokrate. Iako nedvojbeno velikom američkom predsjedniku pristupa udivljeno i posve nekritički, Spielberg to radi bez trivijalnosti i patetike, što itekako vrijedi cijeniti.
Featurette o filmu u trajanju od 20 minuta:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38020 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/03/2013 : 15:36:26
|
| Zar ne postoji topic za trailere novih filmova? |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 09/03/2013 : 19:02:07
|
nema veze ajde...
kaj znači stiže Hangover, treći dio?
ne bi se iznenadio ako naiđe na sveopće zgražanje publike i kritike... |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38020 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 09/03/2013 : 19:48:20
|
ne samo to, nego prvi put cujem da se prica o trilogiji... i zavrsnici
izgleda zanimljivo, opet Vegas :)
(nisam ni znao da takav topic postoji :o)
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/03/2013 : 20:05:20
|
| Prije nešto više od godinu dana pisalo se da bi sve trebala biti tetralogija, svaki put s drugim likom kao središnjim. Onda se, međutim, stvar zakomplicirala jer su glumci postali manje ili veće zvijezde, i samim tim prilično skupi. Pretpostavljam da je zbog toga, a i zbog nedostatka ideja što je gadno srozalo i "dvojku", čitav projekt skraćen na tri dijela. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 09/03/2013 20:06:12 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/03/2013 : 10:37:23
|
Ako pitaš mene, a ne džonija, pogledao sam.
Bolji mi je od "jedinice", energičnije, sugestivnije i preglednije režiran, boljeg ritma i rada s djecom, i s manje nelogičnosti i proizvoljnosti. Čak je i šarmantniji, i recimo tako odraslima gledljiviji.
Nažalost, u prvom dijelu jako dobra Nina Mileta ovdje je prilično gurnuta u drugi plan, pohvalno je što su roditelji uglavnom samo statisti u pozadini, Žarković vrlo dobro režira scene s nogometom (iskustvo iz Ajmo žuti), a i sama priča je zanimljivija.
Nažalost, treći dio će opet režirati Daniel Kušan. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 10/03/2013 : 18:01:15
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ako pitaš mene, a ne džonija, pogledao sam.
Bolji mi je od "jedinice", energičnije, sugestivnije i preglednije režiran, boljeg ritma i rada s djecom, i s manje nelogičnosti i proizvoljnosti. Čak je i šarmantniji, i recimo tako odraslima gledljiviji.
Nažalost, u prvom dijelu jako dobra Nina Mileta ovdje je prilično gurnuta u drugi plan, pohvalno je što su roditelji uglavnom samo statisti u pozadini, Žarković vrlo dobro režira scene s nogometom (iskustvo iz Ajmo žuti), a i sama priča je zanimljivija.
Nažalost, treći dio će opet režirati Daniel Kušan.
iako je meni osobno bilo pomalo čudno kaj je Žarković redatelj budući da su njegovi istaknuti projekti prvenstveno režiranje TV serija (npr. Stipe u gostima i "Odmori se, zaslužio si", ako se ne varam bio je režirao nekoliko iz "Bitangi i princeza"). a mislim da dosad čak ni nije režirao niti jedan dugometražni igrani. al evo, izgleda da se dobro snašao. još evo ak je "bolji ritam i rad s djecom" kak ti veliš, znači da lik očito bolje zna režirat dječje glumce.
EDIT: znači i treći dio će se snimit? nisam znao...
