| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 15/05/2015 : 09:06:48
|
Postoji poseban topic za trailere, pa ih nema smisla stavljati i ovdje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/05/2015 : 09:17:06
|
quote:
Originally posted by Zlotvor
Johnny - a soundtrack? 
Soundtrack potpisuje Junkie XL aka Tom Holkenborg, koji je skladao glazbu i za 300: Uspon carstva. Ono što je odlično izvedeno u filmu jest da je glazba velikim dijelom prizorna tj. da je izvode glazbenici na setovima, ili se tako barem sugerira. Naime, među vozilima koja progone bjegunce je jedno na čijoj je prednjoj strani privezan gitarist koji praši ko lud, a na stražnjoj su strani četvorica bubnjara koji asociraju na Kodo bubnjare ili Zle bubnjare, i koji žestoko drmaju. Stvara se dojam da gitarist i bubnjari stvaraju kompletnu filmsku glazbu, s tim što ih samo povremeno vidimo, ali moram film pogledati još jednom da se uvjerim. Mislim da jest tako, jer su kao skladatelji najprije angažirani John Powell i Marco Beltrami, da bi njih poslije zamijenio Junkie XL.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
ivan_micic
Senior Member
Croatia
2327 Posts
Member since 19/12/2007 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
25906 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 15/05/2015 : 09:32:56
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Postoji poseban topic za trailere, pa ih nema smisla stavljati i ovdje.
OK.Nisam znao.Hvala. |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/05/2015 : 10:27:57
|
Escobar - pakleni raj (Escobar: Paradise Lost), r. Andrea Di Stefano, Francuska / Španjolska / Belgija / Panama, 2014.
Romantična triler-drama "Escobar – pakleni raj" (pomalo nezgrapan prijevod izvornog naslova "Escobar: Paradise Lost" tj. "Escobar: Izgubljeni raj" koji se distributeru valjda nije činio dovoljno atraktivnim i "bombastičnim") debitantski je redateljski projekt dosadašnjeg glumca Andree Di Stefana, među ostalim tumača sporednih rola u manje ili više uspjelim i gledanim naslovima kakvi su mjuzikl "Devet" Roba Marshalla, pretenciozna adaptacija romana "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert i donekle precijenjeni oskarovac "Pijev život" Anga Leeja. Odlučivši prvi put sjesti u redateljski stolac, Di Stefano je prema vlastitim riječima posegnuo za pričom koja je dijelom temeljena na istinitim događajima, točnije na trima rečenicama koje je autor čuo od jednog policajca.
Naime, on mu je u njima ispripovijedao zgode mladog Talijana koji je otputovao u Kolumbiju želeći se ondje susresti s bratom, da bi spletom okolnosti upoznao neke članove obitelji Pabla Escobara te se s vremenom zbližio i sa samim zloglasnim narko-bossom, što je za posljedicu imalo njegovo stavljanje na kocku i vlastitog života. Scenarij filma s Di Stefanom supotpisuje također Talijanka Francesca Marciano, među ostalim (su)autorica predložaka za izvrsnu psihološku krimi-dramu "Nije me strah" Gabrielea Salvatoresa, redatelja oskarovca "Mediterraneo", te hvaljenih i nagrađivanih naslova "La bestia nel cuore" ("Zvijer u srcu") Cristine Comencini i "Ja i ti" Bernarda Bertoluccija, prilagodbe romana Niccolòa Ammanitija.
