| Author |
 Topic  |
|
Vlladimir
Senior Member
2045 Posts
Member since 26/08/2009 |
 Posted - 07/10/2022 : 10:46:04
|
quote:
Originally posted by Qwertz
Koji vam je najkomičniji trenutak u Zagoru?
Meni je najkomičniji trenutak u Zagoru, u epizodi Opklada za stra',
kad Zagor napadne Posečeno Lice, i kad na 15.stranici (Dnevnikovog izdanja), u drugom kadru, imamo scenu gde Zagor kad zaskoči Lice-a, izgleda kao da ga je ujeo za tuki. Meni je to koma, uvek se grohotom cerekam. |
Ana Tomaskovic kraljica! |
 |
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 16/10/2022 : 12:47:28
|
Sjećam se toga |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 16/10/2022 : 13:16:52
|
Najveći SBE junak.
Naravno, mislim na Zagora. Zašto Zagor? Pa, realno, nema konkurencije. Pretjerujem? Sada ću vam dokazati.
Kao prvo, tko mu je uopće konkurencija?
Dylan Dog nije sigurno jer uopće i nije neki junak, u pravom smislu te riječi. Tu i tamo spasi par ljudi tako što ubije kojeg zombija, ali to je sve. Uz to, i nije baš mentalno najjača osoba, barem mi tako djeluje. Plus, on radi za plaću, tako da ga ne možemo nazvati nekim junakom.
Mister No je dobar lik, pomaže drugima, borio se u ratu itd., ali je zapravo klasični prototip antijunaka. Luzera, nesretnika kojem ne ide u životu. Također, što on radi? Vozi avion po džungli. Pa to i nije neko junaštvo. Povremeno se pomlati s kakvim banditima, ali to je sve od njega.
Marti Misterija je zapravo istraživač i njegove se avanture temelje na istraživanju, mitologiji i sličnim stvarima, te uopće nije ni zamišljen kao neki junak.
E sada slijedi onaj malo teži dio. Dokazati da je Zagor veći junak od Texa. Kao prvo, Zagor od stalnih "pomoćnika" ima samo Chica koji, u najmanju ruku, nije neka premija. Tex, pak, ima Carsona, Tiger Jacka i Kita koji su prilično opaki likovi kojima se na želite zamjeriti. (1-0 za Zagora). Tex je rendžer, što mu daje određenu zakonsku notu što znači da ga ljudi ipak moraju poštovati zbog autoriteta rendžerske zvijezde. Zagor je običan čovjek koji živi u nekoj rupi usred močvare i svaki put se mora sam izboriti za autoritet (2-0 za Zagora). Tex se pretežno bori protiv bandita, kriminalaca, kauboja i sličnih "ovozemaljskih" likova (dakako, uz izuzetak Mefista). Zagor se bori protiv bandita, švercera, demona, vampira, vanzemaljaca, praljudi, dinosaura, znanstvenika itd. (3-0 za Zagora zbog puno šireg i opasnijeg spektra neprijatelja). Texove se avanure pretežno baziraju u SAD-u i Kanadi, dok je Zagor bio na svim kontinentima osim Australije i Azije, tako da ga možemo smatrati prilagodljivijim na različute okoline (4-0 za Zagora).
Dakle, Zagor manje-više nadmašuje svu svoju konkurenciju (jedino što neki serijali imaju osjetno bolji crtež).
Zatim, vrijedi dodati kako je Zagor u nekoliko navrata izravno spasio svijet.
1) Zaustavivši invaziju Akkronijanaca u Vječnoj magiji
2) Vrativši bombu vanzemaljcima u Danu invazije
3) Zaustavivši Dextera Greena u pretvaranju atlantidske tehnologije u smrtonosno oružje i spriječivši Shayogane da osvoje svijet
4) Zaustavivši Hellingena u osvajanju svijeta u više navrata
5) Bacivši Knjigu Tame u ponor u Golnoru
Zatim, gotovo se sam borio za spas cijele jedne rase ljudi kojoj (usput rečeno) i ne pripada. A, sve je to činio uz gotovo nikakve izglede i unatoč tome što je njegov cilj bio gotovo nemoguć, luđački čak.
Dakle, možda drugi serijali imaju bolju prodaju, bolje crtače, luksuznija izdanja, ljepše naslovnice, privlačniji dizajn itd., ali Zagor je usprkos tome junak broj jedan |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Ted Miller
Average Member
634 Posts
Member since 28/10/2021 |
|
|
darkwoodski kralj
Advanced Member
USA
3652 Posts
Member since 10/01/2004 |
Posted - 20/11/2022 : 16:22:17
|
| Da li neko ima slike zagorove uokvirene? Bas gledam da par slika posaljem da naprave u postere pa u okvir. Zivotno me zanima ako neko ima nesto slicno da pokaze. |
Only God will judge me! |
|
|
|
zac
New Member
Italy
180 Posts
Member since 01/12/2005 |
|
|
zac
New Member
Italy
180 Posts
Member since 01/12/2005 |
|
|
Ted Miller
Average Member
634 Posts
Member since 28/10/2021 |
|
|
emirem
Advanced Member
10757 Posts
Member since 18/01/2010 |
Posted - 22/11/2022 : 14:50:48
|
| Ovaj zuti poster imam potpisan od maestra, ici ce na zid kad dodjem do svoje muske pecine. |
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!" |
|
|
|
Zeljko Ferri
Senior Member
.jpg)
Serbia
1302 Posts
Member since 15/12/2004 |
|
|
prop_ovednik
Senior Member
.jpg)
Croatia
1304 Posts
Member since 13/01/2008 |
Posted - 24/11/2022 : 08:12:16
|
Imaš baš Bonelli store tamo, na adresi Viale Coni Zugna, 8, 20144 Milano MI, Italija.
Naći ćeš svega, od starih do novih epizoda, luksuzna izdanja i ona normalna + figure, igračke, puzzle, ako te što od toga veseli.
Ali ako tražiš second hand stvari možeš pogledati "Alastor" shop... |
|
|
|
Zeljko Ferri
Senior Member
Serbia
1302 Posts
Member since 15/12/2004 |
Posted - 24/11/2022 : 17:15:11
|
quote:
Originally posted by prop_ovednik
Imaš baš Bonelli store tamo, na adresi Viale Coni Zugna, 8, 20144 Milano MI, Italija.
Naći ćeš svega, od starih do novih epizoda, luksuzna izdanja i ona normalna + figure, igračke, puzzle, ako te što od toga veseli.
Ali ako tražiš second hand stvari možeš pogledati "Alastor" shop...
Hvala! |
www.zeljkoart.com
www.themanualco.com
|
|
|
|
darkwoodski kralj
Advanced Member
USA
3652 Posts
Member since 10/01/2004 |
Posted - 01/12/2022 : 02:48:42
|
quote:
Originally posted by zac
quote:
Originally posted by darkwoodski kralj
Da li neko ima slike zagorove uokvirene? Bas gledam da par slika posaljem da naprave u postere pa u okvir. Zivotno me zanima ako neko ima nesto slicno da pokaze.
[url=https://postimg.cc/yJqQFfPp] [/url]
Predobro!!! |
Only God will judge me! |
|
|
|
Attila77
Average Member
.gif)
USA
886 Posts
Member since 08/05/2005 |
|
|
Attila77
Average Member
USA
886 Posts
Member since 08/05/2005 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
25905 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
25905 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
Zeljko Ferri
Senior Member
Serbia
1302 Posts
Member since 15/12/2004 |
Posted - 18/12/2022 : 17:25:21
|
Bio sam u Milanu 4 dana. Svratio u Bonelli Store i kupio svasta nesto :)
Kupio 3 knjige, sve Teksove naslovnice od 1948me cini mi se do 2020te. Sve 3 knjige sa svim Texovim naslovnicama. Vrhunski. Te knjige stampane u Srbiji, tj u Kragujevcu. Kupio sam i knjigu sve naslovnice od Dilan Doga, prvih 30 godina.