zašto "nažalost" u vezi toga da će film režirat Kušan jr.? |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 10/03/2013 18:13:14 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/03/2013 : 22:21:39
|
| Radit će se i treći i četvrti, Ljubav ili smrt i Uzbuna na zelenom vrhu, a treći se počinje snimati već na ljeto, ako se što ne promijeni. Kažem nažalost za Kušana jr. jer će to pretpostavljam biti kvalitativni korak natrag u odnosu na Zagonetnog dječaka, recimo onoliko koliko je Koko i duhovi slabiji od ovog. Ali možda i griješim, bar se nadam. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
natural_error
Starting Member
Croatia
92 Posts
Member since 21/02/2013 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/03/2013 : 13:38:02
|
Elem, kao što sam nedavno najavio, sjajna Tajna u njihovim očima (El secreto de sus ojos) Juana Joséa Campanelle:
U izvrsnom i nagrađivanom crnohumornom trileru "Sjećanja na ubojstvo" južnokorejski redatelj Joon-ho Bong istinitu storiju o lovu na prvog službeno priznatog serijskog ubojicu u svojoj zemlji iskoristio je za stvaranje neobičnog križanca mračne i tjeskobne trilerske priče i subverzivne crne komedije. Kroz zaplet o skupini grubih policijskih istražitelja koji sredinom 80-ih godina u provinciji pokušavaju ući u trag okrutnom ubojici mladih djevojaka, daroviti je autor ponudio uzbudljiv, izvrsno glumljen, vrlo atmosferičan i vješto režiran pesimističan prikaz korejskog društva u kojem je kao najvećeg zločinca prokazao ondašnji vladajući režim. Joon-ho Bong je svoj film koncipirao kao dojmljivu žanrovski usmjerenu sociološku alegoriju o patološkom naličju društva u kojem je vladavina vojne diktature neizbježno generirala psihopatske ubojice i zločince. U takvoj zajednici osobiti pojedinci su unatoč svom profesionalizmu i pravičnosti osuđeni na donkihotovske borbe s vjetrenjačama korumpiranog birokratskog sustava i sveprisutnih nepravdi, uz narastajuću svijest o vlastitoj nemoći i izloženosti manipulacijama od strane višepozicioniranih pojedinaca ogrezlih u nemoral i kriminal.
Osjećaj uzaludnosti osobnog angažmana u srazu s degeneriranim i otvoreno zločinačkim socijalnim mehanizmima jedan je od motiva koji se konstantno provlači i kroz sjajnu psihološku romantičnu krimi-dramu "Tajna u njihovim očima" iskusnog no dosad sasvim nepoznatog argentinskog filmaša Juana Joséa Campanelle. Djelo 2010. godine apsolutno zasluženo nagrađeno Oscarom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja te ovjenčano dvjema španjolskim filmskim nagradama Goya probojno je ostvarenje u gotovo tridesetpetogodišnjoj karijeri glumca, producenta, scenarista i redatelja koji je zanat dugo pekao i u Americi radom na televizijskim serijalima "Zakon i red", "L.A. Dragnet" i "Doktor House". Prihvativši se adaptacije hvaljenog romana "The Questions of Your Eyes" svog sunarodnjaka Eduarda Sacherija, Campanella je snimio iznenađujuće zrelo i slojevito, maestralno režirano, izuzetno sugestivno, dojmljivo emotivno i nerijetko začudno poetično djelo iznimne snage. Riječ je o filmu koji je teško a možda i nemoguće sasvim precizno žanrovski definirati, jer se temeljni kriminalistički zaplet od samog početka polagano, vrlo pedantno i minuciozno razvija u mnoštvu smjerova i rukavaca, kreirajući žanrovski raznorodnu i bogatu fresku životnih i suptilno psihološki iznijansiranih likova i njihovih međuodnosa, s nenametljivo provedenom no posve razvidnom sociokritičkom oštricom u pozadini.
U središtu priče nalazi se umirovljeni i ostarjeli sudski istražitelj Benjamín Esposito, dobrano umoran i rezigniran čovjek koji se 1999. godine iz provincije vraća u Buenos Aires, odlučan napisati roman o slučaju koji je presudno obilježio njegov osobni i profesionalni život. Dva i pol desetljeća ranije Benjamín se s najboljim prijateljem i kolegom Pablom Sandovalom prihvatio istrage silovanja i ubojstva mlade žene, supruge očajnog bankovnog službenika Ricarda Moralesa. Uz pomoć ambiciozne i atraktivne mlade kolegice Irene Menéndez Hastings, djevojke pred udajom koja će im ubrzo postati šefica, istražiteljski će par ubrzo shvatiti da je pred njima zadatak koji nadilazi njihove ovlasti i mogućnosti. Naime, nakon što na temelju jedne stare fotografije iz žrtvina stana dođu na trag njezinom znancu iz djetinjstva Isidoru Gómezu, te nakon što iz njega uspiju izvući priznanje o počinjenom ubojstvu, Benjamín, Pablo i Irene ubrzo će se suočiti s opstrukcijom i produženom rukom režima u vlastitim redovima. Godina je 1975., ljeto ranije umro je Juan Perón i zemlju kojom vlada njegova treća supruga Isabel potresaju sukobi peronista i fašista predvođenih generalom Jorgeom Rafaelom Videlom. Godinu kasnije vojna hunta s Videlom na čelu oružjem i tenkovima svrgnut će marionetsku vlast Isabel Perón, čime će započeti dugotrajan proces poznat pod nazivom "prljavi rat". U tom će procesu tijekom sljedećih sedam godina uz bezobzirno kršenje ljudskih prava izginuti veliki broj ljudi, dok će se njih gotovo 30 tisuća neslužbeno proglasiti nestalima. Dakako, riječ je o osobama koje su uhićene i bez suđenja potajno ubijene najvećim dijelom od strane eskadrona smrti i neformalnih naoružanih skupina koje su terorizirale stanovništvo.
