| Author |
 Topic  |
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12925 Posts
Member since 23/09/2005 |
 Posted - 04/10/2014 : 14:24:05
|
quote:
Originally posted by manhunter
U pricipu, nema toliko veze sa klasičnim filmovima o Drakuli, a sa druge strane, ima možda i najviše veze sa onim "stvarnim" Drakulom. Koliko znam, Vlad Cepeš nije provodio život noseći svećnjak po dvorcu i otvarao zarđala vrata, već se borio protiv Turaka. I bio izuzetno brutalan.
Kako kad. Neko vrijeme im je bio saveznik.
A i postoji vjerojatnost da je ta brutalnost preuveličana.
A nošenje svijećnjaka i otvaranje zahrđalih vrata je slika Dracule za njegovog dugog života, nakon transformacije u vampira.  |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
 |
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25334 Posts
Member since 17/09/2004 |
Posted - 04/10/2014 : 15:00:27
|
Ako uzmemo nacionalne mitove, Vlad je isto kao kao i dosta plemića kod srpskih kraljevskih dinastija, u narodu ostao kao simbol otpora protiv osvajačkih vojski, iako je tu i tamo bio njihov saveznik. U današnjoj politici se to zove diplomatija. ;)
Što se tiče brutalnosti, i to je poput Marka Kraljevića, koji je "pola pio, pola Šarcu dav'o". Drugim rečima, film obrađuje mit te ličnosti, a ne dosledne istorijske podatke. Jer, ko bi to gledao inače? ;) |
I am legion. I do not forget. I do not forgive.
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/10/2014 : 15:23:42
|
Ako možeš prihvatiti sekvencu u kojoj se pred zoru u kotlini podno njegova dvorca i kraljevstva okupi nepregledna turska vojska i svi strahuju da je kraljevstvo Drakula osuđeno na propast, a onda se Vlad baci sa zidina, pretvori u golemo jato šišmiša i dok si rekao keks potaraca kompletnu tursku vojsku, onda je ovo film za tebe.
Ako ne možeš prihvatiti, svejedno ga vrijedi pogledati jer je dovoljno zanimljiv, atraktivan i zabavan, a nije glup.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25334 Posts
Member since 17/09/2004 |
Posted - 04/10/2014 : 16:19:10
|
Video sam tu scenu, i naravno da je glupost. Ali ako je to najveća u filmu, onda ok.
Kažem, ne može biti lošije od silnih superherojskih ekranizacija poslednjih godina(čast izuzecima).
Čeznem za kvalitetnim popcorn-cinema filmom, poslednji takvi koje sam gledao su gorepomenuti Prometheus i X Men First class. Ovih "pametnih" filmova sam se nagledao, i gledam ih stalno, ali s vremena na vreme dobro dođe i malo zabave. ;)
Pa se nadam da me ovaj Drakula i Interstellar koji dolazi neće razočarati... |
I am legion. I do not forget. I do not forgive.
|
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 04/10/2014 : 17:20:18
|
Znam da se moj sud uglavnom temelji na traileru, što ne znači puno, al evo, sam koncept mi izgleda zgodno i nadasve zanimljivo, a osim toga, nismo do sada uopće saznali kako je Vlad postao to što jest jer Stoker nije o tome ništa napisao.
Međutim, još uvijek ne ulažem veliku nadu u taj film. Izgleda mi nekako preumjetno i neuvjerljivo, i imam neki osjećaj da će to bit samo još jedan od tih nazovi "prequela" kojima je svrha uglavnom "uzmi lovu i bježi", umjesto da se istinski potrude objasniti kako je i zašto nastalo ono što o o nekome znamo danas. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38132 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
raic1922
Senior Member
Croatia
1388 Posts
Member since 05/07/2014 |
Posted - 04/10/2014 : 22:20:19
|
| I ja isto , samo mislim da je nerealno kako je na kraju trailera onaj američki tenk ( mislim da je M4 sherman) onako uništio tigera |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38132 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11867 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/10/2014 : 11:03:16
|
Jedinstveno gledateljsko iskustvo filmskog toka (ne)svijesti! 
Zbogom jeziku (Adieu au langage), r. Jean-Luc Godard, Francuska, 2014.