U filmu koji je razmjerno efektan križanac slobodno interpretiranih istinitih zbivanja i fikcije naslovnu ulogu izvrsno tumači Benicio Del Toro, sjajan karakterni glumac za rolu u Soderberghovu "Trafficu" ovjenčan Oscarom i podrijetlom iz Puerto Rica, kojem je uloga zloglasnog narko-šefa već druga dojmljiva biografska rola, nakon one Ernesta Chea Guevare u dvodjelnoj biografskoj drami "Che" spomenutog Stevena Soderbergha. Del Torov vrlo siguran, primjereno smiren i nenametljivo autoritativan nastup nosi i ovaj film, u kojem su autori u kreiranju portreta naslovnog lika – vrlo efektno istodobno očinski blagog i smrtno opasnog – posegnuli za formulom predočavanja istog iz perspektive isprva neutralnog protagonista, formulom znanom primjerice iz oskarovca "Posljednji škotski kralj". U skladu s tom formulom tijekom poprilici prve trećine filma Escobar je naizgled manje važan lik, onaj znani "odsutni drugi" koji formalno nije tu, ali čija sjena neprekidno lebdi nad ostalim likovima, a gledatelj zna da će zbog svoje važnosti, karizme i utemeljenosti u krvavoj stvarnosti naposljetku svima njima ključno usmjeriti i odrediti sudbine.
Prva polovina filma ciklički je dramaturški strukturirana, a protagonista Nicka Bradyja (vrlo dobar Josh Hutcherson koji se ovom ulogom možda uspije osloboditi imidža blijedog Peete Mellarka, dečka Katniss Everdeen iz tetralogije "Igre gladi") na datum 18. lipnja 1991. godine zatječemo u izuzetno neugodnoj situaciji, dok od voljene zaručnice Marie (atraktivna Claudia Traisac koja je tijekom snimanja s Hutchersonom započela romantičnu vezu), prestravljene jednako kao i on, u pratnji naoružanih ljudi odlazi na susret s Escobarom. Priča se tada vraća nekoliko godina u prošlost, u vrijeme dok Nick sa starijim bratom Dylanom (Brady Corbet iz von Trierove "Melankolije" i Hanekeovih "Funny Games U.S.") i njegovom suprugom Laure (Ana Girardot) kao surfer i povremeni fizički radnik živi pored prekrasne kolumbijske plaže, mjesta za koje njih troje vjeruju da je zemaljski raj.
Nick će u to dodatno povjerovati kad uskoro upozna vrlo privlačnu Mariu, djevojku u koju se zaljubi na prvi pogled i s kojom ubrzo započne vezu. U uvjerenju da živi u raju neće ga pokolebati ni otkriće da je Marijin stric Pablo Escobar, čovjek kojeg lokalno stanovništvo obožava, koji izuzetno derži do obiteljskih vrijednosti i odnosa te koji se prema svima odnosi poput brižnog oca, a čije bogatstvo navodno dolazi od razgranate trgovine drogom. U Escobarovo tamno naličje Nick neće moći povjerovati ni kad na vrlo okrutan način bude ubijena skupina manjih lokalnih kriminalaca koji su njega i Dylana pokušali reketariti, a zahvaljujući vezi s Marijom, koja u strica gleda kao u sveca, i Nick će o njemu steći vrlo pozitivno mišljenje. No ono će se ipak početi mijenjati kad na televiziji uslijede vijesti o zločinima koje je Escobar navodno počinio, i o ubojstvima Nickovih reketara, te o tome da je on najveći šef kolumbijskog narko tržišta. A kad država uskoro formalno objavi rat Escobarovu narko-kartelu (samo formalno, jer su zbog sveprisutne korupcije i političari i svećenici i policija i vojska na Escobarovu platnom spisku), Nick i Maria će početi otkrivati monstruozno naličje blagog oca i navodno brižnog patrona, sve dok Escobar jednog dana Nicka ne odabere kao izvršitelja opasnog zadatka u obavljanju kojeg bi morao i ubiti čovjeka.