Kad se pokaže da je i psihopat Isidoro Gómez član jednog takvog eskadrona odnosno ubojica u službi režima, Benajmín, Pablo i Irene otkrit će da je njihov prijetvorni i korumpirani donedavni kolega Romano na čelu tog eskadrona. A kad ubrzo kao pogrešna žrtva ubojica padne i Pablo, jer su ga asasini zamijenili za Esposita, Benjamín se na nagovor Irene odluči skloniti u provinciju. Ondje će provesti sljedećih četvrt stoljeća te uz obavljanje nezahtijevnog posla odraditi i desetogodišnji brak bez ljubavi i strasti. Posve razumljivo, jer ljubav njegova života je Irene, nekad senzualna djevojka a na kraju 90-ih privlačna žena kojoj se nikad nije usudio otvoreno iskazati svoje osjećaje.
Upravo je pod utjecajem proze Gabriela Garcíe Márqueza koncipiran kompleksan romantični odnos Benjamína i Irene, relacija koja se na intimnoj razini do samog kraja profilira isključivo kroz skrivene poglede, suspregnute pokrete i neizgovorene riječi, u središtu Campanellina zanimanja. Majstorski vodeći naraciju na dvije vremenske razine prijelazi među kojima su potpuno neprimjetni, pri čemu svaka od razina sadrži dodatne vremenske skokove, redatelj kreira zavodljivu i gdjekad hipnotički sugestivnu cjelinu koja obiluje elipsama i naznakama kojima se gledateljima prepušta da u skladu s vlastitim senzibilitetima naslute i na određeni način zaokruže kompletnu sliku. Studiozan pristup likovima i profiliranju karaktera posljeduje njihovom fascinantnom plastičnošću i životnošću, kojima pridonose i sjajni dijalozi kao i mnogo humora. Dok je sam Benjamín u izvedbi Ricarda Darina neosporno punokrvan no ipak razmjerno tipski filmski protagonist, iz drugog se plana pomalja lik Pabla, prividno neozbiljnog i duhovitog cinika i alkoholičara koji će se u možda ključnom trenutku prometnuti u pravog junaka i žrtvovanjem vlastitog života spasiti Benjamínov. No to i ne mora biti istina, jer gledatelj baš kao ni drugi likovi zahvaljujući elipsi nikad ne doznaje točne okolnosti Pablove pogibije, već nam tek preostaje vjerovati u Benjamínovu verziju događaja prema kojoj se njegov prijatelj ponio kao heroj. Mnogi takvi detalji u filmu ostaju tek naznačeni i skriveni elipsama, što dodatno pridonosi njegovoj intrigantnosti, punoći i značenjskom bogatstvu.
Odnos ili igra stvarnosti i fikcije još je jedan motiv koji redatelj Campanella efektno provlači već od uvodnih kadrova. Spremajući se za pisanje romana o događajima iz 1974., Benjamín na samom početku sebi priznaje da nije siguran kako su se stvari odvijale i što se točno zbilo, odnosno da ne zna što je pravo sjećanje a što tek "sjećanje na sjećanje". Kad u završnici Irene pročita zgotovljeni Benjamínov roman, ona mu prigovori da se neki događaji nisu tako zbili, na što joj on odvrati da ipak jesu jer su takvi u njegovu sjećanju. A kao što u jednom trenutku kaže Benjamín, čitav naš život zapravo se svodi na sjećanje.
