| Author |
 Topic  |
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29656 Posts
Member since 06/02/2007 |
 Posted - 28/01/2011 : 18:04:31
|
quote:
Originally posted by PRIMOŠTEN 123
quote:
Originally posted by supermark
ako netko nadje taj topic u kojem je globinjo to izjavio bit cu mu rob do kraja života!
rob ili robinja
tužno izjavljujem da sam robinja vec neko vrijeme jednom clint-omrscu  |
 |
|
|
PRIMOŠTEN 123
Junior Member
410 Posts
Member since 29/12/2009 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29656 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
PRIMOŠTEN 123
Junior Member
410 Posts
Member since 29/12/2009 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29656 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 06/02/2011 : 03:17:21
|
Odbrojavanje do 100. rođendana: Osnivanje Hajduka i ratno doba
I na našem portalu počinje odbrojavanje do Hajdukova 100. rođendana! Svakog dana do 13. veljače donijet ćemo vam priču o jednom desetljeću slavnog kluba. Novinar Ivan Princivali, kojega ste imali priliku upoznati čitajući njegove reportaže iz Praga "tragovima osnivača Hajduka", zabio se u stare knjige i ostale izvore informacija i pripremio kratku povijest splitskog kluba...
Počinjemo s desetljećem od 1911. do 1920. godine...
Povijest splitskog "Hajduka" toliko je bogata zanimljivim događajima, utakmicama, imenima, legendama, anegdotama, usponima i padovima, da je nemoguće sažeti je u kratkim crtama. Za to je ipak potrebna poveća knjiga. Zapravo više njih.
Pitanje je postoji li neki drugi klub na svijetu koji nosi toliko specifičnosti u sebi, posebnosti koje ga izdvajaju i razlikuju od drugih i koji se toliko stopio sa gradom kojeg simbolizira, regijom s kojom se identificira i navijačima koji za njega žive. "Hajduk" je po tome zasigurno jedinstven u svijetu. Ljubav i vjernost njegovih navijača svakim danom iznova dokazuju da nemaju granica. S "Hajdukom" se raduje, s njim se tuguje i plače. Cijeli grad kao da živi u ritmu njegovih igara. Kad se pobjeđuje, sve izgleda ljepše i jednostavnije, a naši svakodnevni problemi čine se manjima, a kad se gubi, cijeli grad izgleda tužno i apatično, da ne kažem depresivno. Simbioza grada Splita i njegova "diteta" – "Hajduka" – traje već punih stotinu ljeta.
Rođenje kluba
A sve je počelo tisuću kilometara daleko od Splita, u hladnom Pragu. Splitski studenti, zaluđeni popularnom igrom zvanom nogomet, nakon što su redovito posjećivali treninge i utakmice "Sparte" i "Slavije", dolaze na ideju da nogometnu loptu donesu i u svoj grad te u njemu osnuju nogometni klub. Bili su to Fabjan Kaliterna, Vjekoslav Ivanišević, Lucijan Stella i Ivan Šakić.
Iako je u Splitu već postojala igra slična današnjem nogometu, kende, u kojoj se nogama nabijao šešir, ona ni izbliza nije izazvala takvu pozornost kakvu će zadobiti dolazak prve nogometne lopte u grad.
Po povratku u Split praški studenti okupljaju mladiće koji počinju s treninzima, u kavani "Troccoli" na tadašnjem Gospodskom trgu (današnjoj Pjaci) napisana su pravila i postavljeni temelji kluba, a sve dileme oko imena riješio je profesor Josip Barač svojom legendarnom izjavom: "Upali ste mi nepozvani, bez kucanja, baš poput hajduka. Stoga, evo vam imena: Hajduk ... Budite dostojni tog velikog imena!". I napokon, nakon svih peripetija s austrougarskim vlastima, odobrenje rada i pravila kluba potpisalo je Carsko namjesništvo sa sjedištem u Zadru 13. veljače 1911. godine i taj se datum uzima kao dan rođenja kluba. Prvi predsjednik kluba bio je Kruno Kolombatović, a prvi trener Oldrich Just, inače Čeh.
Ubrzo su se građani Splita, koji je tada brojio svega 20 tisuća duša, podijelili na one koji su za i protiv nogometa. Međutim, balun se već zakotrljao Kraljevom njivom i bilo ga je nemoguće otjerati iz grada. Prva trening-utakmica između prve i druge momčadi odigrana je već sredinom travnja. S jedne strane mladići u bijelim košuljama i plavim gaćicama, a s druge crveno-bijele košulje, po uzoru na "Slaviju". Za ovu prigodu Fabjan Kaliterna je iz Praga poslao lopte, dresove i kopačke, a završila je rezultatom 7:0 za "bijele". Utakmica je trajala gotovo tri sata, a igrala bi se vjerojatno i danas da igrače mrak nije otjerao s igrališta.
Prva utakmica - prva pobjeda
Nedugo nakon toga uslijedila je i prva službena utakmica. Protivnik je klub splitskih talijanaša - "Calcio". Nedjelja, 11. lipnja 1911. Čitav grad je na nogama i očekuje veliku bitku. Utakmica završava rezultatom 9:0 za "Hajduk", prvi pogodak postiže Šime Raunig (koljenom), po jedan Nedoklan i Leway, te odlični Šitić čak 6 golova. U tom prvom nastupu igrali su Buchberger, Namar, Zuppa, Murat, Rosseg, Fakač, Tudor, Leway, Šitić, Nedoklan i Raunig. Nastupili su još Budar i Bonetti, a vodio ih je Oldrich Just. Nakon završetka dvoboja splitski djačaci su po gradskim ulicama pjevali: Hip, hip, hura, devet prema nula.
Klub polako organizacijski stasa, treninzi postaju sve kvalitetniji, a igrači brzo napreduju. U to vrijeme Hajduk je igrao utakmice s momčadima ratnih brodova koji su pristajali u Splitu. Tako su zabilježeni visoki porazi od klubova engleskih mornara (1:7 i 0:7) što je bilo očekivano. Ipak su Englezi izmislili nogometnu igru.
U drugoj godini postojanja "Hajduku" u goste po prvi put dolaze i klubovi iz Zagreba ("Concordia", HAŠK) i uvjerljivo ga pobjeđuju u nekoliko utakmica. Iz tog doba datira i prvi pehar u vitrinama kluba, bio je to poklon zagrebačkog HAŠK-a nakon gostovanja u Splitu. U međuvremenu se na Kraljevoj njivi postavljaju mreže na branke, a između vratnica staje mladi i perspektivni Luka Kaliterna.
U proljeće 1913. "Hajduk" prvi put putuje izvan Splita i to baš u Zagrebu, gdje su ga pozvali da ogleda snage s "Građanskim" i čuvenim, dotad nepobjedivim HAŠK-om, tada najboljom momčadi na slavenskom jugu. Prvog dana "Hajduk" je nastupio protiv "Građanskog" i bio poražen sa 2:3, međutim, idućeg dana senzacionalno je pobijedio HAŠK-a s 1:0 na njegovom terenu što je imalo velikog odjeka u sportskoj javnosti. Bio je to pravi početak nogometnog rivalstva Splita i Zagreba, koje traje do danas.
Tog ljeta u Splitu se događa prava senzacija - u goste stiže nogometni učitelj, slavna praška "Slavija". U dvije utakmice pobjeđuje "Hajduka" sa 9:0 i 13:1, ali i taj jedan gol izaziva salve oduševljenja u gledalištu. Pražani u Splitu na dva mjeseca ostavljaju svoja dva najbolja igrača kako bi prenijeli svoje nogometno znanje na mlade splitske igrače i tako pomogli klubu.
Narednih godinu dana "majstor s mora" nije doživio poraz. Momčad koja je začeta tri godine ranije osnutkom kluba upravo je sada stasavala u čvrstu i stabilnu ekipu. Šteta što je početak Prvog svjetskog rata prekinuo uzlet jedne velike generacije splitskog nogometa.
Godine rata i obnova "Hajduka"
U srpnju 1914. u Splitu gostuje i drugi veliki praški klub, slavna "Sparta", i pobjeđuje Splićane sa 3:0, što je bio dobar rezultat. Baš na dan te utakmice objavljena je mobilizacija, netom je sudac odsvirao kraj na igralište upadaju agenti i hvataju veliki broj uglednih rodoljuba, među njima i nekoliko članova "Hajdukove" uprave. Klupske prostorije su zapečaćene, a većina igrača poslana na front. Oglasile su se ratne trube, zatutnjali topovi. Počeo je Prvi svjetski rat. "Hajduk" je prestao s djelovanjem, ali nije službeno ugašen. Igralište na Kraljevoj njivi pretvoreno je u ratni logor.
Na pune četiri godine zamrle su sve sportske borbe, a onda – kraj rata! U ljeto 1918. obnavlja se djelatnost "Hajduka", okupljaju se predratni igrači pojačani novim mladićima, uređuju Kraljevu njivu, zaraslu u korov, nabavljaju nogometnu opremu i počinju s treninzima. Klupska tradicija je nastavljena.
Raspada se Austro-Ugarska monarhija, a ulazimo u novu tamnicu naroda, južnoslavensku zajednicu, nazvanu Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
U prvoj godini nakon rata klub s velikim uspjehom igra protiv momčadi ratnih brodova koje pristaju u splitskoj luci, a rezultat često zna biti i dvocifren. U korist "Hajduka", naravno. Te 1919. godine, kako se već skupilo nešto novca u blagajni, gradi se klupska baraka uz igralište i nabavlja nova oprema.
Klub ponovno dobija pozive za gostovanja, a prvi poziv stiže, naravno, iz Zagreba.
Nakon dvodnevnog napornog puta hajdukovci stižu u Zagreb i umorni zaigraju protiv "Građanskoga" te već na poluvremenu gube 0:2. U nastavku dolazi do oštrog prekršaja nad igračem "bijelih", koji na to uzvraća udarcem i biva isključen. Sudac odbija isključiti i igrača zagrebačke momčadi, te momčad "Hajduka" demonstrativno napušta teren. U preostale dvije utakmice u Zagrebu "Hajduk" remizira s "Concordijom" 1:1, te biva teško poražen od HAŠK-a sa 0:4. Na vijest o tome provali bijes kod splitskih navijača koji čak optužiše igrače za sabotiranje utakmice, a ljubimac splitske publike i jedan od ponajboljih igrača tog doba, Nikola Gazdić zvan Janjčić, bude kažnjen isključenjem iz momčadi nakon čega osramoćen bježi u Beograd.
Prvo gostovanje "Hajduka" u Beogradu dogodilo se u proljeće 1920. godine kad je dvaput pobijeđena "Jugoslavija". Prethodno su u Splitu "hajduci" pobijedili oba beogradska kluba, BSK i "Jugoslaviju", ne jednom, već po dva puta svakog od njih. Od tada započinje veliko rivalstvo splitskog i beogradskih klubova, koje će se nastaviti osobito u godinama nakon Drugog svjetskog rata.
Počeci službenih natjecanja
Godine 1920. odigrano je prvo prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza u kojem "Hajduk" zauzima tek drugo mjesto, iza momčadi "Juga". Bilo je to i jedino prvenstvo koje "bijeli" nisu osvojili jer su do 1936. godine slavili u svih 13 završenih prvenstava Splitskog nogometnog podsaveza. Kako piše Miljenko Smoje u knjizi "Hajdučka legenda": "Te, 1920. godine, opraštamo se od nogometnog boemstva... Od dvadesete počinju promjene: održavaju se prvenstva većih gradova i podsaveza, igrači se registriraju, isključeni kažnjavaju, suci polažu ispite. Nogometne zabave pretvorene su u utakmice..."
|
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 06/02/2011 : 03:20:27
|
Hajduk uzletio 1920-te, prva dva naslova stigla u Split
"Lude dvadesete" stigle su i u Split, provincijski gradić od 30-ak tisuća stanovnika. Kako smo već spomenuli, nogometnog boemstva sve je manje, a nogomet postaje organiziraniji i službeniji. U to vrijeme još se ne igraju prvenstva Jugoslavije, dok Hajduk, predvođen kapetanom Petrom Dujmovićem – Fjakom, nastupa u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza i redovito osvaja prva mjesta.
Već na početku ove dekade, godine 1921., izbija "afera Mantler" u vezi s registracijom ovog austrijskog igrača-trenera za Hajduk, koju nije dopuštao Jugoslavenski nogometni savez, a došlo je i do raspuštanja Splitskog nogometnog podsaveza.
Tragični Janjčić
Upravo te godine, u svibnju mjesecu, odigrana je povijesna utakmica koji će podići veliku prašinu u nogometnim krugovima. Strašni Građanski, s Vrđukom na golu te Granecom i Perškom u napadu, u najboljoj formi dolazi u Split na revanš Hajduku. Za ovu utakmicu pozvali su i odbjeglog Nikolu Gazdića - Janjčića, koji je prvi u povijesti zabio 100 golova za klub. Iako je znao da je već ozbiljno bolestan, žarko je želio nastupiti.
Nakon što je Građanski poveo 1:0 golom Graneca, na veliku scenu stupa Gazdić, predribla četvoricu "purgera" i zabije izjednačujući pogodak. Nedugo potom izbori i penal kojeg realizira spomenuti Franz Mantler, iskusni igrač-trener "bijelih". Tako Hajduk sa 2:1 pobjeđuje velikog Građanskog, navijači na ramenima iznose Gazdića koji potom u svlačionici umire. Bio je to njegov labuđi pjev.
Ova utakmica izazvala je skoro rat Splita i Zagreba. Igrači Građanskog služili su se izmišljotinama da opravdaju poraz, a zagrebački tisak donosio je naslove tipa "Rulja napala igrače", "90 minuta u životnoj opasnosti", "Granec još uvijek u besvjesnom stanju", "Perškina ruka u gipsu". U Zagrebu dolazi i do demonstracija. Gradonačelnici razmjenjuju brzojave. Gotovo ratno stanje, a sve zbog nogometa. Bio je to prvi veliki nogometni skandal, koji je na nekoliko dana zavadio, a gotovo i zaratio Splićane i Zagrepčane.
Iste godine Hajduk je pod Mantlerovim vodstvom osvojio prvu službenu titulu prvaka. Bilo je to u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza u sezoni 1920./21. kad su Splićani prvi put postali prvaci. Značajno je još istaknuti da je te godine po prvi put pobijeđena slavna praška Slavija. U prvoj splitskoj utakmici Pražani pobjeđuju s 5:0, ali dan poslije Hajduk slavi veliku pobjedu nad svojim nogometnim učiteljem od 2:0.
Pobjede nad Zagrepčanima i Pražanima uvrštavaju Hajduka u red naših najvećih klubova tog vremena.
Prvo inozemno gostovanje
Događaji koji su obilježili splitsku nogometnu 1923. godinu zasigurno su odigravanje prvog nogometnog prvenstva Jugoslavije i prvo gostovanje Hajduka u inozemstvu. I to odmah na drugom kontinentu – u Africi. No, krenimo redom.
Spomenute godine dolazi do velikih radova na Kraljevoj njivi. Igralište se okreće u smjeru sjever – jug, pa sad igračima više ne smeta sunce dok ganjaju loptu po terenu. Istodobno se postavljaju i drvene tribine za publiku. U jesen se organizira prvo prvenstvo Jugoslavije, ali po kup-sistemu. Tko izgubi, odmah ispada. Hajduk za protivnika dobija sarajevski SAŠK, igra u gostima i odmah na početku vodi 3:0. Međutim, Sarajlije uz obilatu pomoć suca okreću rezultat i pobjeđuju s 4:3 te se "bijeli" opraštaju od natjecanja. Prvi državni prvak postaje zagrebački Građanski.
Počinje novo doba za splitsku momčad. Do tada su klub trenirali uglavnom češki učitelji baluna, koji su u isto vrijeme i igrali. Bili su to odreda nogometni znalci koji su karijeru ostvarili i u državnom dresu. No, od tada počinje priča o splitskoj školi baluna koju predstavlja, prije svih, barba Luka Kaliterna. Upravo 1923. on preuzima trenersko mjesto u klubu kojeg će s prekidima voditi puna dva desetljeća.
Uslijedila je prva inozemna turneja, u Tunis i Alžir. Mlada Hajdukova momčad pod vodstvom barba Luke do nogu je potukla sve suparnike na sjevernoafričkom tlu, a na povratku brodom svratili su u francusku luku Marseille gdje je "pao" prvak Francuske Olympique sa 3:2. Po dolasku u Split navijači im priređuju veličanstven doček kakav Split do tada nije vidio.
Desetorica hajduka u reprezentaciji
Vjerojatno je u povijesti nezabilježen slučaj da deset igrača nekog kluba sastavi reprezentativnu momčad. Upravo to se dogodilo u jesen 1924. kad su desetorica igrača "bijelih" nastupila za reprezentaciju Jugoslavije u utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu (poraz 0:2). Zaigrao bi i jedanaesti, vratar Otmar Gazzari, da nije bio talijanski državljanin. Baš na ovoj utakmici Hajduk je dobio nadimak kojeg i danas ponosno nosi – "majstor s mora".
Te godine Splićani su igrali najbolji nogomet u zemlji, ali dva velika trofeja su im izmakla iz ruku. Iako su uvjerljivo pobijeđeni aktualni prvak Građanski sa 5:0 i SAŠK sa 6:1, beogradska Jugoslavija u finalnoj utakmici u Zagrebu zasluženo pobjeđuje sa 2:1. Istodobno, u finalu kupa gradova reprezentacija Zagreba pobjeđuje Hajduka u Beogradu sa 3:2.
