| Author |
 Topic  |
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29543 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
ken2
stripovi.com suradnik
Croatia
7887 Posts
Member since 30/07/2002 |
 Posted - 22/07/2016 : 11:15:50
|
quote:
Originally posted by dante
quote:
Originally posted by Shaner
Ma vratit ce se vec oni. Ali ovo bojim se nece:
http://collider.com/vhs-vcr-ending-production/
Ali ovaj podatak da je prosle godine prodano 750 tisuca VHS uredjaja u svijetu...Whaaat? Tko su ti ljudi?
zašto tako
pa ne mora biti uređaj samo za vhs, nego ima i dvd - i uglavnom su takvi već desecima godina
ja imam jedan takav i jedno dvjestotinjak vhs kazeta, što snimljenih, što originalnih
i što kad se pokvari??
|
if you tolerate this, then your children will be next |
 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37355 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 22/07/2016 : 16:28:48
|
quote:
Originally posted by ken2
zašto tako
pa ne mora biti uređaj samo za vhs, nego ima i dvd - i uglavnom su takvi već desecima godina
ja imam jedan takav i jedno dvjestotinjak vhs kazeta, što snimljenih, što originalnih
i što kad se pokvari??
Znam, tekst ne spominje kombo uredjaje pa mi to nije ni palo na pamet, ali svejedno, cifra je fakat velika, mogli su i dalje proizvoditi smanjenim kapacitetom. |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12785 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
Posted - 24/07/2016 : 00:05:42
|
Ali takve poklone bi vratio.
Arthur čisti trash.
Kong ima solidan trailer, ali predviđam nešto kao ovaj novi Tarzan.
A ovaj S.L.Jackson je u svemu. |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11350 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 24/07/2016 : 00:55:32
|
Pogledao u bioskopu Obavestajce kako je kod nas prevedeno.
Teska americka glupost. Bacene pare. Baceno subotnje vece. |
Edited by - going going on 24/07/2016 00:55:45 |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12785 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/07/2016 : 11:09:59
|
Biografska sportska drama "Pelé: Legenda je rođena" ("Pelé: Birth of a Legend") scenarista i redatelja Jeffa i Michaela Zimbalista, afirmiranih izvrsnim i nagrađivanim dokumentarcem "Favela se budi" ("Favela Rising") iz 2005. godine, tek je ziheraško i mediokritetsko ostvarenje koje se ni ne trudi pa tako niti ne uspijeva izdići iz samonametnutih dramaturških, portretnih i općeizvedbenih ograničenja.
Posrijedi je djelo koje glasovitom naslovnom liku, prema mnogima najvećem i najboljem nogometašu svih vremena, pristupa na posve hagiografski, nimalo problemski te na ušminkani i nerealističan način, točnije simulirajući realizam i intrigantan socijalni kontekst, koji se međutim pokazuju tek kao kulise za šarenu adorantsku priču o legendi koja je toliko idealizirana i besproblemska da na ekranu praktički i ne postoji kao stvarna osoba, već isključivo kao hodajući "svetac".
Film prati Peléov život od 1950. godine, kad je kao dječak iz siromašne radničke obitelji u Brazilu poput svih svojih sunarodnjaka razočaran porazom nacionalne reprezentacije u utakmici s Urugvajem na Svjetskom prvenstvu koje se održavalo u njegovoj domovini, do Svjetskog prvenstva 1958. godine u Švedskoj, kada je upravo Brazil u čijim je redovima bio i Pelé kao ključni igrač najvažnijih utakmica i golgeter, ali i najmlađi sudionik SP-a, osvojio titulu svjetskog prvaka.
Godine 1950. dječak Edison zvan Diko (Leonardo Lima Carvalho) je svom ocu Dondihnu (Seu Jorge), nekad također darovitom nogometašu, nakon poraza obećao da će jednog dana on za njega osvojiti svjetsko prvenstvo, a osam godina kasnije je kao 17-godišnjak (Kevin de Paula) to i ostvario.
Sve ono između, s iznimkom vrlo dobro režiranih sekvenci nogometnih utakmica i donekle odnosa u svlačionici te među igračima i izbornikom Feolom (Vincent D´Onofrio), svodi se na naglašeno stereotipan hagiografski prikaz jedne iznimne biografije, biografije kojoj upravo ta izvedbena stereotipnost te posvemašnja plitkost odnosno nedostatak dubine podjednako u karakterizaciji likova kao i u njihovih međuodnosa i intimnih drama, oduzima praktički svaku intrigantnost i zanimljivost.