Sam naslov "Tajna u njihovim očima" odnosi se na dvije fotografije koje se pojavljuju u različitim okolnostima, a vezane su uz Benjamína i ubojicu Isidora Gómeza. Oba muškarca na njima s gotovo identičnim izrazima lica iskosa promatraju voljene žene, Benjamín Irene a Gómez svoju buduću žrtvu, u koje su nesretno zaljubljeni. No dok će nesigurni Benjamín dijelom silom prilika a dijelom i idući linijom manjeg otpora prešutjeti i zanijekati svoju ljubav prema Irene koja će udajom također završiti u ne baš sretnom braku, Gómez će se prometnuti u psihopata i asasina. Isprva navlas isti pogledi tako će rezultirati dijametralno suprotnim posljedicama, a oni koji gledaju naći će se u zamijenjenim ulogama lovca i žrtve. Ipak, Benjamín će naposljetku, makar i s 25 godina zakašnjenja, realizirati svoju ljubav prema Irene koja si isto tako nije bila spremna pravovremeno priznati osjećaje prema muškarcu kojeg istinski voli. Ključna emotivna scena u filmu, ona rastanka Benjamína i Irene sredinom 70-ih koja se odvija na željezničkom kolodvoru i kroz prozor vlaka u kretanju, izvedena je iznimno poetično i neodoljivo asocira na remek-djelo "Kratak susret" Davida Leana.
Istodobno, psihopat Gómez će kao progonjena zvijer završiti u doživotnom kavezu. Naime, doznavši identitet ubojice svoje supruge te shvativši da dotični kao izopačeni sluga podjednako izopačenog režima uživa zaštitu od bilo kakvih sankcija, zastrašujućim demonima progonjeni Ricardo Morales preuzet će pravdu u svoje ruke. Koju godinu nakon ubojstva supruge on će ući u trag Gómezu te, inscenirajući njegovu smrt nesretnim slučajem, zločinca smjestiti u ćeliju izgrađenu u podrumu svoje kuće. Kad pred kraj s Benjamínom otkrijemo da Morales već duže od dva desetljeća Gómeza drži zarobljenog, svakodnevno mu šutke donoseći hranu dok ovaj prljav i polulud moli za makar koju riječ razgovora i komunikacije, jasno je simboličko značenje tog uznemirujućeg simbiotičkog odnosa koji počiva na zločinu, mržnji i možda nikad adekvatnoj kazni. U postperonističkoj Argentini pod vlašću vojne hunte malo je tko mogao ostati nedužan i pošteđen ako ne statusa žrtve a ono barem uloge krvnika. U društvu u kojem su carevali nemoral i nepravda jedini je izlaz predstavljalo preuzimanje pravde u svoje ruke, a posljedice tih tragičnih vremena osjećaju se još i danas. Poruke filma koje Juan José Campanella mudro ne šalje poštom time bivaju još tjeskobnije i dignute na višu razinu.
Među redateljskim majstorijama kojima cjelina obiluje valja izdvojiti dugu sekvencu koja se odvija na velikom gradskom stadionu, a koja započinje panoramskom slikom iz helikoptera da bi se kamera u pokretu zaustavila na samo jednom licu, onom Benjamínovu. Sekvenca obiluje dugim kadrovima i pokretima kamere za koje je ponekad teško dokučiti kako su izvedeni, a u cijelosti se doima kao djelomično nasljeđe Campanellina dugotrajnog rada na američkoj televiziji. "Tajna u njihovim oćima" je iznimno ostvarenje kojem se vrijedi učestalo vraćati, film autora čija buduća djela valja s nestrpljenjem očekivati.
A za one koji znaju španjolski tu je i jako dobra kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12626 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/03/2013 : 11:36:43
|
Odlično što je netko filmove na YouTubeu grupirao prema žanrovima, redateljima itd., jer se inače u traženju ovoga i onoga dosta vremena gubi u nabadanju i lutanju. Ovako je pregledno i praktično.
Inače, upravo sam preko vikenda otkrio izvrstan sajt s hrpom starih i novih stvari, k tome po onome što sam vidio i odličnih ili barem vrlo pristojnih kopija:
http://www.ifilmovi.com/filmovi.php?page=1
Samo na naslovnici odlične kopije Noćnih kretanja, Smrti u Veneciji, The Plague of the Zombies Johna Gillinga i Hibernatusa Edouarda Molinaroa s Louisom de Funesom, a ima toga još o-ho-ho.