E sad, trazim knjigu o Malom rendzeru "Il Piccolo Ranger - la storia, gli affetti, l'avventura" by Stefano Mercuri i ne mogu nikako da je nadjem.
Ako neko ima i ako je zainteresovan da je proda neka mi posalje poruku.
Takodje sam bio u Sergio Bonelli Editore redakciji, dosao nenajavljen. Buratini me je sproveo kroz celu redakciju, imao sam malu licnu turneju i bilo je odlicno. Imam slika i snimaka pa cu staviti ovde jednom. |
www.zeljkoart.com
www.themanualco.com
|
Edited by - Zeljko Ferri on 18/12/2022 17:26:26 |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 24/12/2022 : 22:34:56
|
Felipe Cayetano Martinez y Gonzales y štojaznamjošsvene. Ili, ukratko Chico. Hodajući meme, izvor komedije i komičnih zapleta kojeg nevolje gdje god da krene. Proždrljiva brkata bačvica, ali i potomak plemenite loze španjolskih konkvistadora, šarmantni latino zavodnik koji je u svojoj karijeri pokupio više šamara nego žena, talentirani muzičar, vrsni sladokusac, pravi meksički patriot, izumitelj, ratnik, sve je to naš Chico. Svih mi brkova u familiji, kakav lik. Moram priznati da je, zapravo, Chico razlog zašto sam zavolio čitanje Zagora. Istina, dobar je Zagor i sam po sebi, ali da nema Chica, sve bi bilo puno ozbiljnije, a, budimo iskreni, kada čitamo stripove ne želimo samo ozbiljnost, želimo se i nasmijati. Upravo nam Chico donosi tu mogućnost da se nasmijemo, neovisno radi li se o nekom uvodnom skeču s Trampyjem, prepirci s Drunky Duckom ili, pak, trenucima iskonske gluposti u krajnje ozbiljnim situacijama. Sjetimo se samo kako je mali Meksikanac u Demonima ludila popio na eks nekoliko litara raketnog goriva. Legendarno. Iako ga ne možemo nazvati totalnim glupanom, Chico je svakako, bar malo, glupav. No, možda je upravo njegova glupost aura koja ga štiti od nevolja. Još su Kud Idijoti davno pjevali kako je glupost neuništiva, pa očito je neuništiv i Chico. Ništa mu ne mogu učiniti banditi, Indijanci, vanzemaljci, vampiri, vikinzi, druidi, ma nitko. Zapravo, gotovo nitko. Ponekad ga zna mučiti glad. Iskreno, upravo njegovu neutaživu glad smatram jednom od glavnih odrednica njegovog lika. Koliko se samo puta uvalio u nevolje jer je htio nešto pojesti, a Zagor mu je ostavio samo par centi? Pa, puno. Baš puno.
Zanimljiv je i njegov fizički izgled koji je gotovo suštinska suprotnost onome što si predočavamo kada zamišljamo neke (super) junake. Mali, debeo, spor, nespretan. Sve što glavni junaci nisu. Kada tome dodamo i izgled prosječnog stereotipnog Meksikanca te odličnu karakterizaciju koji Chico ima, zabava je zagarantirana.
Također,.ne smijemo zaboraviti koliko sreće/nesreće zapravo Chico ima. Sjetit ćete se kako je ostao u Meksiku jer su ga zamijenili za papigu. Tko zna što bi se dogodilo da je otišao na put s ostatkom obitelji. Naravno, tu su i njegovi susreti sa svime i svačime. Samostalno, ali i uz Zagora, mali se Meksikanac susretao s demonima, vampirima, Indijancima, ali sve je preživio. Naravno, Chico ne bi bio Chico bez svoje male doze bahatosti i hvalisanja. Meni je upravo to prejako kod njega. Primjerice, sjećate li se drugog susreta s Jednookim Jackom? Vojnici su odradili svoj posao, a Chico se cijelo vrijeme junački skrivao da bi na samom kraju slagao kako je smišljao pobjedničku taktiku. Legenda.
On je zapravo svojevrsna Zagorova suprotnost. Dok je Zagor junak koji je, unatoč svojim djelima, skroman. Chico je kukavica koja se smatra junakom. Ali, je*eno je smiješan. No, u jednoj je epizodi njegov lik doživio svoju kulminaciju i pokazao što je zapravo. U Divovima dobra i zla vidjeli smo kako je Chico, zapravo, istinski prijatelj i dobar čovjek. U toj je epizodi Sclavi, u neku ruku, humanizirao Chicov lik, posebno u onim scenama kada se s Ikarom la Plumeom sruši na obale jezera. Vidjeli smo kako Chico istinski tuguje za Zagorom i da mu je stalo do njega. Također, za sam kraj, trebam se dotaknuti jedne dobre rečenice koju je Chico izrekao na kraju Divova. Naime, rekao je da će, u slučaju da Zagor mora izabrati hoće li stati na stranu bijelaca ili Indijanaca, znati što odabrati. Odlučio je stati na stranu koju Zagor izabere.
Dakle, tko je Chico zapravo? Na stranu sva komedija i njegove gluposti, Chico je pravi, lojalan prijatelj koji je uvijek iskren i ne predstavlja mu problem nekada opsovati svoje prijatelje i opravdano se ljutiti na njih (i ja bih bio ljut da me netko gladnog tjera da pješačim po Americi). Chico je običan čovjek i to često pokazuje. Zna da nije junak poput Zagora, ali to niti ne pokušava biti, samo želi biti uz svoje prijatelje i, u skladu sa mogućnostima, boriti se protiv zla. Ma Chico je legenda.
P.s. Svima želim Sretan Božić i sve najbolje povodom nadolazećih blagdana. Živjeli!!!!
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 31/12/2022 : 17:58:11
|
| Za kraj godine...Zagor u Texasu...uskoro... |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 31/12/2022 : 20:23:06
|
| Kao što sam i obećao: |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 31/12/2022 : 20:24:23
|
Užareno nebo nad Texasom
Trilogije su odlična stvar. Ali-Frazier, Fury-Wilder, originalni Star Wars, Cormier-Miočić, prva 3 filma Sam u kući itd. Većinom pružaju nešto kvalitetno, pa je tako i u stripovima. Ne znam za druge stripove, ali u Zagoru je pravi primjer trilogije Bosellijeva epopeja o Komančima, komančerima i teksaškim rendžerima. Protegla se na 3 epizode: "Teksaški rendžeri" u suradnji s Andreuccijem, "Krvna braća" u suradnji s Marcellom i "Bandera" u suradnji s Piccinellijem. Za početak ću ukratko iznijeti svoj dojam svake pojedine epizode, pa ću u nastavku proći sve epizode u globalu.
Teksaški rendžeri (1995.)
Boselli je napisao vrhunsko djelo prožeto avanturom i akcijskim scenama koje su u savršenom skladu sa laganim uvodom iz samog početka stripa.
Zagor i Chico šetajući vrućom i suhom pustinjom nailaze na grad Tortillas. U gradu nema nikoga zbog velike vrućine. Tražeći mjesto za odmor, nabasaju na 2 američka bandita - Gunnyja i Sharpa koji maltretiraju Pedra - lokalnog konjušara. Nakon što ih je naučio lekciju, oni se zaklinju na osvetu. Uskoro saznajemo dvije stvari iznimno važne za daljni nastavak priče.
Digging Bill se vratio i traži novo blago. Pedro, njegov konjušar, zapravo nije konjušar, već poglavica indijanskog plemena Quahadi Sivi Vuk. On otkriva Zagoru da su njegovu djecu oteli okrutni banditi Komančerosi. Od tog trenutka Boselli kreće razvijati dvije paralelene radnje: Digging Billovu potragu za blagom i borbu Sivog Vuka protiv komančera s ciljem da vrati otetu djecu.