Sljedeće godine "bijeli" opet nemaju sreće, ispadaju već na prvoj prepreci, ponovno od "Jugoslavije" koja odlazi do kraja i osvaja titulu protiv Građanskog, a u finalu kupa gradova opet repriza – poraz od reprezentacije Zagreba 1:3.
Već je godina 1926. Hajduk slavi 15. godišnjicu svog djelovanja kojim povodom splitski skladatelj Ivo Tijardović sklada operetu "Kraljica lopte" čime Hajduk postaje jedini klub na svijetu sa svojom operetom. Tom prigodom na igralištu se održava njena praizvedba pred pet tisuća gledatelja. Međutim, slavlje ipak nije upotpunjeno uspjehom u prvenstvu, po treći put uzastopce kobna je bila beogradska Jugoslavija koja pak naslov gubi u dvoboju s Građanskim.
Prvi naslov prvaka u gradu pod Marjanom
Godine 1927. Hajdukovi su igrači napokon u svoju skromnu baraku donijeli radost osvajanja prve titule državnog prvaka, 16 godina nakon osnutka kluba.
Te godine prvenstvo je prvi put igrano po jednostrukom bod-sistemu, a sudjelovalo je samo 6 klubova. Nakon katastrofalnog starta, u Subotici Hajduk gubi čak sa 1:5, nije bilo realno očekivati takav trijumfalan rasplet. No kad su "bijeli" istim rezultatom od 5:1 kod kuće pregazili beogradski BSK u drugom kolu, pa u trećem usred Zagreba HAŠK-a sa 4:0, ukazao se realan tračak nade za željenim ishodom.
Ova zagrebačka utakmica ostat će zapamćena po prvom organiziranom odlasku navijača na gostovanje. Prve bijele Hajdukove zastave zavijorile su se upravo u Maksimiru. U posljednje dvije utakmice Splićani su bili domaćini i sarajevskom SAŠK-u i ljubljanskoj Iliriji. Sarajlije su pobijedili 2:0, a "zmajčeke" s 3:0.
Ovim rezultatima "bijeli" su tako prvi put osvojili državno prvenstvo, u pet utakmica osvojili su osam bodova uz gol-razliku 15:6. Drugi je bio BSK, s dva boda manje. Valja istaknuti momčad koja je osvojila prvo Hajdukovo prvenstvo: Otmar i Renzo Gazzari, Ivan Montana, Miro Dešković, Miho Kurir, Veljko i Šime Poduje, Leo Lemešić, Mirko i Ante Bonačić, Vinko Radić. Nastupali su još: Petar Kurir, Janko Rodin, Ante Kesić, Ljubomir Benčić, Marko Markovina, Ante Roje, Ivo Žulj, Josip Perajica, Bartul Čulić i Mario Reić.
Splitska škola baluna, koju je personificirao barba Luka Kaliterna, konačno je dobila javno priznanje, a Split eksploziju radosti razdraganih navijača.
Kao prvak države Hajduk po prvi put izlazi na europsku scenu i u Srednjoeuropskom kupu igra protiv čuvenog bečkog Rapida. Bečki katastrofalni poraz od 1:8 nije mu davao nikakve šanse za uzvrat koji se odigrava u Zagrebu i u kojemu Rapid također pobjeđuje sa 1:0.
Iako je Hajduk zimske pripreme za obranu prve prvenstvene titule imao čak na Malti, iako je momčad bila pojačana povratkom ozdravljenog rasnog strijelca Ljube Benčića, nije uspio 1928. obraniti primat, zauzeo je drugo mjesto iza zagrebačkog Građanskog, a Benčić s osam pogodaka postaje prvi "hajdukovac" najbolji strijelac prvenstva.
Drugi naslov državnog prvaka
1929. godina donosi natjecateljske promjene te se prvi put igra po dvostrukom bod-sistemu. "Bijeli" su krenuli s dvije pobjede protiv sarajevske Slavije rezultatom 2:1, ali je potom uslijedio poraz od BSK 1:3, i to "kod plinare". No, ubrzo se "majstor s mora" vraća pobjedama pa redom u Splitu padaju HAŠK sa 5:2, Jugoslavija 4:2 i aktualni prvak Građanski s uvjerljivih 4:1.
U ključnoj "biti ili ne biti" utakmici u Beogradu BSK i Hajduk igraju 5:5 u valjda najdramatičnijem meču što ga je ovaj grad vidio. Mrtva utrka se nastavlja. Do kraja prvenstva "bijeli" osvajaju bod u gostima kod Jugoslavije, uz dva obranjena penala golmana Čulića, te pobjeđuju u zadnjem kolu Građanskog usred Zagreba i naslov prvaka opet pripada Hajduku. Za leđima mu ostaje BSK s dva boda zaostatka.
Split je ponovno na nogama. Slavlje traje nekoliko dana. Hajduk je ponovno učinio ponosnim svoj grad i njegove ljude. Momčad koja je po drugi put donijela veliku radost u grad pod Marjanom činili su ovi igrači: Bartul Čulić, Janko Rodin, Ivan Montana, Darko Mikačić, Dušan Stipanović, Veljko Poduje, Miro Dešković, Šime Poduje, Ljubomir Benčić, Leo Lemešić, Ante Bakotić, Ante Bonačić, Vinko Radić, Vladimir Kragić, Ivo Peršić, Šime Milutin, Josip Perajica i Anđelko Marušić.
Već smo u 1930. godini... Naslov prvaka "majstor s mora" predaje zagrebačkoj Concordiji, koju je pobijedio u Splitu, a u Zagrebu joj izvukao bod. Boljom gol-razlikom beogradska Jugoslavija je druga, a Hajduk treći. No, splitski "bijeli" ne očajavaju zbog toga, već pripremaju novu prekomorsku turneju. |
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 07/02/2011 : 04:18:54
|
Hajdukove tridesete - godine krize i inozemnih turneja
Nakon briljantnih uspjeha u prethodnom desetljeću, okrunjenih dvjema titulama prvaka države, došlo je do svojevrsnog zasićenja, nastupila je kriza igre i rezultata. Tijekom ovih deset godina (1931. do 1940.) u Split nije stigao nijedan domaći trofej što je bilo razočaravajuće za sve ljubitelje splitskoga kluba. Hajduk je trofejnu sušu tih godina nadoknađivao sjajnim rezultatima na inozemnim turnejama. A sve je počelo već početkom 1931. godine odlaskom na južnoameričku turneju...
Turneja po Južnoj Americi
Ovo južnoameričko gostovanje Hajduka ostalo je u povijesti zapisano kao legendarno. Nazvano je "Hajdukova ekspedicija", a potrajalo je puna četiri mjeseca. Za to vrijeme "bijeli" su prošli 10 zemalja, 32 tisuće kilometara, a ostvareni su i zavidni rezultati, od kojih se ističu pobjede nad peruanskim Universidadom, reprezentacijom Jamajke i čileanskim Colo-Colom. Uz Splićane, još je samo mađarski Ferencvaros ostvario sličan uspjeh. Po povratku u Split priređen im je svečani doček.
Par tjedana nakon toga počelo je i novo natjecanje u prvenstvu Jugoslavije. Hajduk, umoran od dalekog puta, uspijeva se plasirati u finalne prvenstvene borbe, ali na kraju osvaja tek četvrto mjesto. Bilježi i 14:0 pobjedu protiv ljubljanske Ilirije, rekordnu prvenstvenu. Usprkos strašnom napadačkom trojcu Benčić - Lemešić - Kragić, državni prvak postaje beogradski BSK. Stari spisi kažu da je te 1931. na igralištu kraj stare plinare postavljen sat i telefon za prijenos utakmica, što je bila svojevrsna tehnološka inovacija.
U pamćenju je ostalo urezano nesretno izgubljeno prvenstvo iduće 1932. koje se te godine igralo po dvostrukom kup-sistemu. Iako je Hajduk pružao odlične partije i igrao najljepši nogomet, u četvrtfinalu je srušen zagrebački Građanski, a u polufinalu aktualni prvak beogradski BSK, u finalu je Splićane snašla velika nesreća. Protivnik je bila zagrebačka Concordia, Hajduk je bio premoćan, napadao i - promašivao. Obje utakmice dobili su Zagrepčani s 2:1 i naslov prvaka je otišao u "beli Zagreb grad".
Godinu dana poslije nastavlja se peh za Hajduka. "Majstor s mora" opet je drugi u zemlji s manjkom od tri boda, a naslov odlazi u Beograd BSK-u. Prvenstvo se igra prvi put po sistemu lige s 11 klubova. Hajduk, kao i mnogo puta poslije, naslov gubi porazima od najslabijih momčadi lige – osječke Slavije i novosadske Vojvodine. Oba puta "pada" Građanski, kao i Concordia, dok najveću prvenstvenu pobjedu ostvaruje nad HAŠK-om u Splitu – 7:1. Bila je to utakmica života Vlade Kragića na kojoj postiže 5 pogodaka. Novine sutradan donose naslov: "Kragić - HAŠK 7:1". Smoje o njemu piše da je bio "pomalo boemske naravi, a kako je postao ljubimac navijača, oni ga po kavanama časte do kasnih noćnih ura. Uvijek na teren istrči posljednji, još pospan i nemarno odjeven. Budući da je njegov stan uz samu baraku Hajduka, to ga prije same utakmice, kad su svi drugi već u svlačionici, moraju zivkati i buditi iz poslijepodnevnog sna". Unatoč svemu, Kragić je strašan golgeter te osvaja naslov najboljeg strijelca lige sa 21 pogotkom od ukupno 41 koliko je dala cijela momčad "bijelih". Spomenimo i da je te godine sagrađen novi dom Hajduka na mjestu stare drvene barake.
Već se punih 10 godina igraju nogometna prvenstva Jugoslavije. Brojke govore da je Hajduk dva puta bio prvak te osvojio četiri druga mjesta. Po tome je daleko najuspješnija momčad države.
Državno prvenstvo nije odigrano! Da, i to se dogodilo, godina je 1934., a koji je razlog tome? Klubovi se nisu mogli dogovoriti oko sustava natjecanja. Odigrano je samo izlučno natjecanje (kvalifikacije) za ulazak u iduće državno prvenstvo. Hajduk bilježi još jednu rekordnu pobjedu - ovog puta ponižena je sarajevska Slavija sa 14:0. Umjesto prvenstva održava se natjecanje za jugokup, koji ipak ne može nadomjestiti borbu za prvenstvene bodove. Na koncu Hajduk osvaja treće mjesto.
Dolazi Frane Matošić
Sredinom ove dekade dolazi do smjene generacija u momčadi Hajduka. Sa scene odlazi jedna, a stasa nova generacija igrača. Ljubo Benčić, udarna igla ekipe, ostavlja se nogometa nakon više od deset godina provedenih u dresu "bijelih", a na vrata kuca nova zvijezda, 17-godišnji Frane Matošić. Barba Luka ga stavlja u prvu momčad protiv sarajevske Slavije i odmah zabija dva zgoditka te najavljuje veliku karijeru. Međutim, Hajduku nikako da krene. Prvenstvo završava tek na šestom mjestu, a primat ponovno osvaja BSK. Slaba utjeha Hajduku bila je što je dao najboljeg strijelca prvenstva - Lea Lemešića sa 18 golova.
U veljači 1936. svečano je u domu Hajduka. Obilježava se 25. godišnjica osnutka kluba, a u to vrijeme na mjestu predsjednika nalazi se Fabjan Kaliterna, nekadašnji praški student i osnivač kluba.
Opet nastupaju promjene u državnom prvenstvu. Kreće sustav ligaškog natjecanja, ali ne kroz cijelu godinu već u sezoni jesen-proljeće. U tu sezonu 1936./37. "bijeli" kreću katastrofalno. Tri utakmice - tri poraza. No, brzo se konsolidiraju, zaredaju s dobrim rezultatima, od kojih najviše odjekuje pobjeda nad HAŠK-om u Splitu 7:0 uz četiri gola Frane Matošića, i do kraja osvajaju drugo mjesto sa 7 bodova manje od, te sezone neprikosnovenog, zagrebačkog Građanskog.
Politički skandal u Italiji
Uslijed godina suše trofeja "bijeli" često odlaze na inozemne turneje. Tako gostuju na Malti, u Čehoslovačkoj i dvaput u Italiji. Osobito je upamćeno ovo drugo gostovanje u Italiji, koje je datirano u 1937. godinu. Tom gostovanju prethodio je dolazak velike Rome, tada vodeće talijanske momčadi, u Split. Prvog dana Hajduk pobjeđuje s 2:1, a sutradan gubi 0:1. Navijači odlučuju otići na prvo inozemno gostovanje u "vječni grad", organiziraju se i nekoliko stotina ih otputuje s klubom na uzvrat. Tamo se pak događa prvorazredan politički skandal. Naime, Talijani su zahtijevali da splitski igrači prije utakmice pozdrave publiku romanamente tj. fašističkim pozdravom. Međutim, hajdukovci to odbijaju i pozdravljaju tek sa "zdravo, zdravo, zdravo". Utakmica je bila izvanredna, a završava pobjedom "romanista" od 4:3.
Sezona 1937./38. donosi mnogo gorkih pilula za sve navijače "bijelih". Gubi se u Zagrebu od HAŠK-a sa 1:6, u Beogradu od BSK-a 0:4 i od Jugoslavije u gostima 0:5. Na koncu - tek sedmo mjesto u prvenstvu što predstavlja najgori plasman Hajduka u prvenstvenim natjecanjima između dva rata. Ta godina zapisana je po jedinom naslovu zagrebačkog HAŠK-a u povijesti.
Barba Luka Kaliterna napušta trenersko žezlo u klubu, a dolazi mađarski stručnjak Ilies Spitz koji ostaje dvije godine. Sljedeće godine u prvenstvu Hajduk je opet skroman - osvaja četvrto mjesto, a prvak je beogradski BSK.
Početak novog uzleta "bijelih"
U ljeto 1939. godine na mjesto trenera dolazi legendarni Ljubo Benčić, a redove Hajduka pojačava napadač HAŠK-a Ratko Kacijan. Istodobno dolazi do velikih promjena na političkom planu. Započinje Drugi svjetski rat u Europi, a na unutarnjem planu stvorena je Banovina Hrvatska. Paralelno s tim slijedi i promjena sustava natjecanja. Formiraju se dvije lige, hrvatsko-slovenska i srpska, od kojih će svaka dati po tri predstavnika za finalne borbe.
Na koncu, prvak Jugoslavije te 1939./40. postaje zagrebački Građanski koji u ključnoj utakmici pobjeđuje Hajduka u Splitu sa 2:0 i odnosi naslov u Zagreb. Hajduk zauzima tek peto mjesto. Pokazat će se da je to bilo posljednje dovršeno prvenstvo predratne Jugoslavije.
Godina 1940. bitna je za Hajduk iz nekoliko razloga. Od momčadi se definitivno oprašta Leo Lemešić, jedan od najvećih golgetera kluba u povijesti, a s aktivnim igranjem prestaje i legendarni Vlade Kragić. Tako Hajduk svoje redove popunjava dovođenjem već spomenutog Kacijana, te posebno velikog pojačanja iz praške Slavije - Jiřija Sobotke. Tako se stvara izvanredno jaka momčad u kojoj naročito iskače napadački trio fantastiko Kacijan - Frane Matošić - Sobotka. Mnogi stručnjaci smatrali su ih najboljom klupskom trojkom u Europi.
Započinje nogometna sezona 1940./41. Nova sezona, nova promjena sustava. Ne započinje natjecanje za prvaka Jugoslavije, već se po prvi put igra prvenstvo Banovine Hrvatske. Hajduk u sezonu kreće s velikim ambicijama i niže pobjede. Međutim, nakon prvog dijela sezone u vodstvu je Concordia s bodom prednosti ispred aktualnog prvaka države Građanskog, a Hajduk je tek treći s dva boda zaostatka. Može li se Hajduk uzdignuti do naslova i postati prvak Hrvatske? Od posljednjeg naslova prvaka prošlo je već 12 godina. Hoće li biti uspješniji ovog puta? O tome više u sljedećoj dekadi.
|
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4668 Posts
Member since 12/11/2009 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 07/02/2011 : 17:02:46
|
Četrdesete: Hajduk se uzdiže kao Feniks iz pepela
Prošlu priču zaustavili smo u pola sezone. Nastupila je smjena desetljeća, a nastavljeno je natjecanje za primat novoosnovane Banovine Hrvatske.
Početak 1941. donosi nastavak Hajdukova šampionskog niza, ali istodobno sjena nadolazećeg rata sve se više nadvija nad zemljom. U ključnoj utakmici za naslov Hajduk u Splitu pobjeđuje dotad vodeću zagrebačku Concordiju sa 5:2, a u idućem kolu u Maksimiru "pada" HAŠK 3:2. Bučni Dalmatinci Zagreb pretvaraju u bijelo. U posljednjem kolu protiv gradskog rivala Splita (9:0) samo je potvrđen naslov.
