| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 10/05/2013 : 14:43:41
|
Shun li i Pjesnik (Io sono Li), r. Andrea Segre, Italija / Francuska, 2011.
Rade Šerbedžija svakako jest jedan od najdarovitijih i najboljih hrvatskih i ex-jugoslavenskih glumaca, izvrsni Matan u „Prosjacima i sinovima“, sugestivno moralno ambivalentan protagonist filma „Bravo maestro“ Rajka Grlića i rezignirana moralna vertikala „Novinara“ Fadila Hadžića, te idealni interpretator Dedićeve „Ne daj se Ines“. Iz ovdašnje perspektive Šerbedžija je umjetnik neosporno zavidne međunarodne karijere koji je, međutim, odveć sklon pretjeranoj gesti i manirističkom nastupu, a o mistificiranju vlastitog lika i djela da se i ne govori. U međunarodnim i holivudskim produkcijama u nesretnijim prilikama Šerbedžija je sveden na statista u nevažnim i naknadno izbrisanim scenama, a u boljim slučajevima osuđen na role ruskih znanstvenika, mafijaša, zadrtih vojničina i temperamentnih, autodestruktivnih i konzervativnih istočnoeuropskih „pater familiasa“. Suradnjama sa Stanleyem Kubrickom, Guyem Ritchiejem, Johnom Woom, Clintom Eastwoodom i Matthewom Vaughnom svaka čast, no teško se oteti dojmu da bi Rade ulogu života ostvario interpretirajući bradatog i dugokosog karizmatika i mistika Raspućina. U prilog takvim razmišljanjima govori i njegov slično koncipiran nastup u pretencioznoj i mediokritetskoj zafranovićevskoj drami „Pravo čudo“ Lukasa Nole.
Šerbedžijini likovi u svim filmovima realiziranima u regiji tijekom protekla dva desetljeća, od egzistencijalne ratne drame „Prije kiše“ Milča Mančevskog preko ratne gej-drame „Go West“ Ahmeda Imamovića do humorne drame „72 dana“ njegova sina Danila i promašene romantične ratne drame „U zemlji krvi i meda“ Angeline Jolie, nose određena zajednička obilježja. U pravilu je uvijek riječ o naglašenom tragikom obilježenim i na tragičan kraj predestiniranim likovima čije karaktere osim preteškog povijesnog bremena, etničkih i kulturoloških razlika te čerčilovskog „viška povijesti“ na ovim prostorima, presudno definiraju autodestruktivni i gotovo metafizički osjećaji tjeskobe, čežnje, tuge i derta. I u liku Bepija zvanog Pjesnik, kojeg Šerbedžija tumači u egzistencijalnoj drami „Shun Li i Pjesnik“ talijanskog redatelja Andree Segrea, jasno su prisutna praktički sva navedena obilježja. Bepi je podrijetlom Puljanin koji već tri desetljeća živi u slikovitom ribarskom gradiću Chioggiji smještenom u venecijanskoj laguni, senzibilni osamljenik otuđen od sina koji ga neiskreno i samo formalno poziva da se preseli kod njega u Mestre.
On je osoba čija je svakodnevica u određenoj mjeri ritualizirana i svodi se na ribolov, krpanje mreža, duge boravke u njegovoj ribarskoj kućici u laguni, podbadanja s kolegama i prijateljima u krčmi te sklapanje mahom trivijalnih rima zbog kojih je i dobio nadimak. No kad upozna znatno mlađu Shun Li, Kineskinju koja je u aranžmanu kineske mafije kao ilegalna imigrantica stigla u Italiju, te koja je nakon rada u tvornici tekstila u predgrađu Rima premještena na posao konobarice u Chioggiju, gdje tijesnu sobicu dijeli sa šutljivom i podjednako nesretnom cimericom Zang, Bepi će u njoj postupno pronaći srodnu dušu. Shun Li je majka dječaka kojeg otkad je ona stigla u Italiju u Kini podiže djed, a njen je cilj što prije odraditi dug mafiji koja je u tom slučaju obećala dječaka poslati za njom. Ono što ih nju i Pjesnika unatoč nerazumijevanju jezika i kulturološkim razlikama spaja su ponajprije osjećaji iskorijenjenosti i nepripadanja, kao i s tim povezana marginaliziranost, jer se i osebujni Pjesnik unatoč 30-godišnjem životu u Italiji još uvijek smatra strancem.