Zatim se u radnju upliče još jedna strana - rendžeri. Hrabri ljudi koji se bore protiv Komančera i opasnih Indijanaca. Njihov vođa Adam Crane bio je na stupu za mučenje u logoru komančera, ali je stekao povjerenje prema Zagoru i Sivom Vuku nakon što su ga oslobodili.
Tada zajedničkim snagama pobjeđuju komančere i njihovog upečatljivog vođu El Diabla koji redovito citira biblijske stihove. Uskoro, nakon pobjede usljedile su dvije moćne scene. Zagor, Adam Crane i Sivi Vuk postaju krvna braća. Na taj način mržnja rendžera i Komanča prestaje. Također, Digging Bill napokon pronalazi pravo blago i uzima jednu zlatnu polugu sa sobom.
Priča i scenarij su vrhunski, radnja je napeta, zanimljiva i nepredvidiva do samog kraja.
Andreuccijev crtež je fantastičan. Sjajno crta krajolike, likove i akcijske scene. Također, nacrtao je nekoliko briljantnih krupnih kadrova.
Naslovnice su odlične, osim prve koja je malo čudnjikava.
Moderni klasik Zagorovog serijala.
Krvna braća (1999.)
Nastavak Izgubljenog rudnika. Naime, od posljednje avanture naših prijatelja u Texasu nije se puno toga promijenilo. Iako više nema Komančera (mislim, ima ih, ali ovdje nisu sudionici radnje), pratimo kompleksan sukob rendžera, Komanča i Meksikanaca. Texas je zahvatilo pravo ludilo i ne zna se tko tu koga j...želi ubiti :).
Vraćaju se mnogi naši stari prijatelji od kojih moram istaknuti Zagorovu krvnu braću; poglavicu Komanča Sivog Vuka i zapovjednika rendžera Adama Cranea. Sviđa mi se kako Boselli uvijek ubaci hrpu likova i neke kompleksne sporedne radnje koje, u pravilu, fino ukomponira u tijek stripa.
Ovdje je do izražaja došla Zagorova neodlučnost i rastrganost između 2 strane i 2 rase. Ovo malo vuče i na onu dilemu iz Demona Ludila. Strip je ispunjen akcijom i naslijem te bi mu i najbolji westerni pozavidjeli.
Marcellov crtež je za čistu peticu (školsku), to bi bila desetka po principu stripovi.com ocjenjivanja. Baš mu leži western.
Volio bih dati desetku i za naslovnice, pa da to bude 100%. Ipak, iako su sjajne, druga naslovnica za strip pod naslovom "Teritorij Komanča" je malo slabija jer Zagor izgleda čudno.
Sjajna, gotovo perfektna epizoda.
Bandera(2021.)
U SBE-u su pokrenuli interesantnu ediciju koja se bavi avanturama mladog Texa Willera koje se odvijaju prije no što je uz svojeg sina Kita te prijatelje Carsona i Tiger Jacka postao legenda Divljeg Zapada. Radi se o iznimno zanimljivoj ediciji Mladog Texa koja nam je do sada podarila neke odlične priče. Tu ponajprije moram spomenuti priču sa Seminolama koju je napisao Boselli i nacrtao Rubini i koja se, po mome mišljenju, trebala dogoditi u ZAGORU!!!! No, dobro, tu sam izrazito subjektivan :). Dakle, Tex je doživio pokretanje jednog paralelnog prequel serijala koji se bavi njegovom mladošću.
Okej. Prvi je korak odrađen i Tex je malo pomlađen. Drugi korak potreban za povezivanje Texa i Zagora jest da se Zagora malo postara. To je isto odrađeno specijalno za ovaj crossover. Možda je to grafički moglo izgledati još malo bolje, recimo da su na Zagora nabacili i neku bradu, a ne samo sijede zaliske, ali to je manje bitno.
Boselli je ovdje odradio i jedan prilično hrabar potez. Odlučio je ubiti Sivog Vuka kako bi ostarijeli Zagor imao nekakav motiv dolaska u Texas, u goste mladim Texu. Nažalost, sukobi rendžera i Indijanaca i dalje traju i vidimo da se ništa nije promijenilo. Lijepo je ukomponirana i ona priča s proročanstvom.
Veliki plus ovom stripu je i surov prikaz realnosti bez nekih uljepšavanja i nepotrebnih nadnaravnih elemenata i drugih komplikacija. Također, dijalozi su prilično dobri i uvjerljivi. Na sreću, nema onih nepotrebnih brbljanja. Nekada nam se može učiniti da ima puno teksta, ali to je sve u službi priče i samo pridonosi njezinoj kompleksnosti. Upravo ovdje Boselli, za mene, odnosi prednost ispred Burattinija. Naime, usudio bih se reći da je Boselli ovdje u manje od 130 stranica složio bolju priču nego što je to Burattini učinio u svoja dva Hellingena zajedno. Naravno, ne možemo sada baš u isti koš stavljati susret s Heliingenom i susret s Texom, ali želim reći da bismo u oba slučaja očekivali neku epsku priču. E, pa Boselli je ovdje odradio epskiju priču nego Burattini u svojim Hellingenima. To sam htio reći :).
E sada treba povući jednu paralelu između Zagora i Texa. Iako je Tex po fiktivnoj godini rođenja mlađi i ovdje mu Zagor u nekim trenucima odigrava ulogu mentora, činjenica je da je Tex kao serijal nastao prije Zagora. Ja mislim kako je Tex pripadnik generacije junaka prije Zagora. Naime, Tex je baš onaj pravi western s kaubojima, Indijancima, pucačinama i ostalim elementima zbog kojih volimo westerne. S druge strane, Zagor je nekakva nadogradnja tipičnog westerna s elementima avanture, horora, fantastike itd. Također, Texa je kreirao otac, a Zagora sin (Gianluigi Bonelli i Sergio Bonelli). Naravno, kao i u svakom crossoveru, između 2 junaka na samom početku vlada malo neprijateljstvo koje se brzo izgladi nakon par nasilnih scena. (To mi se već čini nekim pravilom u svim stripovima. Sjetite se samo prvog susreta Zagora i Caina).
Dakako, likova ima još. Moram istaknuti Adama Cranea, jednog od rijetkih prijatelja (uz Rochasa, Tonku i Caina) koji se može mjeriti s Zagorom. On ovdje služi kao neka svojevrsna poveznica između Zagora i Texa što mi se čini kao pun pogodak sa Bosellijeve strane jer je na taj način stvorio logičku vezu.
Također, za mene je ovaj crossover nepobitan dokaz da je Zagor veći junak od Texa. Zašto? Možda sam opet subjektivan jer više volim Zagora i puno sam ga više čitao nego Texa, ali smatram da je Zagor ovdje u više navrata prikazan kao iskusniji i "moćniji".
Nadalje, u priči se javlja i hrpa stvarnih povijesnih elemenata koji su lijepo nabrojani u zanimljivostima. Moram reći da sam prije čitanja osjećao određenu dozu skeptičnosti i nekakvu glupastu priču poput crossovera Zagora i Brada Barrona, ali Boselli me nije razočarao i napisao je odličnu priču.
Piccinellijev crtež je jednostavno gušt gledati. Puno je bolji u stripu nego na Zagorovim naslovnicama iako mi na njima inače puno više smeta predrečavi kolor nego što mi smeta Piccijev crtež. Za Zagora je odradio samo jednu epizodu posvećenu Huronima i odmah su nam ga mazli na Texa. Ovdje je odradio vrlo dobar posao. Iskreno smatram da je ovdje uložio dosta truda i lijepo je prikazao cijelu epizodu. Još ću jednom ponoviti da je možda trebao nabaciti i bradu na Zagora, ali to je najvjerojatnije odluka uredništva, kao što je netko već rekao u drugim komentarima. Ono što moram pohvaliti je i fina atmosfera koja se protegla kroz cijeli strip.