Titula je nakon 12 godina opet u Hajdukovom vlasništvu. Za samo bod pretekao je Građanskog koji mu šalje brzojav: "Dostojnom nasljedniku i zasluženom prvaku Hrvatske srdačno čestita Građanski". Toliko o odnosima među klubovima onog vremena. Hajduk ima i najboljeg strijelca prvenstva, to je Ratko Kacijan sa 17 postignutih golova, a u stopu ga slijede Frane Matošić i Sobotka sa po 13.
Splitski list "Novo doba" piše: "S najvećim zadovoljstvom sportisti Splita, kao i čitave dalmatinske Hrvatske, pozdravili su jučer Hajduka koji je ove godine upravo junački i vrlo zasluženo osvojio prvenstvo hrvatske lige. Hajduk je eto poslije punih 12 godina opet postao prvak. Godine 1929. osvojeno je zadnje prvenstvo države, a sada prvenstvo naše Hrvatske, uz veliku oštru i jaku konkurenciju zagrebačkih klubova".
Prvenstvo Banovine Hrvatske osvojili su sljedeći igrači: Miljenko Krstulović, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić, Gajo Raffanelli, Anđelko Marušić, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ratko Kacijan, Frane Matošić, Jiři Sobotka i Ive Radovniković, a još su igrali Petar Brkljača, Miljenko Batinić, Josip Crnogača, Branko Viđak, Slavko Luštica, Veljko Lovrić, Radoslav Jelačić, Frane Pilić, Šime Milutin i Mirko Lolić. Trener je bio Ljubomir Benčić.
Rat stiže u Split
Na nesreću, Hajdukova super-momčad nije stigla osvojiti još poneki trofej. Tog proljeća rat je stigao i u mirnodopski Split. Talijanski fašisti okupiraju grad. Hajduku nude nastup u prvoj talijanskoj ligi, ali pod imenom AC Spalato (Hajduk), što Hajdukova uprava odlučno odbija. Klub se po drugi put raspušta. Prestaje svaka aktivnost, iako klub nije službeno ugašen. Dio momčadi priključuje se Narodno-oslobodilačkom pokretu.
Sportske borbe ustupaju mjesto ratnim strahotama. Međutim, svemu dođe kraj, pa tako i ratnim mukama. Nakon pune tri godine hajdukovci se okupljaju u okupiranom Splitu i prelaze na oslobođeni teritorij otoka Visa te počinju s treninzima.
Obnova Hajduka na dan sv. Duje
Napokon, 7. svibnja 1944. godine, na dan zaštitnika grada Splita svetoga Dujma, Hajduk obnavlja svoju djelatnost i proglašava se momčadi Narodno-oslobodilače vojske Jugoslavije. Za predsjednika je izabran Janko Rodin, za trenera Ljubo Benčić, a kapetansku traku uzima Jozo Matošić. Odmah počinje s utakmicama, i to većinom protiv vojnih momčadi.
Uslijedilo je najveće priznanje. Hajduk je pozvan u Bari da odmjeri snage sa reprezentacijom Britanske vojske. Subota, 23. rujna 1944. U gledalištu 50 tisuća ljudi. Najveći sportski događaj tijekom čitavog rata, kažu statističari. Uslijed umora i bolesti Hajduk gubi sa 2:7.
Mjesec dana poslije oslobođen je Split i Hajduk se vraća svome gradu. Odmah se pristupa uređenju igrališta, a već potkraj te godine slijedi novi spektakl. Reprezentacija Britanske vojske dolazi na uzvrat u Split. "Bijeli" pobjeđuju veliku momčad sa 1:0 golom Frane Matošića. Do kraja života barba Frane će na pitanje koji mu je najdraži od svih 729 golova koje je postigao u dresu Hajduka vrlo često isticati upravo ovaj postignut protiv Britanaca na Starom placu.
Za vrijeme turneje po Africi i Bliskom istoku u proljeće 1945. Hajduk doživljava još jedno veliko priznanje – francuski general Charles de Gaulle proglašava ga počasnom momčadi "slobodne Francuske" i taj orden uručuje im se za vrijeme nastupa u Libanonu. Time se ne može pohvaliti ni jedna druga momčad na svijetu. Tijekom i neposredno nakon rata Hajduk je kao klub Narodno-oslobodilačke vojske postigao 74 pobjede, devet je puta igrao neodlučeno, a u samo sedam utakmica je poražen. Gol-razlika 434:120. Što drugo reći nego – "bijeli", kapa dolje!
Napokon završava Drugi svjetski rat. Topovi su utihnuli, a normalan život vraća se u porušene gradove i sela. Komunisti dolaze na vlast u novoj, Titovoj Jugoslaviji. Nova vremena, novi običaji. Po dolasku partizana u Zagreb dekretom se ukidaju predratni zagrebački klubovi Građanski, HAŠK i Concordia, dok je na njihovom zgarištu, a po uzoru na slične istočnoeuropske klubove, formiran nogometni klub Dinamo. U Beogradu se osnivaju Partizan i Crvena zvezda i to je začetak buduće "velike četvorke" jugoslavenskog nogometa.
Ponuda iz Beograda
Odmah po završetku rata, Hajduk dobiva još jednu nemoralnu ponudu s vrha – da preseli u Beograd i postane državna momčad Jugoslavenske armije. Međutim, uprava kluba to odbija jer Hajduk želi ostati ono što je oduvijek bio – klub svoga grada Splita i Dalmacije.
U veljači 1946. ponovno je svečano u obnovljenom domu Hajduka. Slavi se 35. rođendan kluba, a tim povodom "bijeli" odlaze na turneju po Čehoslovačkoj, odakle su naši praški studenti donijeli prvu loptu u Split. Na svim utakmicama momčad Hajduka oduševljava, a čehoslovački tisak čak predlaže "da se napusti stara češka nogometna škola i prihvati moderan nogomet, kakav njeguju Splićani". Tako su konačno nekadašnji učenici postali profesori svojim starim učiteljima.
Kako bi se organiziralo natjecanje prve savezne lige donesena je odluka da se najprije odigraju republička prvenstva kao kvalifikacije za prvo poslijeratno prvenstvo Jugoslavije. Tako je na proljeće i ljeto odigrano prvenstvo Narodne Republike Hrvatske kojeg je, nakon 14 odigranih kola, tijesno osvojio splitski Hajduk, i to boljom gol-razlikom od zagrebačkog Dinama. Presudne su bile pobjede protiv glavnog rivala Dinama u Zagrebu sa 4:2 i Splitu sa 2:0. To su ujedno bili prvi "vječni derbiji" ova dva kluba u povijesti, a njihovo rivalstvo narasti će do neslućenih visina te traje još i dan-danas.Prvenstvo NR Hrvatske 1946. godine osvojili su Branko Stinčić, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić, Miljenko Batinić, Božo Broketa, Slavko Luštica, Ivo Mrčić, Branko Viđak, Frane Matošić, Vojko Andrijašević, Ive Radovniković, Anton Lokošek, Tonči Radovniković i Hrvoje Čulić. Trener je bio Ljubomir Benčić. Hajduk, osim toga, ima i najboljeg golgetera lige – Franu Matošića sa 13 postignutih pogodaka.
Naposljetku su se Hajduk, Dinamo i Lokomotiva plasirali u Prvu saveznu ligu za sezonu 1946./47. kad je odigrano prvo poslijeratno prvenstvo, a prvu krunu prvaka osvojio je beogradski Partizan ispred zagrebačkog Dinama i beogradske Crvene zvezde. Hajduk je bio tek četvrti. Već u ovom prvom prvenstvu formirana je slavna "velika četvorka" koja će osvojiti najviše trofeja u godinama koje slijede. U godinama je stvorena tradicija po kojoj Hajduk lako pobjeđuje Crvenu zvezdu u Splitu, Dinama u Zagrebu, a Partizana nikako.
Veliki Bajdo dolazi u Split
U ljeto 1947. iz Zagreba u Hajduk gotovo neopazice stiže nadareni 20-godišnjak koji će ostaviti možda i najdublji trag u cjelokupnoj povijesti "majstora s mora". Bio je to Bernard Vukas – legendarni Bajdo. Najveći Zagrepčanin među Splićanima, a s druge pak strane najveći Splićanin među Zagrepčanima. Legenda kaže da su po njega u Zagreb išli Frane Matošić i Božo Broketa. Na povrtaku u Split skrivali su ga u vlaku do Karlovca da slučajno ne bi došao neko iz Dinama i vratio ga u Zagreb. Nakon Karlovca su odahnuli i Bajdo je stigao u Split.
U narednoj sezoni Hajduk ostvaruje prvu pobjedu nad Partizanom u Splitu golovima Matošića i Vukasa, a u odlučujućoj utakmici za naslov biva poražen od Dinama usred Splita sa 0:2. Tako na koncu Hajduk gleda u leđa Dinamu, koji je po prvi put prvak države. Značajno je spomenuti još i da je te 1948. izašao prvi broj "Hajdukova glasnika", službenog glasila kluba.
Nakon završetka sezone s klupe "bijelih" odlazi Ljubo Benčić, a na staro mjesto se vraća barba Luka Kaliterna. Treće poslijeratno prvenstvo izgleda nikad izjednačenije. Vodi se bitka za svaki bod i gol između Hajduka, Crvene zvezde i Partizana. Na kraju balade, prvi kroz cilj prolazi Partizan, i to posve zasluženo, koji pobjeđuje splitske "bijele" i u Splitu sa 3:1 i u odlučujućoj utakmici u Beogradu sa 2:0. Hajduk naposljetku zaostaje za drugoplasiranom Crvenom zvezdom za 1 bod, a prošlogodišnji prvak Dinamo sezonu završava tek na četvrom mjestu, sa šest bodova manje od Hajduka. Utjehu Splićanima predstavlja što imaju prvog topnika prvenstva. To je Frane Matošić sa 16 pogodaka.
Uslijedila je znamenita turneja po Australiji u ljeto 1949. godine nakon koje je Hajduk postao prvi klub na svijetu koji je obišao sve svjetske kontinente.
Prvaci bez poraza
Nova 1950. godina počinje u Splitu prilično radno. Postavlja se trava na igralištu kraj stare plinare, pilaju se murve, ruše stare, a grade nove tribine, pa Hajduk cijeli prvi dio prvenstva igra u gostima, dok drugi dio sezone trijumfalno završava splitskim utakmicama. Također dolazi do promjene u rasporedu natjecanja. Naime, te godine u Brazilu je održano Svjetsko nogometno prvenstvo pa je Nogometni savez Jugoslavije odlučio državno prvenstvo organizirati tako da se prvi dio održi u proljeće, a drugi dio u jesen 1950. godine.
Iz utakmice u utakmicu Hajduk u gostima skuplja bodove, nastojeći ostati u utrci s konkurentima. Najtežu utakmicu igra s Partizanom bez golova. U Maksimiru "pada" Dinamo 3:1, a s Crvenom zvezdom u gostima igra neriješeno – 2:2. Izgleda da je titula nadohvat ruke. Međutim, u drugi dio prvenstva na svom terenu "bijeli" startaju neuvjerljivo, zaredaju s remijima i Crvena zvezda se izjednači na vrhu s Hajdukom. I njihov izravni dvoboj u Splitu trebao je dati novog prvaka.
Svjedoci kažu da je to bila najveća i najuzbudljivija utakmica koju je Split ikada vidio. Znamenita utakmica protiv Beograđana igrana je u nedjelju 29. listopada 1950. godine, a dan uoči presudne bitke, na inicijativu nekolicine zagrebačkih studenata, navijači su se prvi put organizirali da bi sutradan bučno navijali za svoje "bijele". Nazvali su se Torcida, po uzoru na brazilske navijače. Preko 20 tisuća gledatelja natiskalo se na tribinama i stvorilo bučnu atmosferu.
O spomenutoj utakmici sve je manje-više poznato. Hajduk je pobijedio sa 2:1 golovima Bajde Vukasa i Bože Brokete, od kojih je pobjedonosni Broketin pao par minuta prije kraja susreta. Eksplozija radosti na terenu i tribinama. Nakon utakmcie čita se osmrtnica Crvenoj zvezdi na Pjaci, beogradska "Borba" osuđuje navijače, vodeći pojedinci se zatvaraju, a ime Torcida zabranjuje. Utakmica sa titogradskom Budućnosti (2:0) predstavlja samo formalnost. Grad nakon 21 godine posta slavi novog šampiona.
Ovaj podvig je time veći što je Hajduk osvojio naslov prvaka bez poraza. To nikome prije, a ni poslije nije pošlo za rukom. U 18 utakmica – 10 pobjeda i 8 remija. Na koncu dva boda viška ispred Crvene zvezde i Partizana. Momčad koja je zlatnim slovima ostala upisana u povijest kluba predvodio je trener barba Luka Kaliterna, a igrali su Vladimir Beara, Ljubomir Kokeza, Božo Broketa, Ivo Mrčić, Ervin Katnić, Ive Radovniković, Dragutin Drvodelić, Slavko Luštica, Stane Krstulović, Frane Matošić, Bernard Vukas, Branko Viđak, Krešimir Arapović, Milorad Diskić, Tonči Radovniković, Vojko Andrijašević i Vladimir Šenauer.Tako započinje razdoblje apsolutne dominacije Hajduka na domaćem nogometnom planu što će potrajati do sredine 1950-ih godina. |
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 09/02/2011 : 00:22:17
|
Pedesetima dominirala zlatna Hajdukova generacija
Svoj 40. rođendan Hajduk dočekuje kao prvak države. Još su uvijek svježa sjećanja na prošlogodišnju listopadsku pobjedu nad Zvezdom u Splitu. U veljači 1951. grad Split, koji tada broji već više od 70 tisuća stanovnika, doživljava veliku feštu u slavu Hajdukova rođendana. U čast toga jubileja organizirane su brojne sportske manifestacije, izložbe, a izdana je i spomen - knjiga, prva monografija kluba.
U novo prvenstvo 1951. godine "bijeli" ulaze kao branitelji krune. U završnici prvog dijela prvenstva Hajduk igra dobro i gotovo reprizira prošlogodišnju dramu s Crvenom zvezdom – u Splitu je pobjeđuje sa 3:2 nakon gubitka od 1:2. Izjednačujući gol postiže Slavko Luštica, a koban za Beograđane opet je Božo Broketa koji u zadnjim trenucima donosi pobjedu svojoj momčadi.
Unatoč tome, Crvena zvezda po prvi put u svojoj povijesti osvaja titulu prvaka i to zahvaljujući za dvanaest tisućinki boljoj gol-razlici od Dinama. Hajduk završava tek na trećem mjestu s tri boda zaostatka, ali je najefikasnija momčad lige. Kup maršala Tita prvi put osvaja zagrebački Dinamo, u finalu je bolji od novosadske Vojvodine.
Četvrti put prvaci
Na klupi Hajduka u međuvremenu dolazi do odlaska velikog barba Luke Kaliterne nakon trenerskog hat-tricka, a zamjenjuje ga jedan od njegovih učenika – veliki igrač i kapetan Jozo Matošić.
U novu godinu, 1952., ulazimo s novim sustavom natjecanja. A sve zbog Olimpijade u Helsinkiju i nastupa naših nogometaša. Sustav je bio sličan današnjem play-offu. Igrale su se dvije skupine po šest klubova, od kojih su dva prvoplasirana ušla u završnicu. U skupini s "bijelima" bili su još Crvena zvezda, Vardar, BSK, Zagreb i Sarajevo.
I već u prvom kolu – senzacija! Hajduk pobjeđuje aktualne prvake "crveno-bijele" na svom placu sa čak 6:0. Ipak se u finalnu skupinu za prvaka države očekivano plasiraju Hajduk i Crvena zvezda kojima se pridružuju još dva zagrebačka kluba – Dinamo i Lokomotiva.
Završna drama za titulu može početi...
U prvom kolu u Splitu remiziraju Hajduk i Dinamo 1:1, a iduće nedjelje u Beogradu "bijeli" gube od Zvezde 0:1 te se čini kao da su snovi o novoj tituli izhubljeni. Slijedi rutinska pobjeda nad Lokomotivom 2:0 kod kuće golovima Vukasa i Matošića, a Zvezda u Zagrebu odnosi bod s Dinamom. A onda – Dan D u Maksimiru! U velikom derbiju igraju Dinamo i Hajduk te Splićani sjajnom igrom pobjeđuju 3:0 golovima Vukasa, Brokete i Matošića te udaljavaju Dinama od titule. Stadion se ori od pokliča – "bijeli, bijeli"!
Pretposljednje kolo donosi derbi Hajduka i Crvene zvezde u Splitu. Na prepunom Starom placu Beograđani padaju bez ispaljenog metka – 2:0 za "bijele", strijelci Arapović i (opet!) Broketa. Tako se bodovno izjednačava s vodećim "crveno-bijelima", ali Hajduk s nešto boljom gol-razlikom. Posljednje kolo 22. lipnja donosi pravu dramu. Splićani gostuju kod Lokomotive u Zagrebu, a Beograđani kod kuće čekaju Dinamo.
Cijeli Split toga je dana bio uz radio-aparate. Čas Zagreb, čas Beograd. Hajduk je na koncu pobijedio sa 4:2 (hat-trick Krstulovića i gol Brokete), a Dinamo se pošteno namučio i odigrao 2:2 u Beogradu. Nakon vijesti iz Zagreba i Beograda cijeli grad se spustio na ulice Splita u velikom klupku radosti, a onih par tisuća navijača u Zagrebu na ramenima razdragano nosi svoje ljubimce – nove prvake države. U Splitu se nakon povratka junaka organizira veliki doček.