Sve je pravocrtno i predvidljivo, sve je ušminkano i šareno, neveselo socijalno okruženje Peléove obitelji je romantično predočeno kroz majčina pranja podova i stoicizam te učestale očeve suzne oči kojima on s jedne strane žali za vlastitim propuštenim prilikama a s druge emotivno podupire sina, socijala je oslikana neprimjereno jarkim bojama i prikazana kao dosta zavodljiva i "lijepa", a poprilici prva polovina filma koja otpada na Peléovo djetinjstvo nakrcana je klišejima o odnosima s prijateljima, suočavanju sa stvarnošću, pogibiji jednog prijatelja i rađanja svijesti o vlastitim vrijednostima.
No kroz sve to Peléov lik jezdi kao duh, nestvaran i proziran, gledatelj se uz njega ne uspijeva vezati upravo zbog idealiziranosti i nestvarnosti, a najemotivniji trenutak je onaj u kojem se mladi protagonist u hotelu tijekom SP-a susretne s pravim Peléom.
Ukratko, priča o Peléu teško će zadovoljiti i najveće ljubitelje nogometa, nogometnih legendi njihovih ekraniziranih biografija.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11350 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 24/07/2016 : 16:02:56
|
Kong: Skull Island se cini interesantnim. Peter Jacksonov film iz 2005. mi je bio odlican kao klincu, dobru atmosferu su napravili i dobar casting, a i kompjuterska igrica je bila odlicna.
Gledace se i ovaj novi Kong. Sam Kong deluje bas ogromno, kako li ce se popeti uz Empire State Building kad je iste velicine?
Kralj Artur deluje kao teska glupost, neverovatno mi je da ovo rezira Gaj Rici. Bolje da je uzeo da snimi nastavak Rocknrolla ili Sherlocka Holmesa, pa cak i drugi deo The Man from Uncle od ovog CGI i fantasy ludila. |
|
|
|
fler
Senior Member
Croatia
1971 Posts
Member since 21/10/2003 |
Posted - 24/07/2016 : 17:17:21
|
Pa, neće se penjati
Kong je najveći dosad jer se ide na sasvim drugačiju priču (tako da sumnjam da će biti klasičnih "ljepotica i zvijer" trenutaka), a sve s ciljem da ga se 2020. stavi nasuprot Godzilli.
To će biti spektakl, kakvi god da ovaj i Godzilla 2 ispadnu.
|
Split your lungs with Blood and Thunder
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 24/07/2016 : 23:36:12
|
quote:
Originally posted by going going
quote:
Originally posted by nagor
quote:
Originally posted by going going
Pogledao po prvi put Apocalypse Now! Gledao sam Redux verziju koja je duza od originalne i traje 3 sata i 16 minuta.
Kakvo ludilo!
Ali kraj mi nije najjasniji, zasto je Willard ipak ubio Kurtza kad je na neki nacin poceo da ga razume i da ga ne dozivljava kao protivnika.
Interesuje me misljenje i drugih forumasa o ovom filmu, a pogotovo o kraju.
Mislim da bi ceo film najbolje mogao da se opise jednom recenicom a to je: Putovanje u srce ludila.
Jak film. Da bi do kraja razumio genij i ludilo tog filma (odnosno upičeni kraj filma) moraš pogledat i Heart of Darkness - dokumentarac o snimanju Apokalipse. 
I nameravam. Odgledao sam pre neki dan prvih pola sata, vrlo zanimljivo.
A juce pogledao Velikog Lebowskog!
Kakav otkacen film! Braca Koen su genijalci. Mene je cak vise odusevio lik Waltera koga tumaci John Goodman od The Dudea Jeffa Bridgesa. On me je najvise nasmejao pored Jesusa koga je tumacio John Turturro.
Duhovit, otkacen, sa vrlo interesantnom radnjom koja je namerno konfuzna i Chandlerovska sa elementima noira. Preporuka!
Nas par ima ideju da ga jednom pogledamo i da cijelo vrijeme cugamo White Russian
Genijalan film!
Ako voliš takve otkačene filmove, pogledaj Fear and loathing in Las Vegas (ako još nisi). |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11350 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 25/07/2016 : 02:06:28
|
Pogledao Paranoju u Las Vegasu pre par meseci, kako da ne!
Evo cak sam i pisao na forumu:
A i moram da probam White Russiana, nikad ga nisam pio u zivotu.
quote:
Originally posted by going going
Pogledao sinoc Fear and loathing in Las Vegas (1998)
Do sada sam sa radom Terry Gilliama bio upoznat samo preko Monti Pajtonovaca i to mi je jedna od omiljenih britanskih serija.