Nadam se da će i nastavak odraditi neki od "ukradenih" crtača. Ne bih se žalio da opet bude Picci, ali može i Andreucci, Prisco, Rubini, a možda i netko iz Texovog staffa. Ostaje nam da čekamo nastavak...
Priča je dobra i puna događaja, ali dati ću joj osmicu jer mi se čini da se Boselli ovdje tek zagrijava i da nas u nastavku čeka nešto puno epskije i bolje od ovoga, iako ni ovo nije loše, dapače, ugodno sam iznenađen.
Scenarij je još bolji od priče i pripovijedanje je vrlo tečno te se priča jako brzo čita. Nema nekih trenutaka u kojima se moramo zaustaviti i zapitati se što smo upravo pročitali. Nažalost, toga ima u mnogim drugim epizodama, ali ovdje nema i to je bitno. Također, scene s onim pismom koje su nekima možda i bile patetične, mene su oduševile.
Za kraj ostaje naslovnica. Ne znam gdje im je u SBE-u bila pamet da odobre ovakvu bezveznu naslovnicu za ovako bitnu epizodu. Izgleda kao da su bezveze ubačene dvije ilustracije Zagora i Texa na prazan papir te da je brzniski našvrljana neka pozadina. Dotti može i zna puno, puno bolje. Ne daju D.J.-u da mu Rubini radi naslovnice za američkog Zagora, a puštaju ovakve naslovnice za povijesne susrete. Ehhh... Nadam se da će nastavak imati bolju naslovnicu. (Možda Villinu ili Rubinijevu ili Andreuccijevu ili Dottijevu bolju od ove). Ne znam koju ocjenu da dam naslovnici. Ako joj dam prenisku ocjenu, srušit ću ukupnu ocjenu ove veoma dobre epizode. Ajde, poklonit ću joj jednu navučenu šesticu u nadi da će drugi susret imati neku bolju naslovnicu.
Što još reći? Ja sam zadovoljan, čak ugodno iznenađen. Bilo je pitanje vremena kada će doći do ovog susreta i napokon smo ga dočekali. Ispalo je to jako, jako dobro i jedva čekam američko izdanje, a zatim nastavak.
Texas
Okej, ovo do sada je bilo samo nekakvo bla bla bla bla i bla. Ali, ovakva trilogija sjajnih epizoda zaslužuje i jednu pametniju, konkretnu analizu. Za početak, krenimo od same povijesti intrigantnog Texasa koji oduvijek predstavlja interesantnu postavku za stripove, ali i serije te filmove. Njegova je povijest zaista bila uzbudljiva: zapadu kontinenta. Priključenjem Texasa SAD-u još se više raspirio spor između južnih i sjevernih država. U Američkom građanskom ratu (1861–65) Texas je, unatoč protivljenju svojega guvernera S. Houstona, sudjelovao kao član Konfederativnih Američkih Država (Konfederacija). Nakon poraza, bio je 1865–69. pod vojnom upravom federalnih snaga. U Uniju je ponovno bio primljen 1870. Nakon razdoblja obnove (1870–76) prihvaćen je današnji ustav države. Uzgoj stoke i pamuka (prijašnju jeftinu radnu snagu robova zamijenio je sustav zakupa farmi) bila su obilježja teksaškoga gospodarstva sve do kraja XIX. st. To je doba masovnog ograđivanja zemlje, nastajanja farmi i rančeva te stvaranja krupnoga zemljoposjeda. Pritom su veleposjednici samovoljno prisvajali male farme i uključivali ih u svoj posjed, protiv čega su sitni farmeri ustajali rušenjem ograda. To je gotovo dovelo do građanskoga rata, pa su 1884. bili doneseni državni zakoni za zaštitu maloga zemljoposjeda, a rušenje ograda bilo je proglašeno kaznenim djelom. Prve godine nakon građanskog rata obilježili su i novi sukobi s indijanskim plemenima, koja su bila ogorčena time što su bijelci stalno sužavali njihov teritorij. Tijekom 1870-ih njihov je otpor bio slomljen, a oni prebačeni u rezervate.
Očito je i sam Boselli bio impresioniran Teksasom (ehhh, izgleda da ću malo pisati Texas, malo Teksas, kako mi dođe . Uzmite u obzir da ovo nastaje kroz više dana, pa neki termini najvjerojatnije nisu gramatički/pravopisno dosljedni, ali nema veze.)
Kao što svi znate, Boselli svoje priče uvijek kreira na mnoštvu likova od kojih svatko odigrava neku manju "ulogu", a na kraju njihove role kreiraju cjelokupnu radnju. Moram priznati da je to u ovoj trilogiji odradio jako dobro. Naime, u Teksasu postoje 3 sukobljene strane, 3 "skupine". To su Indijanci Komanči, banditi Komančeri i teksaški rendžeri. Pa dobro, Indijanci, Ameri i Meksikanci, što je tu tako strašno? Toga je bilo po cijeloj Americi. Ako nisu bili Meksikanci, bio je neki drugi narod. E, pa problematika ove situacije je u tome što su se svi htijeli međusobno poubijati. Kako predivno...
Najprije je Teksas bio teritorij Komanča, ponosnih Indijanaca, ratnika i vrhunskih jahača. No, širenjem američke "civilizacije", poput ostalih Indijanaca, i Komanči su na*ebali. Možda su mogli pružiti neki otpor da su se odmah udružili, ali nisu. Postojao je veći broj plemena Komanča od kojih je svako imalo svojeg vođu. Neki su htijeli poubijati sve bljedoliko što je postojalo u Teksasu, drugi su kupovali alkohol od komančera, treći su se pomirili sa sudbinom i kleknuli pod američkom čizmom. Ma, pravi, pravcati kaos. Američki su doseljenici, nakon dolaska u Teksas počeli širiti svoj utjecaj i Komanči su se našli u problemu. Uskoro su nastali i rendžeri, svojevrsna vojna postrojba koja je štitila doseljenike i interese tadašnje tesksaške neovisne republike (priključili su se SAD-u tek nešto kasnije). No, u ovome kaosu našli su se, igrom slučaja, i "neutralni" Zagor i Chico. Zanimljiva je bila Zagorova svojevrsna uloga posrednika između Komanča i rendžera gdje opet do izražaja dolazi njegova rastrganost između 2 rase gdje u nekim situacijama mora dobro promisliti na čiju će stranu stati. Ipak, u prvoj priči trilogije na samom kraju nam Boselli daje nekakvu simboličku nadu u "pomirenje" razlika među Amerikancima i Indijancima. Dakako, govorim o trenutku kada Zagor, Adam Crane i Sivi Vuk postanu krvna braća. To nam šalje poruku da nekada nije bitna boja kože, već ono što čovjek nosi u sebi. Bila bi to sasvim dobra poruka za završetak teksta, ali imam još stvari za reći, pa još nije gotovo. Naime, sinula mi je jedna misao. Mogao bih usporediti Darkwood, gdje je serijal originalno postavljen i Teksas, gdje je ova trilogija postavljena. Darkwood je, praktički utjelovljenje nekakve idealističke utopije o miru gdje bi svi ljudi mogli živjeti skladno, bez obzira na boju kože. Također, u tom skladu, važnu ulogu odigrava Zagor kao svojevrsno sredstvo balansa između Indijanaca i bijelaca. No, u Teksasu nema Zagora i tamo traje bespoštedna i komplicirana borba između rendžera i Komanča. Ipak, kao što često viđamo u filmovima, knjigama, serijama, stripovima i ostalim čudima, i najgori se neprijatelji mogu nekako, uvjetno rečeno, ujediniti i staviti svoje razlike na stranu. Kako je to moguće? Pa, treba im neki zajednički neprijatelj. Ovdje su taj neprijatelj upravo nemilosrdni komančeri koje bih