S obzirom da je debitant, Di Stefano režira dosta sigurno i povremeno prilično sugestivno, gradiranje suspensa i režiranje akcijskih sekvenci u drugom dijelu mu dosta dobro leže, likove vodi i karakterno oslikava dovoljno suptilno i spretno, osim na Del Toroovu karizmatičnost oslanjajući se i na uvjerljivu "kemiju" između Hutchersona i Traisac, a zamjetnoj atmosferičnosti cjeline pridonosi i estetizirana te dojmljiva fotografija Luisa Davida Sansansa, koji je iskustvo među ostalim stjecao i suradnjom na filmovima "I tvoju mamu također" Alfonsa Cuaróna te "Gospodar i ratnik: Druga strana svijeta" Petera Weira. Premda je prva polovina filma zbog cikličke dramske strukture dosta predvidljiva, u drugoj se zbivanja ubrzavaju i dobivaju na intrigantnosti, da bi u posljednjoj trećini, u kojoj neprekidno strepimo za Bradyjev život, intenzitet suspensa dosegnuo granicu pucanja. Tada Nick silom prilika postaje i akcijski junak, a u njegovu profiliranju i oblikovanju tragične završnice Di Stefano nažalost poseže i za šablonama, pri tome koketirajući i s elementima melodrame i s pretjeranom doslovnošću. Sve u svemu, bili vi fanovi filmova temeljenih na poznatim stvarnim likovima ili ne, naslov "Escobar – pakleni raj" je vrijedan preporuke.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Torghal
Senior Member
Croatia
1962 Posts
Member since 27/09/2004 |
Posted - 16/05/2015 : 22:49:39
|
| Pogleda san veceras cetvrtog Mad Maxa.Dobar film,ne bas toliko dobar koliko ga kriticari hvale ali je stvarno dobar.Prica je malo tanka ali to nije toliko ni bitno jer je rezija fenomenalna,atmosfera jos i bolja.Charlize Theron je glavna zvijezda filma,svaka cast Tomu Hardyu,drag mi je glumac ali samo je jedan pravi Max a to je Mel Gibson.Jos jedan mali minus mi je to sta su negativci kao i u trecem dijelu dosta karikirani za razliku od prva dva nastavka gdje su bili dosta karizmaticniji i siroviji.Sta se tice same radnje film se najvise naslanja na Drumskog ratnika koji je ipak dosta bolji i siroviji film nego ovaj cetvrti.Ali ako ga usporedimo sa ovim glupim blokbusterima kojima nas zatupljuju tipa Brzi i zestoki fransize onda je Mad Max:fury road remek djelo. |
|
|
|
Zagor12
Advanced Member
 - kopija.jpg)
Croatia
6763 Posts
Member since 23/08/2010 |
|
|
brni
Advanced Member
.jpg)
Croatia
10434 Posts
Member since 18/06/2009 |
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 23/05/2015 : 21:47:38
|
Cestitke Dadi Matanicu i ekipi filma Zvizdan na prvoj nagradi zirija u Cannesu u programu Un Certain Regard 
Zirijem je predsjedala Isabella Rossellini.
 |
These pretzels are making me thirsty... |
Edited by - dante on 23/05/2015 21:51:02 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 26/05/2015 : 00:09:05
|
| Tri tjedna prije nego sto je trebalo poceti snimanje nove adaptacije Kingovog IT-a, redatelj Cary Fukunaga (True detective) je izasao iz projekta zbog neslaganja s New Lineom, i ponio sa sobom svoj scenarij pa je projekt jos jednom, po tko zna koji puta, mrtav. |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
fler
Senior Member
Croatia
1971 Posts
Member since 21/10/2003 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
25906 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12785 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 27/05/2015 : 16:33:33
|
quote:
Originally posted by jaki
Asterix
Umra sam od smija(Fr zvuk,hr titl).
