Author |
Topic |
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 09/09/2012 : 14:15:40
|
quote: Originally posted by Beren
Nedavno sam pročitao kako se pripremao za ulogu u Bandama Njujorka. Smucao se ulicama i namjerno provocirao ili ulijetao u ulične tuče kako bi osjetio na svojoj koži taj "stil" borbe. Ludak
Ali je glumčina
e to se zove adekvatno pripremanje za ulogu. glumčina definitivno, samo - kako je jedan moj kolega rekao - šteta što su uz njega u tom filmu stajali antitalenti u glavnim ulogama. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 09/09/2012 : 14:27:31
|
Daleko od toga da su antitalenti.
DiCaprio je meni dobar glumac. Diazovu ne bi komentarisao, ali tu su još John C. Reilly, Liam Neeson, Jim Broadbent... |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 09/09/2012 : 14:35:53
|
quote: Originally posted by Beren
Daleko od toga da su antitalenti.
DiCaprio je meni dobar glumac. Diazovu ne bi komentarisao, ali tu su još John C. Reilly, Liam Neeson, Jim Broadbent...
da, DiCaprio je za mene isto dobar glumac kad dobije dobar scenarij i režiju (što je rijeđi slučaj). Diaz je za mene prosjek, ni manje ni više (iako se mora priznat da se dobro snašla u filmu "Maska" s obzirom da tada nije imala glumačkog iskustva). Neeson i Broadbent su legende. i to je to. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 09/09/2012 : 15:44:49
|
Pa koja je onda svrha one izjave gore? |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 09/09/2012 : 15:49:48
|
quote: Originally posted by Darth Ivan
iznio sam mišljenje mog kolege u vezi tog filma.
Koje si prezentovao kao i svoj stav. Ali nebitno. |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
brni
Advanced Member
Croatia
10434 Posts
Member since 18/06/2009 |
Posted - 09/09/2012 : 16:00:41
|
DiCaprio je sasvim solidan glumac ali mrzim kad glumi nekakve "tough guy" likove..jednostavno nije stvoren za takve uloge..on je vjeciti djecarac i sanjar..to mu najbolje stoji..i malo je reci da sam na Avijaticaru umira..jos san ga gleda u kinu.. |
"Clark Kent je Supermanova kritika covjecanstva" |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 09/09/2012 : 16:05:43
|
quote: Originally posted by brni
DiCaprio je sasvim solidan glumac ali mrzim kad glumi nekakve "tough guy" likove..jednostavno nije stvoren za takve uloge..on je vjeciti djecarac i sanjar..to mu najbolje stoji..i malo je reci da sam na Avijaticaru umira..jos san ga gleda u kinu..
u Avijatičaru je odličan, jer upravo kaj veliš, leže mu uloge ekscentrika ili ljigavca, nije za opake njuške. Presmiješno izgleda u tim uloga s onom svojom facom. Jedino da ih glumi na drugačiji način, drugi tip opakosti kao HH, jer i on je definitvno bil opaka faca! |
razmjena filmova za stripove! http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
Edited by - dosada on 09/09/2012 16:06:45 |
|
|
brni
Advanced Member
Croatia
10434 Posts
Member since 18/06/2009 |
Posted - 09/09/2012 : 16:07:48
|
quote: Originally posted by dosada
quote: Originally posted by brni
DiCaprio je sasvim solidan glumac ali mrzim kad glumi nekakve "tough guy" likove..jednostavno nije stvoren za takve uloge..on je vjeciti djecarac i sanjar..to mu najbolje stoji..i malo je reci da sam na Avijaticaru umira..jos san ga gleda u kinu..
u Avijatičaru je odličan, jer upravo kaj veliš, leže mu uloge ekscentrika ili ljigavca, nije za opake njuške. Presmiješno izgleda u tim uloga s onom svojom facom!
da on je u biti ostvaria dobru ulogu u filmu ali meni je jednostavno film bija predosadan..mozda bi ga triba pogledat kod kuce..vjerovatno se u kinu nisam moga skroz koncentrirat pa sam dobija krivi dojam.. |
"Clark Kent je Supermanova kritika covjecanstva" |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 09/09/2012 : 16:16:28
|
quote: Originally posted by brni
DiCaprio je sasvim solidan glumac ali mrzim kad glumi nekakve "tough guy" likove..jednostavno nije stvoren za takve uloge..on je vjeciti djecarac i sanjar..to mu najbolje stoji..i malo je reci da sam na Avijaticaru umira..jos san ga gleda u kinu..