Mislim da Luca_Torelli zna za ovaj sajt!  |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 18/03/2013 : 11:46:29
|
| El secreto de sus ojos su odlican film, gledao samo to negdje pretproslog ljeta, mogao bih opet. Koliko mi je poznato nije nikada izasao kod nas na DVD-u?? |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/03/2013 : 12:35:00
|
ZVIJEZDA NAJPOZNATIJEG PORNO FILMA IKAD SNIMLJENOG
Umro Harry Reems, glumac iz 'Dubokog grla'
Autor: Hina
Objavljeno: prije 1 h i 52 min
Američki pornografski glumac iz 70-ih godina Harry Reems (65), slavan u industriji zabave za odrasle po nastupu u popularnom pornografskom filmu "Duboko grlo", umro je u Salt Lake Cityju od raka prostate, javili su u srijedu američki mediji.
Reems je po vlastitim riječima glumio u tristotinjak filmova za odrasle, ali mu je karijeru posve obilježila uloga liječnika Linde Lovelace u "Dubokom grlu".
Ta ga je uloga, međutim, dovela i na sud. FBI agenti uhitili su ga 1974. i optužen je za kovanje urote s ciljem širenja nemorala preko državnih granica. Niži sud ga je i osudio 1975., ali je presuda srušena žalbom godinu poslije.
Tvrdilo da se je prvi i jedini glumac kojeg je savezna vlada kazneno gonila samo zato jer je nastupio u filmu. Reems se kasnije žalio da mu je taj slučaj onemogućio da sagradi karijeru u 'mainstream' filmovima, što je oduvijek želio.
Po završetku glumačke karijere posvetio se biznisu s nekretninama u Utahu i u tom poslu bio prilično uspješan. Rak prostate dijagnosticiran mu je prošle godine.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12920 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/03/2013 : 20:08:57
|
Ako nije čista prepisivačina, u smislu da je vijest od riječi do riječi prepisana iz pretpostavljam američkog izvora, onda je naš "autor" netko tko nema pojma o aktualnim filmskim trendovima, odnosu filma i stripa i ambicioznim produkcijama ekranizacija superherojskih stripova.
Pa valjda računa da je Redford ugledni oskarovac koji se, eto, gotovo pa pristaje ponižavati ulogom u nečem tako trivijalnom kao što je Captain America.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 25/03/2013 : 22:32:37
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Pa valjda računa da je Redford ugledni oskarovac koji se, eto, gotovo pa pristaje ponižavati ulogom u nečem tako trivijalnom kao što je Captain America.
a dobro, valjda je i njemu dopušteno napravit pokoji iskorak u karijeri...
zašto je Captain America trivijalan? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/03/2013 : 23:48:24
|
Ne kažem ja da je trivijalan, nego samo nagađam razmišljanje "autora" teksta kojem je izgleda neobično da glumac Redfordova kalibra pristaje sudjelovati u Kapetanu Americi.
Ova rečenica quote:
Vijest o tome da bi se glumac trebao pojaviti u jednom stripovskom filmu mnoge je iznenadila budući da je u posljednjih deset godina bio prilično izbirljiv.
mi otprilike to govori, u smislu da sugerira kako Redford nije izbirljiv kad se pristaje pojaviti u ekranizaciji stripa.
Ispada da je to nešto manje vrijedno, nešto što nije u njegovom rangu, dakle recimo trivijalno. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 26/03/2013 : 00:22:39
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ne kažem ja da je trivijalan, nego samo nagađam razmišljanje "autora" teksta kojem je izgleda neobično da glumac Redfordova kalibra pristaje sudjelovati u Kapetanu Americi.
Ova rečenica quote:
Vijest o tome da bi se glumac trebao pojaviti u jednom stripovskom filmu mnoge je iznenadila budući da je u posljednjih deset godina bio prilično izbirljiv.
mi otprilike to govori, u smislu da sugerira kako Redford nije izbirljiv kad se pristaje pojaviti u ekranizaciji stripa.
Ispada da je to nešto manje vrijedno, nešto što nije u njegovom rangu, dakle recimo trivijalno.
pitam se što je s Tommy Lee Jonesom onda? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 29/03/2013 : 00:22:35
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Prije nešto više od godinu dana pisalo se da bi sve trebala biti tetralogija, svaki put s drugim likom kao središnjim. Onda se, međutim, stvar zakomplicirala jer su glumci postali manje ili veće zvijezde, i samim tim prilično skupi. Pretpostavljam da je zbog toga, a i zbog nedostatka ideja što je gadno srozalo i "dvojku", čitav projekt skraćen na tri dijela.
dvojka je zapravo kopija jedinice u hrpi stvari. Mislim, film je ok ali moglo je puno bolje. Bumo vidli kakva bu trojka |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Topic |
|
|
|