Hajduk tako osvaja četvrti naslov sa bodom prednosti nad Crvenom zvezdom, u nikad neizvjesnijoj utrci, a momčad prvaka izgleda ovako: Vladimir Beara, Božo Broketa, Lenko Grčić, Slavko Luštica, Bernard Vukas, Frane Matošić, Vladimir Šenauer, Stane Krstulović, Ljubomir Kokeza, Ervin Katnić, Krešimir Arapović, Ivo Mrčić, Ante Mladinić, Zdravko Juričko, Vojko Andrijašević, Davor Grčić, Dragutin Drvodelić i Milorad Diskić. Trener je bio Jozo Matošić.
Turneja po Južnoj Americi i oteto prvenstvo
U novo prvenstvo "bijeli" su ušli promjenljivo. Crvena zvezda te jeseni odnosi prvi bod iz Splita, a u Zagrebu Hajduk protiv Lokomotive okreće 0:4 na 4:4 uz hat-trick Vukasa i gol Brokete. U idućim kolima kod kuće su pobijeđeni Dinamo sa 2:0 i Partizan sa 4:2.
U pauzi prvenstva, početkom 1953. godine, Hajduk po drugi put odlazi na turneju po Južnoj Americi gdje postiže blistave rezultate. Zbog svečanog prijema kod argentinskog predsjednika Juana Perona, a uz odobrenje državnih organa, produžuju svoj boravak u Argentini. Upravo tada dogodila se jedna od najvećih nepravdi kada je sjajna Hajdukova ekipa uskraćena za novu titulu.
Nogometni savez Jugoslavije odbija "bijelima" odgoditi dvije utakmice, pa Hajduk na startu proljetne sezone mora zaigrati s juniorima i nekolicinom veterana. Gubi u Splitu od BSK-a s 0:2 i remizira u Subotici sa Spartakom 0:0. Ta tri izgubljena boda bila su odlučujuća u utrci za prvaka. Iako su nakon povratka s turneje "bijeli" iz dišpeta usred Beograda porazili i Crvenu zvezdu sa 4:1 i Partizana sa 4:2, na kraju su im nedostajala dva boda za "crveno-bijelima".
Iste godine "majstor s mora" se po prvi put uspijeva plasirati u finale Kupa gdje u Beogradu gubi od autsajdera beogradskog BSK-a sa 0:2 i tako, umjesto dvostrukog slavlja, Splićani ostaju bez oba trofeja.
Beara i Vukas blistaju na Wembleyu
Vjerojatno i najveće priznanje koje je ikada ukazano jednom nogometnom klubu doživio je splitski Hajduk 1953. pozivom FIFA-e da Vladimir Beara i Bernard Vukas nastupe za reprezentaciju Europe protiv engleske reprezentacije. To je dokaz kakva je velesila Hajduk tog vremena bio. Rezultat je na kraju bio 4:4.
Dvije godine kasnije u Belfastu dvojici hajdukovaca ponovno je ukazana čast da nastupe za reprezentaciju kontinenta. U toj utakmici Europa pobjeđuje Veliku Britaniju sa 4:1, a veličanstveni Bajdo Vukas postiže hat-trick i baca Engleze u očaj. Golmana Hajduka engleski mediji proglašavaju Velikim Vladimirom ("Great Vladimir").
Nova nepravda na štetu "bijelih"
U prvenstvu 1953./54. ponovno se događaju "mućke" na štetu Hajduka. Pred utakmicu sa Sarajevom u Splitu iz nogometnog Saveza kažnjavaju Hajdukove glavne zvijezde Bearu i Vukasa zabranom igranja zbog kašnjenja na pripreme reprezentacije. Hajduk odbija igrati utakmicu i rezultat je 0:3 za goste.
Navijači su bijesni, traže istupanje iz prvenstva! Ipak, strasti se smiruju, Hajduk prvenstvo završava na četvrtom mjestu, a prvak po drugi put postaje zagrebački Dinamo, ispred Partizana i Zvezde. Zbog spomenutih zakulisnih igara sredinom 50-ih godina Hajdukov kapetan Frane Matošić odlazi u Beograd i izaziva skandal upavši na sjednicu Nogometnog saveza Jugoslavije pitanjem: "Imate li ovdje barem gram poštenja?"
Posljednja titula šampionske generacije
Prije početka sezone s trenerskog mjesta odlazi Jozo Matošić, a novi strateg "bijelih" postaje Aleksandar Tomašević. U ruke je dobio već formiranu i uigranu momčad koja je harala jugoligom u prvoj polovici tog desteljeća. Kostur te ekipe činilo je osam igrača čija imena i danas izazivaju strahopoštovanje - Vladimir Beara, Frane Matošić, Bernard Vukas, Božo Broketa, Slavko Luštica, Stane Krstulović, Ljubomir Kokeza i Vladimir Šenauer.
U finiš nogometne sezone ušao je Hajduk pobjedom nad Crvenom zvezdom u Splitu od 4:1. Uslijedio je najveći dan za svakog hajdukovca – 3. travnja 1955. pred 40 tisuća gledatelja u Maksimiru se igra derbi Dinama i Hajduka koji bi trebao odlučiti prvaka. Konačni rezultat – 6:0 za "bijele". Zagrepčane su torpedirali Bajdo Vukas, Jole Vidošević i prinova iz Mostara Sulejman Rebac sa po 2 pogotka. Beara je usput obranio i penal Mantuli. To je do danas ostao najveći poraz jednog kluba u "vječnom derbiju". Nikad prije, a ni poslije hajdukovci nisu ovako ponizili dinamovce usred Zagreba. Nakon utakmice tisuće Hajdukovih navijača ponosno su marširali zagrebačkim ulicama.
Do kraja prvenstva Hajduka je čekalo teško gostovanje kod Partizana predvođenog Bobekom, Čajkovskim, Valokom, Belinom, te posebno Milošom Milutinovićem. Hajduk je slavio sa 1:0, a Beara je "skinuo" penal Zlatku Čajkovskom. U posljednjem kolu prvenstva 19. lipnja na Starom placu je velika fešta. Pobijeđen je beogradski Radnički sa 5:1 i tako Splićani sa dva boda ispred BSK-a i četiri pred Dinamom slave svoj peti naslov prvaka Jugoslavije.
Miljenko Smoje opisuje atmosferu nakon završetka ove utakmice: "Pušta se jato golubova, koje leti iznad igrališta, pucaju maškule, rakete, zvone zvona, a tisuće navijača sa suzama u očima pjeva novu Hajdukovu koračnicu: Mi igrači smo Hajduka..."
Hajduk je slavlje upotpunio time što je imao i najboljeg strijelca prvenstva – Bernard Vukas je s 20 pogodaka bio prvi golgeter lige. Momčad prvaka te 1955. godine bila je u sastavu: Vladimir Beara, Ljubomir Kokeza, Božo Broketa, Davor Grčić, Lenko Grčić, Slavko Luštica, Sulejman Rebac, Bernard Vukas, Frane Matošić, Joško Vidošević i Vladimir Šenauer. Još su igrali Ante Vulić, Nikola Radović, Bogdan Kragić, Davor Benčić i Leo Dadić. Trener je bio Aleksandar Tomašević.
Iako je osvojio naslov prvaka, Hajduk je tog ljeta nepravedno izostavljen s popisa sudionika novoosnovanog Kupa europskih prvaka (umjesto njega ušao je beogradski Partizan, po političkoj liniji), a Hajduk je postavljen u trećerazredni Srednjoeuropski kup. A tada – šok! Pred nastup protiv mađarskog prvaka Vörös Lobogo u Budimpešti, Vladimir Beara otišao je u Crvenu zvezdu što je u sastavu "bijelih" stvorilo toliku nervozu da su glatko izgubili sa 6:0. Pobjedom u uzvratu 3:2 bol je samo donekle bila ublažena. U Splitu je ovaj transfer primljen kao izdaja.
Iste godine "bijeli" su imali prigodu za osvajanje dvostruke krune. Međutim, u finalu Kupa maršala Tita poraženi su u Beogradu, ponovno od BSK-a istim rezultatom kao i dvije godine ranije – 0:2. Tako su se Beograđani revanširali Hajduku za neuspjeh u prvenstvu.
Silazak sjajne generacije sa scene
U prvih deset poslijeratnih godina Hajduk je bio daleko najuspješnija momčad države. Osvojio je tri naslova prvaka, a nije se nijednom spuštao ispod četvrtog mjesta na tablici.
Velika generacija dosegnula je svoj zenit te je naglo počela padati. Nakon odlaska Beare u Zvezdu i vremešni 38-godišnji kapetan Frane Matošić završava sjajnu karijeru. Već u idućem prvenstvu 1955./56. Hajduk igra izrazito loše i na proljeće se prvi put bori za goli opstanak u ligi. Na koncu se spašava pobjedom u zadnjem kolu nad Proleterom od 5:0 i zauzima tek 12. mjesto (od 14 klubova).
Dolazi do pomlađivanja momčadi, u sastavu se pojavljuju nova imena – Ivo Bego, Miroslav Brkljača, Zlatko Papec, Ante Žanetić. Na kraju sezone Hajduk je na vrlo dobrom trećem mjestu, ali sezonu poslije tek deveti. Prvak je te 1957./58. ponovno Dinamo, a u Prvoj saveznoj ligi prvi put se natječe RNK Split koji odmah napušta prvoligaško natjecanje.
Bajdo Vukas 1957. godine kao prvi profesionalni nogometaš s ovih prostora odlazi u talijansku Bolognu, Sulejman Rebac vraća se u svoj Mostar, a s igranjem prestaje i posljednji ratni veteran Ljubomir Kokeza. U ekipu stalno ulaze novi igrači, na lijevom krilu pojavljuje se Zvonko Bego, a na golu Hajduka dva sjajna golmana Ante Vulić i Ante Jurić. Tu su i mlade snage Andrija Anković, Aleksandar Kozlina, Stjepan Ilić, Vinko Cuzzi.
U ljeto 1958. ponovno dolazi do velikih radova na igralištu Hajduka. Na Starome placu konačno je zasađena trava. Sedmo mjesto u prvenstvu 1958./59. zbog čestih rotacija u momčadi gotovo da ne predstavlja nikakvo iznenađenje.
Bajdin povratak u Split
Početkom nogometne sezone 1959./60. iz talijanske Bologne se u svoj Hajduk vraća veliki Bernard Bajdo Vukas. Za novog trenera doveden je Milovan Ćirić, koji je ujedno i reprezentativni trener. Uigrava se jedna mlada ekipa predvođena prekaljenim internacionalcem Vukasom. Na kraju prvenstva – peto mjesto.
U novu sezonu "bijeli" kreću s velikim nadama i dobrim rezultatima na oba fronta – u kupu i prvenstvu. Jel konačno došao kraj Hajdukovim sušnim godinama bez ijednog trofeja?
|
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 09/02/2011 : 16:28:43
|
Hajduku priznat 18. naslov prvaka
Član organizacijskog odbora za proslavu stogodišnjice Hajduka i autor brojnih knjiga o povijesti splitskog kluba Jurica Gizdić danas je potvrdio kako je Hajduku službeno dodijeljena 18. titula, ona iz 1945. godine.
- U Hajdukovoj povijesti bilo je mnogo trenutaka koji su posebni, danas želim ukazati na jedan takav. Hajduku je titula iz 1946. godine naknadno priznata, međutim "bijeli" su bili prvaci i 1945. kada je odigrano prvo prvenstvo Hrvatske. Vaterpolski savez je tu titulu priznao Jadranu, veslački Gusaru, međutim Hajduku je priznata tek nedavno. U subotu će na Poljudu biti uručeni pokali za 1945. i 1946. godinu - rekao je Gizdić prilikom predstavljanja programa proslave stogodišnjice kluba. |
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 09/02/2011 : 16:29:13
|
srijeda, 09.veljača 2011
Program proslave: Tri vatrometa, padobranci, koncert...
Hajduk je pripremio bogat program proslave stogodišnjice kluba koji će se odvijati tijekom subote i nedjelje. Na Poljudu su ga danas uz predsjednika Josipa Grbića predstavili članovi organizacijskog odbora za proslavu stogodišnjice kluba.
Preko 2000 signalnih raketa u ponoć
Dan prije rođendana započet će polaganjem vijenaca na sjevernoj tribini Poljuda, nakon čega će delegacija Hajduka krenuti na Lovrinac gdje će također biti položeni vijenci za sve one koji su na bilo koji način pridonijeli klubu. Točno u podne na splitsku Rivu će doći igrači koji će se družiti s građanima do 14 sati. Predvečer će Poljud zasjati u Hajdukovim bojama nakon čega će u ponoć uslijediti veliki vatromet. Bit će to zasigurno lijepa slika uz preko 2000 signalnih raketa kojima Torcida namjerava obilježiti prve sekunde Hajdukovog rođendana. Posebno za ovu priliku na kampanelu Svetog Duje i na Marjanu će se umjesto Hrvatske zavijoriti Hajdukova zastava.
U nedjelju je na rasporedu utakmica sa Slavijom Prag koja započinje u 15.15 sati. Prije toga za Hajduka će biti održana misa u katedrali svetog Duje, te svečana akademija u splitskom HNK. U 14 sati navijači će u suradnji s fotografom Šimom Strikomanom izraditi milenijsku fotografiju na kojoj će sudjelovati preko 5 tisuća ljudi.
Prije početka same utakmice na travnjak će sletjeti padobranci koji će donijeti Hajdukovu i hrvatsku zastavu, te retro loptu posebno izrađeno za ovaj događaj. Po završetku utakmice u planu je odbrojavanje od 90-te do 100-te minute nakon čega opet slijedi vatromet.
Vatromet uz sirene brodova
Navijači će se poslije utakmice preseliti na Rivu gdje će koncert u čast Hajduka održati Vinko Coce, Mladen Grdović, Marijan Ban i Jasmin Stavros. Još jedan veliki vatromet kraj Lučke kapetanije će biti priređen točno u 19.11 sati uz sirene brodova u splitskoj luci. |
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 09/02/2011 : 16:30:29
|
Anegdota o igraču Hajduka nasmijala pola Balkana!
* Anasov 'prelazak' u Lech iz Poznana nije uspio
S Anasom Sharbinijem je uvijek zanimljivo, nema dana kad nešto ne izvali ili kad nije tema nekog bizarnog događaja. Primjerice, nakon utakmice Hajduka s Lechom iz Poznana Anas je ušao u krivi autobus, što su ubrzo saznali i novinari. Naravno, odmah je krenula opća zezancija na njegov račun.
Hajduk je u ponedjeljak popodne u turskom Beleku odigrao 1:1 s poljskim prvakom Lechom iz Poznana. Splićani su poveli pogotkom Marina Ljubičića u 24. minuti, a Poljaci izjednačili iz kaznenog udarca kojeg je u 56. minuti realizirao Semir Štilić iz BiH.
Anas Sharbini odigrao je zadnjih tridesetak minuta, a nakon susreta, trener Goran Vučević rekao je svojim igračima da požure u autobus, te da će se otuširati kad dođu u hotel, a ne u svlačionici kao inače. I tu je nastao problem.
Anas je među prvima otišao do autobusa. Izašao je iz svlačionice, bio je negdje sam sa svojim mislima i onda ušao u krivi autobus, onaj koji je prevozio poljsku momčad. Srećom, brzo je primijetio da oko njega nema poznatih lica, pa je kao metak izletio van i pronašao svoje prave prijatelje. Naravno, postao je tema dana, i među suigračima koji ga ne prestaju zezati zbog 'transfera' u Lech Poznan, i među novinarima raznih agencija, koji su ovu anegdotu prenijeli i van granica Turske. |
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
split85
Advanced Member
Croatia
8334 Posts
Member since 25/01/2010 |
|
|
split85
Advanced Member
Croatia
8334 Posts
Member since 25/01/2010 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 09/02/2011 : 21:41:32
|
Torta spremna, pale se svićice: Hajduk živi vječno!
HAJDUK_TISKOVNA-090211.1
Kazali sve o proslavi - Nikica Vukašin, Jurica Gizdić, Josip Grbić, Petroslav Sapunar i Damir Karaman / Vladimir Dugandžić / CROPIX
Odbrojavaju se sati do jubileja i velikog slavlja, Poljud se užurbano ‘šminka’ za Hajdukov rođendan. U smiraj velike fešte o istoj su jutros na Poljudu govorili čelni ljudi kluba i Organizacijskog odbora proslave.
- Hajduk kao najveći klub na ovim prostorima mora dostojno proslaviti ovaj jubilej - istaknuo je predsjednik uprave Hajduka Josip Grbić.
Prvi čovjek Nadzornog odbora kluba, ali i Odbora za proslavu Hajdukova rođendana Petroslav Sapunar istaknuo je kako je slavlje počelo već i tijekom prošle godine, a kulminirat će u subotu i nedjelju.
U subotu nakon polaganja vijenaca na Poljudu i Lovrincu od 12 do 14 sati igrači Hajduka će se družiti na Rivi s navijačima, a navečer će biti premijerno prikazan HRT-ov film o Hajduku, Poljud će biti osvjetljen Hajdukovim bojama, dok će u ponoć rođendan biti dočekan spektakularnim vatrometom, raketama, bakljama od kojih će Split doslovno gorjeti.