potpisujem sve što si rekao, samo bi ja još nadodao da je meni bio katastrofa u "Čovjeku sa željeznom maskom". |
"Nothing lasts forever." |
|
|
brni
Advanced Member
Croatia
10434 Posts
Member since 18/06/2009 |
Posted - 09/09/2012 : 16:18:04
|
quote: Originally posted by Darth Ivan
quote: Originally posted by brni
DiCaprio je sasvim solidan glumac ali mrzim kad glumi nekakve "tough guy" likove..jednostavno nije stvoren za takve uloge..on je vjeciti djecarac i sanjar..to mu najbolje stoji..i malo je reci da sam na Avijaticaru umira..jos san ga gleda u kinu..
potpisujem sve što si rekao, samo bi ja još nadodao da je meni bio katastrofa u "Čovjeku sa željeznom maskom".
tu je glumia ono sta on i je..preplasenu pickicu.. |
"Clark Kent je Supermanova kritika covjecanstva" |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 09/09/2012 : 16:19:23
|
quote: Originally posted by brni
tu je glumia ono sta on i je..preplasenu pickicu..
bogme
šalu na stranu, mislim da je glavni problem bio to što je imao dvije uloge odjednom - ulogu negativca i pozitivca. i imam osjećaj da mu je jednostavno bilo "uncomfortable" iliti "neudobno" u svemu tome. |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 09/09/2012 16:48:57 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/09/2012 : 08:23:16
|
Prenešeno s tportala:
KEN LOACH: 'Pred mladima je prazna i nesigurna budućnost' Ken Loach Datum objave: 07.09.2012 09:22
Autor: V. G.
'Danak Anđelima' uskoro dolazi u kina – pročitajte kako Ken Loach, autor ove nagrađivane i hvaljene komedije uronjene u društveni komentar, osobno objašnjava razloge, motive, izazove i poruke svog novog djela
Nova, 6. MaxTv Filmomanija hrvatskoj će publici predstaviti neke od najhvaljenijih i nagrađivanijih novih naslova sa svjetskih filmskih festivala, među kojima je i 'Danak anđelima' ('The Angel's Share), novi uradak proslavljenog redatelja Kena Loacha, nominiran za Zlatnu palmu i dobitnik nagrade žirija u Cannesu.
Baveći se sudbinom besperspektivnih mladih Škota, koji izlaz s dna društvene ljestvice pronalaze u poslu s viskijem, nije samo komedija, već i komentar na današnje socijalno stanje, ne samo u Britaniji, već u dobrom dijelu Zapadnog svijeta.
'Prošle je godine broj nezaposlenih mladih ljudi u Britaniji prešao milijun, prvi put u povijesti. Htjeli smo ispričati priču o toj generaciji mladih, pred čijom je većinom prazna budućnost. Mogu biti prilično sigurni u to da neće naći posao, stalan posao, siguran posao. Bavimo se učincima koje takve stvari imaju na ljude i na to kako oni vide sami sebe', objašnjava Loach.
Zašto komedija?
Iskreno, samo zato da budem kontradiktoran. Uvijek želiš ići neočekivanim putem. Snimili smo film poput 'Sweet Sixteen', koji je bio o momcima, mlađima od ovih, suočenima s nemogućom situacijom, a to je završilo tragično. Ali isti ti likovi u svojim će životima imati situacije koje su ponekad komične, a ponekad ne. Pa smo jednostavno odlučili izabrati duhovitije trenutke.
Je li snimanje komedije drukčije od snimanja 'ozbiljnog' djela?
Ne, proces je zapravo isti, a mislim i da je osnovna estetika ista. Komedija je u osnovi temeljena na interakciji između ljudi, šalama koje pričaju, nerazumijevanju i vremenu koje je potrebno da se nešto shvati... To nije fizička komedija. To je zapravo priča s nekoliko osmijeha u sebi, ne komedija od početka do kraja. Postoje i neki mračni trenuci unutra. Proces je, dakle, isti – omogućiti ljudima da prođu kroz iskustvo pa ako je to iskustvo smiješno, onda je smiješno. Ako je oštro i grubo, onda treba biti to. Cilj je imati iskrene interakcije među ljudima, smještene u realne okvire.
Nije li barem zabavnije snimati komediju?
Uvijek je riječ o teškom poslu, iskreno. Probudiš se ujutro obliven hladnim znojem i pomisliš – hoću li uspjeti, hoćemo li napraviti sve što trebamo? Previše je pritiska da bi bilo zabavno. Naravno, tijekom dana dogode se zabavne stvari, ali ujutro si samo pod teretom posla koji moraš obaviti i lagane panike da nećeš uspjeti. Dio redateljskog posla jest sakriti svoju unutrašnju paniku, jer to ne smiješ komunicirati s drugima.
