| Author |
 Topic  |
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
 Posted - 05/04/2016 : 18:40:14
|
quote:
Originally posted by going going
Uz odlican odabir, po meni veoma privlacne, glumice Lauren Cohan za glavnu ulogu, za koju ranije do sada nisam znao. Steta sto nije imala neke vece i zapazenije uloge do sada u malo boljim filmovima, vec ima 34 godine.
Osim u jednoj od planetarno najpopularnijih serija. |
 |
|
|
DragonSlayer
New Member
.jpg)
Croatia
263 Posts
Member since 22/01/2013 |
Posted - 05/04/2016 : 20:44:24
|
quote:
Originally posted by Windwalker
quote:
Originally posted by going going
Uz odlican odabir, po meni veoma privlacne, glumice Lauren Cohan za glavnu ulogu, za koju ranije do sada nisam znao. Steta sto nije imala neke vece i zapazenije uloge do sada u malo boljim filmovima, vec ima 34 godine.
Osim u jednoj od planetarno najpopularnijih serija.
A glumi i Marthu Wayne u BvS |
When I die, I want to die like my grandfather who died peacefully in his sleep. Not screaming like all the passengers in his car. |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11344 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 05/04/2016 : 20:55:33
|
| Tek posto sam odgledao film sam saznao da glumi u The Walking Dead, ne gledam seriju, citam strip. Ali opet nema je u filmovima dovoljno. |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
.jpg)
14635 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/04/2016 : 10:48:30
|
Kad vidim žestoko našminkanog junaka u prvom planu plakata, odmah izgubim volju za gledanjem filma.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
ivan_micic
Senior Member
Croatia
2327 Posts
Member since 19/12/2007 |
Posted - 06/04/2016 : 10:55:29
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kad vidim žestoko našminkanog junaka u prvom planu plakata, odmah izgubim volju za gledanjem filma.
al' ćeš ga svejedno pogledati  |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6925 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/04/2016 : 11:32:22
|
Ne, ali eto, ipak je to Ben-Hur, priča veća od života, jaki biblijski motivi, bla-bla, truć-truć..., i onda će ga kako se čini pretvoriti u orgiju CGI-ja za manekene.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6925 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 06/04/2016 : 12:39:03
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ne, ali eto, ipak je to Ben-Hur, priča veća od života, jaki biblijski motivi, bla-bla, truć-truć..., i onda će ga kako se čini pretvoriti u orgiju CGI-ja za manekene.
Pa bilo kakav drukčiji tretman bi danas (nažalost) bio iznenađenje, zar ne?
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
|
|
Tonka24
Advanced Member
14635 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12777 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 08/04/2016 : 00:32:04
|
quote:
Originally posted by Shaner
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ne, ali eto, ipak je to Ben-Hur, priča veća od života, jaki biblijski motivi, bla-bla, truć-truć..., i onda će ga kako se čini pretvoriti u orgiju CGI-ja za manekene.
Pa bilo kakav drukčiji tretman bi danas (nažalost) bio iznenađenje, zar ne?
Da se ovaj novi Ben-Hur snimao na način na koji su snimana verzija sa Charltonom Hestonom ili ona s Ramonom Novarrom, studio bi bankrotirao prije nego što film dođe u kina. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/04/2016 : 09:30:20
|
Najbolji hrvatski film u dugo, dugo godina... trenutno mi u top 10 općenito, a možda i u top 5... i jedini koji se baš mora pogledati barem dva puta.
SPOILERS SPOILERS SPOILERS za one koji ga misle pogledati.
S one strane, red. Zrinko Ogresta, Hrvatska / Srbija, 2016.
Među suvremenim hrvatskim filmašima Zrinko Ogresta se izdvaja po nekoliko bitnih osobina. On je autor u punom smislu riječi, potpisnik možda i najzaokruženijeg opusa suvremene hrvatske kinematografije, artist koji kako sam kaže odabire projekte koji ga privlače na više razina, od osobne odnosno intimne preko tematsko-motivske i umjetničko-izvedbene do socijalne. Iako zbog toga ne snima mnogo, što je u okvirima domaće kinematografije ionako relativna i ne osobito važna stvar, Ogresta vidno sazrijeva i razvija se iz filma u film, a to umjetničko i autorsko sazrijevanje je prema njegovim riječima zacijelo posljedica njegova osobnog sazrijevanja, životnih faza i karakterno-psiholoških mijena kroz koje prolazi, a koje se ogledaju u njegovim filmovima. Ogresta je i sve hrabriji i samoosvješteniji autor, filmaš koji pred sebe postavlja sve zahtjevnije i složenije umjetničke i izvedbene izazove, koji u svojim filmovima testira vlastitu sposobnost ulaženja u nove i dotad nepoznate kreativne prostore, koji se ne opterećuje žanrovskim predznacima svojih djela i koji pušta da ga u radu ponajprije vode priča i likovi.