Na sam rođendan za Hajduk će biti održana misa u sv. Duji, te svečana akademija u splitskom HNK. Uoči feštarske utakmice protiv praške Slavije na kojoj će Torcida napraviti spektakularnu koreografiju na cijelom stadionu bit će bogat zabavni program. Na tom susretu od dresa Hajduka oprostit će se Senijad Ibričić.
- Sve što će se događati bit će ovjekovječeno za sva vremena. Najbolja poruka za rođendan je ona stara - Hajduk živi vječno! - rekao je Sapunar, ispričao se na nenamjernim propustima u organizaciji, te odaslao poruku.
- Pozivam sve kojima je Hajduk u srcu da se pridruže slavlju. Fešta će se i nakon susreta nastaviti bogatim glazbenim programom na splitskoj Rivi uz Cocu, Grdovića, Bana i Stavrosa, te veliki vatromet u simboličnih 19 sati i 11 minuta. Od uzvanika iz državnog vrha čiji su dolazak mogli potvrditi Sapunar je istaknuo predsjednika Sabora Luku Bebića, dok bi se premijerka Jadranka Kosor danas trebala očitovati dolazi li na Jadran, u Split.
- Predsjednik Ivo Josipović je poslao čestitku, a na rođendan će doći njegov izaslanik - rekao je Sapunar. ‘Bijelima’ je rođendan čestitao i prvi čovjek UEFA-e Michel Platini kojem je poziv poslan prije mjesec i pol dana, no neće stići.
- Zahvalio se na pozivu i istaknuo kako će pokušati iskoristiti neku drugu mogućnost da u narednih godinu dana dođe u posjet Hajduku - pojasnio je Sapunar.
Hajduk će ipak jubilej proslaviti trofejem. Član organizacijskog odbora proslave rođendana ‘bijelih’ neumorni Jurica Gizdić, autor brojnih knjiga o ‘bijelima’, prenio je radosnu vijest da je Hajduku priznata titula prvaka Hrvatske za 1945. godinu.
- U Hajduku je bilo mnogo povijesnih trenutaka, a i ovo je jedan takav. Hajduku je titula iz 1946. godine naknadno priznata, no Hajduk je bio najbolji i 1945. godine na natjecanju FISAH-a (Fiskulturnog saveza Hrvatske) i to je također potvrđeno. Komisija za povijest sporta donijela je odluku da se Hajduku dodijele ti trofeji, što će biti i napravljeno u subotu navečer. Vaterpolistima Jadrana ta je titula ranije priznata, kao i ona veslačima Gusara, a sada je priznata i Hajduku. ’Bijeli’ više nemaju 17 naslova prvaka nego 18 - rekao je Gizdić.
frane vulas
Raspored
Subota
09.30 Polaganje vijenca na sjevernoj tribini poljudskog stadiona na spomen ploču preminulim navijačima 10.00 Polaganje vijenca na Lovrincu u znak sjećanja na sve preminule hajdukovce 12.00 - 14.00 Druženje igrača Hajduka s navijačima na Rivi 21.00 Prezentacija HRT-ovog filma u poljudskoj kino-dvorani, osvjetljenje Poljuda u Hajdukovim bojama 00.00Vatromet
nedjelja
09.30 Misa u Sv. Duji nakon koje će uzvanici preko Rive uz pratnju glazbe HRM krenuti do zgrade HNK 11.00 Svečana akademija u splitskom HNK u režiji Krešimira Dolenčića 14.00 Milenijska fotografija u organizaciji Torcide 14.30 Program na stadionu: Limena glazba, mažoretkinje, Spalatine, Filip Dević, KUD Jedinstvo, Brodosplit, padobranci s hrvatskom i Hajdukovom zastavom, te starom loptom, Alen Nižetić, Mladen Grdović...
15.14 Koreografija na cijelom stadionu u organizaciji Torcide 15.15 Prijateljska utakmica Hajduk - Slavia Prag 15.25 Oproštaj Senijada Ibričića od bijelog dresa 16.00 Koreografija na cijelom stadionu u organizaciji Torcide 17.00 Odbrojavanje od 90. do 100. minute uz zabavni program, vatromet konfeta i “raketa”
18.30Koncert na Rivi uz četiri hajdukovca Cocu, Grdovića, Stavrosa i Bana 19.11 Veliki vatromet kraj Lučke kapetanije uz sirene brodova
U HNS-u kao i u Vladi čekaju zadnji čas
Ostalo je otvoreno pitanje tko će u ime Hrvatskog nogometnog saveza doći na proslavu Hajdukovog rođendana, pogotovo što čelni ljudi Saveza, prije svega predsjednik Vlatko Marković, nisu omiljeni likovi u gradu pod Marjanom. Dodatni razlog zategnutih odnosa je i to što su se Hajduk i aktualni vrh HNS-a prilikom nedavnih izbora u toj instituciji našli na suprotnim stranama nakon što je Hajduk sudjelovao u kandidaturi Igora Štimca.
- I u HNS-u kao i u Vladi čekaju zadnji trenutak - usporedio je Sapunar HNS s čekanjem odluke o dolasku premijerke.
- Očekujemo i predstavnike Hrvatskog olimpijskog odbora - dodao je prvi čovjek Organizacijskog odbora proslave.
O Barceloni nakon fešte
Iako se sada sve misli usmjerene prema slavlju i susretu s praškom Slaviom, u glavama je i dalje Barcelona i dilema oko gostovanja trenutno najbolje europske momčadi na Poljudu u ljeto.
- O tome ćemo nakon rođendana, imamo vremena, a i alternativa. Napravit ćemo sve ono što je za Hajduk najbolje - pojasnio je Sapunar.
Spada li u alternative i Real? Je li bilo kontakta s kraljevskim klubom?
- Ne možemo pričati o detaljima. Još se nadamo da možemo realizirati gostovanje Barcelone, ako ne idemo dalje - zaključio je Sapunar.
Pazdigrad, usmene novine
Udruga “Naš kvart – Pazdigrad“ danas s početkom u 18 sati u hotelu Zagreb u Duilovu organizira happenning s hajdukovcima, nekadašnjim nogometašima. To je poziv na druženje iliti usmene novine, kako hoćete, a svoj su dolazak potvrdili Računica, Miše, Erceg, Mornar... Obećali su doći i aktualni prvotimci i članovi stručnog stožera, čim dovrše utakmicu u Dugopolju.
‘Večeras je naša fešta’ orit će se sutra Makarskom na glazbenom spektaklu
Velika proslava dostojna nogometnog velikana Hajduka održat će se sutra u – Makarskoj, u Sportskoj dvorani s početkom u 20.30 sati. Više od tri tisuće prijatelja Hajduka s Makarskog primorja spremno očekuje veliki glazbeni spektakl organiziran u čast stogodišnjaka.
Nastupit će poznati izvođači lakih nota, Mate Mišo Kovač, Vinko Coce, Zorica Andrijašević i klapa Iskon, čije su pjesme godinama bodrile “bijele“. Svoj su dolazak u Makarsku potvrdili velikani “bijelih“ kao Ivica Šurjak, Dražen Mužinić, Goran Vučević, Tonći Gabrić, Ivo Bego i drugi koji će zajedno s publikom uživati u večernjem glazbenom spektaklu u čast splitskog kluba. Još se mali dio ulaznica prodaje, po cijeni od 50 kuna u marketima Apfela, te prostorijama Društva prijatelja Hajduka u Makarskoj. |
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 09/02/2011 : 23:28:12
|
Šezdesete: Najteže razdoblje u Hajdukovoj povijesti
Svoj veliki jubilej – 50. rođendan – Hajduk dočekuje s velikim nadama. U prvenstvu mu ide prilično dobro, konkurira za sam vrh, a u kupu ruši jednu prepreku za drugom. Te slavljeničke 1961. godine u Domu Hajduka je bilo vrlo svečano. "Majstora s mora" u svim gradovima dočekuju cvijećem i čestitkama te zahvalnošću i najljepšim željama.
Tim povodom izašla je i monografija o pola stoljeća splitskog kluba. Split u to vrijeme broji 83 tisuće stanovnika, grade se prvi neboderi, duh rock and rolla polako zahvaća grad, ali jedina konstanta i dalje je jedino – ljubav navijača prema svom klubu.
Buran početak dekade
Niti mjesec dana nakon velike proslave, Hajduk je doživio jedan od najtužnijih dana u svojoj povijesti. Naime, u polufinalu Kupa gostovao je u Varaždinu kod drugoligaša Varteksa koji je bio totalni autsajder. Zanimljivost ove utakmice je da je na njoj sudac najprije priznao gol Hajduka, ali igrač "bijelih" Zlatko Papec priznaje da je igrao rukom na što sudac poništava svoju odluku.
To je bio fair-play potez do tada neviđen na našim terenima. Unatoč nadmoći "bijelih", Varaždinci su slavili u produžetku – 2:0. Bila je to velika blamaža i udarac za sportski Split. Poraz je doživljen šokantno, kao kraj svijeta. Igrače su navijači na kolodvoru dočekali zvižducima i pogrdama.
Ispadanje iz kupa odrazilo se i u završnici prvenstva. O naslovu prvaka odlučivala je utakmica u Beogradu protiv Partizana koju Hajduk, nakon isključenja jednog igrača, gubi sa čak 4:0 i tako ostaje bez titule. Utjeha je bila da se Hajduk na kraju našao na trećem mjestu sa samo dva boda manje od novog prvaka Partizana, a bod iza Crvene zvezde.
Zanimljivo je spomenuti i da je u ovoj sezoni 1960./61. u prvoligaškom natjecanju sudjelovao i drugi splitski predstavnik – RNK Split, ali je nesretno ispao iz lige. Bio mu je dovoljan samo bod da se spasi od ispadanja, ali ga je Hajduk u proljetnom dijelu sezone pobijedio sa 2:0 i tako mu onemogućio ostanak među najboljima. Proći će gotovo pola stoljeća dok splitski "crveni" ponovno ne uđu u društvo najboljih. U spomenutoj sezoni u momčadi Hajduka igrali su Vulić, Jurić, Cuzzi, Ilić, braća Bego, Brkljača, Žanetić, Kozlina, Vukas, Vidošević, Papec, Garov, Anković, Šenauer, dok su nabolji strijelci u redovima "bijelih" početkom 60-ih bili Anković, Papec i Zvonko Bego.
U ljeto 1961. s klupe "bijelih" odlazi Milovan Ćirić, a trener postaje Leo Lemešić, nekadašnji veliki igrač Hajduka. Novi trener, stare navike. Hajduk gubi utakmice, a na susretu sa Sarajevom (0:1) dolazi do incidenta kad dio publike i igrača napada suca, revoltirani njegovim pristranim suđenjem. Navijači Sarajeva upadaju u teren i suprotstavljaju se domaćima.
Dolazi do nemilih scena. Igralište Hajduka je suspendirano na dva mjeseca, a "bijeli" su domaćini u Šibeniku. Do kraja sezone Hajduk igra odlično te kraj dočekuje na petom mjestu. Prvak je opet Partizan. Najbolji strijelac te sezone je Dražan Jerković iz zagrebačkog Dinama.
Bajdin tužni oproštaj od bijelog dresa
Vruće je ljeto 1962., Hajduk je pozvan na gostovanje u New York gdje igra na međunarodnom prvenstvu SAD-a. Iako tih godina nastupa bez uspjeha, ipak je Hajduk veliko i slavno ime i završava u probranom društvu, ali na turniru ne briljira.
Novo prvenstvo, s trenerom Florijanom Matekalom na klupi, donijelo je nova razočaranja. Hajduk iz kola u kolo rasipa svoj teško stečeni ugled, a navijačima najteže pada sramotni poraz u Novom Sadu od Vojvodine 1:7. U prosincu 1962. Hajduk gubi derbi od Dinama na Starom placu sa 1:4, ali ta utakmica je zapamćena po oproštaju Bernarda Bajde Vukasa, vjerojatno najslavnijeg igrača koji je nosio sveti Hajdukov dres. Postigao je jedini gol Hajduka na utakmici i otišao u legendu. Gotovo punih 15 godina je nosio bijeli dres i ispisao najljepše stranice povijesti kluba.
Teške godine borbe za opstanak
U prvu momčad ulaze Ivica Hlevnjak i Siniša Fulgozi te Hajduk maršira prema novom finalu Kupa. Ali u prvenstvu kola nezaustavljivo jure nizbrdo. "Bijeli" spašavaju prvoligaški status tek u posljednja dva kola pobjedom u Maksimiru nad Dinamom 1:0 golom Hlevnjaka i remijem 1:1 u Splitu protiv prvaka Partizana.
Na koncu zauzimaju 11. mjesto u prvenstvu (od 14 klubova). Usporedo s grčevitom borbom za opstanak Hajduk se plasira u finale Kupa gdje gubi u hrvatskom dvoboju u Beogradu od Dinama sa 1:4 nakon što je imao vodstvo od 1:0 do pola sata prije kraja. Koban za Splićane te večeri bio je dinamovac Slaven Zambata postigavši hat-trick. Bio je to već treći Hajdukov izgubljeni finale Kupa.
Sljedeća 1963./64. sezona ne donosi ništa novo, Hajduk igra vrlo loše i hoda po rubu. Nakon poraza od Vardara u Splitu (0:1) navijači napadju Dom Hajduka, žele linčovati igrače, prevrću vatrogasna kola, sukobljavaju se s policijom. Igrači se spašavaju bijegom sa igrališta. Prvoligaški status "bijeli" spašavaju u posljednjim kolima pobjedama u Splitu nad Željezničarom od 4:0 i Rijekom 3:0.
Hajduk tako sezonu završava na 10. mjestu. Jedino vrijedno spomena iz ove sezone je da u momčadi debitiraju nadareni mladići poput Pere Nadoveze, Ante Žaje i Radomira Vukčevića.
I treću sezonu zaredom Hajduk se ponovno grčevito bori za goli prvoligaški status. Spas stiže doslovno u posljednji čas – pobjeda u posljednjem kolu nad mostarskim Veležom od 2:0 u Splitu značila je ostanak u ligi. Na koncu – sramotno 12. mjesto. Nakon završetka sezone, u ljeto 1965. uprava kluba 10 igrač, gotovo čitavu momčad, stavlja na transfer-listu. To još nikada nije viđeno dotad u našoj nogometnoj povijesti.
Izgleda kao da nema kraja Hajdukovim mukama i crnim vremenima. Redaju se treneri kao na traci: Lemešić, Matekalo, Ćirić, Nedoklan, Frane Matošić. Nitko od njih ne može Hajdukove igrače trgnuti iz sivila, letargije u koju su upali. Već 10 godina čeka se na jedan trofej, navijači su sve nervozniji, mnogi od njih dižu ruke od voljenog kluba...
Najcrnja stranica – "afera Planinić"
Tog ljeta 1965. za trenera momčadi izabran je Dušan Nenković. I onda, potkraj kolovoza – strašan šok! Splitom i cijelom zemljom poput munje se proširila vijest da je Hajduk izbačen u Drugu ligu! Buknula je "afera Planinić", nakon priznanja vratara Željezničara Ranka Planinića da su prvenstvene utakmice dvije godine ranije bile namještene, a u namještaljkama sudjelovali Željezničar, Trešnjevka i Hajduk. Sva tri kluba dekretom su bačena u Drugu ligu da bi kazna nakon burnih i žestokih prosvjeda bila ublažena i pretvorena u oduzimanje bodova – Hajduku i Trešnjevki po pet, a Željezničaru šest bodova.
Kada nakon šest kola Hajduk s jednim bodom minusa dolazi na dno, bude se navijači i atmosfera u cijeloj Dalmaciji, pa je na susretima protiv Trešnjevke (5:0) i Rijeke (4:0) u svega četiri dana dva puta Stari plac pun do posljednjeg mjesta čime navijači na najbolji način dokazuju privrženost svom klubu "i kad gube, i kad tuku". Do kraja sezone Hajduk vodi tešku bitku za opstanak – dramatičniju od svih dotadašnjih.
Spašava se u posljednjem kolu iako gubi u Nišu od Radničkog 1:2. Spas mu donosi Sarajevo pobjedom na Koševu nad beogradskim Radničkim. Ljetopisi spominju da su Hajdukovi igrači nakon utakmice u Nišu i spasa u zadnji čas "plakali kao djeca i tu su se zarekli da nikad više neće doći u sličnu situaciju". U ukupnom plasmanu Hajduk je 13., a u ligi ostaje zbog bolje gol-razlike. Prvak je te sezone po prvi put jedan klub izvan "velike četvorke" – novosadska Vojvodina. Hajduk ima i najboljeg strijelca prvenstva – to je Pero Nadoveza sa 21 golom.
U spomenutoj sezoni prvi put su na ovim prostorima viđeni "papelitosi", i to na stadionu u Maksimiru na jesenskoj utakmici Dinama i Hajduka koja je završila 1:1. "Kad je Nadoveza postigao pogodak tisuće papirića, koje su splitski učenici nosili sobom na utakmicu u kartonskim kutijama, poletjelo je maksimirskim tribinama..."
Iz četvrtog pokušaja – napokon Kup!
U novoj sezoni 1966./67. "bijeli" igraju promjenjivo i naposljetku osvajaju osrednje sedmo mjesto na ljestvici. Nakon nekoliko teških sezona navijači napokon ne strepe za ostanak u ligi, ali ipak ne mogu biti zadovoljni konačnim plasmanom.