Slično svom ostvarenju Film – socijalizam iz 2010. godine, neobičnom, osobenom i osebujnom dramskom eseju s elementima dokumentarnog filma u kojem se pozabavio vlastitim umjetničkim i političkim preokupacijama, glasoviti Jean-Luc Godard se i u već pretposljednjem ostvarenju Zbogom jeziku na izvedbeno još radikalniji i beskompromisniji način bavi medijem filma, konkretno njegovim sadržajnim i izvedbenim aspektima. Pri tome Godard, prema mnogima najznačajniji autor francuskog Novog vala i potpisnik antologijskih ostvarenja Do posljednjeg daha, Živjeti svoj život i Ludi Pierrot, ide do krajnjih granica testiranja gledateljeva pristajanja na njegov filmski eksperiment (odveć jednostavno bi bilo reći eksperimentalni film), pa čak i do krajnjih granica gledateljevih mogućnosti praćenja filma uopće, kao niza pokretnih slika. Ništa u Zbogom jeziku, naslovu na ovogodišnjem Cannesu ovjenčanom Nagradom žirija i nagradom Palm Dog za najbolju pseću ulogu (!), nije ono što bi prosječan gledatelj pa i upućeniji filmofil očekivao, ni u konceptualnom ni u narativnom ni u oblikovnom smislu. Pri tome se idejni segment ispostavlja kao najslabiji i najmanje zanimljiv, dok se onaj izvedbeni nameće kao neusporedivo poticajniji i intrigantniji, dakako za gledatelje koji film uspiju odgledati do odjavne špice.
Razlog možebitnog odustajanja tijekom projekcije, čemu je potpisnik ovog teksta svjedočio prilikom jednog prikazivanja filma na nedavnoj Filmomaniji kad je nekolicina gledatelja izišla iz dvorane, ponajprije leži u načinima na koje Godard koristi 3D-tehnologiju. Već od uvodne špice, na kojoj se položajima i oblikovanjima slova sugerira da je pred publikom jedinstveno gledateljsko iskustvo te da će možda istodobno gledati i dva filma, jedan u dvodimenzionalnoj a drugi u 3D-tehnologiji, jasno je da autor pretpostavlja znatiželjnog i na iskušenja spremnog recipijenta. Spomenuti 3D naime u Zbogom jeziku vrlo rijetko, tek u pojedinim segmentima, odgovara onom na što smo navikli u holivudskim i zasad dvama domaćim 3D filmovima. Jer dok pokušavate pratiti vrlo okvirnu i teško uhvatljivu priču, koju sam redatelj opisuje riječima "udana žena upoznaje neoženjenog muškarca, oni se vole, razgovaraju i svađaju se, ponekad poleti i šaka, tu je i pas koji ih povezuje, i tako prolaze godišnja doba", primjećujete da vam pred očima intenzivno promiču sjene teško odredivih likova i obrisi predmeta čije je oblike nemoguće odrediti i smjestiti u kadar.
Godard na setu s glumicama
To je posljedica činjenice da uistinu nerijetko gledamo dva filma, jednog samo desnim okom pri čemu moramo zatvoriti lijevo, a drugo lijevim uz obvezno zatvaranje desnog oka. To osim nerazumijevanjem makar i osnovnih zbivanja na ekranu rezultira i ozbiljnom glavoboljom koja može potrajati i nekoliko dana nakon projekcije, osobito kod osoba koje pate od strabizma tj. razrokosti. No i kad je i u baratanju 3D-tehnologijom uvjetno rečeno konvencionalniji, Godard ni tada ne odstupa od eksperimenta jer su kod njega rubovi likova i oblika znatno razmaknutiji nego kod standardnog 3D, pa je slika i u tim segmentima magličasta, nejasna i udvojena. Ne udvaja on samo filmsku sliku pa i čitave segmente filmova, nego i likove pa tako onaj par iz njegova sadržaja glume po dvije glumice i glumca, što prethodno neupućenom gledatelju zbog njihove izrazite sličnosti može posve promaknuti. Dodamo li tome neprekidna poigravanja zvučnom kulisom, od prizorne i izvanprizorne glazbe preko dodanih šumova i zvukova kojima je često teško odrediti svrhu, do krčanja, neočekivanih tišina i smetnji koje se mogu doimati i tehničkim greškama pri projekciji, postaje razvidno da je posrijedi i vizualna i zvučna kakofonija u kojoj se i koncentriranom gledatelju izuzetno teško snaći.