riječima legendarnog Mustafe Nadarevića iz vremena kada je utjelovljivao Izeta Fazlinovića mogao opisati kao - džubrad. Zaista, komančeri su prikazani kao pravo pravcato ljudsko smeće i upravo oni su svojevrsni pokretač prvog djela trilogije gdje su, otmicom djece, natjerali Sivog Vuka da postane Pedro i pokuša naći i osloboditi svoju djecu. U prvom djelu vodio ih je El Diablo koji je, po meni, odličan lik. Posebno su mi se sviđala njegova nasumična citiranja raznih pjesnika i pisaca. Dakle, rendžeri i Komanči čine nezamislivo i ujedinjuju se u borbi protiv komančera. Jako lijepo, čak štoviše, poetski. No, svatko tko ima barem trunku razuma, shvatit će da ovakvo jedinstvo ne može biti dugoročno. Nažalost, čim zajednički neprijatelj bude pobjeđen, stari će problemi opet izroniti i sukob će se nastaviti. To nam je Boselli dokazao pisanjem nastavka - epizode Krvna Braća u kojoj dobivamo svojevrsni fast-forward u prikazu situacije u Teksasu. Saznajemo da je zlato iz brda Wichita iskorišteno kako bi Komanči nabavili oružje i krenuli istjerati iz svojeg nekadašnjeg teritorija sve bljedolike - i komančere i rendžere. I ta-daaaa, eto ti problema!!!! Da, očito je ideja o miru ipak bila samo ideja i ništa više. Očito je iz priloženog, a i iz povijesnih činjenica, da mir između 2 rase nije moguć i da sukob neće stati sve dok jedna ne bude uništena. Naravno, "Komančima su dani rezervati gdje mogu živjeti u miru, prema vlastitim vjerovanjima i običajima. Ako se toga budu pridržavali, ima nade za njih". E, pa ima ku*ac. Dolaskom američke "civilizacije" Komanči su uništeni, ali barem su pružali hrabar otpor i nisu samo pognuli glave pred neprijateljima. Pa, ako je Boselli ovom trilogijom htio pokazati da su Komanči, ako ništa drugo, bili hrabri, uspio je u tome. Većina je radije odlučila odabrati junačku smrt nego kukavički život, kao da su izokrenuli onu dobru staru alanfordovsku. No, što su mogli postići? Što je bilo tko mogao postići? Nitko nije postigao ništa. Zapravo je u Teksasu nastao nezaustavljivi vrtlog smrti koji je uništavao sve: i Komanče i rendžere. Njegove smo posljedice vidjeli u epizodi "Bandera", dugo iščekivanom susretu Zagora i Texa. Što smo sve tamo saznali? Pa, svašta, ali pretpostavljam da ima vas koji niste pročitali strip. Neću otkrivati kako je u toj priči raspleteno Bosellijevo klupko stvoreno oko rendžera, komančera i Indijanaca, ali vratit ću se malo na jednu zanimljivu povijesnu priču o Komančima (neću vas još puno gnjaviti, ne brinite). Samo kliknite na link ako vas zanima ;-)
https://www.nezavisne.com/zivot-stil/zivot/Prica-o-brutalnosti-i-gasenju-indijanskog-plemena-Komanci-Foto/96904
Pa dobro, skoro sam gotov. Što još reći? A mogao bih sklepati neki relativno pametan zaključak. Hmmm. Pa, ova je trilogija defintivno dokaz da se u stripove mogu ubaciti i neki istiniti elementi te da se i Zagor može, kroz pero dobrog scenarista, ubaciti u nekakvo određeno povijesno razdoblje i da može funkcionirati kao dio stvarnih događaja. Andreucci, Marcello i Piccinelli su sjajno odradili svoje role i odlično grafički dočarali Bosellijeve scenarije. Nije ni čudno da su nam ih maznuli na Texa. Ma sunce im žarko. Također, sve 3 priče su pune akcije, pucnjave, nasilja, krvi. Jednostavno su sjajne i zato zaslužuju posebno mjesto među Zagorovim najboljim epizodama i ova će trilogija zauvijek ostati zlatnim slovima upisana u nekakvu Zagorovu top-listu.
Također, ovom prilikom svim forumašima i njihovim obiteljima želim sve najbolje u novoj godini, puno zdravlja, sreće, novca i neka nam 2023. svima napokon bude dobra, uspješna i, povrh svega, normalna!!
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 31/12/2022 20:26:19 |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 01/01/2023 : 13:07:32
|
Upravo sam skužio nešto fascinantno. Više talijanskoga sam naučio u prošlih cca. 18 mjeseci čitajući stripove na talijanskom i zavađajući jednu Talijanku, nego u 10 godina učenja jezika u školi.
Pa neka netko kaže da stripovi (i žene ) nisu korisni. |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 03/01/2023 : 13:47:28
|
Uskoro:
Nakon Texasa, idem u svemir...
|
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1590 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 05/01/2023 : 08:49:57
|
Jesmo li sami u svemiru?
Gdje živim? U Istri. U Europi. Na sjevernoj polutci. Na planetu Zemlji. U Sunčevom sustavu. Na Mlječnoj stazi. U svemiru!!! Eeee, da. Svemir. Interesantno mjesto. Navodno je beskonačan. I sada neka mi netko kaže da samo na Zemlji ima života. To bi značilo da su ljudi najinteligentnija bića u svemiru. Hmmmm. Palim televiziju i malo na vijestima slušam kakvi se sve debilizmi događaju na ovom planetu. Ma, nemoguće da su ljudi najpametnija stvorenja. Mora postojati nešto naprednije od nas. Moraju postojati IZVANZEMALJCI!!
Izvanzemaljci
Izvanzemaljci su česta pojava u filmovima, crtićima i serijama. Sjetit ćete se TV serije Alf gdje vidimo interesantno uklapanje jednog izvanzemaljca u ljudsku obitelj koje rezultira nizom komičnih situacija ili Spielbergovog E.T-ja gdje ponovno vidimo simpatičan prikaz izvanzemaljaca. No, s druge strane, češći je nešto strašniji, opasniji prikaz izvanzemaljaca. Ovako, na prvu, na pamet mi padaju Alien i Predator koji su sve samo ne simpatični. Dakako, ima još prikaza neprijateljski nastrojenih izvanzemaljaca kao u filmovima Dan nezavisnosti ili Bojni brod. Živo me zanima koji je od tih prikaza točniji. Pa, ako se pita Nolitta, točan je ovaj drugi jer je on za svoj veličanstven oproštaj od Zagora odlučio suočiti Duha sa Sjekirom upravo sa neprijateljskim izvanzemaljcima - Akkronijancima!!!
Zbogom Nolitta
Da, kao što znate, Nolitta se od Zagora oprostio sa stilom. Nakon što je napisao brojne legendarne epizode i godinama sjajno vodio serijal odlučio se oprostiti. I, kako se, pobogu,oprostiti od serijala koji ste sami osmislili i u njega ste uložili ljubav, novac, vrijeme i strpljenje? Vjerojatno se to zapitao i Nolitta. Napisao je, stoga, jednu maestralnu epizodu koja se vjerojatno nalazi na svakoj top listi Zagorovih epizoda. Što sam bio već napisao o njoj? Slijedeće: "Uistinu epska priča na više od 400 stranica. Priča počinje napeto, sa gotovo horor elementima. (Scene u praznom Skylabu su stvarno zastrašujuće). U Zagorov svijet po prvi puta ulazi nešto što nije ovozemaljsko, odnosno Akkronijanci. Oni počinju sijati užas Darkwoodom sa svojim zrakama koje pretvaraju ljude u osušene mumije. Počinju stradavati i Indijanci s kojima se vanzemaljci hrane.