U sugestivnoj interpretaciji Rade Šerbedžije, kojem je ovo možda i najuspjelija uloga u međunarodnoj produkciji, Pjesnik od samog početka kao da svjesno čeka smrt. On je samotni i dobrodušni cinik, zapravo boem kojem jedini smisao života daju povezanost s morem i druženje s krugom sebi donekle sličnih i u osnovi dobrih ljudi koje smatra prijateljima. No kad njegova prisnosti sa Shun Li, koja je više rezultat obostranog traženja egzistencijalnog oslonca i životne utjehe a manje ljubavi, ili barem ne one u klasičnom smislu, zasmeta tim ljudima, Pjesnik će na okrutan način shvatiti da mu oni nisu pravi, ili barem ne do kraja iskreni prijatelji. Njima naime smetaju rasne i kulturalne razlike Shun Li i Pjesnika, koje u skladu s predrasudama doživljavaju čak i kao prijetnje budućnosti svoje male zajednice, u smislu bojazni da bi u slučaju realiziranja njihove veze za Shun Li u Choggiju moglo doći još tko zna koliko Kineza. Pojava malomišćanskog, da ne kažem malograđanskog rasizma s elementima fašizma, ubrzo će dovesti do najprije fizičkih prijetnji Pjesniku, koji će naposljetku od jednog alkoholu i nasilnim ispadima sklonog rubnog člana njihova društva iz krčme dobiti ozbiljne batine.
Shun Li će istodobno od strane mafije biti zaprijećeno da, ukoliko smjesta ne prestane viđati Pjesnika, više nikad neće vidjeti svog sina. Ona će stoga donijeti odluku o hitnom odlasku iz Choggije u koju će navratiti jednog dana dosta mjeseci kasnije, nakon što joj se u Italiji pridruži i sin. Tada će doznati da je Pjesnik nakon dobivenih batina prestao dolaziti u krčmu, te da se nedugo potom odselio k sinu u Mestre, gdje je uskoro i umro. Dok Shun Li za njegovu dušu na površinu mora stavlja ukrašenu plutajuću svijeću, simbol kineskog slavljenja Dana Pjesnika u čast njihova najvećeg poete Qu Yuana, gledatelji mogu samo pretpostavljati da je Bepi preminuo od tuge, samoće i razočaranja izdajom onih koje je smatrao prijateljima.
„Shun Li i Pjesnik“ je igranofilmski prvijenac hvaljenog dokumentarista Andree Segrea, zaokruženo, zrelo, sigurno režirano i vrlo atmosferično ostvarenje dojmljivog ugođaja nedefinirane ali trajno prijeteće mediteranske tragike, koje izvrsno koristi prirodnu i zadanu scenografiju. Film otvara sekvenca u kojoj Kinezi kao i svake godine na Dan Pjesnika na površinu vode polažu mnoštvo ukrasnih svijeća, a zatvara ona u kojoj Bepijevu ribarsku kućicu u laguni guta vatra. Cjelina u kojoj je Pjesnik Bepi na posredan ali jasan način pao kao žrtva predrasuda, netolerancije i rasizma, da bi se zahvaljujući i toj žrtvi Shun Li spojila sa sinom i stekla barem djelić slobode koju mora otkupiti, tako biva simbolički zaokružena.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 27/05/2013 : 23:49:08
|
al frajer se fakat dobro drži, mora se priznat. dosta dobro i izgleda s obzirom na godine.
nek samo ne odustaje, ako još ima energije, samo naprijed! |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/05/2013 : 19:50:51
|
Posljednja patrola (End of Watch), r. David Ayer, SAD, 2012.