Izuzetno mi je interesantna tematika ovog filma, a to je kontrakultura 60ih (counterculture). Doba kontrakulture je bilo stvarno fascinatno doba, moze se reci poslednji put kada su se mladi Amerikanci pobunili protiv vlasti i politike SAD. Borili su se za ideale slobode i mira, ali nazalost kontrakultura je propala. I bas time se bavi ovaj film. Omladina je koristila LSD kao nacin prosvetljenja i bunta protiv rezima a to je kasnije preraslo u najobicnije drogiranje koje nije uspelo da doprinese tom pokretu nista. Americki san je sarena laza koja je u 20. veku propala.
Preporuka za film!
Pored ovog filma kontrakulturom se bavi i Easy Rider(meni jedan od najboljih i najomiljenijih filmova ikada) pa i njega preporucujem ovom prilikom.
Je l zna neki iskusniji filmofil kvalitetan film koji se bavi istom temom?
|
Edited by - going going on 25/07/2016 02:34:46 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 25/07/2016 : 19:04:21
|
quote:
Originally posted by vešmašina
Novi Tarzan je takav teški krš i lom.
jedino vrijedno u ovom filmu je predivna margot robbie 
A ja mislio otić u kino ovo pogledat.
Ajoj. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12785 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
trolodtroje
Advanced Member
3266 Posts
Member since 14/09/2010 |
Posted - 26/07/2016 : 08:52:21
|
quote:
Nas par ima ideju da ga jednom pogledamo i da cijelo vrijeme cugamo White Russian
Genijalan film!
Ako voliš takve otkačene filmove, pogledaj Fear and loathing in Las Vegas (ako još nisi).
Moja preporuka za duhovit i otkačen film bi bio i Four Rooms. Uvek, kad ga gledam, krepam od smeha. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 28/07/2016 : 12:39:53
|
Izdajnik po našem ukusu (Our Kind of Traitor), red. Susanna White, Velika Britanija / Francuska, 2016.
Za razliku od proze njegova sunarodnjaka, kolege i srodnika po žanru špijunskoga trilera Iana Fleminga, čija se djela danas ponajprije doimaju poput nostalgično-eskapističke i razmjerno trivijalne mladenačke prispodobe lika i posla pripadnika tajne službe, prispodobe kojoj atraktivnost i uvjerljivost umanjuju i mačizam, seksizam, kulturni kolonijalizam te natruhe rasizma, romani britanskog pisca Davida Johna Moorea Cornwella, poznata pod umjetničkim pseudonimom John le Carré, sjajno odolijevaju zubu vremena. Ne samo oni stariji kakav je možda i eponimni Dečko, dama, kralj, špijun iz 1974, koji je 2011. dojmljivo adaptirao Tomas Alfredson, ili oni iz uvjetno rečeno „srednjeg“ razdoblja autorova stvaralaštva poput romana The Night Manager iz 1993. – ove godine i šestodijelna mini-serija – nego i novija ostvarenja poput Krojača Paname, koji je 2001. vrlo dobro na veliki ekran transponirao John Boorman, Brižnog vrtlara, koji je četiri godine poslije s velikim uspjehom ekranizirao Fernando Meirelles, ili pak Najtraženijeg čovjeka objavljena 2008, čiju prilagodbu iz 2014. potpisuje Anton Corbijn. Posljednji je film, u kojem je pokojni Philip Seymour Hoffman ostvario pretposljednju filmsku rolu, kod nas nakon neopravdano zaobiđenih kina nedavno doživio DVD-premijeru, a sad je pred nama adaptacija trenutno pretposljednjega piščeva romana Izdajnik po našem ukusu, objavljena 2010.