U jednom trenutku činilo se da je sve izgubljeno, naime Zagoru je ugrađen mentalni programator i izgledalo je kao da je Hellingen u pobjedničkoj poziciji. Ali onda se ukazao Chico ex-machina i oslobodio Zagora mentalne kontrole. Me želim dalje otkrivati radnju onima koji ovaj strip nisu pročitali, ali reći ću samo da se u borbu protiv izvanzemaljske tehnologije uključuje indijanska magija.
Također, ova je priča postavila temelj brojnim idućim sjajnim epizodama našeg omiljenog junaka. (Divovi dobra i zla, Hellingen 6, 7 i 8, Dan invazije itd.) Meni je ovo definitivno jedna od najdražih Zagorovih epizoda. Svoj osvrt mogu zaključiti samo riječima: bravo Nolitta, bravo Ferri".
Pa, zapravo i nije neki komentar. Prilično bezvezno. Takve legendarna epizoda zaslužuje nešto bolju analizu, pa će je i dobiti u nastavku.
Znate kako je Nolitta najčešće u "velikim" epizodama suočavao Zagora sa nekakvim "ovozemaljskim" prijetnjama poput Indijanaca (Zimska Zmija), osebujnih pojedinaca (Supermike), starinskih nadanaravnih zlikovaca (Kandrax i Rakosi), ali ovdje ga je premjerno suočio s nečim do tada neviđenim. Hrabar potez, ako mene pitate. Živo me zanima kako su tadašnji čitatelji reagirali na pojavu strašnih AKKRONIJANACA!!!!! Da sam ja bio neki desetogodišnjak u vrijeme kada je ovo čudo izašlo, bio bih šokiran - pozitivno. Upravo je zato Nolitta veliki scenarist. Mogao je šokirati čitatelje svojim djelima i to ne na način kako nas danas Burattini šokira. Nolitta je napisao revolucionarnu epizodu u kojoj je značajno nadogradio Zagorov lik. Zagor ovoga puta nije štitio samo Indijance, nije štitio samo Darkwood, nije štitio Ameriku, štitio je cijelo čovječanstvo!! Na taj je način Zagor praktički izdignut iz granica postavljenih na početku serijala. Postao je pravi, svjetski, heroj i upravo je to važan dio Nolittine ostavštine. Od nekakvog čudnog lika u čudnoj odjeći koji maše kamenom sjekirom, stvorio je pravog Manituovog nasljednika, junaka naroda Indijanaca, ali i zaštitnika čovječanstva.
Manituov nasljednik
Kako je to Zagor postao Manituov nasljednik? Pa, u početku je nešto malo glumatao sa dimom, vatrometom, deranjem itd. No, ovdje je pokazao da je zaista pravi Manituov poslanik te da je pravi nasljednik drevnih junaka naroda Indijanaca. Kako to? Dobili smo dokaz navedene teze tako što je Zagor mogao nositi oružje Rakuma, legendarnog Indijanca koji je porazio Akkronijance u njihovom prvom pokušaju osvajanja Zemlje. Tako je, zapravo, Nolitta svoj stvaralački krug rada na Zagoru zatvorio slijedećom mentalnom slikom karakternog razvoja nekad mladog i osvete željnog Patricka Wildinga. Krenuo je od želje da poubija Indijance zbog osobne osvete, a došao je do toga da je dostojan nositi oružje Indijanskih junaka i njime spasiti Indijance, ali i cjelokupno čovječanstvo. To mi nikada do sada nije palo na pamet, ali Nolitta je ovdje praktički prikazao kako je Zagoru oprošten onaj masakr tako što mu je dana prilika da iskoristi drevno oružje Indijanaca u borbi protiv Akkronijanaca.
Vječna Indijanska magija protiv tehnologije
iz svemira
Nolitta nam je u svojoj zadnjoj epizodi na Zagoru, možda i ne htijući, prikazao i zanimljiv kontrast između akkronijanske tehnologije i magije Indijanaca. Možemo kroz taj kontrast povući i zanimljivu paralelu s današnjim svijetom u kojem tehnologija svakoga dana rapidno napreduje i evoluira. Još malo pa će tehnologija i misliti umjesto nas. (Zapravo, u neku ruku već i misli. Upišite u tražilicu chat openai, ulogirajte se preko maila i svjedočit ćete nevjerojatnim dosezima tehnologije 21. stoljeća). No, neke stvari tehnologija ne može zamijeniti i jednostavno su najbolje onakve kakve već jesu. No, sada ostavimo po strani one standardne priče: "nekad je bilo bolje", "danas je sve otišlo kvragu" itd. Nolitta nam je pokazao da nekada naprednije nije bolje, pa tako moćni laserski pištolj ne može učiniti ništa starom indijanskom štitu. Također, imamo dokaz da su i sami Indijanci vrijedni ljudi, a ne samo nekakve budale kakvima ih bijelci pretežno smatraju. Ovako je na neki način dodatno oplemenio Zagorovu misiju zaštite Indijanaca jer su, u ovoj epizodi, Indijanci neizravno zaslužni za pobjedu nad Akkronijancima.
No, kao što znate. Akkronijanci nisu sami stvarali probleme. Bio je tu i čika Hellingen koji je iduća točka ovog podužeg posta.
Hellingen
"Potaknut čitanjem svih 8 avantura u kojima se pojavljuje ludi profesor Hellingen, odlučih napisati kratak osvrt na njegova pojavljivanja. Ne mogu ne primijetiti da se kod Hellingena vidi jaka uporaba stilskog izražajnog sredstva postupnog pojačavanja početnog dojma, poznatog kao gradacija. Kod Nolitte, u prva dva broja, Hellingen je bio običan ludi znanstvenik koji je oko sebe okupio par bandita i želio je, koristeći svoje izume, pokoriti svijet. Jedan od njih bio je i titan, divovski robot koji je mogao uništavati sve pred sobom. Ipak, Zagor tu koristi silu i tjera Hellingena da potpopi svoju kreaciju u jezeru. Također, Hellingenov laboratorij završava u plamenu i svi smo pomislili da je Hellingen mrtav te da ga više nećemo vidjeti.
U drugom susretu, Hellingen je ponovno fokusiran na svojeg titana i namjerava ga pronaći na dnu jezera pomoću podmornice. Ne biste vjerovali, nije uspio i ponovno je izgubio život. Kapetan Fishleg ga je probio harpunom i ovoga smo puta vidjeli Hellingenovo truplo.
Nismo ga vidjeli dugo vremena, sve do povratka kući nakon prve odiseje po Americi. Upravo u toj epizodi Hellingen "evoluira" u veću prijetnju. Naime, pomoću svojih dalekodometnih raketa i uz podršku pukovnika Kraizera, prijeti da će dignuti u zrak Washington i nasilno preuzeti vlast. Tu po prvi puta pokazuje svoje prikrivene sadističke osobine, u scenama gdje nemilosrdno muči Zagora. Nakon novog poraza koji je Zagor skrivio, natjeravši ga da vlastite rakete okrene protiv sebe, Hellingen gubi razum i završava u ludnici Skylab.
Upravo nakon vremena provedenog u Skylabu, Hellingen postaje još veća prijetnja. Saznajemo kako ga je ludilo popustilo kada je stupio u kontakt s izvanzemaljskom vrstom Akkronijanaca. Po prvi se puta nije okružio ljudima, već je uzeo za saveznike napredne izvanzemaljce koje je smatrao razvijenijima i moćnijima od ljudi. Također, uspio je staviti Zagora pod svoju kontrolu mentalnim programatorom. Baš kada je sve djelovalo izgubljeno, Chico slučajno oslobađa sebe i Zagora utjecaja tih programatora i tada kreće jedan od najepskijih djelova cijelog serijala. Zagor od čuvara svete indijanske pećine Kekouka dobiva oružje kojim je sveti junak Rakum porazio Akkronijance u prvom susretu. Naravno, radi se o štitu te luku i strijeli kojima Zagor nanosi težak poraz vanzemaljcima i tjera ih na bijeg. Nakon što je ostao sam, Hellingen je primoran na potez očajnika. Zatvara se u kabinu čiju pravu svrhu ni on sam nije znao i....