Na temelju njegova tri dosadašnja redateljska projekta, akcijskih triler-drama „Teška vremena“, „Kraljevi kvarta“ i „Posljednja patrola“, kao i scenarističkog rada na filmovima „Brzi i žestoki“, „Dan obuke“, kod nas nedistribuiranog „Dark Blue“, „Specijalci“ („S.W.A.T.“) te spomenutim „Teškim vremenima“ i ovom naslovu, lako je zaključiti da daroviti David Ayer sasvim odgovara klasičnoj definiciji filmskog autora kao umjetnika koji uvijek snima isti film. U konkretnom slučaju riječ je o grubim, nasiljem nabijenim, naturalističkim, energično režiranim i s izrazitom tendencijom prema postizanju što veće autentičnosti realiziranim ostvarenjima čije se priče uvijek odvijaju na ulicama Los Angelesa, njegova rodnog grada u kojem je odrastao i koji poznaje „u dušu“. A ta „duša“ prema Ayeru je prilično mračna i pesimistična, ispunjena bestijalnim nasiljem koje provode podjednako gangsteri kao i korumpirani policajci, duša kojoj glavni pečat daje djelovanje organiziranih kriminalnih skupina od crnačkih bandi do latinoameričkih narkokartela, čiji su pripadnici laki na okidaču i u pravilu skloni iracionalnim agresivnim i nasilnim ispadima.
Dosad najbolji Ayerov film bili su „Kraljevi kvarta“, izuzetno uspjela slobodna adaptacija priče Jamesa Ellroya koji je potpisao i scenarij filma, storiju o grubom detektivu koji se suočava s korupcijom i izdajom među svojim kolegama. To nije nimalo čudno, jer se Ayerov autorski prosede, od tematskih preokupacija do izvedbenih performansi, gotovo u potpunosti poklapa s onim Jamesa Ellroya. I Ayer i Leonard u svojim djelima izbjegavaju doslovno moraliziranje, oni su umjetnici koji se ne libe prikazivanja najbestijalnijeg nasilja i čiji protagonisti nisu heroji, barem ne u klasičnom smislu riječi, već su u pravilu višedimenzionalni i slojeviti likovi, nerijetko suspektni tipovi koji žive i kreću se na tankoj i često nejasnoj granici koja zakon i etiku dijeli od kriminala i nemorala.
Razvidno je to i iz filma „Posljednja patrola“ („End of Watch“), žestoke akcijske triler-drame koju Ayer potpisuje kao suproducent, scenarist i redatelj. U središtu zbivanja su razmjerno mladi ali već prekaljeni murjaci Brian Taylor (Jake Gyllenhaal) i Mike Zavala (Michael Peña), momci koji u borbi protiv kriminala svakodnevno patroliraju ulicama LA-a. Dok je Mike obitelji privržen momak oženjen lijepom Gabby (Natalie Martinez), s kojom uskoro očekuje dijete, Brian je ispočetka pomalo neodgovoran ženskar koji će se početi mijenjati kad upozna privlačnu Janet (Anna Kendrick). Kako i sami u ispovijedima pred kamerama tvrde, posao njih i njihovih kolega među kojima su i cinični Van Hauser (David Harbour) i temperamentna Orozco (America Ferrera), najčešće se svodi na smirivanje obiteljskog nasilja i pronalaženje nestale djece, no ponekad nalete i na ozbiljne stvari.
Jedna od takvih je sukob isprva „niskog intenziteta“ s pripadnicima hispanoameričke gangsterske skupine koju predvode psihopat Veliko Zlo (Maurice Compte) i bezobzirna La La (Yakira Flakiss Garcia), koji će ubrzo eskalirati nakon nekoliko akcija Briana i Mikea. Oni najprije spletom okolnosti od jednog gangstera zaplijene veću količinu nelegalnog novca, oružja i droge, a nedugo potom iz jedne kuće oslobode veliki broj ilegalnih meksičkih imigranata, zapravo žrtava traffickinga. Time će stati na žulj šefu moćnog meksičkog narkokartela koji će zapovijediti njihovu eliminaciju, što će dečki olako shvatiti. Dok se Brian ženi Janet koja ostaje u drugom stanju, a Mike postaje ponosni otac, za njima kreću Veliko Zlo, La La i njihovi ortaci.