Međutim, u Kupu maršala Tita Hajduk ruši prepreke jednu za drugom – u osmini finala "pada" Borovo u Splitu, u četvrtfinalu Željezničar u Sarajevu, a u dramatičnom splitskom polufinalu Vardar na jedanaesterce. I u finalu, koje se prvi put igra izvan Beograda, u Splitu gostuje Sarajevo, koje te godine postaje prvak države. Na prepunom Starom placu 24. svibnja 1967. Hajduk pobjeđuje sa 2:1 golovima Ferića i Obradova, uz pogodak Musemića za goste i slavlje u cijeloj Dalmaciji može početi. Konačno je osvojen kup, tek iz četvrtog pokušaja. Kapetan Vinko Cuzzi prima pehar, dok iz tisuća grla odjekuje pjesma: Marjane, Marjane!
Ovaj pothvat su izveli: Vukčević, Folić, Ristić, Slišković, Cuzzi, Bošković, Mušović, Nadoveza, Ferić, Hlevnjak i Obradov. Iste jeseni Hajduk prvi put izlazi na UEFA međunarodnu scenu i debitira u Kupu pobjednika kupova – časno je eliminiran od engleskog Tottenhama porazima 0:2 u Splitu i 3:4 u Londonu, no ipak ostavlja dobar dojam.
Stasa nova "zlatna generacija"
U iduće dvije sezone Hajduk je bliže vrhu nego dnu ljestvice, ali navijači žarko žele novu titulu prvaka. Post već traje predugo. Tako da četvrto mjesto u sezoni 1967./68., te šesto mjesto u sezoni 1968./69. ne može zadovoljiti navijače gladne najvećeg trofeja.
Do kraja ovog desetljeća "bijeli" su u prigodi osvojiti još jedan trofej Kupa. Na proljeće 1969. u Beogradu Splićani igraju finale sa zagrebačkim Dinamom, ali ponovno gube nakon dvije utakmice. U prvoj 3:3 nakon 120 minuta prave drame, a u ponovljenoj utakmici uvjerljivih 3:0 za Zagrepčane.
Još jedan trofej zaobilazi Split
U kolovozu 1969. Slavko Luštica zamjenjuje dotadašnjeg trenera Dušana Nenkovića. Škola baluna legendarnog Ante Mladinića Biće nudi novom treneru mnoštvo talentiranih juniora među kojima odmah postaju glavni nositelji igre, kombinatorni kreatori i vrlo česti realizatori Jurica Jerković i Mićun Jovanić.
U međuvremenu, na Starom placu ponovno se izvode radovi. Postavlja se rasvjeta, a prva noćna utakmica odigrana je 23. travnja 1970. protiv Benfice – rezultat 1:1.
I tako započinje državno prvenstvo u sezoni 1970./71. Luštica uzima za pomoćnika Vladimira Bearu, svoga vratara iz šampionskih dana, pa je Radomir Vukčević na vratima sve sigurniji, te Hajduk teško prima golove. Međutim, teško ih i postiže jer jesenski početak nije baš obećavao.
Mogu li "bijeli" konačno do naslova prvaka? Šampionski post traje već šesnaestu godinu, navijači su se zaželjeli radosti. Polako stasa nova generacija nadarenih mladića koja će klubu u sljedećem desetljeću donijeti najveće radosti...
|
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
PRIMOŠTEN 123
Junior Member
410 Posts
Member since 29/12/2009 |
Posted - 10/02/2011 : 00:29:49
|
quote:
Originally posted by globinjo
Šezdesete: Najteže razdoblje u Hajdukovoj povijesti
Svoj veliki jubilej – 50. rođendan – Hajduk dočekuje s velikim nadama. U prvenstvu mu ide prilično dobro, konkurira za sam vrh, a u kupu ruši jednu prepreku za drugom. Te slavljeničke 1961. godine u Domu Hajduka je bilo vrlo svečano. "Majstora s mora" u svim gradovima dočekuju cvijećem i čestitkama te zahvalnošću i najljepšim željama.
Tim povodom izašla je i monografija o pola stoljeća splitskog kluba. Split u to vrijeme broji 83 tisuće stanovnika, grade se prvi neboderi, duh rock and rolla polako zahvaća grad, ali jedina konstanta i dalje je jedino – ljubav navijača prema svom klubu.
Buran početak dekade
Niti mjesec dana nakon velike proslave, Hajduk je doživio jedan od najtužnijih dana u svojoj povijesti. Naime, u polufinalu Kupa gostovao je u Varaždinu kod drugoligaša Varteksa koji je bio totalni autsajder. Zanimljivost ove utakmice je da je na njoj sudac najprije priznao gol Hajduka, ali igrač "bijelih" Zlatko Papec priznaje da je igrao rukom na što sudac poništava svoju odluku.
To je bio fair-play potez do tada neviđen na našim terenima. Unatoč nadmoći "bijelih", Varaždinci su slavili u produžetku – 2:0. Bila je to velika blamaža i udarac za sportski Split. Poraz je doživljen šokantno, kao kraj svijeta. Igrače su navijači na kolodvoru dočekali zvižducima i pogrdama.
Ispadanje iz kupa odrazilo se i u završnici prvenstva. O naslovu prvaka odlučivala je utakmica u Beogradu protiv Partizana koju Hajduk, nakon isključenja jednog igrača, gubi sa čak 4:0 i tako ostaje bez titule. Utjeha je bila da se Hajduk na kraju našao na trećem mjestu sa samo dva boda manje od novog prvaka Partizana, a bod iza Crvene zvezde.
Zanimljivo je spomenuti i da je u ovoj sezoni 1960./61. u prvoligaškom natjecanju sudjelovao i drugi splitski predstavnik – RNK Split, ali je nesretno ispao iz lige. Bio mu je dovoljan samo bod da se spasi od ispadanja, ali ga je Hajduk u proljetnom dijelu sezone pobijedio sa 2:0 i tako mu onemogućio ostanak među najboljima. Proći će gotovo pola stoljeća dok splitski "crveni" ponovno ne uđu u društvo najboljih. U spomenutoj sezoni u momčadi Hajduka igrali su Vulić, Jurić, Cuzzi, Ilić, braća Bego, Brkljača, Žanetić, Kozlina, Vukas, Vidošević, Papec, Garov, Anković, Šenauer, dok su nabolji strijelci u redovima "bijelih" početkom 60-ih bili Anković, Papec i Zvonko Bego.
U ljeto 1961. s klupe "bijelih" odlazi Milovan Ćirić, a trener postaje Leo Lemešić, nekadašnji veliki igrač Hajduka. Novi trener, stare navike. Hajduk gubi utakmice, a na susretu sa Sarajevom (0:1) dolazi do incidenta kad dio publike i igrača napada suca, revoltirani njegovim pristranim suđenjem. Navijači Sarajeva upadaju u teren i suprotstavljaju se domaćima.
Dolazi do nemilih scena. Igralište Hajduka je suspendirano na dva mjeseca, a "bijeli" su domaćini u Šibeniku. Do kraja sezone Hajduk igra odlično te kraj dočekuje na petom mjestu. Prvak je opet Partizan. Najbolji strijelac te sezone je Dražan Jerković iz zagrebačkog Dinama.
Bajdin tužni oproštaj od bijelog dresa
Vruće je ljeto 1962., Hajduk je pozvan na gostovanje u New York gdje igra na međunarodnom prvenstvu SAD-a. Iako tih godina nastupa bez uspjeha, ipak je Hajduk veliko i slavno ime i završava u probranom društvu, ali na turniru ne briljira.
Novo prvenstvo, s trenerom Florijanom Matekalom na klupi, donijelo je nova razočaranja. Hajduk iz kola u kolo rasipa svoj teško stečeni ugled, a navijačima najteže pada sramotni poraz u Novom Sadu od Vojvodine 1:7. U prosincu 1962. Hajduk gubi derbi od Dinama na Starom placu sa 1:4, ali ta utakmica je zapamćena po oproštaju Bernarda Bajde Vukasa, vjerojatno najslavnijeg igrača koji je nosio sveti Hajdukov dres. Postigao je jedini gol Hajduka na utakmici i otišao u legendu. Gotovo punih 15 godina je nosio bijeli dres i ispisao najljepše stranice povijesti kluba.
Teške godine borbe za opstanak
U prvu momčad ulaze Ivica Hlevnjak i Siniša Fulgozi te Hajduk maršira prema novom finalu Kupa. Ali u prvenstvu kola nezaustavljivo jure nizbrdo. "Bijeli" spašavaju prvoligaški status tek u posljednja dva kola pobjedom u Maksimiru nad Dinamom 1:0 golom Hlevnjaka i remijem 1:1 u Splitu protiv prvaka Partizana.
Na koncu zauzimaju 11. mjesto u prvenstvu (od 14 klubova). Usporedo s grčevitom borbom za opstanak Hajduk se plasira u finale Kupa gdje gubi u hrvatskom dvoboju u Beogradu od Dinama sa 1:4 nakon što je imao vodstvo od 1:0 do pola sata prije kraja. Koban za Splićane te večeri bio je dinamovac Slaven Zambata postigavši hat-trick. Bio je to već treći Hajdukov izgubljeni finale Kupa.
Sljedeća 1963./64. sezona ne donosi ništa novo, Hajduk igra vrlo loše i hoda po rubu. Nakon poraza od Vardara u Splitu (0:1) navijači napadju Dom Hajduka, žele linčovati igrače, prevrću vatrogasna kola, sukobljavaju se s policijom. Igrači se spašavaju bijegom sa igrališta. Prvoligaški status "bijeli" spašavaju u posljednjim kolima pobjedama u Splitu nad Željezničarom od 4:0 i Rijekom 3:0.
Hajduk tako sezonu završava na 10. mjestu. Jedino vrijedno spomena iz ove sezone je da u momčadi debitiraju nadareni mladići poput Pere Nadoveze, Ante Žaje i Radomira Vukčevića.
I treću sezonu zaredom Hajduk se ponovno grčevito bori za goli prvoligaški status. Spas stiže doslovno u posljednji čas – pobjeda u posljednjem kolu nad mostarskim Veležom od 2:0 u Splitu značila je ostanak u ligi. Na koncu – sramotno 12. mjesto. Nakon završetka sezone, u ljeto 1965. uprava kluba 10 igrač, gotovo čitavu momčad, stavlja na transfer-listu. To još nikada nije viđeno dotad u našoj nogometnoj povijesti.
Izgleda kao da nema kraja Hajdukovim mukama i crnim vremenima. Redaju se treneri kao na traci: Lemešić, Matekalo, Ćirić, Nedoklan, Frane Matošić. Nitko od njih ne može Hajdukove igrače trgnuti iz sivila, letargije u koju su upali. Već 10 godina čeka se na jedan trofej, navijači su sve nervozniji, mnogi od njih dižu ruke od voljenog kluba...
Najcrnja stranica – "afera Planinić"
Tog ljeta 1965. za trenera momčadi izabran je Dušan Nenković. I onda, potkraj kolovoza – strašan šok! Splitom i cijelom zemljom poput munje se proširila vijest da je Hajduk izbačen u Drugu ligu! Buknula je "afera Planinić", nakon priznanja vratara Željezničara Ranka Planinića da su prvenstvene utakmice dvije godine ranije bile namještene, a u namještaljkama sudjelovali Željezničar, Trešnjevka i Hajduk. Sva tri kluba dekretom su bačena u Drugu ligu da bi kazna nakon burnih i žestokih prosvjeda bila ublažena i pretvorena u oduzimanje bodova – Hajduku i Trešnjevki po pet, a Željezničaru šest bodova.
Kada nakon šest kola Hajduk s jednim bodom minusa dolazi na dno, bude se navijači i atmosfera u cijeloj Dalmaciji, pa je na susretima protiv Trešnjevke (5:0) i Rijeke (4:0) u svega četiri dana dva puta Stari plac pun do posljednjeg mjesta čime navijači na najbolji način dokazuju privrženost svom klubu "i kad gube, i kad tuku". Do kraja sezone Hajduk vodi tešku bitku za opstanak – dramatičniju od svih dotadašnjih.
Spašava se u posljednjem kolu iako gubi u Nišu od Radničkog 1:2. Spas mu donosi Sarajevo pobjedom na Koševu nad beogradskim Radničkim. Ljetopisi spominju da su Hajdukovi igrači nakon utakmice u Nišu i spasa u zadnji čas "plakali kao djeca i tu su se zarekli da nikad više neće doći u sličnu situaciju". U ukupnom plasmanu Hajduk je 13., a u ligi ostaje zbog bolje gol-razlike. Prvak je te sezone po prvi put jedan klub izvan "velike četvorke" – novosadska Vojvodina. Hajduk ima i najboljeg strijelca prvenstva – to je Pero Nadoveza sa 21 golom.
U spomenutoj sezoni prvi put su na ovim prostorima viđeni "papelitosi", i to na stadionu u Maksimiru na jesenskoj utakmici Dinama i Hajduka koja je završila 1:1. "Kad je Nadoveza postigao pogodak tisuće papirića, koje su splitski učenici nosili sobom na utakmicu u kartonskim kutijama, poletjelo je maksimirskim tribinama..."
Iz četvrtog pokušaja – napokon Kup!
U novoj sezoni 1966./67. "bijeli" igraju promjenjivo i naposljetku osvajaju osrednje sedmo mjesto na ljestvici. Nakon nekoliko teških sezona navijači napokon ne strepe za ostanak u ligi, ali ipak ne mogu biti zadovoljni konačnim plasmanom.
Međutim, u Kupu maršala Tita Hajduk ruši prepreke jednu za drugom – u osmini finala "pada" Borovo u Splitu, u četvrtfinalu Željezničar u Sarajevu, a u dramatičnom splitskom polufinalu Vardar na jedanaesterce. I u finalu, koje se prvi put igra izvan Beograda, u Splitu gostuje Sarajevo, koje te godine postaje prvak države. Na prepunom Starom placu 24. svibnja 1967. Hajduk pobjeđuje sa 2:1 golovima Ferića i Obradova, uz pogodak Musemića za goste i slavlje u cijeloj Dalmaciji može početi. Konačno je osvojen kup, tek iz četvrtog pokušaja. Kapetan Vinko Cuzzi prima pehar, dok iz tisuća grla odjekuje pjesma: Marjane, Marjane!
Ovaj pothvat su izveli: Vukčević, Folić, Ristić, Slišković, Cuzzi, Bošković, Mušović, Nadoveza, Ferić, Hlevnjak i Obradov. Iste jeseni Hajduk prvi put izlazi na UEFA međunarodnu scenu i debitira u Kupu pobjednika kupova – časno je eliminiran od engleskog Tottenhama porazima 0:2 u Splitu i 3:4 u Londonu, no ipak ostavlja dobar dojam.
Stasa nova "zlatna generacija"
U iduće dvije sezone Hajduk je bliže vrhu nego dnu ljestvice, ali navijači žarko žele novu titulu prvaka. Post već traje predugo. Tako da četvrto mjesto u sezoni 1967./68., te šesto mjesto u sezoni 1968./69. ne može zadovoljiti navijače gladne najvećeg trofeja.
Do kraja ovog desetljeća "bijeli" su u prigodi osvojiti još jedan trofej Kupa. Na proljeće 1969. u Beogradu Splićani igraju finale sa zagrebačkim Dinamom, ali ponovno gube nakon dvije utakmice. U prvoj 3:3 nakon 120 minuta prave drame, a u ponovljenoj utakmici uvjerljivih 3:0 za Zagrepčane.
Još jedan trofej zaobilazi Split
U kolovozu 1969. Slavko Luštica zamjenjuje dotadašnjeg trenera Dušana Nenkovića. Škola baluna legendarnog Ante Mladinića Biće nudi novom treneru mnoštvo talentiranih juniora među kojima odmah postaju glavni nositelji igre, kombinatorni kreatori i vrlo česti realizatori Jurica Jerković i Mićun Jovanić.
U međuvremenu, na Starom placu ponovno se izvode radovi. Postavlja se rasvjeta, a prva noćna utakmica odigrana je 23. travnja 1970. protiv Benfice – rezultat 1:1.
I tako započinje državno prvenstvo u sezoni 1970./71. Luštica uzima za pomoćnika Vladimira Bearu, svoga vratara iz šampionskih dana, pa je Radomir Vukčević na vratima sve sigurniji, te Hajduk teško prima golove. Međutim, teško ih i postiže jer jesenski početak nije baš obećavao.
Mogu li "bijeli" konačno do naslova prvaka? Šampionski post traje već šesnaestu godinu, navijači su se zaželjeli radosti. Polako stasa nova generacija nadarenih mladića koja će klubu u sljedećem desetljeću donijeti najveće radosti...
MOGU |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 10/02/2011 : 23:11:26
|
Hajdukova zlatna generacija obilježila sedamdesete
Nakon sumornih i traumatičnih šezdesetih, krajem tog desetljeća optimizam se polako vraća u klub. Na vrata Hajdukove prve momčadi kuca generacija domaćih mladića koja će ostati upisana u povijest kao "zlatna generacija" sedamdesetih. Dovoljno će reći brojke – 4 titule prvaka i 5 uzastopnih kupova. Nikom drugom nešto slično nije pošlo za rukom.
