"sto se razlike u naslovnicama tice, to je zbog vremenske razlike izmedju hr i slo"
Pa kako. Znate li vi koliko se vreme razlikuje u sl. i hr. U sl. pada kisa u hr. greje sunce, za tri dana kisa stize u hr. a u sl.krece suncani oeriod. Lako i logicno, zar ne?
Napokon je i Afrika došla na red... Ovo je Hermann kakvog volim. Jedan od boljih OneS. albuma. Priča je korektna, jednostavna ali zanimljiva. Crtež odavno nije bija bolji. Usput i ovaj album je, bar meni, potvrda o potrebi nove standardizacije dužine albuma na 52-60 tabli.
Preporuka!
"Zlocin je spomenuti reci "velikani" i "umetnost" u kontekstu sa Zagorom, veruj mi..." - Manhunter
Upravo našao malo vremena i uhvatio se u koštac s Afrikom.
Uzelo mi nešto više od 2 sata, bemti Hermanna.
Dojmovi su podijeljeni, iako pretežu na pozitivniju stranu. Malo razocaranje je prisutno zbog izvanrednog pocetka. Izvanredan veliki crtez s unutarnje strane korica, mozda najljepsa prva tabla (ili stranica) koju sam vidio u zivotu, a i prica je odlicna. Ali negdje na sredini prica jednostavno postaje banalna, a katkada blekovski naivna. Odredjeni likovi su preplosni, a neki gotovo groteskno karikaturni (primjer - crnkinja koja sta ja znam koliko dugo zivi u rezervatu odjednom postaje sponzorusa i ide sa kitom koji joj obecaje Pariz i Rim - mislim wtf? Koliko crnaca uopce zna za Pariz i Rim, a kamo li za pojam "sponzoruse" - a i taj kit je tu sveden na blesavo postojanje, ni ime mu nije dano, njegova uloga je samo da crnkinju odvede u Europu, nije objasnjeno ni sta on radi tu, ni otkada je tu ni nista), a radnja se prebacuje iz prvotnog fokusa (teror ljudi nad zivotinjama) (prije toga je prikazan teror zivotinja nad zivotinjama, u pred-fokusu, uvodu) u drugi (teror ljudi nad ljudima), a sve se to nekako poklapa s dolaskom novinarke koja, po izvrsnim protagonistovim rijecima, "zivi tamo gdje se hoda kroz ispusne plinove". Crtez je vrlo dobar, ali nekako je ta Afrika trebala ostati Afrika, a ne se i ona pretvoriti u "pozornicu svjetskog zla" i nekakav krivolovacki sukob opet, kao i svi svugdje, mijenjati u politicki.
Zadnja slicica odnosno krajnji rasplet je zanimljiv (iako opet gotovo nevjerojatno naivan (malim privatnim avionom od Afrike do Tasmanije i ne dolazi se tako lako, a pritom ne mislim na vremensko opravdanje - jer je ono na mjesto protutezom putovanja po Europi - Venecija, Rim, Pariz - nego i na pilotiranje i sve ostale okolnosti), a ukupnu su ocjenu na vrlo dobar vratila dva besprijekorna crteza nakon zavrsetka price, Hermannovi leopard i antilopa. Briljantno.
Kazem, sve je to trebalo ispasti mnogo bolje, ali sve u svemu, nije ni lose. Prvi dio izvrstan.
Meni je za Afriku trebalo dosta manje nego Motofunacu, nekih sat i kusur vremena, ali bih potpisao sve što je čovek rekao (hvala ti motofunac na ušteđenom vremenu).
Za ljubitelje Hermana u pitanju je obavezno štivo, za ostale je dovoljno pozajmiti i pročitati.
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!