Nažalost, na idejnoj razini film koji otvara citat "ljudi koji nemaju mašte utjehu traže u stvarnosti" prispodobiv nekom zapisu iz pučkoškolskog spomenara, ostaje prilično banalan, trivijalan i nezanimljiv. Godard se ne bavi samo svojom davnom temom odnosa filmskog sadržaja i njegova oblikovanja, čime baš kao i udvajanjem (ženskih) likova neizbježno asocira na svoju sjajnu humornu dramu Dvije ili tri stvari koje znam o njoj, te ulogom i sudbinom "klasične" umjetnosti i komunikacije o njoj u današnjem vremenu (u sceni pri početku tako dvoje sredovječnih ljudi u prvom planu listaju i izmjenjuju knjige dok u drugom dvoje mladih u neposrednoj blizini izmjenjuju sms-poruke), nego i egzistencijalnim motivima, muško-ženskim odnosima, relacijama urbano-ruralno, psećim doživljajem ljudskih odnosa i njegova okruženja te još koječim. No pritom često zapada u banalnosti, osobito ne uvijek funkcionalnim citiranjima filozofskih tekstova od Derride do Badioua, proizvoljnim miješanjem arhivskih slika te dokumentarnih i igranofilmskih inserata (primjerice iz Hawksova remek-djela Samo anđeli imaju krila s Caryjem Grantom i Jean Harlow), kao i teško razbirljivih i povezivih dijaloga u offu koji su u autorovoj intenciji zasigurno imali jasnu svrhu, no gledateljima ona ostaje posve nejasna i nedohvatljiva. Banalnom se doimaju i dvije sekvence razgovora muškar(a)ca i žene/a u kojima muškarac sjedi na WC-u dok zvuk bilježi posljedice njegovih pražnjenja crijeva. Moguće da bi za bolje razumijevanje Godardova filma isti trebalo pogledati (barem) još jednom, no prije toga se valja pripremiti na težu glavobolju i maltretiranje ne uvijek suvislim slikama i zvukovima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/10/2014 : 11:05:05
|
Dvodijelni interview s Godardom povodom filma, s engleskim prijevodom:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Nivox
Senior Member
Croatia
1314 Posts
Member since 01/11/2011 |
Posted - 11/10/2014 : 14:31:43
|
| idem danas pogledati Draculu i stvarno se nadam da će film biti zabavan, ako ništa drugo... |
Sve što zna za smrt, može se ponovo roditi! |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 11/10/2014 : 15:23:16
|
Godard je nažalost istrošen i živi na staroj slavi. Ni uz najbolju volju ne mogu pogledati do kraja neki njegov "noviji" (dugo traje njegova stagnacija , nisu to više ni noviji) film.
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/10/2014 : 17:48:45
|
Meni je već Film - socijalizam bio teško izdržljiv, a ovaj je izvedbeno zanimljiviji ali i još radikalniji i teže podnošljiv.
Otprilike je jasno što bi Godard htio, ali ne i zašto to želi postići na tako hermetičan i doslovce negledljiv način, jer se poigravanje slikom s povremeno dva filma istodobno jednostavno fizički ne može gledati.
A kad se može, onda se često gubi u banalnostima i doslovnostima što vjerujem nije na njegovom nivou. Ili ipak jest, jer se već odavno izgubio u radikalnom larpurlartizmu i semantičkim nerazumljivostima i banalnostima koje pokušava prikriti izvedbenim eksperimentima i besmislicama.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3464 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 13/10/2014 : 13:17:49
|
Godarda bi usporedio s Rock zvijezdom koja je naglo zabljesnula s par vrhunskih albuma a nakon pada popularnosti okreće se hermetičkim projektima koje prodaje samo slavno ime.
Propao je on još kad se počeo baviti s maoizmom. |
Edited by - Poncho on 13/10/2014 13:22:42 |
|
|
|
Dranki
Senior Member
2549 Posts
Member since 03/06/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/10/2014 : 00:27:29
|
Najbolje od mene (The Best of Me), r. Michael Hoffman, SAD, 2014.