Dolaskom Slavka Luštice, popularnog Žige, na klupu Hajduka, okreće se novi list u klupskoj politici. Hajdukovim "fureštima" Milutinu Foliću, Zlatomiru Obradovu, Džemaludinu Mušoviću, a potom i Aleksandru Ristiću, rekao je da ne računa na njih, dok je Miroslava Vardića i Dragana Holcera zadržao. Hrabro je gurnuo u prvi plan mladiće iz omladinskog pogona Jerkovića, Jovanića, Lemešića, Džonija, Buljana, Mužinića, Peruzovića i Boljata. Zajedno s iskusnijima Vukčevićem, Hlevnjakom, Nadovezom, Pavlicom stvorena je idealna kombinacija mladosti i iskustva koja je morala rezultirati uspjehom. Na mjestu predsjednika kluba od 1970. je Tito Kirigin za čijeg će 10-godišnjeg mandata biti postignuti svi najveći uspjesi.
Titula nakon dugih 16 godina
U jubilarnu godinu Hajdukova 60. rođendana krenulo se dosta neuvjerljivo, ali od četvrtog proljetnog kola krenule su pobjede. Odluka o novom prvaku odlučivala se u posljednja tri kola. Nezaboravan za sve navijače "bijelih" bio je taj lipanj 1971. Najprije je ostvarena prva pobjeda nad Vojvodinom u Novom Sadu od 3:1, a tjedan dana kasnije – drama u Beogradu! Hajduku je trebao bod u predzadnjem kolu protiv Partizana da bi u posljednjem potvrdio naslov protiv Olimpije kod kuće.
20. lipnja u Beogradu bio je Dan D za "bijele". Nakon 50 minuta igre Partizan već vodi sa 3:0. No, tada počinje epski preokret. Nadoveza pogađa dvaput, Bošković jednom i rezultat je već 15 minuta poslije 3:3. Na koncu Ivan Buljan postiže četrvti pogodak i Hajduk pobjeđuje sa 4:3 i tako po šesti put postaje prvak Jugoslavije nakon predugih 16 godina. Po povratku u Split igračima je priređen najveličanstveniji doček kojeg je Split ikada vidio. Cijeli grad je izašao na ulice, u slavu novog šampiona.
U posljednjoj utakmici protiv ljubljanske Olimpije 27. lipnja organizirana je veličanstvena fešta. Na Starom placu okupilo se rekordnih 35 tisuća ljudi – svi u bijelom! Hajduk je pobijedio sa 2:1 i tako sezonu završio sa četiri boda prednosti nad Željezničarom, a šest pred Dinamom. Imao je i prvog golgetera prvenstva – Peru Nadovezu sa 20 postignutih pogodaka. Navijači su ga prozvali: "Pere – splitski Pele".
Momčad koja je u Split nakon 16 godina donijela radost osvajanja naslova prvaka igrala je najčešće u ovom sastavu: Radomir Vukčević, Vilson Džoni, Ivan Buljan, Ivica Hlevnjak, Dragan Holcer, Marino Lemešić, Miroslav Vardić, Mićun Jovanić, Pero Nadoveza, Jurica Jerković i Ivan Pavlica. Bili su tu i Ante Sirković, Luka Peruzović, Dinko Žutelija, Ante Ivković, Joško Gluić, Mario Boljat, Vladimir Smolčić, Miroslav Bošković, Veselin Zrilić, Dražen Mužinić i Ivica Matković.
Hadukovo proljeće '71. upotpunjeno je i trijumfom nad kraljevskim klubom Real Madridom od 4:2 na Starom placu tog nezaboravnog lipnja.
Najesen "majstor s mora" prvi put izlazi na scenu Kupa europskih prvaka, ali biva nesretno eliminiran od španjolske Valencije (0:0, 1:1) i tako započinje seriju velikih europskih nastupa i tragičnih eliminacija.
Prvi u nizu osvojenih kupova
Hajduk je iduće sezone u prvenstvu razočarao svoje navijače koji su očekivali obranu naslova (osvojeno je tek 10. mjesto), ali je zato u Kupu maršala Tita stigao do finala gdje je u lipnju 1972. pobijedio Dinama u Beogradu sa 2:1. Golove za "bijele" postigli su Jovanić i Šurjak, a počasni za "modre" Senzen. Zanimljivost je da je neposredno prije ove utakmice došlo do smjene na klupi Hajduka. Nakon teškog 1:5 poraza u Splitu od Dinama smijenjen je Slavko Luštica, a za prvog trenera imenovan je mladi i perspektivni Tomislav Ivić.
Momčad koji je osvojila kup 1972. glasi ovako: Sirković, Džoni, Buljan, Hlevnjak, Holcer, Bošković, Mužinić, Jovanić, Nadoveza, Jerković i Šurjak. Trener: Tomislav Ivić.
Ljeti 1972. na klupu "bijelih" sjeda legendarni Branko Zebec te Hajduka uspješno vodi u Kupu pobijednika kupova gdje "bijeli" stižu do polufinala gdje ih na proljeće nesretno izbacuje engleski Leeds United sa 0:1 u Leedsu i 0:0 u Splitu uz veliki broj Hajdukovih propuštenih šansi. Prethodno "padaju" norveški Fredrikstad, velški Wrexham te škotski Hibernian, no Englezi su ovog puta ipak imali više sreće.
S druge strane, u državnom prvenstvu te blistave europske 1972./73. "bijeli" ne blistaju te su na kraju sezone tek deveta momčad lige od 18 klubova.
Početak Ivićeve ere
Blistava era jednog sjajnog sastava započinje dolaskom Tomislava Ivića na mjesto trenera u ljeto 1973. godine. Uprava na čelu s umješnim Titom Kiriginom pojačava momčad. Iz ljubljanske Olimpije dolazi Brane Oblak, a iz tuzlanske Slobode vratar Rizah Mešković. Iz omladinskog pogona u vatru su gurnuti Slaviša Žungul, Vedran Rožić i Željko Mijač, čime se popunjavaju odlasci zaslužnih igrača – Nadoveze, Boškovića, Hlevnjaka i Vukčevića.
Na zasadama Zebeca i njegova odlaska, uz Oblaka i Meškovića Hajduk je izrastao u apsolutnog gospodara jugoslavenske nogometne scene sljedećih sezona. S Tomislavom Ivićem kao novim Lukom Kaliternom.
Prva dvostruka kruna u Splitu
Prve Ivićeve nogometne jeseni osvojen je drugi Kup zaredom. Tog studenog 1973. "bijeli" su bolji od Crvene zvezde u finalu, u Splitu 1:1 (strijelac Žungul), a u Beogradu 2:1 za Hajduk golovima Žungula i Jerkovića.
Osim toga, Hajduk i u prvenstvu te sezone igra vrlo dojmljivo. Naslov prvaka "bijeli" su osvojili u samome finišu – u posljednjem kolu. U mrtvoj utrci s mostarskim Veležom, Hajduk je morao pobijediti OFK Beograd usred Karaburme. "Romantičari" su tradicionalno Hajduku zadavali muke, a te su godine osvojili visoko peto mjesto. Bilo je tu svega, čak je i trener Ivić bio udaljen s terena, međutim, kad je Jurica Jerković u 89. minuti postigao i drugi gol, sve su dvojbe bile riješene. Prvi je postigao Vilson Džoni. Rezultat je bio 2:0 za Splićane. Na koncu su "bijeli" i "rođeni" bili bodovno poravnati, ali zbog bolje gol-razlike titula je otišla u Split.
Novine pišu da "prvi put u bogatoj povijesti svog postojanja Hajduk ima dvostruku nogometnu krunu", a šampionska momčad koja ju je osvojila u sezoni 1973./74. sastoji se od ovih momaka: Rizah Mešković, Ivan Katalinić, Vilson Džoni, Mario Boljat, Luka Peruzović, Dragan Holcer, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Ivan Buljan, Brane Oblak, Mićun Jovanić, Slaviša Žungul, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Berislav Poldrugovac, Joško Gluić, Ivica Matković, Željko Mijač, Goran Jurišić i Nenad Šalov. Trener je bio Tomislav Ivić.
Europski nastup ujesen u Kupu europskih prvaka "bijeli" su započeli eliminacijom islandskog Keflavika, da bi potom sjajnom igrom slavili u prvom susretu protiv St. Etiennea s 4:1 u Splitu. Uzvrat u Francuskoj pretvorio se u jednu od najvećih noćnih mora Hajdukovih navijača jer su Francuzi prošli dalje pobjedom od 5:1 nakon produžetaka. Bila je to prva u nizu tragičnih europskih Hajdukovih epopeja koje će ga pratiti u narednim godinama i desetljećima.
Nova dvostruka kruna
Te tužne europske jeseni Hajduk je utjehu pronašao u osvojenom Kupu maršala Tita. U studenome 1974. Hajduk je u beogradskom finalu bio bolji od banjalučkog Borca s 1:0 pogotkom Boljata i kup je po treći put uzastopce stigao u vitrine Hajduka.
U prvenstvenom natjecanju Hajduk najesen pobjeđuje tri najveća rivala – Dinama u Zagrebu, Partizana u Beogradu i Zvezdu kod kuće, ali doživljava težak poraz 0:5 od Veleža u Mostaru. Bila je to osveta "rođenih" za izgubljeno prethodno prvenstvo gol-razlikom. Na proljeće "bijeli" pobjeđuju Bajevićev Velež s 1:0 u Splitu, a nedugo zatim i Zvezdu u Beogradu sa 2:1 golovima Jovanića. Titulu potvrđuju pobjedom nad Olimpijom na Starom placu od 5:1.
Na kraju prvenstva, Hajduk ima tri boda više od drugoplasirane Vojvodine, a čak osam više od Crvene zvezde. Drugi put uzastopno dvostruka kruna ostaje u Splitu. I vrapci na grani pjevaju Hajdukovu udarnu postavu, a u Splitu vjerojatno nije bilo onog tko nije znao 11 veličanstvenih: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković i Šurjak.
Još iste jeseni Hajduk je ponovno u Kupu europskih prvaka. Eliminira maltešku Florianu i belgijski Racing White. Uslijedilo je, međutim, još jedno bolno ispadanje, u četvrtfinalu od PSV Eindhovena, nakon 2:0 pobjede u Splitu i poraza u uzvratu od 0:3, opet nakon produžetaka.
Maksimović otima prvenstvo "bijelima"
U novu sezonu 1975./76. "bijeli" ulaze sa starim ciljevima – osvojiti dvostruku krunu po treći put. Hajduku na oba domaća fronta ide dobro, u kupu ruše protivnike jednog za drugim, a u prvenstvu pokazuju najviše od svih i s beogradskim Partizanom vode bitku za tron.
"Utakmica istine" igra se u Beogradu. Partizan kontra Hajduka. Nedjelja, 9. svibnja 1976. Na stadionu JNA 50 tisuća gledatelja. Većini od njih bio je to vjerojatno najtužniji dan u životu. Hajduk postiže pola tuceta golova, a na semaforu konačno svijetli – 6:1 za "bijele". Dvaput Žungul i Đorđević, te po jednom Jerković i Buljan ponizili su "crno-bijele" u njihovom dvorištu.
Unatoč svemu, Hajduku je naposljetku izmakla treća uzastopna dvostruka titula nakon poznatog "slučaja Maksimović" kada je novosadski sudac u Ljubljani produžio utakmicu Olimpija-Partizan sve dok Bjeković nije postigao gol i donio slavlje partizanovcima. Nitko ne zna koliko je zapravo ta utakmica trajala. Svakako, predugo. Hajduk je u posljednjem kolu remizirao na Karaburmi s OFK Beogradom 1:1 i ostao za bod prekratak. Morao se zadovoljiti titulom viceprvaka.
Hajduku je ostala "utjeha kupa". Suvereno je stigao do finala u kojemu je bio bolji od Dinama u produžetku sa 1:0. Pogodak vrijedan trofeja postigao je Šurjak u 105. minuti beogradske utakmice. Četvrti uzastopni kup osvojen je u ovom sastavu: Katalinić, Peruzović, Boljat, Luketin, Buljan, Rožić (Džoni), Žungul, Mužinić, Mijač (Balevski), Jerković i Šurjak. Trener: Tomislav Ivić.
Hajduk za Guinnessa – osvojen peti uzastopni Kup
U ljeto 1976. Hajduk napušta trofejni trener Tomislav Ivić koji odlazi u Ajax, a na klupu sjeda Josip Duvančić. Baš u to vrijeme dolazi do smjene generacija u klubu, odlaze Oblak i Mešković, a Buljan, Jerković i Džoni na odsluženje vojnog roka. Duvančić u vatru ubacuje Zlatka i Zorana Vujović, Davora Čopa te nekolicinu neiskusnih mladića.
U prvenstvu ne briljiraju, osvojeno je tek osmo mjesto, ali dolaze do finala Kupa u kojem pobjeđuju titogradsku Budućnost sa 2:0 pogocima Luketina i Žungula u produžecima. "Bijeli" su osvojili peti uzastopni trofej Kupa što nikome prije ni poslije nikad nije uspjelo. U momčad osvajača Kupa maršala Tita 1977. igrali su Katalinić, Kurtela (Zoran Vujović), Rožić, Luketin, Peruzović, Boljat, Žungul, Mužinić, Đorđević, Čop (Zlatko Vujović) i Šurjak.
Sljedeća nogometna sezona prošla je bez trofeja za Splićane. Na klupi je Vlatko Marković, a "bijeli" osvajaju treće mjesto u prvenstvu, dok u kupu ispadaju od budućeg pobjednika – Rijeke.
Posljednja titula na Starom placu
U ljeto 1978. na trenersko mjesto u Hajduku nakon dvije godine vraća se proslavljeni Tomislav Ivić. "Bijeli" u novoj sezoni, iako bez Jerkovića (otišao u Zürich) i bez Katalinića i Boljata (otišli u vojsku), već kroz jesen najavljuje mogućnost osvajanja prvoga mjesta. U Europi ujesen ispada od londonskog Arsenala i sve karte baca na domaće prvenstvo.
Svi u klubu nadaju se šampionskom proljeću. Međutim, trener Ivić suočava se s novim nevoljama. "Hajdukov indijanac" i "Mister Gol" Slaviša Žungul u zimskoj pauzi naprasno odlazi u Ameriku igrati mali balun, a Mićun Jovanić, ponajbolji prvotimac jeseni, zbog ozljede propušta finiš. Mićun, jedini od svih koji je doživio veličanstvene trenutke osvajanja sva 4 prvenstva tijekom 70-ih.
U proljeće 1979. favoriti za titulu su jedino Hajduk i Dinamo koji vode mrtvu trku. Svi su vjerovali da će pitanje prvaka biti riješeno već svibanjske nedjelje, 9. svibnja, kada su "plavi dečki" dolazili na noge zahuktalom Hajduku. Ponovno prepun plac – 35 tisuća ljudi u bijelom. Usprkos velikoj nadmoći "bijelih", Zagrepčani pobjeđuju sa 2:1 i činilo se da će titula krenuti prema Zagrebu.
Međutim, Hajduk sad mora u zadnjem kolu pobijediti Sarajevo na Koševu ako želi postati prvakom. To mu i uspijeva – 2:1 za "bijele". Golove postižu Đorđević i Zoran Vujović. Hajduk na kraju balade ima isti broj bodova kao i Dinamo, ali bolju gol-razliku i nova titula prvaka Jugoslavije ponovno se slavi u Splitu. Kasnije će se pokazati da je to bila posljednja u bivšoj državi.
Šampionsku momčad iz 1978./79. činili su ovi igrači: Ivan Budinčević, Zoran Vujović, Mario Boljat, Šime Luketin, Boro Primorac, Luka Peruzović, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Zlatko Vujović, Borislav Đorđević, Ivica Šurjak, Ivan Katalinić, Mišo Krstičević, Nenad Šalov, Mićun Jovanić, Davor Čop, Ivan Gudelj, Damir Maričić i Marijan Zovko. Trener je bio Tomislav Ivić.
Oproštaj od Starog placa i selidba na Poljud
Split je dobio organizaciju Mediteranskih igara te 1979. godine. Za tu prigodu izgrađen je moderan stadion u Poljudu. Došao je i dan oproštaja od Starog placa. Posljednji pogodak postigao je Mišo Krstičević u prvenstvenom derbiju s Dinamom (1:1), a posljednja utakmica odigrana je 7. listopada 1979. protiv Vardara (0:0).
Hajdukovu zastavu spustio je barba Luka Kaliterna. Već dva tjedna poslije Hajduk je odigrao prvu utakmicu na novom, velebnom zdanju – "poljudskoj ljepotici". Bilo je to u Kupu europskih prvaka protiv turskog Trabzonspora (1:0), a prvi zgoditak na novom stadionu postiže Boro Primorac iz jedanaesterca.
Te sezone Hajduk hrabro juriša na europski trofej, ima snažnu momčad, dobro mu ide, ali na proljeće 1980. biva nesretno eliminiran u epskim utakmicama četvrtfinala Kupa europskih prvaka protiv HSV-a nakon poraza 0:1 u Hamburgu i "pirove" pobjede 3:2 u Splitu. Mnogi kažu da nikad nije bio bliži jednom europskom trofeju kao tada.