Nije nimalo teško detektirati razloge trajne svježine, aktualnosti i intrigantnosti Le Carréovih djela, a oni leže ne samo u izrazito realističkom prikazu međunarodne špijunaže podjednako iz doba hladnoga rata kao i danas, u praćenju stvarnosti i kreiranju s njom povezanih aktualnih i atraktivnih zapleta, nego i u maestralno profiliranim, slojevitim i također naglašeno realistički predočenim likovima kod kojih su profesionalne dvojbe i problemi jednako bitni kao i oni intimno-egzistencijalni, štoviše jedni na druge utječu i jedni se u drugima odražavaju. Iznimno je bitan segment i snažna moralistička dimenzija Le Carréovih djela, gurnuta u prvi plan ili suptilno ocrtana u pozadini, dimenzija koja se i u slučajevima kad je protagonist nemoralan, primjerice dekadentni, nepodnošljivo ciničan i besprizoran ocvali agent Andy Osnard iz Krojača Paname, pokazuje ključnom za stvaranje, funkcioniranje i razumijevanje unutarnjega svijeta djela. U tom je smislu etička komponenta najvažnija i kod recepcije dviju posljednjih kinoprilagodbi piščeve proze, podjednako za razumijevanje postupaka i motiva djelovanja protagonista koji nikad nisu ni ljudski ni moralistički jednodimenzionalni, pače su u najvažnijim segmentima oslikani sivom bojom, kao i za shvaćanje i prihvaćanje pozadina djelovanja likova koje ih motiviraju na uključivanje u akciju te služe kao generator konkretnijega profiliranja junaka i kao lakmus-papir za definiranje njihove osobnosti, ili bolje rečeno redefiniranje nakon skretanja s „pravog“ puta.
Prozna djela Johna le Carréa opsežna su i napučena velikim brojevima likova koje odlikuju istančane karakterizacije i složeni međuodnosi, dijalozi su brojni i životni, a manjak akcije nerijetko rezultira statičnošću. Sve to pred filmaše postavlja složene zahtjeve za sažimanjem i obuzdavanjem piščeva narativnog tkanja te ponekad, ovisno o ambicijama autora i njihovim postupcima, barem umjerenim dinamiziranjem. U takvu kontekstu onaj tko od prilagodbe i kod nas objavljena romana Izdajnik po našem ukusu očekuje staromodnu špijunsku priču nemalo će se iznenaditi. Svakako, ona jest staromodna po galeriji likova, njihovim dominantnim etičkim predznacima definiranim tijekom filma, po tome što su jedini moralno neupitni likovi dvije žene od kojih je jedna majka te po tome što su u pozadini stari hladnoratovski neprijatelji u neznatno izmijenjenim, ali u biti identičnim odnosima, Zapad oličen u Velikoj Britaniji i Rusija.
Posrijedi je hičkokovska priča o običnim ljudima u neobičnoj situaciji koja ispočetka intenzivno asocira na Čovjeka koji je previše znao, jer pratimo profesora engleske književnosti Perryja Makepeacea (vrlo dobar Ewan McGregor) i njegovu partnericu Gail Perkins (odlična i primjereno smirena Naomie Harris), koji tijekom odmora u Marakešu naizgled slučajno upoznaju ekscentričnog ruskog oligarha Dimu Vladimiroviča Krasnova (donekle manirizmu sklon Stellan Skarsgard). Dok će se za njih dvoje poslije otkriti da zbog Perryjeva preljubništva imaju ozbiljnih problema u vezi (na njega će djelovati i čari jedne od Diminih djevojaka za zabavu), pokazat će se da je njihov znanac najvažnija karika u lancu pranja novca ruske mafije na Zapadu, a u konkretnom slučaju to će značiti investiranje tog novca preko jedne ciparske banke u britansko gospodarstvo, što zbog tragičnih osobnih razloga Dima želi spriječiti šaljući preko Perryja britanskoj tajnoj službi brojeve mafijaških bankovnih računa. Svoje stajalište o današnjem britanskom društvu Le Carré indiskretno, ali ipak jasno i učinkovito sugerira već na početku, dok Perry studentima drži predavanje o Georgeu Orwellu, a taj će stav dodatno podcrtati kad se pokaže da je najvažniji suradnik ruske mafije na Otoku aktualni ministar Aubrey Longrigg, nekadašnji šef tajne službe u kojoj je razmjerno visoko pozicioniran njegov tadašnji podređeni Hector (vrlo uvjerljiv Damian Lewis). No geopolitička je situacija takva da Britanci ne žele imati nepotrebnih problema s Rusima, a i primamljive su im stotine milijuna eura koje bi ovi mogli uložiti u britansko gospodarstvo, pa će Hector nakon odbijanja nadređenih da do kraja prate njegovu operaciju biti prisiljen zaigrati na svoju ruku. To pak znači da će Perry i Gail ne znajući morati riskirati više no što je neizbježno, doslovce stavljajući živote na kocku.