„Posljednja patrola“ je žestoko, sirovo i autentično djelo, a u toj autentičnosti je zanimljivo stilizirano i vrlo efektno izvedeno kombinacijom igranog i dokumentarnog filma s elementima realityja. Od samog prologa koji otvoreno asocira na PC-igrice s igračem kao vozačem policijskog automobila usred potjere, film je dominantno snimljen kamerom iz ruke te koncipiran kao složenac fiktivnih snimaka načinjenih ručnim HD-kamerama policijskih službenika i gangstera, mobitelima i mini-kamerama pričvršćenih na odjeću dvojice protagonista i na haubu njihova automobila, kao i određenim brojem nadzornih kamera. Isprva postoji određen problem u privikavanju na takav izvedbeni koncept, jer se kamera previše trese pa se akcija doima nerazgovjetnom i nepregledno režiranom, no kad se gledatelj ubrzo privikne na to sve postaje mnogo lakše. Tada se usredotočujemo na dosta dojmljivo karakterno profiliranje protagonista, u dobroj mjeri konvencionalnih i tipičnih murjaka s klasičnim buddy-buddy odnosom, koji se s vremenom uslojava i razvija u drugom planu.
To se ponajprije očituje kroz njihova sve ozbiljnija i zrelija razmišljanja i razgovore, podjednako kao i kroz odnose s djevojkama / suprugama i kolegama, odnose u kojima očekivano ne manjka mačizma i infantilnog prepucavanja, no koji upravo zbog toga pridonose aromi autentičnosti i verizma cjeline. Svojevrsna moderna inačica „cinéma vérité“ ili „filma istine“ predvidljivo je složena prema receptu red akcije – red muškog mačo prepucavanja – red emotivnosti i romantike, no to u konačnici osobito ne smeta, baš kao ni predvidljiva završnica. Jake Gyllenhaal („Planina Brokeback“, „Gušteri“) i Michael Peña („Fatalna nesreća“, „World Trade Center“) odlično tumače vješto napisane uloge, a nadahnuta Ayerova režija pridonosi tome da gledatelj s lakoćom zažmiri na klišeje i predvidljivost.
A tu je i kratki razgovor s Gyllenhaalom i Penom:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 01/06/2013 : 13:13:54
|
Shyamalan vise ne moze snimiti dobar film da mu zivot ovisi o tome.
Od najvece nade do najvece sprdnje u deset godina... |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
nemanja93
Senior Member
Serbia
2439 Posts
Member since 06/03/2010 |
Posted - 07/06/2013 : 02:05:35
|
Nije bas ostavio veliki utisak. Pogledati jednom i to je to. Radnja malo razvucena i predvidljiva. Svetla tacka filma Nikol Kidman |
Nisi se okrenula, zato nisi videla
igrale su sene.
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/06/2013 : 17:53:22
|
U 91. je godini umrla Esther Williams, povodom čega Polimac u Jutarnjem piše:
UMRLA JE ZVIJEZDA 'BALA NA VODI'
Esther Williams: Izgledala je fascinantno u tehnicoloru
Autor: Nenad Polimac
Objavljeno: prije 5 h i 9 min
Našim tinejdžerima s početka pedesetih najomiljenija glumica nije bila ni izazovna Ava Gardner niti prelijepa Elizabeth Taylor nego naočita riđokosa cura koje je voljela paradirati u pripijenom kupaćem kostimu.
Kičasti spoj
Zvala se Esther Williams , nije baš ni znala osobito glumiti, ali se snalazila pred kamerama i izgledala fascinantno u tehnicoloru, jarko našminkana i kada bi izlazila iz bazena. Magičnu popularnost u nas je stekla zahvaljujući hollywoodskom mjuziklu “Bal na vodi”, koji su zadivljeni filmoljupci - među kojima je bio i mladi Tomislav Gotovac - gledali i po desetak puta. Zašto je taj kičasti spoj ljubića, komedije i spektakla ostavio tako snažan dojam?