Nakon toliko filmova, još uvijek osjećate stres i strah?
Svaki dan, kroz dan, da. Čak i one dane koji izgledaju lako, još uvijek postoji osjećaj planine na koju se moraš popeti i ne čini se da postaje išta lakše. Neke stvari postaju lakše, jer naučiš prečace kojima moraš krenuti, kako se nositi s nekim stvarima, ali sve to poništava čisti fizički napor obavljanja posla. Moraš uložiti puno energije, ali ne smiješ nikome pokazati da gubiš energiju. Jer ako padne energija, past će i izvedbe – moraš stvarati adrenalin koji će ih potpaliti. Ne možeš imati posve smireni set i očekivati da ćeš dobiti jake izvedbe. Nije pošteno sve to ostaviti na glumcima, ne možeš samo sjediti, gledati u monitor i govoriti OK, ajde, učini to. Moraju osjećati konstruktivni pritisak i konstruktivnu tenziju, konstruktivnu energiju među ljudima.
Kako je izgledao sam početak rada na 'Danku anđelima'?
Sve uvijek počinje sa scenarijem i likovima, pitanjem tko su ti likovi. Zatim krećemo tražiti glumce. Tražili smo ih dosta dugo i puno smo ljudi ispitali dok nismo našli idealnog Robbieja, glavnog lika. Robbie je lik koji je imao jako loše djetinjstvo, bio je umiješan u nasilje, odslužio je dosta dugu zatvorsku kaznu u domu za maloljetnike i sada stvarno pokušava vratiti život na pravi put. On je bistar i osjećajan, a upoznao je i djevojku koja mu se jako sviđa. Zajedno imaju dijete. Ali njezini roditelji smatraju da je to katastrofalan odnos, jer njega vide tek kao mladog nasilnika i kriminalca. Njezin otac dobro poznaje taj svijet, vlasnik je klubova i ima puno novca, ali se preselio u predgrađe. On zna da taj momak nema gotovo nikakve šanse stati na pravi put pa koristi ulične metode da ih rastavi. Možeš suosjećati s njim, ne s njegovim taktikama, ali s dilemom. Ako imaš kćer, a ona je s nekim tko je upleten u drogu i nasilje, bez posla i izlaza, znaš da se moraš brinuti.
Ovo nije Vaš prvi film o mladima, ali kako se 'Danak anđelima' razlikuje od prethodnih sličnih uradaka, a što im je zajedničko?
Klinci su u prethodnim filmovima imali 'projekte', kao i što ovih četvero ima projekt skupljanja novca kroz posao s viskijem. Momak u 'Sweet Sixteen' skupljao je novac za automobil svoje majke. Billy Casper u 'Kes' morao je dresirati pticu. Svi se oni vrte oko ideje ljudi koje je društvo odbacilo, a koji imaju projekte koje ostvare ili ne ostvare, kao i entuzijazam, posvećenost i talent. Pretpostavljam da je to onaj stari prizor cvijeća na području bombardiranja – izuzetne će se stvari dogoditi u najneočekivanijim okruženjima.
Što očekujete od publike, što će ona odnijeti iz kina nakon gledanja ovog filma?
Nadam se da će upoznati ljude koji su unutra, posebno mlade ljude koje obično nazivaju 'sitnim kriminalcima'. I vidjeti da su i oni duhoviti, normalni, stvarni ljudi, kao i to da na svaku statistiku o milijun nezaposlenih dolazi milijun klinaca pred kojima je prilično beznadežna budućnost. Ja ih predstavljam četvero i nisu li oni zanimljivi za upoznati, kompleksni i vrijedni, uistinu vrijedni nečega? Nadam se da će to shvatiti, kao i da će uživati u priči.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/09/2012 : 12:53:45
|
Sa sajta Novog lista:
Prestigao i "Amelie"
"Nedodirljivi" najgledaniji francuski film u svijetu Objavljeno: 10. rujna 2012. u 12:19
Komedija koju potpisuju Olivier Nakache i Eric Toledano potukla je dosadašnji rekord što ga je prije deset godina ostvario Jean-Pierre Jeunet svojim filmom »Amelie«
PARIZ – Film »Nedodirljivi« potukao je rekord svoga prethodnika »Amelie« i postao najgledaniji francuski film u inozemstvu s 23,1 milijuna gledatelja, objavio je UniFrance, zadužen za izvoz francuskih filmova.