UMIRE!!!
Da, Hellingen je mrtav. Ali, smrt za njega nije kraj. Barem ju on isprva nije tako shvatio. Saznajemo da je nakon smrti lutao ništavilom, sve dok nije stigao do velikog svemirskog broda. On to nije shvatio, ali taj brod trebao je biti njegov pakao, ili njegov raj, kako god hoćete. Upravo je u tom brodu mogao ostati u vječnom počinku, daleko od svega što ga je ikad mučilo. Ipak, želja za osvetom nije mu dala mira i to je rezultiralo jednom od najboljih Zagorovih epizoda svih vremena. Hellingen zbog mržnje nije mogao ostati mirno mrtav. Odlučio je osvetiti mu se za sve loše što mu se ikada dogodilo. Hellingenova namjera bila je potpuno srušiti Zagorov svijet. Krenuo je s nekim laganim izluđivanjima, ali postajalo je sve gore i gore. Ipak, Akoto je uspio prividno izlječiti Zagorovo ludilo nakon iznimno zbunjujućih scena u pećini. Ipak, samo je postalo još gore i doživjeli smo mnoge šokove. Čak je izgledalo da su se Akkronijanci vratili. (Ipak, bio je to samo Ikar la Plume). Uskoro, usljedio je novi šok. Perry je nestao i u hologramskoj poruci govori da ga samo Zagor može spasiti, ali zakasnio je. Zakasnio je i Titan je probuđen. Nitko ga ne može zaustaviti, osim možda Zagora. Ipak, Titan je poslužio samo kao prijelazno sredstvo za stvaranje užasa. Hellingen se opet vratio. Ispričao nam je priču o brodu i pokazao svoje nove, poludemonske sposobnosti. Vojnici ga ubrzo ubijaju i čini se da nad Darkwoodom ponovno može zasjati mir. Ipak, uslijedio je novi šok - Tonka je mrtav. Izgleda da ludilo još nije prestalo!!!
Da, uistinu, Hellingen nastavlja sa svojim osvetom. Ovoga puta indirektno; Tonka je ubijen od strane mladog plemenskog ratnika Shalaka. Zagor je u šoku, ali saznaje da je Tonka ubijen u poštenom dvoboju. Shalak uskoro saziva sastanak poglavica na kojem ih poziva u rat. Zagor je, dakako, planirao svoj novi spektakularni ulazak na scenu, ali otkriven je. Shalak ga, na opći šok čitatelja ubija. Sclavi, naravno ne dopušta da Zagor tako lako umre i otkriva nam da je ipak živ, alj na kraju snaga. Chico odlazi po doktora, ali Zagora već liječi vrač Mohawka. Nakon nekog vremena, Zagor opet staje na noge, ali njegov iscjelitelj je ubijen. Još jedna žrtva. Tada, strip postaje surovo realističan i prikazuje masakre nad Indijancima koji su se stvarno dogodili. Preživjeli Indijanci formiraju veliku vojsku, a na njeno čelo stupa Zagor. Nakon krvave i bolne bitke, Zagor odlazi do Hellingenovog groba i tamo, poražen, čini samoubojstvo. Tada osobno upoznaje Kikija Manitua, lika koji predstavlja iskonsko dobro. Saznajemo od njega da se Akoto žrtvovao za Zagorov život i spas cijelog svijeta. Zagor, bijesan, puca po Hellingenovom grobu. On tada ustaje i dolazi do borbe između Zagora - diva dobra i Hellingena - diva zla. Već tu, njihova borba dobiva veće razmjere i nakon poraza, Hellingen se miri s činjenicom da je umro i odlazi na vječni počinak i pozdravlja nas po posljednji put. Ovo je trebalo biti zadnje Hellingenovo pojavljivanje, njegova priča je ovdje zaokružena i ispričano je sve što se imalo za reći. Nikako nije mogao biti veće zlo od onog koje je prikazao ovdje.
Ipak, Boselli je spasio serijal i zaslužio je priliku da i on napiše nešto na temu Hellingena. Smatram da je njegova epizoda stvarno trebala biti zadnje pojavljivanje Hellingena u Zagoru. Zašto? Ovoga puta, Hellingen je uparen s Wendigom, čistim zlom, Indijanskim demonom koji predstavlja sve loše na ovom svijetu. Pomoću Hellingena, želi se osvetiti Zagoru. Zajedno stoluju u dvorcu na planini Nataani koji su nastanili. Također, Darkwood je pun svakakvih demona i uskrsnutih zlikovaca. Posebno vrijedi istaknuti kralja orlova, Bena Stevensa koji od ljudi stvara kentaure i onog jezivog lutkara sa svojim demonskim lutkicama. Uz pomoć Edgara Alana Poea, Zagor upada u dvorac i tamani sve demone. Na kraju dolazi do velikog dvoboja između Zagora i Hellingena u svemiru. Ipak, Hellingen radi jednu ključnu grešku i odbacuje Wendiga te želi sam poraziti Zagora. Tu grešku nije smio počiniti i za kaznu je završio u paklu, okružen demonima. Sam završetak stripa nam nagovješta da je Boselli ovdje planirao umiroviti Hellingena i koristiti Wendiga kao novog arhineprijatelja. Mislim da bi to bila ispravna odluka, iz više razloga:
1) Hellingen je već rekao sve što je imao za reći i stvarno više nema mogućnosti da se uz njega napiše nešto svježe, uzbudljivo i neviđeno. To nam Burattini posebno pokazuje svojim Hellingenima 7 i 8 u kojima se ne događa apsolutno ništa logično i vezano uz sam kontinuitet prošlih događaja. Samo nam je ispričao njegovu životnu priču i u tome ga je degradirao na bezveznog rasista, iako rasizam nije bio u Nolittinim karakteristikama koje je namjenio Hellingenu. Također, korstio je nekakvo kloniranje u strojevima Akkronijanaca jer nije imao znanja da nastavi priču nakon Bosellija. On je, zapravo, uzeo Nolittinog Hellingena koji je umro u Akkronijanskoj kabini i na temelju njega je napravio oko 600 stranica stripa. Nažalost, nije nam donio ništa novo, već je samo originalnog Nolittinog Hellingena, odnosno njegov klon, poslao u Wendigov pakao, zajedno s Bosellijevim. Potpuno nepotrebno, ako se mene pita.
2)Wendigo bi, po meni, trebao biti glavni antagonist serijala. Zašto to mislim i kako bih to realizirao, saznajte u drugom djelu teksta koji će uskoro uslijediti.
Wendigo
U prethodnom djelu svojeg osvrta fokusirao sam se na Hellingena i epizode u kojima se on pojavljuje. Iskreno smatram da je njegov lik trebalo umiroviti nakon Bosellijeve epizode. Na samom kraju toga stripa, Wendigo promatra Zagora i govori da je Hellingen od sada samo jedan demon u njegovom brojnom stadu. Dakle, Boselli je sve idealno naštimao za Wendiga da postane centralna negativna ličnost serijala, kao istinsko oličenje sveg zla u svijetu. Čak i Burattini na kraju svojeg, po meni potpuno nepotrebnog, Hellingena 7 koristi prizivanje Wendiga za razrješenje situacije. Iz toga proizlazi jednostavna logička jednadžba koja ukazuje na to da je Wendigo veće zlo i od samog Hellingena. Tu bi bilo poželjno upotrijebiti neku povezanost s specijalom Crni plamen i onim djelom gdje krv junaka Wakana može štetiti Wendigu. Ukoliko bismo odlučili biti krajnje brutalni, serijal bi se mogao i završiti nekom epskom borbom protiv Wendiga gdje bi Zagor na kraju dao svoj život za spas cijelog svijeta. Ipak, ako ne želimo ići u toliku krajnost, mogli bismo sve završiti na drukčiji način.