U svakom novom ostvarenju Ogresta se predstavlja kao sve promišljeniji i senzibiliziraniji filmaš, kao pesimist i rezignaciji sklon skeptik koji naizgled a možda i uistinu previše ne vjeruje u ljude, kao socijalno i politički osviještena osoba nerijetko sklona izraženim moralističkim gestama, kao čovjek koji nema iluzija ni o pojedincu ni o društvu, kao katolički intelektualac koji se mijenja pod utjecajem svih aspekata stvarnosti koja ga okružuje, te kao u određenoj mjeri mizantrop koji, što je donekle paradoksalno, sve bolje razumije i prihvaća ljude. Ono "donekle paradoksalno" odnosi se na dojam da Ogresta, što se više trudi razumjeti i prihvatiti pojedince s njihovim tjeskobnim intimnim pričama, strahovima, karakternim nestalnostima i svakidašnjim jadikovkama, istodobno kao da postaje sve veći mizantrop, odnosno kao da se sve više razočarava u te ljude i gubi vjeru u njih. Ovaj dojam, baš kao i Ogrestina povremena opterećenost značenjskom eksplikativnošću i sklonost zapostavljanja cjeline na račun detalja u njegovim starijim filmovima, može biti posljedica i izbora scenarista, od Lade Kaštelan kao (su)scenaristice njegova debitantskog kino-naslova Krhotine te egzistencijalnih drama Iza stakla i Projekcije, preko Gorana Tribusona (Crvena prašina) i Josipa Mlakića (Tu), do Mate Matišića koji s Ogrestom supotpisuje scenarij njegova sedmog kino-filma, psihološke egzistencijalne drame S one strane.
Posrijedi je u svakom smislu najuspjelije, najzaokruženije, najslojevitije, dramski najpotentnije, najintrigantnije, karakterizacijom i psihologizacijom likova najkompleksnije te u svim izvedbenim segmentima uistinu superiorno ostvarenje koje podjednako imponira i u cjelini, i u pomno osmišljenim detaljima te naizgled slučajno umetnutim kadrovima i izabranim kutovima snimanja. Uz ovo potonje ide i preporuka da je za cjelovitiji doživljaj filma te registriranje svih detalja i nijansi S one strane potrebno pa i nužno pogledati barem dva puta, jer u završnici slijedi preokret koji na središnji dramski motiv, odnos među dvoje glavnih likova i puno toga prethodno viđenog baca sasvim novo svjetlo, pa je neke detalje i scene moguće interpretirati na više načina. Djelo na Berlinaleu nagrađeno Posebnim priznanjem žirija Europa Cinemas Label u programu Panorama ponajprije je priča o osamljenosti i samoći, u središtu koje je sredovječna Zagrepčanka Vesna koju sjajno i s iznimnim osjećajima za detalje tumači Ksenija Marinković u neosporno najboljoj ulozi dosadašnje karijere. Vesna je patronažna sestra i majka dvoje odrasle djece, starijeg sina Vladimira kojeg interpretira dosad manje zapaženi Robert Budak, i kćeri Jadranke koju utjelovljuje odlična Tihana Lazović. Vesna se u potpunosti daje i u obitelji i na poslu, u prvom slučaju više pomažući Jadranki koja je nedavno diplomirala pravo i ne može pronaći posao, ali i Vladimiru koji se nosi s obvezama supruga i mladog oca, a u drugom tjelesno zahtjevno skrbeći o teško pokretnim starijim ljudima koje pere i uređuje.