Komedija koju potpisuju Olivier Nakache i Eric Toledano potukla je dosadašnji rekord što ga je prije deset godina ostvario Jean-Pierre Jeunet svojim filmom »Amelie«.
»Nedodirljivi« (»Intouchables«), snimljen 2011., tek se treba početi prikazivati u Engleskoj, Australiji i na Novom Zelandu.
Priča o bogatome tetraplegičaru kojeg tumači Francois Cluzet i njegovu pomoćniku Drissu, a glumi ga Omar Sy, prodala je najviše kinoulaznica u Njemačkoj (8,6 milijuna), zatim u Španjolskoj (2,48), Italiji (2,47) te Južnoj Koreji (1,7 milijuna).
U Sjedinjenim Državama kriterij gledanosti računa se na temelju ostvarenih prihoda. Prvo mjesto u SAD-u među francuskim filmovima po zaradi na kinoblagajnama zauzeo je »Umjetnik« Michela Hazanaviciusa s 45 milijuna dolara, a »Amelie« je na drugom mjestu s 37 milijuna. »Nedodirljivi« su treći s 10 milijuna dolara.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/09/2012 : 12:58:03
|
Nedodirljivi (Intouchables), r. Olivier Nakache i Eric Toledano, Francuska, 2011.
Nije nimalo neobično ni neočekivano što se izuzetno uspjela humorna drama „Nedodirljivi“ redateljskog para Olivier Nakache i Éric Toledano svega devet tjedana nakon premijere prošle jeseni u studenom prometnula u drugi najgledaniji film u francuskim kinima svih vremena (prvi je još uvijek i kod nas distribuirana komedija „Dobrodošli u Ch´tis“ Dannyja Boona iz 2008.), odnosno u pravi fenomen koji je u izboru francuskih kulturnjaka proglašen najvažnijim kulturnim događajem prošle godine. Riječ je o proračunato koncipiranom no iznimno šarmantnom i zabavnom „crowd-pleaseru“, storiji o dvojici ljudi koji će unatoč prvotnoj nespojivosti uslijed dijametralno suprotnog etničkog, socijalnog i kulturnog zaleđa ubrzo postati najbolji prijatelji, a koja se neprestano kreće osjetljivom granicom komedije i drame, stalno zadržavajući ujednačen ritam i ugođaj. Privlačnost filma koji je dosad zaradio više od 280 milijuna dolara zasigurno barem dijelom leži i u činjenici da je posrijedi djelo temeljeno na istinitim događajima, koji su još 2003. obrađeni u dokumentarcu o tetraplegičaru Philippeu Pozzou di Borgu izvornog naslova „Je préfère qu´on reste amis“ („Volio bih da ostanemo prijatelji“). No za uspjeh su zasigurno najzaslužnije sigurna i sugestivna režija, inteligentan scenarij i izrazito raspoložene glumačke interpretacije sjajnih Françoisa Cluzeta i Omara Sya.
Kad dođe na razgovor s bogatim tetraplegičarom Philippeom (François Cluzet), mladom senegalskom imigrantu Drissu (Omar Sy) manje je na umu dobivanje posla Philippeova skrbnika, a više povlastice za nezaposlene koje si tim razgovorom osigurava. Isprva odlučan ne prihvatiti posao Philippeova staratelja, Driss će se naposljetku ipak predomisliti zaintrigiran osobnošću mirnog i povučenog invalida vezanog uz invalidska kolica, ali i ljepotom njegove vrlo privlačne asistentice Magalie (Audrey Fleurot) s kojom odmah počne flertovati. No Philippe ni ne sluti da će Driss vrlo brzo iz temelja izmijeniti njegov život, ali i poslovne navike. Jasno je to već iz uvodne scene u kojoj Driss noćnim ulicama Pariza Philippeov Maserati vozi brzinom većom od 100 kilometara, dok bogataš sjedi na suvozačevu sjedalu i uživa u brzoj vožnji. Kad za njima krene policija, Driss se s Philippeom okladi u 100 eura da će im uspjeti pobjeći, a kad ipak budu zaustavljeni uz suradnju šefa policajcima slaže da ga hitno vozi u bolnicu. A kad se Philippe počne pretvarati da je žrtva moždanog udara, policajci se i sami ponude da će ih što brže ispratiti do bolnice! Dok nije prihvatio posao kod Philippea, Driss je živio u tijesnom stančiću svojih daljih rođaka u skromnom pariškom predgrađu, odakle ga je naposljetku zbog neodgovornosti i nemara izbacila tetka. Iako Driss ima i policijski dosje u kojem piše da je šest mjeseci odležao u zatvoru zbog pljačke, detalji iz njegove prošlosti nimalo ne zanimaju Philippea. Premda sve upućuje na suprotno, Philippe i Driss će s vremenom postati jako dobri pa i odlični prijatelji. Zbog njihovog će prijateljstva Driss postati ozbiljnija i odgovornija osoba, a Philippe će početi intenzivnije skrbiti o svojoj posvojenoj i prilično razmaženoj kćeri Elisi (Alba Gaïa Kraghede Bellugi).