Američki književnik Nicholas Sparks, čija su brojna djela i kod nas objavljena i rado čitana, produktivan je pisac bestselera romantične tematike koncipiranih po oprobanom ključu. Njegovi su protagonisti uvijek izuzetno senzibilne osobe obaju spolova, ljudi obilježeni nekom tragedijom i(li) traumom poput smrti djeteta ili supružnika, ili pak sudjelovanjem u ratu ili nekim tragičnim događajima, emotivno oštećeni pojedinci koji su pomalo izgubili vjeru u život i ljude, te kojima je jednostavno suđena ljubav "veća od života" zahvaljujući kojoj će ponovo vratiti "dušu". U svojim romanima Sparks se bavi "velikim" i već odavno izlizanim i potrošenim temama kakve su sudbina, predestiniranost, vječna ljubav, slučajnosti koje to nisu itd., dakle svim onim što ga čini omiljenim među ljubiteljima djela Paula Coelha, Dražena Šimleše, kojekakvih priručnika za samopomoć, Oprah, doktora Phila i srodnim literarnim i medijskim "iscjeliteljima". Premda u intervjuima često ističe da on osobno ne mora nužno i vjerovati u ono o čemu piše, neosporno je da je Sparks pronašao dobitnu formulu za nizanje literarno nezahtjevnih ali svakako pismenih i lako čitljivih naslova koji se nerijetko doimaju poput gotovih filmskih scenarija. Nije stoga čudno što je romantična melodrama "Najbolje od mene" već osma ekranizacija nekog njegovog romana, nakon filmova "Poruka u boci", "Šetnja za sjećanje", "Bilježnica", "Olujna ljubav u Rodantheu", "Dragi Johne", "Zauvijek tvoj" i "Safe Heaven".
U Sparksovoj prozi sve je prenaglašeno i sve je kič, likovi su strogo crno-bijeli i toliko s jedne strane savršeni a s druge pokvareni i zli da su posve neuvjerljivi i nerealni, dijalozi su hrpa banalnih misli o ljubavi, životu i odanosti koje se odmah mogu tiskati kao poruke u "kolačićima sudbine", a šećer se doslovce u svakom kadru cijedi s ekrana. Protagonisti su ovaj put izuzetno privlačna i neopisivo senzibilna Amanda Collier (Michelle Monaghan iz "Nemoguće misije 3" i "Oka sokolovog"), obilježena i smrću jednog djeteta od leukemije, te nevjerojatno naočiti i markantni Dawson Cole (James Marsden najpoznatiji kao Cyclops iz "X-Men"), koji je baš kao i Amanda oličenje svih vrlina koje gledatelju mogu pasti na pamet. Amandu tako na početku zatječemo kao brižnu majku tinejdžera Jareda (Ian Nelson) i čini se odanu suprugu pomalo strogog i egoističnog Franka (Sebastian Arcelus), koja nedugo nakon početka primi obavijest o smrti čovjeka koji joj je očito jako mnogo značio. Istu obavijest primi i Dawson, radnik na naftnoj platformi koji u slobodno vrijeme čita Stephena Hawkinga i knjige o fizici, te koji se u izuzetno pogibeljnoj situaciji kad na platformi dođe do eksplozije pokaže kao veliki junak i spasitelj dvaju života. Kad se nekoliko dana kasnije zajedno s Amandom nađe u kući u dubokoj starosti preminulog čovjeka, doznat ćemo da je riječ o Tucku (Gerald McRaney), udovcu koji je Amandi i Dawsonu u njihovoj mladosti postao svojevrsni zaštitnik i mentor njihove ljubavi dakako veće od života. Dvadeset i jednu godinu ranije tada tinejdžeri Amanda (Liana Liberato) i Dawson (Luke Bracey koji dosta podsjeća na Heatha Ledgera) upoznali su se i počeli zbližavati nakon što su im se naizgled spletom okolnosti oboma u svega dva dana pokvarili automobili, pa su jedno drugom priskočili u pomoć.
Kič, kič, kič... i patetika do bola
Bilo je jasno da je riječ o ljubavi na prvi pogled, strastvenoj, neopisivo romantičnoj i "većoj od života", ljubavi koja je osuđena na vječnost i koja je sposobna prevladati sve probleme i nadvladati sve nevolje koje joj se mogu naći na putu. Te probleme i nevolje simbolizirali su dakako njihovi roditelji, manjim dijelom bogati Amandin otac Harvey (Jon Tenney) koji je smatrao da siromašni i krajnje nepoželjnim obiteljskim zaleđem obilježeni Dawson nije dobar izbor za njegovu princezu, a puno većim Dawsonov grubi te alkoholu i žestokom nasilju skloni otac Tommy (Sean Bridgers). On je sa sinovima Tedom (Rob Mello) i Abeejem (Hunter Burke) neprestano maltretirao i zlostavljao Dawsona, čak ga i premlaćivao, u tolikoj mjeri da je ovaj odlučio otići od kuće da bi spletom okolnosti sklonište pronašao pod Tuckovim krovom. No kad ga je otac s braćom uskoro pronašao ondje, tamni su se oblaci počeli nadvijati nad njegovu i Amandinu ljubav.