Koji film? |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
25906 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12785 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
ivan_micic
Senior Member
Croatia
2327 Posts
Member since 19/12/2007 |
Posted - 28/05/2015 : 10:00:59
|
| ej, trailer za novi point break, nisam htio stavljati jer je to zapravo film koji se trebao zvati XXX 3 - bogohulno diranje u akcijski klasik |
|
|
|
Risar_69
Advanced Member
Slovenia
11679 Posts
Member since 05/05/2008 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29543 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 01/06/2015 : 10:51:23
|
Kad sam vidio na Twitteru da Clint trenda u Top10 presjeklo me samo tako, odmah sam pomislio da je umro 
Ajde, jos barem 10 filmova da napravi pa onda moze u penziju  |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37357 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 01/06/2015 : 21:59:37
|
Danas slucajno pogledao (bolja polovina donesla na kljucu od kolegice sa posla, zajedno sa nekim drugim filmovima) i vec kada sam pomislio da ce ovo biti neka romanticna komedija ... surprajz surprajz!
Recimo crnjakomedija ali prijatna, zabavna, dobro slozena. Citam da se vec Depp bio zapalio za knjigu i kupio prava iz prve.
Onda sam se sjetio da sam prije vremena citao nesto o filmu ... dobra ideja, ali mi nekako ispalo iz glave te stoga iznenađenje.
Preporuke! 
"A Long Way Down" (2014)
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
Edited by - Poli on 01/06/2015 21:59:56 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/06/2015 : 23:20:21
|
Vrlo zanimljiva i hrabra, ali i prilično mučna i teška za gledanje slovenska socijalna drama "Inferno" autora Vinka Möderndorfera.
Kako u tjedniku Mladina konstatira ugledni slovenski filmski kritičar Marcel Štefančič Jr., u kinematografiji njegove zemlje oduvijek je postojao problem s prikazivanjem stvarnosti. Točnije, s prikazima naglašenije socijalno kontekstualizirane stvarnosti, konkretno položaja i svakodnevice radništva kojeg se nekad tituliralo radničkom klasom, a danas klasno neutralno realnim sektorom i izravnom proizvodnjom. Slovenski filmaši kao da nisu znali što bi s radnicima i kud bi s njima, i kao da su išli linijom manjeg otpora neprikazivanja radništva na velikom ekranu. A kad bi se na to i odlučili, posezali bi za klišejima oslikavanja manje ili više tegobnog života socijalno pauperiziranih i marginaliziranih imigranata, kao i onih koji su se pokušavali prilagoditi onome što bi se moglo nazvati slovenskim načinom života i kulturi.
U doba socijalizma to se sagledavalo u širem ideološkom kontekstu tzv. revolucije i razočaravanja u tekovine iste, pa su protagonisti znali biti deziluzionizirani nekadašnji partizani i partijski dužnosnici, kao da se smatralo da problemi običnog radnika nisu dovoljno važni i intrigantni ako nemaju i ideološku popudbinu i prtljagu. Još donedavno činilo se da se s promjenom društvenog sustava na tom planu ništa neće promijeniti, pa je recimo i u našim kinima prikazivana socijalna drama "Čefuri raus!" Gorana Vojnovića, ostvarenje koje se bavi neveselim sudbinama jasno socijalno definiranih i kontekstualiziranih radnika podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koji se ni nakon više desetljeća života u novoj sredini ni u drugoj generaciji ne mogu ili ne žele prilagoditi društvenim i kulturalnim pravilima koja tom sredinom dominiraju. I već kad se činilo da je slovenski film u kapitalizmu potpuno zaboravio radnike, njihove sve izraženije probleme, radničku klasu kao takvu i njoj pripadajuću klasnu svijest, poput hrvatskog filma za problematikom radništva posežući samo povremeno i koristeći je tek kao kulisu za odvijanje nekih drugih trilerskih ili dramskih sižeja kakav je primjerice onaj u aktualnoj TV-seriji "Počivali u miru", pojavio se film "Inferno" scenarista i redatelja Vinka Möderndorfera. Posrijedi je naglašeno angažirana i nepodnošljivo turobna socijalna melodrama realizirana u suprodukciji tvrtke Kinorama Ankice Jurić Tilić i srpskog redatelja Srđana Dragojevića, čemu se vrlo vjerojatno može zahvaliti njezina distribucija u domaćim multipleksima, na repertoaru kojih se "Inferno" doima poput šake u oko. Naime, potpisani se kritičar ne može sjetiti kad se posljednji put u kinima prikazivao neki toliko deprimirajući, pesimističan i u cjelini mizantropski film kakav je "Inferno".