Ogresta i Matišić fascinantno postuliraju likove, razvijaju priču i suptilno grade dramsku tenziju, pa se isprva čini da je pred nama tematski konvencionalna socijalna drama o obitelji koja se hrva s teškim ali uobičajenim životnim okolnostima. No kad Vesna iznenada primi telefonski poziv od nekadašnjeg supruga Žarka (najprije glas a kasnije i lik odličnog Lazara Ristovskog) s kojim nije kontaktirala dva desetljeća, počet će se odmatati klupko minuciozno vezenog dramskog tkiva u kojem će se gledateljima vrlo inteligentno postupno otkrivati nove činjenice. Iz isprva s Vesnine strane krajnje suzdržanog razgovora sa Žarkom doznat ćemo da je on bio časnik JNA koji je zbog mogućih zločina počinjenih u Domovinskom ratu odslužio kaznu u Haagu iz kojeg se nedavno vratio u Beograd (ovdje je bitno ukazati na naslovnicu lista Vijesti na kojoj informaciju o tome vidimo u prvim kadrovima), te da i Vladimir i Jadranka trajno osjećaju posljedice njegova prezimena kojim su obilježeni, odnosno da Jadranka baš zbog prezimena ne uspijeva pronaći posao.
Štoviše, te su posljedice (bile) i tragičnije, jer je Vesnin i Žarkov sin Zoran tijekom rata u Sisku u kojem su tada živjeli zbog oca i njegovih mogućih nedjela službeno počinio samoubojstvo, iako će Žarko u kasnijem razgovoru Vesni reći da je zapravo ubijen, i da su ga ubili njegovi vojnici. Ona je isprva odlučna ostati distancirana od Žarka, no kroz razgovore s njim postupno će se opuštati i bivati sve manje gruba, najvećim dijelom zbog spomenute samoće i potrebe da se osjeti voljenom, a manjim zbog uspomena na mladost i ljubav sa Žarkom, te zbog s tim povezanim Žarkovim verbalnim dodirima u prava mjesta, poput spominjanja njezina prekrasnog osmijeha koji mu je stalno pred očima, tvrdnje da mu je uvijek bila izuzetno privlačna, što će nju nagnati da pred ogledalom nakon pretpostavljivo dugo vremena opet odjene kombine i provjeri svoj seksepil, te pričom o svojoj vezi sa ženom koju je upoznao tijekom protekla dva desetljeća, a koja je u međuvremenu preminula.
Naslov filma mogao bi biti i Iza stakla 2, jer Ogresta intenzivno Vesnu, djecu i njezine kolege (izuzetak je jedino Žarko) prikazuje kroz staklene površine, od vanjskih i unutarnjih prozora u ambulanti u kojoj radi, preko vjetrobrana i bočnih prozora automobila kojim upravlja na poslu, do kafića u kojem razgovara s djecom pa i ogledala u stanu i u liftu u kojima se "provjerava" i kao da nijemo komunicira sama sa sobom. Smještanje Vesne "iza stakla" s jedne je strane u funkciji što plastičnijeg prikaza njezine osamljenosti ali i egzistencijalne tjeskobe, s druge autorima služi za jasno razlučivanje prvog i drugog plana te poigravanje istima i njihovu uporabu u gradiranju dramske tenzije, a s treće sugerira odmak prema viđenom, kao nekovrsno posredovanje stvarnosti s distancom pa čak i – ovo može biti malo nategnuto pod djelovanjem preokreta u završnici – sugeriranje da bitni detalji onog što promatramo nisu "neposredna" ili "prava" stvarnost, odnosno da je Vesna dijelom dospjela u nečiji "laboratorij" u kojem ju netko promatra "in vitro". Ta "ostakljenost" protagonistice ponekad djeluje prilično začudno, primjerice na samom početku dok još jasnije ne razabiremo autorovu izvedbenu strategiju, pa u sekvenci Vesnina razgovora s kolegicama u ambulanti u donjem desnom kutu kadra uočavamo intenzivno treperenje crvenog svjetla, koje se doima poput tehničke greške.