Velika MGM-ova nada
Zato što je u nas stigao nakon poduže dijete koja se sastojala od sovjetskih filmova i tjeskobnih europskih drama i melodrama te poučio građane socijalističke Jugoslavije da kina služe i za promoviranje nesputanog eskapizma, u kojem se ne pati, ne gladuje i ne umire nego se zabavlja do besvijesti.
“Bal na vodi” (izvorni je naslov “Bathing Beauty”), snimljen je znatno ranije, 1944. godine, i predstavljao je hollywoodski proboj velike MGM-ove nade, dotadašnje olimpijske plivačice i vodene akrobatkinje. Zašto su se uopće gnjavili time da sportašicu pretvore u glumicu? Zato što je to tada već bio oprobani obrazac uspjeha. Olimpijski plivački prvak Johnny Weissmuller postao je nezaboravni Tarzan, olimpijski mačevalac Cornel Wilde stasao je u ozbiljnog glumca, a kada je kompanija 20th Century Fox pronašla zlatni rudnik u klizačici Sonji Henie (njezin hit “Serenada u dolini sunca” s orkestrom Glenna Millera obožavali su svi koji su hrlili i na “Bal na vodi”), MGM je kontrirao s Esther Williams.
Bez glumačkog talenta
Legendarni Vincente Minnelli režirao ju je u jednoj fascinantnoj epizodi “Melodija Broadwaya”, dok izvodi piruete u vodi, a sve do kraja četrdesetih neki od njezinih filmova našao bi se među dvadeset najgledanijih u toj sezoni. Redatelj Stanley Donen i njegov prijatelj Gene Kelly navodno su joj se izrugivali dok su snimali baseball mjuzikl “Povedi me na utakmicu” (u njemu nijednom nije ušla u bazen), smatrajući da nema ni zrnca glumačkog talenta, međutim, film je unatoč tome postao mega hit. Među znamenitim “glumičinim” partnerima bili su i tada vrlo eksponirani operetni pjevač Howard Keel u “Jupiterovoj nevjesti”, a posebno se dobro snašla s mačkom Tomom i mišom Jerryjem u glazbenoj komediji “Opasna kad je mokra”, dražesnoj kombinaciji igranog i animiranog filma, gdje joj nastupio i njezin treći suprug Fernando Lamas.
Retro kupaći kostimi
Za nekoga tko se dobro osjećao jedino u bazenu (iako se na snimanju “Sirene od milijun dolara” teže povrijedila skačući u vodu), Esther Williams zapravo je dugo izdržala u Hollywoodu - čitavo desetljeće. Sredinom pedesetih prebacila se na televiziju, a početkom šezdesetih napustila je show business, jer je otkrila talent za drugu vrstu “businessa”: sponzorirala je vlastiti lanac bazena i nadgledala dizajniranje specijalnih retro kupaćih kostima. Nije se klonila izazova novog doba: kada je Cary Grant priznao da mu je LSD pomogao u liječenju psihičkih tegova, i ona se priključila tom eksperimentu i bila zadovoljna rezultatom. Bila je posebna senzacija ljetne olimpijade 1984. godine, jer se na malim ekranima prihvatila komentiranja natjecanja u sinkroniziranom plivanju, sporta o kojem je znala ama baš sve.
Umrla je u četvrtak u Los Angelesu u 91. godini. Poklonicima “Bala na vodi” ostat će u trajnoj uspomeni.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 11/06/2013 : 13:26:57
|
Hajde preporučite neki dobar ruski špijunski/thriller film
Što više KGB-a to bolje
Al' prednost dajem novijima |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 11/06/2013 : 22:16:03
|
Pa što nitko ne gleda Ruse?
Bando kapitalistička |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/06/2013 : 23:57:44
|
Nisu špijunski filmovi ni trileri, ali jesu ruski!
Dakle:
Putovanje s domaćim životinjama (Putešestvie s domašnimi životnjimi), r. Vera Storoževa, Rusija, 2007.