Prijateljstvo bogatog bijelog intelektualca invalida i temperamentnog tamnoputog siromašnog imigranta autorima filma ne služi samo kao poligon za nizanje vrlo duhovitih i zabavnih komičnih scena, nego i kao prilika za stvaranje suptilne studije karaktera i intimne drame koja je često istodobno i dirljiva i smiješna, te kao okvir za propitkivanje klasnih, rasnih i socijalnih odnosa u francuskom društvu. Bitan element filma je i sofisticirani galski humor koji spretno križa komediju situacije i karaktera, a jedine ozbiljnije zamjerke odnose se na nedovoljnu razradu nekih intrigantnih dramskih motiva i razmjerno često posezanje za konvencionalnim dramaturškim i izvedbenim rješenjima. No to biva nadoknađeno frivolnošću i duhovitošću cjeline koja počiva na izvrsnim glumačkim interpretacijama iskusnog i vrlo cijenjenog Françoisa Cluzeta („Viša sila“, „Pakao“, „Prêt-à-Porter“, „Ne reci ni riječ“), za ulogu Philippea zasluženo nominiranog za nagradu César, i energičnog Omara Sya pred kojim je zacijelo svijetla glumačka budućnost. U časopisu Variety filmu je ozbiljno prigovoreno zbog navodne vulgarnosti i natruha rasizma, no to je u dobroj mjeri i razumljivo jer predominantna američka politička korektnost ne trpi nikakve, pa ni posve benigne dosjetke na temu rasnih odnosa. U svakom slučaju, vrijedi izdvojiti nepuna dva sata za ovo vrlo dobro, zarazno duhovito i lako gledljivo djelo, istodobno vrlo zabavno i vrlo pametno.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38005 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/09/2012 : 13:22:48
|
Film tijekom gledanja kojeg ti osmijeh ne silazi s usana, i toliko ti je dobro da poželiš da traje i traje... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
brni
Advanced Member
Croatia
10434 Posts
Member since 18/06/2009 |
Posted - 10/09/2012 : 14:23:27
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
Film tijekom gledanja kojeg ti osmijeh ne silazi s usana, i toliko ti je dobro da poželiš da traje i traje...
svaka cast na stavljanju ovih kritickih osvrta..
inace ja sam pogleda hrpu filmova koji su smece i kasnije bi zalia za izgubljenim vrimenom..takoder bi pogleda kakve su kritike tih filmova..u 95% sljucajeva bi kritika odgovarala mom sudu..danas rijetko kad idem gledat film a da nisam procita pokoju kvalitetnu kritiku.. |
"Clark Kent je Supermanova kritika covjecanstva" |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/09/2012 : 18:46:34
|
Ozbiljan čovjek (A Serious Man), r. Ethan i Joel Coen, SAD / Velika Britanija / Francuska, 2009.
Dijelom autobiografska crnohumorna egzistencijalna drama kultnih oskarovaca Joela i Ethana Coela ("Veliki Lebowski", "Fargo", "Nema zemlje za starce") nominirana je za Oscara u kategorijama najboljeg filma i najuspjelijeg izvornog scenarija. Projekt realiziran u praktički stalnom ritmu u kojem se jedan skuplji i pod producentskim uvjetima realiziran film izmjenjuje s jednim manjim, osobnijim i snimljenim za vlastitu dušu, predstavlja povratak Coenovih korijenima i jednostavnim pričama o "malim" ljudima.
U središtu zbivanja je plahi Lawrence Larry Gopnik (Michael Stuhlbarg), nesigurni obiteljski čovjek i profesor fizike iz provincijskog američkog gradića koji 1967. godine u kratko vrijeme dozna da ga vara supruga Judith (Sari Lennick), da zbog njenog ljubavnika Syja Ablemana (Fred Melamed) mora iseliti iz kuće, da mu mentalno nestabilni brat Arthur (Richard Kind) ima problema sa zakonom i da ga netko od kolega kleveće u anonimnim pismima. Istodobno, Larryjev mladi sin Danny (Aaron Wolff) će nedugo prije svoje svečanosti bar micva pokušati doznati bit judaizma i upoznati čari marihuane...