Ogresta i Matišić s iznimnom skrbi o detaljima konstruiraju naglašeno sugestivan Vesnin mikrosvijet, čijoj atmosferičnosti pridonosi i fotografija Branka Linte, mikrosvijet u kojem je i Jadrankina skora udaja za već sredovječnog Božu (debitant Toni Šestan), čovjeka koji živi u kući pristojno situiranih roditelja (Marica Vidušić i Niko Pavlović), izrazitije je okrenut vjeri i za kojeg slutimo da ima određenih problema, koji pak do kraja ostaju tek na gledateljevoj slutnji. U tom je mikrosvijetu i drama koja zavrjeđuje zaseban film, a vezana je uz Vladimirovu nevjeru koja je tolikih razmjera da uz nedavno očinstvo u očito samo naizgled sretnom braku s Nives (Tena Jeić Gajski) on tijekom filma postaje otac i u preljubničkoj vezi sa Zdenkom (Marija Tadić). Vesna je samo promatrač konkretnijih i samo naslućivanih drama svoje djece, a sve podnosi stoički gledajući kako bi im mogla pomoći, makar savjetom ili riječima upozorenja ako ne ide drugačije. Vesnina intimna drama dostiže vrhunac u trenucima kad ona unatoč žestokom Vladimirovu protivljenju odluči otputovati u Beograd i susresti se sa Žarkom, no tada uslijedi antiklimaks s iznenađenjem i preokretom zbog kojeg se film mora opet pogledati. Zbog tog preokreta, naime, neki kadrovi i scene dobivaju moguće pa i vjerojatno drugačije značenje, a sam preokret otvara novu vrlo intrigantnu dramu koja također zavrjeđuje poseban film.
U dva kadra Vesnu iz ptičje perspektive gledamo dok ulazi u zgradu u kojoj živi, pa dok je jedan kadar neutralan total iz zraka, drugi je izveden na način kao da ju netko promatra s balkona te zgrade, što se pri prvom gledanju također čini neutralnim. Neutralnom isprva izgleda i scena u kojoj ona čeka pred vratima dizala svoje zgrade, da bi se odjednom brzo okrenula kao da je lagano prestrašena osjećajem da je netko iza nje ili da ju taj netko promatra. A u sekvenci u kojoj s Jadrankom i Vladimirom obilazi grob sina Zorana, nju i djecu kamera iz ruke prikazuje iz daljine, što se prije znanja o preokretu također doima neutralnim, no naknadno izgleda poput sugestije da to može biti i subjektivni kadar nekog na određenoj udaljenosti. Ogresta i Matišić inteligentno na sve te dvojbe ne daju konkretne odgovore, već sve ostavljaju na razini jasnih sugestija. Kad se naposljetku Vesna i Žarko susretnu oči u oči, jedna drama je zaključena no druga tek počinje, ona o odnosu dvoje ljudi koji i u neposrednoj blizini ostaju potpuni stranci, a ta je drama označena možebitnom pa i vjerojatnom patologijom zbog koje bi itekako bilo zanimljivo pratiti njezin razvoj. Sve navedeno predstavlja najsnažnije argumente za tvrdnju da je sjajno režiranim, kakvoćom uravnoteženim te dramaturški i narativno besprijekorno komponiranim filmom S one strane Zrinko Ogresta dostigao punu autorsku zrelost.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 09/04/2016 : 16:39:06
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kad vidim žestoko našminkanog junaka u prvom planu plakata, odmah izgubim volju za gledanjem filma.
Netko bi pomislio, možda smo postavili prevelike standarde nakon Hestona, al kad imaš nešto što ni ne nalikuje na trud, znaš da si u banani. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6925 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 09/04/2016 : 18:45:54
|
Johnny, baš sam se pitao kad ćeš staviti koju riječ o S one strane. 
Meni je film ipak slab, jedino što vrijedi je preokret na kraju. Slažem se da ga zbog toga treba pogledati opet, kao i da je lako moguće da se pri drugom gledanju neke stvari vide u drugačijem svijetlu, ali "podpriče" vezane uz sina i kćer su mi potpuno nepotrebne, pogotovo taj njegov preljub. Mislim da bi film ostavio puno jači dojam da se koncentrira isključivo na Vesnu i Žarka. Film koji vrijedi pogledati jer otvara mnoga zanimljiva pitanja, ali samo gledanje ne pruža nikakav poseban užitak.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/04/2016 : 21:34:55
|
A ja sam ga gledao dva puta, baš da provjerim koliki je utjecaj preokreta odnosno razlikuje li se doživljaj kad sve znaš, i oba puta sam podjednako uživao.
Čak mi je Ogresta naknadno skrenuo pozornost na još jedan detalj, još jednu dvoznačnu ili pak jednoznačnu sekvencu, i cjelina mi je samo dobila na punini i slojevitosti.