Izvrsnu, poetičnu i iznimno sugestivnu egzistencijalističku dramu «Putovanje s domaćim životinjama» Vere Storoževe domaći su gledatelji imali prilike pogledati na motovunskom festivalu 2008. godine. Nagrađivana priča o senzibilnoj, povučenoj i šutljivoj Nataliji, sredovječnoj ženi koja nakon većeg dijela života provedenog u dogovornom braku bez ljubavi nakon smrti supruga doživljava simboličko i stvarno oslobođenje, samospoznaju i emancipaciju, režirana je mirno i izuzetno pedantno, primjereno sporim ritmom i s izraženim osjećajima za ambijent (negostoljubiva, istodobno zastrašujuća i fascinantna ruska provincija) i emotivna stanja protagonistice.
Dok pored njezine trošne kuće tutnje vlakovi (konvencionalna simbolika prolaznosti života i mogućnosti bijega), Natalija počinje otkrivati vlastitu predugo potiskivanu osobnost i ženstvenost, te se izazovnim odijevanjem i neobveznim seksom ostvarivati kao poželjna žena i ljubavnica. Isprva ne i kao majka, jer joj se na tom putu ponovo isprečavaju muški egoizam, posesivnost i patrijarhalni svjetonazor oličeni u liku samohranog oca i vozača kamiona, no naposljetku i u tom smislu, kad usvoji dječaka bez roditelja.
«Natalija znači prirodna», kaže svećenik zabrinut što udovica prema pokojniku ne osjeća tugu već mržnju, i upravo je gotovo očajnički bijeg od okova patrijarhata i zanijekane ženstvenosti najprirodnija reakcija protagonistice. Potraga za (višim) smislom i osobnošću u otuđenom i etički dezorijentiranom društvu jedna je od najčešćih tema novog ruskog filma, intrigantnom obradom koje se Storoževa nastavlja na radove Andreja Zvjaginceva te kod nas nepoznatih redatelja Borisa Klebnikova, Alekseja Popogrebskog i Aleksandra Veledinskog. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/06/2013 : 00:04:51
|
 
Brat i Brat 2, r. Aleksej Balabanov, Rusija 1997., Rusija / SAD 2000.
Otuđenim i moralno dezorijentiranim tranzicijskim ruskim društvom iz drugačijeg se rakursa bavi i 18. svibnja iznenada preminuli Aleksej Balabanov u filmu «Brat» i njegovom slabijem nastavku «Brat 2». Iz spomenutih naslova nije sasvim jasno zašto dio europske kritike Balabanova smješta uz bok Larsu Von Trieru te ga drži jednim od najoriginalnijih i najprovokativnijih svjetskih redatelja (za detaljniji bi uvid u njegov rad valjalo pogledati hvaljene filmove «Sretni dani» i «O nakazama i ljudima»).
Crnohumorna krimi-drama «Brat» je razmjerno konvencionalan, no svakako energičan i slikovit žanrovski uradak, opora storija o osveti smještena u podzemlje Sankt Petersburga i realizirana dugim, statičnim kadrovima, sporim zatamnjenjima i preljevajućim koloritom kojim dominira smeđa boja. U središtu zapleta filma, kao i njegovog tonom i ugođajem dosta inferiornijeg nastavka, je asocijalni mladić Danilo, veteran čečenskog rata u čijoj se psihopatski hladnokrvnoj bešćutnosti i spremnosti na počinjenje ubojstva očituju traume prouzročene tranzicijom, siromaštvom, raspadom nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i ratom u Čečeniji.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 12/06/2013 : 10:19:15
|
Thnx Johnny
Spomenut ću te pozitivno u svom izvještaju KGB-u:)) |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Zagor12
Advanced Member
 - kopija.jpg)
Croatia
6763 Posts
Member since 23/08/2010 |
Posted - 12/06/2013 : 14:35:25
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
btw, Johnny, jesi pogledao Shyamalanov "After Earth"?
pa da čujemo mišljenje stručnjaka!