Još jedno odlično ostvarenje Coenovih odlikuju iznimno sugestivna i promišljena režija, naglašavanje pomaknutih karaktera, bizarnog ozračja i apsurdnih situacija, izvrsni životni dijalozi, sjajni nastupi uglavnom posve nepoznatih glumaca te duhovito propitkivanje fatalizma i odnosa prema religiji i Bogu. Jednostavno, sve je naprosto sjajno, cjelini koja sadrži i kratki uvodni film u kojem se govori isključivo jidišem ne mogu se uputiti baš nikakve zamjerke, a od sardoničnog humora Coenovih knedla neprekidno zastaje u grlu. Ukratko, za ambicioznije filmofile ovo je film koji moraju imati u kolekciji.
Genijalna sekvenca u kojoj Danny napušen dolazi na bar micvu...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 11/09/2012 18:47:57 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/09/2012 : 19:32:52
|
Prenešeno s tportala:
PAOLO I VITTORIO TAVIANI
'U našem novom filmu glume zatvorenici, pravi mafijaši' Datum objave: 13.09.2012 07:00
Autor: V.G.
Braća Taviani, autori Zlatnim medvjedom nagrađenog filma 'Cezar mora umrijeti', govore o iskustvu snimanja Shakespearove adaptacije u zatvoru, s pravim kriminalcima
Braća Paolo i Vittorio Taviani, legendarni redateljski dvojac iz Italije, u veljači ove godine osvojila su novu veliku nagradu u svojoj desetljećima dugoj karijeri, prestižnog Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu. Priznanje im je uručeno za novi uradak, film 'Cezar mora umrijeti', priču o pravim talijanskim zatvorenicima koji pripremaju svoju izvedbu Shakespearove tragedije.
Film će uskoro biti prikazan i u sklopu nove, 6. MAXtv Filmomanije, zajedno s drugim razvikanim i nagrađivanim naslovima festivalskog svijeta. Upravo tim povodom donosimo razgovor s Paolom i Vittorijem, koji započinje logičnim prvim pitanjem – koja je pozadina priče novog projekta?
Cijela je stvar nastala slučajno, baš kao i naš prošli film 'Padre Padrone', stvoren nakon susreta s čobanom lingvistom Gavinom Leddom. Ovog puta, zahvaljujući telefonskom razgovoru s našim dragim prijateljem, stupili smo u vezu sa svijetom koji smo poznavali samo preko američkih filmova, iako je Rebibbia, zatvor na periferiji Rima, prilično drugačiji od onih koje smo vidjeli u filmovima. Ipak, kada smo ga posjetili prvi put, turobna atmosfera života iza rešetaka sklonila se pred energijom i mahnitošću kulturnog i poetskog događaja: zatvorenici su recitirali dijelove Danteovog 'Pakla'. Kasnije smo doznali da su to zatvorenici pod najstrožom kontrolom, mafijaši, članovi Camorre i sl., većinom osuđeni na doživotnu kaznu. Nakon toga smo shvatili da želimo znati više o njima pa smo se vratili i pitali ih žele li raditi na filmskoj adaptaciji 'Julija Cezara' Williama Shakespearea. Odgovor je bio: 'Počnimo odmah!'
Jesu li svi glumci u filmu zatvorenici? Jesu li audicije tekle baš onako kako to vidimo u filmu?
Glumci koje vidite u filmu su zatvorenici na najstrože čuvanom odjelu. Da budemo precizniji, Salvatore Zazi Striano, koji glumi Bruta, već je odslužio šest godina i 10 mjeseci pa je trenutno slobodan građanin. Što se tiče audicija, već nekoliko godina koristimo jednostavnu, ali iznimno učinkovitu metodu: zamolimo glumce da se predstave, kao da ih ispituju na carini. Zatim ih zamolimo da se oproste od osobe koju vole i da pokažu bol, a potom i bijes. U ovom slučaju imali smo prethodnu selekciju, na temelju unaprijed odabranih fotografija zatvorenika koji su kasnije postali članovi glumačke ekipe bez previše dodatnog posla. Rekli smo im da se na audiciji, ako žele zadržati privatnost, mogu služiti lažnim imenima, ali iznimno nas je impresioniralo to da su svi insistirali na korištenju svojih pravih imena, kao i imena roditelja i mjesta rođenja. Kasnije smo shvatili da bi ovaj film mogao postati podsjetnik svim ljudima vani na to da su vodili svoj život u tišini zatvora. Tek kada smo ih vidjeli pred kamerom upoznali smo ih jednog po jednog, njihovu bol, bijes i divlju prirodu.