Finale serijala?!
Dakle, da se razumijemo, ne bi to nužno trebao biti kraj serijala, ali definitivno kraj sage sa Hellingenom. Sve bi se moglo događati na više lokacija, kroz nekakvu epsku, višedjelnu epizodu. Vidjeli bismo Wendigov pakao u kojem se nalazi Bosellijev Hellingen, zajedno s Burattinijevim, odnosno Nolittinim. Tamo bi Wendigo okupio sve demone i mrtve Zagorove protivnike, kako bi zajedno uništili Zemlju i osvetili se Zagoru. Ponovno bi stupili u kontakt s Akkronijancima i pokrenuli sveopću invaziju i uništenje, najprije Darkwooda, pa zatim ostatka svijeta. To bi moglo biti epski, jelda?
Situacija bi u početku izgledala izgubljeno. Kekouk je odavno mrtav, mrtav je i Akoto, ne zna se gdje je nestalo sveto oružje. U bitkama bi Indijanci najvjerojatnije bili masakrirani, ali ni vojska ne bi bila u mogućnosti puno pomoći. Wendigo bi se smjestio u onaj dvorac na brdu Nataani i od tamo zapovijedao svojim demonima. Ubrzo bi Zagor, nakon puno muke, stigao u dvorac. Tamo bi se dogodilo nešto neočekivano - Hellingen bi ga ubio hitcem iz pištolja. Tada bi, Chico očajnički pokušao napasti Hellingena koji bi nanišanio i njega. Wendigo bi tada zaustavio Hellingena i naredio mu da ostavi Chica na životu da pokopa Zagora.
Chico bi tada, u suzama razmišljao kako i gdje pokopati Zagora. Neki random Indijanac bi tada predložio da ga spale, prema običajima Indijanaca, jer je pokojni, unatoč bijeloj koži, bio veliki zaštitnik i prijatelj Indijanaca. U emotivnim scenama, koje bi se protezale na 50-ak stranica vidjeli bismo sprovod i flashbackove s najjunačkijim Zagorovim pothvatima. Sve bi odisalo nekom generalnom depresijom, kao u nekim epizodama Dylana Doga. Serijal bi tada završio...
Šalim se. Radnja bi se prebacila u svijet mrtvih, s druge strane Duginog mosta iz broja 400. Zagor bi se tamo susreo s brojnim mrtvim prijateljima i ne bi se sjećao onoga što se dogodilo na Zemlji. Odjednom bi začuo glas koji ga doziva, bio bi to Kiki Manitu koji mu pokazuje prizore koji se odvijaju na Zemlji. Sve bi bilo jako mračno, vidjeli bismo teror koji Hellingen i Wendigo provodili nad ljudima. Tu bi čak mogla proći i ona Burattinijeva glupost s višim i nižim rasama. Bijelci bi bili samo robovi Wendigu i Hellingenu, dok bi "niže rase" bile hrana demonima, ili tako nešto. Akkronijanci bi također bili uključeni kao nekakvi provoditelji terora koji bi spriječavali svaku mogućnost pobune.
Zagor bi tada zaplakao, kao u onoj legendarnoj sceni u Demonima ludila. Kiki Manitu bi tada izveo neku magiju i ujedinio se sa Zagorom u jedno (auu, ovo zvuči malo homoseksualno). Uglavnom, Zagor bi tada postao pravi Manituov poslanik i vratio bi se na Zemlju leteći na orlu. Usljedila bi epska bitka u kojoj bi Zagor porazio nekoliko demona i uskrslih protivnika. Tada bi došlo vrijeme za susret Zagora i Hellingena koji je na kraju postao samo Wendigov potrčko. Nakon kratkog verbalnog sukoba, došlo bi vrijeme za obračun u kojem bi Hellingen izgubio. Vidjevši ishod dvoboja, Wendigo bi konačno, po zadnji put ubio Hellingena. Zatim bi došlo do velike bitke Zagora i Wendiga. Zagor bi koristio sveto Rakumovo oružje i nekakve posebne moći koje bi mu dao Kiki. Također, tu bi njegova sjekira, simbol pravde i ravnopravnosti svih rasa, odigrala veliku ulogu. Manitu bi svu svoju moć usmjerio u nju i Wendigo bi počeo slabiti. Ipak, sjekira bi nekako pukla, u trenutku kad je Wendigo na izmaku snaga. Zagor bi tada požrtvovno prerezao vene i svojom krvlju uništio Wendiga.
Sunce bi simbolično zasjalo i jedan bi orao proletio nad njime. Tada bi Kiki Manitu došao nad beživotno Zagorovo tijelo i zatresao ga s nekakvim riječima tipa: sada si ispunio svoju sudbinu i dokazao da si pravi Manituov poslanik.
To bi bio kraj epizode, ali ostaje mi mala dilema. Treba li vratiti Zagora i sve završiti sretno, ili baciti čitatelje u depresiju? Ma, ajde, neka bude sretno. Kiki bi ponovno izveo neku magiju i vratio Zagora u život. Na kraju, vidjeli bismo Zagora na nekom brijegu usred Darkwooda kako sve promatra i govori: "Zlo je pobjeđeno, a ako se ponovno vrati, ja ću ga čekati". Tada bismo u suzama zatvorili strip "
Okej, znači, Hellingen je osmišljen kao Zagorov zakleti neprijatelj i Nolitta ga nije bezveze odabrao da se pojavi u svojoj zadnjoj epizodi na Zagoru. Ovdje nam je dao prvu pravu epsku epizodu s njim i napokon mu dao onaj status neprijatelja kakvog ima, recimo, Joker u Batmanu. Ponajprije, Hellingen je ovdje prvi puta "uzdignut" od običnog čovjeka i ludog znanstvenika u pravu, globalnu, prijetnju. (Netko bi mogao reći da je to učinjeno još u epizodi "Povratak u Darkwood", ali tamo je ipak još uvijek bio samo neki luđak s raketama okružen s bandom odmetnutih vojnika. U Svemirskoj braći, u suradnji sa vanzemaljcima, dolazi na jedan viši nivo). Čak bih se usudio reći da je namjerno ostavio ovakav, relativno otvoren kraj kakav epizoda ima, kako bi neki drugi scenarist koji bi se u budućnosti uhvatio u koštac s Hellingenom.
Smrt u kabini?!
Za pred sam kraj, treba se dotaknuti scene sa samog kraja epizode gdje Hellingen ulazi u Akkronijansku kabinu. Smatram da je ključna stavka te scene da, zapravo, ni sam Hellingen ne zna što će se dogoditi nakon što uđe u kabinu što na neki način možda simbolizira i Nolittinu neizvjesnost vezanu uz serijal nakon njegovog odlaska. Naime, nakon ove epizode i sam serijal je doživio razdoblje neizvjesnosti kada je na njemu radio niz novih autora koji se, uz dužno poštovanje, nisu mogli mjeriti s Nolittom te je Vječna magija, zapravo, predstavljala vrhunac serijala u trenutku kada je izašla i tada je Zagor na neko vrijeme krenuo silaznom putanjom (ajde, nisu epizode bile nešto strašno loše, ali ipak nisu bile u rangu Nolittinih). Tako, simbolički, Hellingenova "smrt" u kabini predstavlja konačan kraj niza Nollitinog sjajnog razdoblja koje je započelo tamo negdje malo prije Američke odiseje. Ono "zbogom" koje nam je Hellingen tiho poručio, bilo je zapravo i Nollitino "zbogom". E, pa, zbogom Nollita. Bilo je lijepo. |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
Edited by - Qwertz on 05/01/2023 08:51:39 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Ultimate Zagor topic
[/url]
[/url]