Upravo je nevjerojatno koliko je kiča u filmu inače dosta pouzdanog i razmjerno zanimljivog Michaela Hoffmana, redatelja u čijem su portfelju i ambiciozniji naslovi poput na romanu Rose Tremain temeljene "Restauracije", adaptacije Shakespeareova "Sna Ivanjske noći" i biografskog romana "Tolstojeva posljednja postaja" Iana Parinija. Jarkih boja je toliko da gledatelj svako malo mora pogled maknuti s ekrana, filteri dodatno pojačavaju bajkovitost, snolikost i nerealnost priče, svemir i zvijezde se apostrofiraju kao glavne odrednice za definiranje ljudskih sudbina, a svatko od nas, je li, ima zadanu određenu životnu svrhu koju mora ispuniti, a da bi u tome uspio mora preživjeti i naizgled bezizlazne te čini se neminovno smrtonosne situacije. U tim situacijama opet mu se javljaju bajkovite i snolike vizije koje ga vode, sve do odjavne špice prije koje slijedi mnoštvo suznih očiju, i na ekranu a moguće i ispred njega. No ako uspijete preživjeti svu tu poplavu kiča, patetike i trivijalnosti, kao i posvemašnju predvidljivost i klišeiziranost, otkrit ćete da se Hoffmanov film unatoč tome razmjerno lako i ugodno gleda. Bit će da ima nešto u toj priči o vječnoj (i posthumnoj!) ljubavi, ono isto nešto što Sparksovim romanima već odavno jamči visoke naklade i čitanosti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Opti
stripovi.com suradnik
Vatican City
4533 Posts
Member since 06/07/2009 |
|
|
vukozec
Advanced Member
4969 Posts
Member since 17/08/2013 |
Posted - 23/10/2014 : 15:26:58
|
| Za ovaj gore ljubić sam vidio foršpan i samo od njega mi se smučilo i zabolješe me zubi, te sam komentirao dragoj kako ovo izgleda kao rijetko glup film, a čak sam bio u kinu sa njom radi gledanja rom-koma (Woody Allenovog rom-koma doduše). |
|
|
|
VALTER
Advanced Member
Croatia
6408 Posts
Member since 21/07/2002 |
|
|
elva
Junior Member
391 Posts
Member since 22/01/2006 |
Posted - 24/10/2014 : 21:20:20
|
quote:
Originally posted by VALTER
Jel pogledao tko FURY?
Evo upravo došao iz kina.
Ono šta me najviše naljutilo je da sam očekivao tri sata filma.Tako je pisalo na IMDB-u (vidim da su sada promijenili),a i u pulskom kinu su stavili razmak od 3 sata i 10 minuta.
I tako me kraj zatekao...
Al dobro, kad je riječ o filmu, onda je to jako dobar film.
Mislio sam da će vući na patetiku i američku demonstraciju sile,ali nije.
Muzika odlična,gluma također,i siguran sam da će bitke postati epske i dugo se pamtiti.
Brad Pitt izgovara rečenicu koja možda najbolje opisuje film, "Ideologije su miroljubive, povijest je nasilna"
Film je o ratu,i film je krvavi, prljavi rat.
Ocijena 9/10 |
Ja ili drugi,razlike su to posrijedi.
Pa ti kontaj sada,šta je sve to šta nas djeli. |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29619 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/10/2014 : 23:24:13
|
quote:
Originally posted by supermark
quote:
Originally posted by VALTER
Jel pogledao tko FURY?
kad je clint napravio los posao
Koji Clint, i o čemu ti pričaš?
Fury je napisao i režirao David Ayer, autor Kraljeva kvarta (Street Kings), Posljednje patrole (End of Watch) i Sabotaže, koji je napisao scenarij Dana obuke (Training Day).
Nikakav Clint s ovim nema nikakve veze.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29619 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