Koliko je tu improvizacije, a koliko se držite scenarija?
Držali smo se scenarija. Napisali smo scenarij, kao i za sve naše filmove do sada, a zatim, kao i uvijek kad smo na setu s upaljenim kamerama i glumcima koji rade svoj posao, scenarij postaje nešto drugo, također zahvaljujući lokacijama, rasvjeti i 'Cezar mora umrijeti' tami. Uz dužno poštovanje Shakespeareu (koji nam je uvijek bio otac, brat, a zatim – kako smo odrastali – i sin), preuzeli smo njegovog 'Julija Cezara', raščerečili ga i ponovo izgradili. Naravno da smo zadržali duh izvorne tragedije, kao i naraciju, ali smo u isto vrijeme pojednostavili stvari udaljivši ih od tempa klasične kazališne izvedbe. Pokušali smo složiti audiovizualni organizam koji nazivamo filmom, a to je izrod svih umjetnosti koje su prethodile filmu. Izrod koji bi Shakespeare zasigurno volio!
Zašto ste izabrali baš Shakespeareovog 'Julija Cezara'?
Nikad nismo pomišljali ni na što drugo. Naš je izbor rezultat nužnosti – ljudi s kojima smo htjeli raditi imali su prošlost ispunjenu lošim djelima, greškama, prijestupima, kriminalom i slomljenim odnosima. Stoga smo ih morali suočiti s jednako moćnom pričom. U ovoj talijanskoj verziji Shakespeareovog 'Julija Cezara' na veliko platno donosimo bijedne ljudske odnose koji uključuju prijateljstvo, izdaju, moć, slobodu i sumnju. I ubojstvo, također.
Zašto ste većinu filma snimili crno-bijelo?
Zato što je boja realistična, a crno-bijelo je nerealistično. Možda zvuči malo strogo, ali istina je, barem kada je o ovom filmu riječ. Jednom kada smo se našli u zatvoru, uplašili smo se da bismo mogli zalutati u televizijski naturalizam, od kojeg smo pobjegli koristeći crno-bijelu fotografiju. Zahvaljujući tome otvorili smo se inovacijama i omogućili snimanje na tom apsurdnom setu kakav je bio zatvor Rebibbia, gdje Cezara ne ubijaju usred starog Rima, već u malim ograđenim prostorima u kojima zatvorenici provode vrijeme na zraku. Crno-bijelo nam je omogućilo i to da se osjećamo slobodnijima snimati u ćeliji, gdje Brut s patnjom i strašću ponavlja svoj monolog: 'Cezar mora umrijeti!' Ali odabir crno-bijelog vezan je i uz naraciju – htjeli smo naglasiti prolaznost vremena, skok unatrag na lagan, izravan način. To svakako nije nova ideja, svi smo svjesni toga, ali katkad volimo ići utabanim putovima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2012 : 21:20:05
|
Red Tails, r. Anthony Hemingway, SAD, 2012.
Nakon vrlo solidne s tri Oscara ovjenčane ratne drame „Rat za slavu“ Edwarda Zwicka i neuvjerljivog žanrovski srodnog naslova „Časni ljudi“ Georgea Tillmana Jr.-a, epska akcijska ratna drama „Red Tails“ još je jedan film koji se na rasno donekle angažiran način bavi (zapravo bi primjerenije bilo reći pokušava baviti) temom o sudjelovanju Afroamerikanaca u američkim vojnim postrojbama tijekom ratova. Dok je u „Ratu za slavu“ bila riječ o borbi za dostojanstvo i poštovanje tamnoputih pripadnika prve sjevernjačke vojne postrojbe u Američkom građanskom ratu, a u „Časnim ljudima“ o ratnom putu prvog američkog crnog mornaričkog ronioca Carla Brashera suočenog s rasizmom i vrijeđanjem, u „Red Tails“ pratimo priču o ratnim akcijama dugo podcjenjivanih i s pozicije rasnih stereotipa i otvorenog rasizma napadanih i omalovažavanih pilota iz postrojbe nazvane „Crveni repovi“. Posrijedi su bili odvažni i spretni momci iz 332. borbene i 477. bombarderske jedinice koji su se, osim protiv nacista u manje zahtjevnim pozadinskim akcijama, borili i protiv „zakonâ Jima Crowa“ kojim je još 1876. godine propisana rasna segregacija u svim američkim javnim službama, pa tako i u vojsci. Zakon koji je bio na snazi do 1965. Afroamerikance je tretirao kao „izdvojene ali jednake“ ljude koji su samo formalno, ali ne i suštinski imali ista prava kao i bijelci od strane kojih su često bili izvrgnuti neprikrivenom rasizmu.