Ovo je najgori projekt Willa Smitha ikada... I pravi dokaz da njegovog sina ne bi trebalo gurati među zvijezde jer je bezveze... A Shyamalan je opet oduševio: napravio još gori film od The Last Airbendera, ako mu uspije napraviti nešto što će biti još odvratnije od ovoga, stvarno mu se klanjam. |
Z12 je sada Golub, ali sajt je ostao isti:
http://superheroji.com.hr/ - Najnovije iz svijeta superheroja
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/06/2013 : 14:58:30
|
Nisam ga morao gledati, pa ga još nisam ni pogledao.
Nekako mi se baš ne da, jer slutim da ću biti razočaran i da ću iz kina izići nezadovoljan.
Barem je takav bio slučaj sa svima koje znam, a koji su ga gledali.
Pa ako baš ne moram, to si zasad još ne želim priuštiti.
Ali me zato u petak čeka Man of Steel, i već se brusim! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 13/06/2013 : 22:34:26
|
After Earth
Ovo nije los film, moze se reci da je sasvim solidno ostvarenje za jedno filmsko vece.
Problem je Shyamalan!
U sustini je najbolje ne znati da je on reziser, onda se cijela stvar moze lakse da svari, ali s obzirom na ocekivanja u vezi ovog, pa recimo najveceg rezisersog talenta posljednjih nekoliko decenija(poslije Tarantina, naravno), sam film gubi jos vise na vrijednosti.
Mislio sam da je TLAirbender, njegov zadnji film, samo mali pad ovog genija, ali poslije ovog filma gubi status kultnog rezisera u mojim ocima.
Ocigledno je odlucio da napusti svoj put i da se prodaje sto je moguce bolje, to je i valjda razlog zasto je prihvatio da snimi filma na osnovu Smithove price.
Mozda on i jeste izvukao najbolje iz te price sto se izvuci moglo, ali to jos uvijek ne spasava film.
Smith ocigledno uporno pokusava od sina da napravi slijedecu akcionu zvijezdu, ne zali niti vrijeme, niti pare, moguce cak da ce mu to poci za rukom.
Kriticari jesu sasjekli ovaj film, ali iskreno, koga interesuje sta tamo neko piskaralo od 50 i kusur godina pise o filmu, oduvijek je bilo jasno da akcioni filmovi nisu bas omiljeni kod kriticara.
Ono sto je vaznije je to kako ce na film reagovati tinejdzeri, to je Smithova ciljna publika.
Kids, koji ce odrasti zajedno sa Jadenom uz njegove filmove, ako ga prihvate kao idola, moguce da mu predstoji onda jos duga i uspjesna karijera.
Ako mislite da je ovo horror, pa sacekajte koju godinu kada onda Jaden bude dobio umjetnicku inspiraciju i podje u lov na Oskara, tek tada ce da nastupi pravi horror za sve nas koji cemo da gledamo sve to glumatanje.
|
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/06/2013 : 00:47:34
|
quote:
Originally posted by Zagor12
Ovo je najgori projekt Willa Smitha ikada... I pravi dokaz da njegovog sina ne bi trebalo gurati među zvijezde jer je bezveze... A Shyamalan je opet oduševio: napravio još gori film od The Last Airbendera, ako mu uspije napraviti nešto što će biti još odvratnije od ovoga, stvarno mu se klanjam.
i onda sam ja mislio da je Last Airbender najgori Shyamalanov film, nakon što sam pogledao sranja poput "Happeninga" i "Lady in the water".
al čekaj, kaj je tata Smith zbilja bio katastrofa u tom filmu? isto ko i njegov sin?
ak jesu takva katastrofa, onda nisu oni krivi. to znam sigurno za tatu Smitha jer se dokazao dosta puta da je glumački kompetentan - doduše, za njegovog klinca ne želim ništa konstatirat. kriv je Shyamalan koji je očito katastrofalno odradio svoj posao (režiju). što je, s obzirom na Airbendera, po meni sasvim smislen argument. |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 14/06/2013 00:50:45 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/06/2013 : 00:55:09
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Nisam ga morao gledati, pa ga još nisam ni pogledao.
Nekako mi se baš ne da, jer slutim da ću biti razočaran i da ću iz kina izići nezadovoljan.
Barem je takav bio slučaj sa svima koje znam, a koji su ga gledali.
Pa ako baš ne moram, to si zasad još ne želim priuštiti.