U središtu zbivanja četvrtog dugometražnog i prvog kod nas distribuiranog ostvarenja Vinka Möderndorfera je sredovječni Mare kojeg tumači stalni autorov glumac Marko Mandić, donedavni tvornički radnik koji pred šutljivom i nesretnom suprugom Sonjom koju interpretira Medea Novak taji da je prije nekoliko mjeseci dobio otkaz, i da svakodnevno ne ide na posao nego u obilazak zavoda za zapošljavanje te u posjete kolegama i tvornici u kojoj je radio. Već na samom početku njega i Sonju zatječemo u mračnom, sivom i vlažnom stanu u kojem je isključena struja, a i posljednja boca plina upravo se potrošila dok je Sonja pokušavala ugrijati kakav-takav obrok za njihovo dvoje djece, petogodišnjeg sina Marka i godinu mlađu kći Andrejku. Odmah je jasno da se Marova obitelj nalazi na dnu s kojeg je teško pasti još niže, ali upravo će to biti priča filma, ispripovijedana nažalost dobrano arhaičnim filmskim jezikom te opterećena idejnom i ideološkom plakatnošću i doslovnošću, bez imalo suptilnosti ili poetike, a o makar i natruhama humanizma da se i ne govori. Jer, ono što slijedi za Maru, Sonju i djecu je daljnje kontinuirano i ubrzano propadanje, degradacija koju se zbog umetanja šokantnih naturalističkih pa i pornografskih scena ponekad izuzetno teško gledati. Mare je, naime, vrlo konfliktan i autodestruktivan čovjek koji je otkaz na poslu dobio zato što je besprizornom, dekadentnom i arogantnom diraktoru u interpretaciji Jerneja Šugmana koji sličnu ulogu tumači i u drugoj sezoni spomenute serije "Počivali u miru", u fizičkom obračunu gotovo slomio ruku, zbog čega teško da ima ikakve šanse za povratak na posao. Da nevolja bude veća, Mare se u stanju posvađati pa zamalo i fizički sukobiti i s djelatnicom ureda za zapošljavanje u kojem se pokušava probiti preko reda i na silu, držeći da je žrtva potpuno dehumaniziranog kapitalističkog sustava i da zaslužuje makar minimum društvene pravde, suosjećanja i poštenja.
On je svakako u pravu, i autor je stalno intenzivno pa i agresivno na njegovoj strani na koju s razumijevanjem i suosjećanjem staje i gledatelj, no on ništa od toga neće dobiti niti u tragovima, pa će gonjen mješavinom bijesa i očaja početi demolirati vozila pred Zavodom, zbog čega će se naći i na meti policije. Istodobno, njegova je obitelj na meti i ekipe za deložaciju, koja ih već tjednima obilazi bezuspješno ih pokušavajući deložirati, dok se ovi pretvaraju da nisu kod kuće. Potpuna neimaština, glad i bijeda razlozi su zbog kojih su druga djeca u vrtiću i pred zgradom počela izbjegavati Marka i Andrejku, a to će eskalirati kad klincima zbog neplaćanja smještaja ubrzo bude zabranjen dolazak u vrtić. Mare nepokolebljivo i do kraja vjeruje u klasnu svijest i radničku solidarnost, a te stavove dijeli s prijateljem i vođom sindikata u svom nekadašnjem poduzeću Vladimirom kojeg tumači Renato Jenček. S njim i u društvu mnoštva obespravljenih i posve pauperiziranih kolega koje očekuje sudbina slična a vjerojatno i identična njegovoj, Mare često prosvjeduje pred tvornicom i na gradskim trgovima. Tu ih vrlo često, a autor sugerira i praktički neprestano, snimaju gotovo sveprisutne nadzorne kamere, koje će zabilježiti i Marov i Vladimirov noćni upad u tvornicu, u koju će ući zahvaljujući jednom za vlastitu budućnost zabrinutom i još uvijek klasno svjesnom noćnom čuvaru.