Film „Red Tails“ je prvi projekt u kojem se glasoviti George Lucas, potpisnik remek-djela „Američki grafiti“ i autor antologijske SF-franšize „Ratovi zvijezda“, nakon punih 18 godina i naslova „Radioland Murders“, prihvatio produkcije neke storije koja nije povezana sa serijalima o Indiani Jonesu i zvjezdanim ratovima. Nažalost, posrijedi je i tijekom realizacije dosta problematičan projekt temeljen na istinitim događajima koje su u scenarij pretočili John Ridley („Pogrešno skretanje“, „Tri kralja“) i Aaron McGruder, projekt tijekom rada na kojem je bilo dosta izmjena, nadosnimavanja i kreativnih nesuglasica. Sve to vidljivo je i na ekranu, jer je pred nama izuzetno kičasto i svim mogućim stereotipima natrpano djelo koje se doima poput ne osobito ambiciozne televizijske mini-serije pretočene u film. To zapravo i ne treba čuditi znamo li da je u redateljski stolac sjeo Anthony Hemingway, čini se ne baš daroviti TV-rutiner koji je iskustvo stjecao radom na gledanim serijama poput „CSI: Miamija“, „Hitne službe“, „Zločinačkih umova“ i „Galactice“, a koji se ovdje možda nije znao ili mogao otrgnuti nadzoru Georgea Lucasa. Priča filma prati odvažne pilote iz Tuskegeeja predvođene pukovnikom A.J. Bullardom (Terrence Howard) i bojnikom Emanuelleom Stanceom (Cuba Gooding Jr.) koji u Italiji 1944. godine sudjeluju u manjim pozadinskim akcijama poput napada na transportne vlakove i sličnog onesposobljavanja neprijateljske logistike. Među pilotima su neustrašivi ali i neodgovorni poručnik Joe „Lightning“ Little (David Oyelovo), njegov nadređeni i alkoholu sklon kapetan Martin „Easy“ Julian (Nate Parker), cinični Andrew „Smoky“ Salem (Ne-Yo), mladi Ray „Junior“ Gannon (Tristan Wilds) i drugi momci od kojih neki neće živi dočekati odjavnu špicu.
Jedino što u ovom epizodno strukturiranom, površnom, trivijalnom i gotovo nimalo intrigantnom filmu valja su ne osobito poticajni, ali svakako u dovojnoj mjeri atraktivni, dinamični i uzbudljivi prizori zračnih borbi. Sve ostalo svodi se na gomilanje općih mjesta o muškim (ratnim) prijateljstvima, na površne prikaze alkoholizmom, neukrotivim temperamentom i nemogućnošću toleriranja bjelačkih rasističkih ispada prouzrokovanih intimnih dramica pojedinih likova. Eh da, središnji će lik doživjeti i romansu „veću od života“, a njegova veza s privlačnom Talijankom iz slikovitog gradića kojeg „glume“ Motovun, Rovinj i neka druga istarska mjesta oslikana je neopisivo sladunjavim i kičastim tonovima u usporedbi s kojima se i televizijska reklama za mortadelu doima realističnom i autentičnom. Patetika buja praktički u svakom kadru, često u krupnom planu vijori američka zastava, a pojedini likovi nonšalantno u predasima borbi lamentiraju velike misli o jednakosti i toleranciji. No bilo kakve istinske drame tu zapravo i nema, jer je priča dramaturški koncipirana kao niz vinjeta iz vojničkog života u kojima netko nažalost povremeno mora i poginuti. U nimalo nadahnutoj Hemingwayevoj režiji naročito se problematičnim čini povremeno posezanje za elipsama, osobito u sekvenci bijega zarobljenika iz nacističkog logora Stalag 18 u kojoj ključna zbivanja gotovo da uopće ne vidimo, da bi se ostatak filma govorilo kako je jedan od važnih likova tada poginuo. Sve u svemu, da nije zračnih akrobacija i efektnih povišenih emocija u završnici, u „Red Tails“ ni najzagriženiji ljubitelji priča o ratnom zrakoplovstvu i zračnim borbama ne bi imali što vidjeti. Za film s pečatom Georgea Lucasa to je vrlo razočaravajuće.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Topic |
|
|
|