Ali me zato u petak čeka Man of Steel, i već se brusim!
zato sve onda baš i paše, pogledaš prvo sranje, pa dobar film!
inače, negativne kritike nekog filma je meni uvijek zanimljivije čitat |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/06/2013 : 00:57:27
|
quote:
Originally posted by King Warrior
Problem je Shyamalan!
U sustini je najbolje ne znati da je on reziser, onda se cijela stvar moze lakse da svari, ali s obzirom na ocekivanja u vezi ovog, pa recimo najveceg rezisersog talenta posljednjih nekoliko decenija(poslije Tarantina, naravno), sam film gubi jos vise na vrijednosti.
Mislio sam da je TLAirbender, njegov zadnji film, samo mali pad ovog genija, ali poslije ovog filma gubi status kultnog rezisera u mojim ocima.
mali pad, kažeš?
po meni, Shyamalanov mali pad je već počeo odavno, nakon "Unbreakable" i "Signs", s katastrofama poput "Lady in the water", "The village" i "The Happening". "Posljednji Airbender" je po meni već njegov...pa više nego veliki pad, a sudeći po ovom zadnjem filmu, ovo mu je konačni pad!
P.S.
sad samo čekam kad će uskočit Obi i povikat: "Ostavite ga na miru!" |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 14/06/2013 01:01:38 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/06/2013 : 09:55:07
|
The Happening je jako dobar film, samo ga treba čitati u pravom ključu.
Kao priču o pomoru egoističnih, licemjernih, sebičnih i kakvih sve ne odraslih, koji mogu preživjeti samo djeca i oni koji su sačuvali infantilno u sebi.
A Mark Wahlberg i njegova draga su takvi likovi: on kao da je još na nivou učenika kojime predaje, i s kojima se pri početku zajedno šali s ravnateljicom kad uđe u razred.
A Zooey Deschanel je s njim u vezi, oboje su nezreli i ustručavaju se braka i djeteta, a ona ga "prevari" tako da sa starim prijateljem iz škole ode na kolače.
Djeca s "curama" i "dečkima" idu na kolače, to nije nikakva prevara, ali je njoj ipak neugodno i osjeća se kao da ga je stvarno i prevarila.
No baš zbog te infantilnosti, odnosno čistoće srca pa i uma, će oboje i preživjeti, kao i prijateljeva kći. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Zodiac
Starting Member
Bosnia and Herzegovina
59 Posts
Member since 13/08/2007 |
Posted - 14/06/2013 : 11:46:43
|
quote:
Originally posted by nemanja93
Nije bas ostavio veliki utisak. Pogledati jednom i to je to. Radnja malo razvucena i predvidljiva. Svetla tacka filma Nikol Kidman
Licno mi je Kidman bila najslabija ovdje, tacnije njen lik je nedorecen, nepotreban. Matthew Goode je jedini ovdje fenomenalan, sama njegova pojava je bravura i ogroman plus filmu, kojeg karakterise slabasni scenarij, al i snazni vizuelni pecat, karakteristican za Parka. |
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 14/06/2013 : 13:33:12
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
mali pad, kažeš?
po meni, Shyamalanov mali pad je već počeo odavno, nakon "Unbreakable" i "Signs", s katastrofama poput "Lady in the water", "The village" i "The Happening". "Posljednji Airbender" je po meni već njegov...pa više nego veliki pad, a sudeći po ovom zadnjem filmu, ovo mu je konačni pad!
P.S.
sad samo čekam kad će uskočit Obi i povikat: "Ostavite ga na miru!"
e pa sad...to sto ti nazivas katastrofama meni su dobri filmovi(Lady i Happening), pogotovo Village, kojeg ubrajam u najbolje filmove uopste.
Jedini koji je bas ocajno los je Airbender. Za AE sam rekao vec, solidan film za jedno filmsko vece, ali nedostojan Shyamalana.
Ali opet, prije bih nekome preporucio AE, nego ono pateticno Spielbergovo sranje Lincoln. |
Edited by - King Warrior on 14/06/2013 13:35:59 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