A što se tiče podzapleta sa sinom i kćeri, meni su izuzetno zanimljivi i otvaraju zasebne drame odnosno sugeriraju potencijalne filmove, od toga da je sin praktički istodobno napravio djecu dvjema ženama do toga da zaručnik njih na kućnom pragu dočekuje u pratnji svećenika.
Bemti, naježim se kad se sjetim.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/04/2016 : 09:03:20
|
Spotlight, red. Tom McCarthy, SAD / Kanada, 2015.
Pored vrhunskih pravnika i liječnika te poslu posve predanih policajaca i vatrogasaca, među u Hollywoodu i na angloameričkoj televiziji mitologizirane struke ubraja se i novinarstvo, kao još jedna profesija kroz fikcijski prikaz koje se ustrajno pokušava kreirati poželjna slika bitnih mehanizama američkog društva u određenim vremenima i kroz vrijeme. Poput pravnika i odvjetnika, i novinari su tako prikazani kao dosljedni i beskompromisni borci za istinu i pravdu, kao ljudi u pravilu kaotičnih i nepostojećih privatnih i obiteljskih života, kao ponekad hiroviti te alkoholu i kretanju osjetljivom granicom morala i nemorala skloni pojedinci koji su zbog otkrivanja istine i(li) ostvarivanja pravde spremni riskirati i karijere, te na kocku staviti i vlastite živote. Poput policajaca i vatrogasaca, i novinari su užeprofesijski razmjerno nerealno predočeni kao iznimni profesionalci, dok se realističnost njihovih karaktera i egzistencija konstruiraju u kontekstu, u raspadajućim obiteljskim zaleđima, sklonostima porocima ili u socijalnim disfunkcionalnostima.
Najsvježiji primjer mitologizacije novinarstva u Hollywoodu predstavlja politizirana drama Spotlight suscenarista i redatelja Toma McCarthyja, angažirano, prilično uspjelo i neosporno kompetentno ostvarenje u cjelini ipak nezasluženo nagrađeno Oscarima za najbolji film i izvorni scenarij. Riječ je o još jednom u nizu naslova kojima Hollywood već više od osam desetljeća što stvarno a što tek deklarativno afirmira socijalni angažman, zauzimanje stava i borbu za prave vrijednosti, uz istodobno razvidno nostalgično sugeriranje kako te vrijednosti zbog društvenih, socijalnih, mentalitetnih i tehnoloških mijena sve više gube na cijeni, da slikovito rečeno "više ne stanuju ovdje". Na vrlo intrigantnim istinitim događajima temeljen Spotlight predstavlja pohvalu, štoviše pravu odu nekadašnjem istraživačkom novinarstvu kakvo danas u vrijeme dominacije trivijalnosti i senzacionalizma na internetskim portalima više nije moguće, jer je jednostavno nemoguće zamisliti da bi bilo koja redakcija financirala višemjesečni istraživački rad skupine najvrsnijih novinara na određenoj priči ili temi, ma koliko ona aktualna i provokativna bila.
Film prati skupinu Pulitzerovom nagradom ovjenčanih istraživačkih novinara dnevnog lista Boston Globe predvođenih urednikom Walterom "Robbyjem" Robinsonom (odlični Michael Keaton), članova redakcije Spotlight tj. Reflektor koji su 2001. godine došli na trag višedesetljetnog zataškavanja pedofilskog skandala u katoličkoj crkvi u Bostonu, povezanog s više stotina svećenika i utjecajnim kardinalom Lawom. Sve je započelo nekoliko godina ranije kad su do novinara Boston Globea stigle prve informacije o zlostavljanju djece tijekom vjeronauka, no tada je sve zataškano dijelom zahvaljujući pritiscima iz političkih i crkvenih vrhova, dijelom zbog stavova novinskih urednika da se takvim stvarima ne treba posvećivati prevelika pozornost jer su možda prenapuhane, a dijelom i stoga što u takve informacije novinari jednostavno nisu mogli povjerovati, jer su otkrivale zastrašujuće stvari o sredini u kojoj su i sami odrasli i u kojoj žive, u kojoj je katoličanstvo prilično zastupljeno i čije mnijenje sami značajno oblikuju. Trebalo je proći neko vrijeme dok se u ekipi Spotlighta nije zatekao kritičan broj istraživačkih novinara u cilju otkrivanja istine i borbe za nju spremnih na sve, te dok kao glavni urednik Boston Globea nije postavljen beskompromisni Marty Baron, koji je s Robinsonom novinare Mikea Rezendesa (za Oscara nominirani Mark Ruffalo), Sachu Pfeiffer (vrlo dobra Rachel McAdams) i Matta Carrolla (neiskorišteni Brian d'Arcy James) uputio u pravom smjeru.