U prostorijama uprave Mare i Vladimir će tako vidjeti maketu budućeg elitnog stambeno-poslovnog naselja koje se planira izgraditi na zemljištu tvornice koja je predviđena za što skorije rušenje. A dok se Mare s kombinacijom stoicizma i krajnjeg očaja pokušava boriti za svoja prava, izgubljena i poput supruga rubno psihotična Sonja će se u potrazi za hranom i makar i najskromnijom zaradom upustiti i u prostituciju, točnije u oralno i manualno zadovoljavanje jednog muškarca, uz prezir i gađenje prema samoj sebi. Dok neveseli socijalni okvir biva jasno definiran i nepopravljivo zadan, onaj intimni egzistencijalni Mara i njegove obitelji nastavlja se raspadati, sve dok se Sonja istog dana u kojem se upustila u prostituciju pred ljudima za deložaciju koji ju uspiju iznenaditi na ulazu u stan iz očaja i nemoći u stanu ne polije benzinom i zapali. Gledatelj se više nada nego što očekuje da bi se eskalacija tragedije Marine obitelji negdje mogla zaustaviti, no redatelj ni u čemu i nimalo ne štedi svoje protagoniste od koji su stariji poput Sonje osuđeni na užasnu smrt, a ako kao Mare i ostanu živi – to je život zombija koji i dalje nastavlja trunuti te se doslovno i metaforički raspadati. U također očajničkom pokušaju skrbi o djeci, Mare će se tako u konačnici uzaludno obratiti i prijateljici medicinskoj sestri koja mu je omogućavala da vrlo često daje krv, da bi naposljetku dospio pod nož kirurga iz tima za ilegalnu eksplantaciju bubrega, na koju će pristati pod nagovorom prijetvornog i mutnog poslovnog čovjeka kojeg utjelovljuje Sebastian Cavazza. On će pak, nakon što se tijekom bezuspješnog zahvata eksplantacije otkrije da je Mari jedan bubreg posve propao a da bi s drugim morao na dijalizu, hladno od do nezamislive krajnosti poniženog i odčovječenog protagonista uzeti nekoliko stotina eura kojima mu je platio organ. I kao da to nije dosta, protagonist će naposljetku djecu dati na usvajanje, a sam završiti na gradskom smetlištu na kojem će se drugi njemu nalik besprizorni beskućnici prema Mari odnositi podcjenjivački i ponižavajuće, jasno dajući do znanja da i na smeću postoji hijerarhija. Tragedija će zadesiti i neke njegove kolege, također prethodno do krajnjih granica ponižene i obogaljene žrtve kapitalizma i stravično bezobzirnog direktora, pa će tako Vladimir, nakon što ga direktor i njegovi ljudi nasilno naliju alkoholom i spriječe konkretniju sindikalnu akciju, suočen s bezizlaznom situacijom počiniti samoubojstvo stajanjem na cestu pred jureći kamion.