Dolaze nova vremena, najveći predsjednik u povijesti Tito Kirigin odlazi iz kluba nakon 10 trofejnih godina, klupu Hajduka napušta Tomislav Ivić, a zamjenjuje ga Ante Biće Mladinić. Hajduk dočekuje osamdesete godine spreman na novi europski iskorak. Hoće li ga konačno dočekati?
|
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 11/02/2011 : 02:27:11
|
Deset najvećih utakmica novije ere 100-godišnjeg Hajduka
Povodom 100. rođendana Hajduka predstavljamo 10 najvećih utakmica njegove moderne povijesti
DONOSIMO subjektivan izbor 10 najvećih utakmica Hajduka od 70-ih naovamo. U izboru smo se ograničili na razdoblje u kojem su Bili odigrali najviše velikih, prije svega europskih utakmica, zahvaljujući najboljoj generaciji u povijesti kluba (onoj iz 70-ih), zatim onoj koja je po kvaliteti bila tik do nje, ali je osvojila samo "jedan i po" Kup (generacija 80-ih) i konačno, igračima koji su 90-ih godina vodili Hajduk do Lige prvaka.
Uz dužno poštovanje velikim generacijama iz davne povijesti; od 1911., preko one ratne s Visa, pa do Bajde Vukasa i Frane Matošića, mislim da nema smisla pisati o utakmicama i igračima koje jedva da smo imali prilike gledati iti na isječcima drevnih "magnetoskopskih snimaka". Također, kako je članak prigodničarski i svečarski, zanemarit ćemo posljednjih 15 godina kada se Hajduk pretvorio u prvu pratilju Dinama/Croatie, da ne kaljamo uspomenu na dane, generacije i utakmice kojih se ovom prilikom prisjećamo:
1971. prvenstvo Jugoslavije: Partizan - Hajduk 3:4. Prvi naslov prvaka nakon 16 godina osvojen pobjedom u Beogradu
Hajduku su u zadnja dva kola prvenstva 1970/71 trebala dva boda (koliko se tad dobijalo za pobjedu) kako bi obranio prvo mjesto i osvojio titulu nakon 16 godina posta i "crnih 60-ih" u kojima se jedva spašavao od ispadanja.
Na stadionu JNA domaćin je u 46. minuti vodio 3:0 i sve je ukazivalo da će Hajduk titulu loviti u zadnjem kolu na Starom placu protiv Olimpije. Međutim, Pere Nadoveza nije tako mislio i sa dva gola (jednog je dodao Bošković), Hajduk je na 3:3! Ali drami tu nije kraj; pet minuta prije kraja Jurica Jerković postiže i četvrti gol, kojeg sudac poništava zbog navodnog igranja rukom,
Ipak, dvije minute prije kraja Iko Buljan nakon nezadrživog prodora s lijeve strane postiže gol za pobjedu i naslov prvaka. Kao i Goran Ivanišević dva desetljeća poslije, splitski pobjednici su na Rivu obasjanu bakljama i raketama i pred nekoliko desetaka tisuća navijača, došli gliserom koji ih je doveo iz zračne luke u Resniku. Razdragano mnoštvo ih je na rukama nosilo od obale do Starog placa.
1973. Kup pobjednika kupova: Hajduk - Leeds 0:0. Prvo polufinale europskog kupa
Danas naravno nevjerojatno zvuči da je neki klub s ovih prostora mogao igrati polufinale europskog Kupa, ali tih godina bilo je logično da se Hajduk iz grada koji je tada imao manje od 100 tisuća stanovnika, tuče s kontinentalnim velikanima.
Nakon što je '72 Hajduk pobjedom protiv Dinama osvojio prvi od pet uzastopnih Kupova Jugoslavije, u KPK je nanizao norveški Fredrikstad, velški Wrexham i škotski Hibernian. U polufinalu je čekao Leeds, jedan od najjačih engleskih klubova u to vrijeme. Zgoditkom Clarkea Leeds je pobijedio na Elland Roadu, slijedio je uzvrat na prepunom Poljudu koji je Hajduk trebao dobiti.
Pred 30 tisuća gledatelja koji su se natiskali na Placu, Jovanić, Bošković, Šurjak, promašili su velike prilike za pobjedu boljeg Hajduka i solunsko finale Kupa pobjednika kupova protiv Milana kojeg su na klupi i terenu predvodili Nereo Rocco i Gianni Rivera.
Veliki Don Revie, koji je kao trener Leedsa krajem 60-ih i početkom 70-ih tri puta bio engleski trener godine, osvojio dva naslova engleskog prvaka, dva Kupa velesajamskih gradova ('67 je pak izgubio od Dinama), FA Kup i Liga kup, tog je 25. travnja napustio svlačionicu Starog placa presretan što nije primio porciju. Probajmo zamisliti da danas s Poljuda Alex Ferguson odlazi zahvaljujući nebesima što ga Vučevićev Hajduk nije natamburao...
1975. Kup prvaka: Hajduk - Saint Etienne 4:1. Rapsodija u prvom i tragedija u drugom činu.
Drugi nastup u Kupu europskih prvaka (ma kakva Liga "prvaka") ostao je u kolektivnoj memoriji Hajdukovaca kao jedan od tri najtragičnija poraza. Prije smo povukli paralelu tadašnjih i sadašnjih engleskih velikana, a ovdje ćemo naglasiti kako su "Stefanisti" 70-ih za francuski nogomet bili ono što je tamo značio Lyon od početka do kraja prošlog desetljeća.
Tako dominantan klub jedne od najjačih europskih liga Hajduk je na (naravno) prepunom Starom placu razbio 4:1 dok je lijevala kiša koja je teren pretvorila u blatnu kaljužu. Jerković iz slobodnjaka i na Šurjakov ubačaj s lijeva, a doskorašnji direktor Hajduka nabacio je i Žungulu. Željko Mijač postavio je konačni rezultat i činilo se nedostižnu prednost.
Šok se dogodio u uzvratu, a posebno boli što je Hajduk nakon dvije trećine uzvrata držao 1:1! U produžecima ih je francuski prvak dokrajčio za bolnih, neizlječivih 1:5.
1976. Kup prvaka, četvrtfinale: Hajduk - PSV 2:0. Rapsodija u prvom i tragedija u drugom činu 2.
Opet je Hajduk razbio europskog velikana, ovaj put klub koji je predvođen braćom Willyjem i Reneom van Kerkofom prekinuo dominaciju najjačeg Ajaxa u povijesti i postao nizozemski prvak.
Kao i protiv St. Etiennea godinu prije, zabio je Mijač, a asistent protiv Francuza Šurjak sada je bio strijelac pred standardnih 30 tisuća navijača. Uzvrat je tragedija u rangu francuske koja je još itekako zvonila, ali možda i još veća, jer Jerković iz peterca gađa stativu, Đorđević je predriblao golmana i promašio gol, a Šurjak srušen za jedanaesterac koji nije dosuđen.
Omiljeni golman Rizah Mešković krivo procjenjuje centaršut i PSV smanjuje, zatim pada i drugi gol u Hajdukovu mrežu i još jednom produžeci i 0:3.
1976. prvenstvo Jugoslavije: Partizan - Hajduk 1:6. Maksimović je oteo titulu, ali ne može veličanstvenu pobjedu.
"Bit ćemo prvaci kako nam dopuste" glasovita je rečenica Tomislava Ivića prije utakmice pred 50 tisuća gledatelja na stadionu JNA, na kojoj se očekivala proslava Partizanove titule, jer Crno-beli su pred Bilima imali četiri boda prednosti.
Ali dogodila se najbolja utakmica Hajdukove najbolje generacije i šest golova Partizanu usred Beograda: Žungul i Đorđević po dva, Buljan i Jerković. Vaha je govorio kako nije dobio više prilika u jugoslavenskoj reprezentaciji jer mu je prezime bilo predugo za napisati na beogradskom semaforu. Tog dana, bilo je pretijesno da primi sve Hajdukove golove i strijelce.
Hajduk te godine nije uspio postati prvak jer je u posljednjem kolu sudac Zoran Maksimović u Ljubljani produljio utakmicu Olimpije i Partizana koliko je bilo potrebno da gosti zabiju pobjednički gol, ali ova utakmica i veličanstvena Hajdukova pobjeda govore tko je zaslužio naslov.
1980. Kup prvaka, četvrtfinale: Hajduk - HSV 3:2. Tko kaže da je ovo pirova pobjeda?
Opet je vrijeme za potezanje paralela, jer Hajduk je ponovo ispao, mada je pobijedio velikana koji je tih godina bio europska velesila i njemački vladar, pa se usporedba s današnjim Bayernom nameće sama po sebi. Međutim, imao je goreg diktatora od Van Gaala - Branka Zebeca, koji je početkom zlatnih 70-ih vodio Hajduk, a zapovjednik obrane bio im je veliki Iko Buljan! Kevin Keegan, Felix Magath, Manfred Kaltz, Horst Hrubesch također su spadali u sam europski vrh.
Ali je i Hajduk i njegov trener Tomislav Ivić, povratnik iz Ajaxa, gdje je osvojio i nizozemsku titulu. Prva utakmica donijela je poraz 0:1, iako je robusni centarfor Hrubesch faulirao mladog golmana Pudara. Osim toga, Hajduk je imao inicijativu, ali Zlatko Vujović nije mogao pogoditi.
U Splitu, sada na Poljudu pred 50 tisuća gledatelja, "antički tragičar" bio je Boro Primorac. Na početku se poskliznuo i Hrubeschu omogućio da postigne vrijedan gol. Zatim je kod 1:1 promašio penal, a Hamburg je na poluvremenu imao prednost 2:1. Kreće uragan Hajduka i veliki HSV se grčevito brani - Đorđević poentira za 2:2, a Primorac na kraju ipak zabija za pobjedu 3:2.
Ono što ovu pobjedu čini gorkom nije toliko ispadanje, koliko spoznaja da je Hajduk u obje utakmice bio bolji od HSV-a, koji će zatim u polufinalu KEP-a razbiti Real 5:1.
1984. Kup Uefa, četvrtfinale: Hajduk - Sparta Prag 2:0. Nikad se Poljud nije tresao kao nakon Bakinog gola iz skraćenog kornera
Opet europski kišni klasik u Splitu. Hajduk je izbacio Universitateu, Honved, niški Radnički (nemojte se smijati, nemate pojma kako su tad bili jaki) i prvu četvrtfinalnu utakmicu u Pragu gubi 0:1.
Ne treba ni reći da je pobjedu vrijednu polufinala očekivalo 50 tisuća navijača, koji su oduševili u 18. minuti kada Ivan Gudelj poništava Spartinu prednost.
Međutim, ono što se dogodilo u 119. minuti, kada su već svi očekivali penale, najljepša je priča u 32 godine dugoj povijesti Poljudske ljepotice. Skraćeni korner izvodi Baka Slišković i dok se očekuje centaršut u prepuni peterac, on baš svima na terenu i stadionu prodaje lažnjak i puca izravno u gol. Tektonski poremećaj do tada i od tada nedoživljenih razmjera pogodio je taj dio Splita, a nakon utakmice se slavilo kao da je osvojen trofej, iako je kiša i dalje padala.
1984. Kup Uefa, polufinale: Hajduk - Tottenham 2:1. Najbliže finalu europskog kupa
Kiša je lijevala i ove velike europske večeri, kada je Hajduk na poluvremenu bio u zaostatku od jednog gola.
Međutim, golovima (opet) Gudelja i Pešića preokrenuo je rezultat i s malom, ali ipak prednošću, otišao na uzvrat na White Hart Lane, gdje se "još uvijek trese prečka" koju je pogodio Dževad Prekazi.
Nažalost, zatresla se i Hajdukova mreža, odmah na početku nakon slobodnjaka i tako je Hajduk zbog gola u gostima morao ispasti, iako je i u Londonu imao nekoliko velikih prilika, a Pešićeva lopta je već bila u golu, kada je očišćena s crte.
1987. Finale jugoslavenskog Kupa: Hajduk - Rijeka 1:1, 9:8 nakon izvođenja jedanaesteraca. Jadranski obračun u Beogradu pripao Hajduku.
Pravila su se promijenila, pa se finale Kupa maršala Tita nije igralo na dvije utakmice na stadionima sudionika finala, nego jedna utakmica, na stadionu JNA u Beogradu.
Ovo je bez konkurencije najdramatičnije finale Kupa bivše države u kojem je Hajduk poveo Asanovićevim golom iz penala, a Rijeka na samom kraju utakmice izjednačava nakon pogreške golmana Pralije.
Kao i u polufinalu Kupa protiv Crvene Zvezde, umjesto njega tada ulazi Zoran Varvodić-Rambo, specijalist za obranu jedanaesteraca. Taj naslov je dokazao i to kako: Suparniku na vratima Rijeke, Mauru Ravniću, obranio je penal, a potom mu i sam zabija gol. Njegova je bila i obrana za osvajanje Kupa - skinuo je udarac Robertu Paliski.
Dan poslije je na splitskoj rivi dočekan vlak koji je doveo navijače iz Beograda, nakon čega se procesija s trofejem uputila put Poljuda.
1991. Finale jugoslavenskog Kupa: Hajduk - Crvena Zvezda 1:0. Hajdukovci u Beogradu sa crnim florom na rukavu u čast policajcima masakriranim u Borovom Selu
Čuveno finale posljednjeg Kupa Jugoslavije odigrano je u Beogradu 8. svibnja 1991., šest pet dana nakon pokolja 12 hrvatskih redarstvenika u srpskom Borovu Selu, u otužnoj atmosferi stadiona JNA pred jedva nešto više od pet tisuća gledatelja.
Pri intoniranju jugoslavenske himne "Hej Slaveni", svi Hajdukovi igrači su gledali i pod i vidljivo bojkotirali himnu, bolje reći svi osim desnog beka, Mostarca Milija Hadžiabdića, koji je ponosno odslušao sa desnicom na srcu. Hajdukovci su u spomen na hrvatske policajce ubijene u srpskoj zasjedi u Borovu selu nosili crni povez preko ruke, a sama utakmica je i na terenu prošla u mučnoj atmosferi i čestim naguravanjima u kojima su prednjačili Siniša Mihajlović, Dragiša Binić i Igor Štimac, tako da je sudac Adem Fazlagić iz Čapljine imao velikih problema držati meč pod kontrolom.
Veliki broj ljudi iz Hrvatske inzistirao je da utakmica bude odgođena, no, tome se oštro usprotivio Nogometni savez Jugoslavije koji je Hajduku prijetili su oštrim sankcijama poput zabrane igranja u Europi. Na Poljudu su ipak popustili i otputovali za Beograd gdje je momčad trenera Joška Skoblara junačkom igrom svladala aktualnog prvaka Jugoslavije i branitelja naslova pobjednika Kupa (koji će za tri tjedna postati i prvak Europe) golom tada mladog i perspektivnog napadača Alena Bokšića u 60. minuti.
1994. Liga prvaka: Hajduk - Anderlecht 2:1. Posljednja velika pobjeda europski bitnog Hajduka
Prije 17 godina Hajduk je na rasprodanom Poljudu ostvario jedinu domaću pobjedu u Ligi prvaka u povijesti. Hajduk je te godine skupinu Lige prvaka otvorio domaćim remijem protiv Benfice (0:0) nakon čega je golom Aljoše Asanovića ostvarena kapitalna pobjeda (1:0) protiv Steaue u Bukureštu. Ova dva odlična rezultata oplođena su splitskom pobjedom nad Anderlechtom, a prolazak u četvrtfinale i utakmice protiv kasnijeg pobjednika, Van Gaalovog Ajaxa, donio je još jedan uspjeh protiv Anderlechta - bod (0:0) izboren na briselskom Constant Vanden Stock stadionu nakon pobjede nad istim protivnikom u Splitu.
Nošeni navijanjem prepunog stadiona, sjajnim obranama Tončija Gabrića i golovima Nenada Pralije i Darka Butorovića, Hajdukovci su u 3. kolu Lige prvaka sezone '94./95. zabilježili pobjedu nad prvakom Belgije koju se iz više razloga treba nazvati povijesnom - bio je to prvi i zasada jedini Hajdukov domaći trijumf u Ligi prvaka, kojim su odškrinuli vrata četvrtfinala Lige prvaka.
Golove su Anderlechtu zabili igrači kojima to nije primarna funkcija, ali su zgodici bili predivni i u delirij bacili fanatičnu publiku na Poljudu: Defenzivni vezni Pralija je poentirao snažnim udarcem s preko 20 metara, a desni bek Butorović je Anderlechtovog golmana probio bombom iskosa nakon munjevite kontre
Jedini gol za goste iz Belgije tada je postigao također Hajdukovac - Brođanin Josip Weber, koji se sredinom 80-ih nije uspio probiti u vrlo jakom Hajduku pa je sreću potražio i pronašao u Belgiji. Fantastičnim golgeterskim sposobnostima (tri godine zaredom prvi strijelac belgijske lige za Cercle Brugge) izborio je belgijsko državljanstvo i nastup na SP-u ljeta '94. i transfer u Anderlecht. Splitska publika dočekala je njegov povratak na Poljud pljeskom i skandiranjem.
*Ako ste pažljivo brojali, vidite kako smo podsjetili na 11, a ne 10 velikih utakmica, a naravno da smo mogli (ili morali) uvrstiti barem još toliko.
|
https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/ |
|
|
|
Topic |
|
|
|
---HAJDUK ŽIVI VJEČNO---