Dugo nakon završetka odjavne špice u mislima gledatelja odzvanja ispovijed jedne od žrtava, koja kaže "Kad si dijete iz skromne obitelji, pa kad ti se obrati svećenik, ponosan si i čini ti se kao da ti se obratio sam Bog. A još kad te on pozove u svoje društvo, pa kad počnete razgovarati o osobnijim temama, to je nevjerojatan osjećaj. No onda te on počne dirati pa te prisili da ga zadovoljiš, i tada ti se čitav svijet raspadne, jer je on u tebi ubio i vjeru i Boga.". Redatelj Tom McCarthy, potpisnik izvrsne egzistencijalne drame Gost kojemu je ovo peti projekt, pohvalno dosta oprezno i promišljeno barata takvim detaljima, spretno konstruirajući dramsku cjelinu u kojoj gledatelj s protagonistima postupno otkriva sve detalje skandala. Naglasak je na realizmu, osobito u oslikavanju rada novinske redakcije i minimalističkom profiliranju likova s osloncem na glumačke interpretacije, pri čemu poprilici devet desetina filma čine odlično režirane dijaloške scene, a cjelina unatoč tome ne gubi na intrigantnosti i zanimljivosti. Izdvojiti valja i jasnu etičku dimenziju koja se pomalja i u suočavanju nekih novinara s vlastitim grijehom nečinjenja, odnosno s tim da su za mnoge detalje znali ranije, ali iz razloga pripadnosti istoj zajednici te s tim povezanih iluzija na njih nisu pravodobno reagirali. Spotlight u konačnici jest precijenjen film, ponajviše zbog zanemarivanja ili nepotrebnog uvođenja nekih likova, konkretno novog šefa Barona i urednika Bena Bradleeja Jr.-a kojeg tumači John Slattery, te dramaturške neurednosti i rastresitosti, kao i određene "suhoće" u pristupu temi i njezinoj obradi, ali te slabosti u dobroj mjeri iskupljuje angažiranim i senzibiliziranim bavljenjem uznemirujućom temom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/04/2016 : 09:10:13
|
Stvarna ekipa iz Spotlighta, priča u pozadini filma i razgovori s njima:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
dr strangelove
Advanced Member
.jpg)
USA
8865 Posts
Member since 26/12/2007 |
Posted - 15/04/2016 : 08:16:07
|
quote:
Originally posted by mr murdoc
Gods of Egypt
Kakvo li samo smede od filma, izbjegavajte u sirokom luku
tko bi rekao
a baš je izgledalo obećavajuće |
It would not be difficult, Mein Führer. Nuclear reactors could - heh, I'm sorry, Mr. President - nuclear reactors could provide power almost indefinitely. |
|
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
ivan_micic
Senior Member
Croatia
2327 Posts
Member since 19/12/2007 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 17/04/2016 : 14:23:51
|
Moram priznati da me The Witch pozitivno iznenadio vise nego sto sam ocekivao. Predivno snimljen, odglumljen, cijepljen od glupavih "fake jump scares", podvucen konstantnom dozom jeze, soundtrack fenomenalan...Film nije glasan, ruzan i napadno glup, nesto cime se na zalost moze "pohvaliti" vecina hororaca danas. Ugodjajem podsjeca na nesto sto bi Polanski snimio prije tamo nekih 40 godina...
Ako ocekujete najstrasniji film svih vremena, ili tipican hororac sa BUU scenama svakih 5 minuta, necete ga docekati, ali ako trazite nesto drukcije obavezno pogledati.
Mislim da inace marketinski strucnjaci ne rade nikakvu uslugu filmu kada pocnu lijepiti kriticarske hvalospjeve tipa "the best ever", "the scariest..." i slicne floskule, jer dizanje necega u nebesa automatski povlaci pljuvanje i omalovazavanje od dijela publike zbog nerealnih ocekivanja... |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