Uistinu je teško gledati sve eksplicitno prikazane nevolje likova, u oslikavanju kojih autor ne preže ni od izravnijih prizora seksa i gotovo eksplicitne pornografije, ni od kadrova pougljenjenog Sonjina leša kojeg autor prikazuje s morbidno-erotičnim konotacijama, ni od sekvence pokušaja ilegalne eksplantacije bubrega, makar valja priznati da se Möderndorfer vrlo dosljedno i beskompromisno pridržava odabranog izvedbenog i idejnog prosedea. U izvedbenom tako temeljni realistični pristup poput Lukasa Nole u psihološkoj socijalnoj drami "Šuti" nadograđuje povremenim artificijelnim odmakom, u skladu s kojim su interijeri Marina stana i još nekih lokacija zamračeni i ne sasvim konkretni odnosno definirani te oslikani monokromatskim sivim koloritom, pri čemu prirodna ili umjetna svjetlost dopire uz korištenje filtera, što dodatno doprinosi ugođaju egzistencijalne bijede, ugroženosti i besperspektivnosti. U sekvenci u kojoj Mare u lancu poniženja dospije pred direktora u njegov ured, okružen njegovim ljudima koji kao da su direktoru istodobno i tjelohranitelji i batinaši i poslovni suradnici, gledatelji na direktorovu stolu ugledaju umanjenu bistu Karla Marxa. U tom se trenutku rodi nada da bi Mare mogao makar krajnjim snagama zgrabiti tu bistu te njome ako baš ne zatući licemjernog direktora, a ono mu barem nanijeti ozbiljne ozljede, te se tako i simbolički i realno, i doslovno i metaforički uz Marxovu pomoć osvetiti za propast svoju i svoje obitelji, kao i za propast radničke klase, klasne svijesti, društvene solidarnosti i svega onog što je zgazio i proždro nezasitni, nemoralni i neljudski kapitalizam. Dakako, to su tek pusti snovi, a stvarnost je noćna mora koju Vinko Möderndorfer dobrano nemoderno pa i arhaično oslikava gustim slojevima nepronične crne boje koja gledateljima dugo nakon završetka odjavne špice stoji pred očima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37357 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/06/2015 : 22:17:36
|
Dosad najslabiji film Brada Birda, redatelja izvrsnih crtića "Izbavitelji" i "Juhu-hu" te četvrtog nastavka "Nemoguće misije".
Vrlo dobro je to režirano, mjestimice i odlično, osobito tijekom prve polovine koja izuzetno asocira na spilbergovske pustolovine iz 80-ih, a jako dobro rekreira i onodobni Spielbergov pozitivni infantilni duh, kao i dijelom duh filmova Joea Dantea.
Slično "Piratima s Kariba", opet je riječ o "ekranizaciji" jednog od tematskih parkova iz Disneylanda, pa je logično da je studio Disney i producent, no iz toga i proizlaze glavne boljke - nepostojanje intrigantnije priče, osobito u drugom dijelu koji se gubi u trivijalnim porukama o zabludjelom i otuđenom čovječanstvu koje je zapravo i zaslužilo tragičnu sudbinu koja ga očekuje.
No oni koji čovječanstvo mogu spasiti su "odabrani", znanstvenici, umjetnici, plemeniti marginalci, a ljudi moraju prestati raditi protiv sebe i umjesto egoizmu i narcisoidnosti okrenuti se vlastitim vrlinama i vjeri u budućnost.
Infantilan ugođaj pogonjen spilbergovskim duhom i u pravilu odličnom režijom, osobito akcijskih scena, svakako valja pohvaliti, baš kao i razmjerno impresivan dizajn isprva utopijske a kasnije distopijske budućnosti u kojoj se najzanimljiviji segmenti priče odigravaju.
Nažalost, to je i jedino što nudi film kojem scenarij s Birdom supotpisuje Damon Lindelof, sukreator kultne serije "Izgubljeni", jer se sve ostalo svodi na plitki i simplificirani zagovor "poboljšavanja" čovječanstva, bez imalo značenjske i idejne slojevitosti i dubine.
"Mašta je važnija od znanja" riječi su Alberta Einsteina koje se mogu izdvojiti kao svojevrsni moto filma, a koje kao i završna poruka sugeriraju i idejnu ukorijenjenost čitavog projekta u scientologiji.
Clooney je sasvim solidan kao nekad ljubavlju prema znanosti i idealima vođen dječak a sada razočarani sredovječni cinik, dok je Hugh Laurie i ovdje mrzovoljni mizantrop.
Ništa važno ni poticajno, ali korektno za jednokratno gledanje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