Le Carréovu prozu u scenarij je vješto pretočio Hossein Amini (sličan posao napravio je i na adaptaciji romana Dva lica siječnja Patricie Highsmith), cjelina je dramaturški oblikovana skladno i ritmično, određenu dozu neobičnosti daje joj stilizirana fotografija oskarovca Anthonyja Doda Mantlea s odbljescima svjetlosti na staklenim površinama i objektima, a osobito je zanimljiv sporedan, no itekako bitan lik Dimine supruge Tamare, koju praktički bez riječi, ali sa znakovitim gestama i grimasama, tumači Saskia Reeves. Nekadašnji ideološki, politički i vojni sukobi sada su se preselili u potpuno korumpirane visoke poslovne i političke krugove, novac je jedini bitan i zbog njega se bezobzirno i bezdušno gazi preko ideala i leševa, na svim razinama vladaju cinizam, himba i krajnji pragmatizam, a oni koji su idealisti i donekle naivni poput Perryja, te koje takve osobine spletom okolnosti pretvaraju u junake našeg vremena, moraju biti svjesni da će za to možda platiti i najvišu cijenu, kao i na to da će njihov trud i nastojanje možda biti uzaludni.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 28/07/2016 : 12:45:22
|
Kratki razgovori s ekipom filma, o pristupu priči i ulogama, potencijalima proze i njezinu tretmanu, itd.:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12785 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/07/2016 : 18:58:03
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Napokon, nastavak Trainspottinga!
Ewan McGregor i Robert Carlyle o novom Trainspottingu, plus malo sa snimanja filma u Edinburghu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/07/2016 : 19:06:02
|
Najtraženiji čovjek (A Most Wanted Man), red. Anton Corbijn, Velika Britanija / SAD / Njemačka, 2014.
U onom najvažnijem, ljudskom i etičkom segmentu, uzaludna su i nastojanja i dvoje središnjih protagonista Corbijnova Najtraženijeg čovjeka, Le Carréova romana temeljena na istinitim događajima i mjestom radnje smještena u Hamburg, gdje je pisac nekad djelovao kao agent i konzul. Ti su protagonisti tajni agent Günther Bachmann (sjajni Hoffman), razočarani i deziluzionizirani vođa tima zadužena za nadzor islamskih imigranata koji stižu u luku, a mogli bi biti militanti povezani s terorizmom, te mlada odvjetnica Annabel Richter, koju odlično interpretira Rachel McAdams, aktivistica za ljudska prava koju, kako ćemo poslije doznati, motivira ponajprije želja za suprotstavljanjem i dokazivanjem bogatom ocu. Ni oni nisu bez slabosti, jer je iza Günthera težak profesionalni propust s tragičnim posljedicama zbog kojeg je kažnjen službom u Hamburgu, no u društvu pragmatičnih, karijernih, licemjernih i bezobzirnih profesionalaca izdvajaju se kao osobe koje funkcioniraju kao ne sasvim pouzdani, ali ipak etički orijentiri. Kao takvi profiliraju se u slučaju praćenja mogućeg islamskog militanta Isse Karpova, mladoga čečenskog izbjeglice što u sebi objedinjuje etničke suprotnosti Čečena i Rusa te kojeg obilježavaju grijesi oca terorista, ali koji će tijekom priče pokušati humanitarnim činom ispraviti te grijehe.
No zbog paranoje i cinizma okoline u kojoj se zatekao to mu neće biti omogućeno, odnosno bit će grubo i vjerojatno s tragičnim posljedicama iskorišten u ratu protiv terorizma, ratu u kojem je trajno i nepopravljivo obilježen podrijetlom i očevim grijesima. Le Carré, scenaristi Andrew Bovell (Lantana) i Stephen Cornwell te redatelj Anton Corbijn (Kontrola, Amerikanac) namjerno ga i učinkovito ne samo imenom Issa nego i likom te naglašenom plemenitošću, dobrotom i plahošću prispodobljuju s Isusom te tako kontrastiraju nehumanom i bezdušnom svijetu u kojem se zatekao i u kojem je unaprijed osuđen, pa makar bio i ne samo najtraženiji nego i najneviniji čovjek na svijetu. Očekivane Corbijnove stilizacije podcrtane impresivnom fotografijom Benoîta Delhommea, kojom dominiraju zelenkasti tonovi, ne umanjuju realističnost djela, štoviše pridonose njegovoj atmosferičnosti i na poseban način autentičnosti, osobito u prikazu mračnoga te cinizmom, manipulacijama i potpunim nepovjerenjem zagušena svijeta kojim se kreću i prijetvorni bankari, u kojem nikakvu altruizmu nema mjesta i u kojem savjest može biti samo otegotni čimbenik. Afirmiranje pojedinaca koji se izdvajaju u takvu svijetu samo dodatno podcrtavaju Le Carréov pesimizam i gotovo mizantropski nedostatak povjerenja u ljude.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
