quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by vice

Meni je sasvim razumljivo da ti prijateljica ne voli filmove starije od 2000-te. Nisu svi zagriženi filmofili pa da se triba zgražat nad tim. Btw, za knjige se baš često koristi epitet "stara" i velik broj knjigofila zapravo čita samo kontemporarne autore.

Ima nas svakakvih, sve je to ok.

---

Nisam znao da se za knjige koristi termin ona ,,stara" knjiga.
Naravno, ima nas svakakvih i u potpunosti to postujem, ne trazim ja od svoje drugarice da gleda Kabinet doktora Kaligarija ili Tarkovskog ili Vertigo ili ,da bude zagrizeni filmofil, ali da nece da pogleda Notting Hill ili Pretty woman, zato sto je snimljen pre 2000.godine (a siguran sam da bi joj se svideli ti filmovi) e to mi je nerazumljivo. Isto tako joj se jako svidjaju filmovi Kristofera Nolana (mislim da su joj omiljeni filmovi Inception i Prestiz) a nece da pogleda Memento jer je crno beli film iz 2000.godine. E to mi je vec suludo! Zar i vama nije to malo suludo?

---

quote:

---

Originally posted by King Warrior

Ne treba...

---

quote:

---

Originally posted by Red Marquis

Ne slušati...

---

quote:

---

Originally posted by going going

Isto tako joj se jako svidjaju filmovi Kristofera Nolana (mislim da su joj omiljeni filmovi Inception i Prestiz) a nece da pogleda Memento jer je crno beli film iz 2000.godine. E to mi je vec suludo! Zar i vama nije to malo suludo?

---

quote:

---

Originally posted by going going

omiljenih 100 filmova Akire Kurosave

11. The Thin Man – Dyke, 1934.

---

quote:

---

Originally posted by lwood

Pa je,al gledaj to da smo mi na ovom forumu ipak freakovi u odnosu na "obične ljude". Moji starci su npr rođeni 1950tih pa se meni čude kad kažem da gledam crno bile filmove.

---

quote:

---

Originally posted by swamp thing


Meni je jedna rekla kad sam predložio da gledamo Heat "ne volim stare filmove". I meni je to van pameti, al' jbg
Sa trebama samo gledati najmutavije moguće filmove, prave stvari ostaviš za nasamo

---

quote:

---

Originally posted by ridiculus

Eh da, goinže, sad sam se setio da je Mike Mignola, koji je takođe ljubitelj starijih filmova, negde pomenuo kako su on i supruga namamili kćerku da pogleda neke od tih stvari. Preporuke nisu pomagale, suviše su ličile na obavezu. Otkrili su da su uspeli da je zainteresuju kada su samo ostavili disk (ili koji god već medij) na vidljivom mestu. Elementarna psihologija!

---

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by lwood

Pa je,al gledaj to da smo mi na ovom forumu ipak freakovi u odnosu na "obične ljude". Moji starci su npr rođeni 1950tih pa se meni čude kad kažem da gledam crno bile filmove.

---

[quote]Originally posted by swamp thing



Auuu. Dobro je, ali ja takve probleme nemam sa svojom devojkom, ona voli da pogleda film koji ja odaberem, jedino odbija vesterne, sve ostalo hoce. Tako da problem ostaje samo s ovom drugaricom.

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

Inače, sinoć sam po prvi put pogledao Vertigo i nisam nešto specijalno oduševljen. Dobar je to film, super izgleda, Novak je odlična, zaplet zanimljiv, ali tamo negdje od polovice i onog nepotrebnog razotkrivanja/objašnjavanja gledatelju te kompletne promjene fokusa osjetno mi je pao. Sviđa mi se, doduše, sam kraj. Ne znam koliko je to često bilo tih godina, ali čini mi se da danas rijetko koji redatelj ima odvažnosti tako presjeć. Sve u svemu, teško mi je shvatiti famu oko tog filma. Moguće da mi fali kontekst.

Evo i jednog zanimljivog pogleda na njegov status s kojim se u dobrom dijelu slažem:

http://www.sensesofcinema.com/2013/feature-articles/vertigo-the-best-film-of-all-time/

---

quote:

---

Nisam znao da se za knjige koristi termin ona ,,stara" knjiga.
Naravno, ima nas svakakvih i u potpunosti to postujem, ne trazim ja od svoje drugarice da gleda Kabinet doktora Kaligarija ili Tarkovskog ili Vertigo ili ,da bude zagrizeni filmofil, ali da nece da pogleda Notting Hill ili Pretty woman, zato sto je snimljen pre 2000.godine (a siguran sam da bi joj se svideli ti filmovi) e to mi je nerazumljivo. Isto tako joj se jako svidjaju filmovi Kristofera Nolana (mislim da su joj omiljeni filmovi Inception i Prestiz) a nece da pogleda Memento jer je crno beli film iz 2000.godine. E to mi je vec suludo! Zar i vama nije to malo suludo?

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

@goingx2
Memento crno-bijeli? Ja ga pamtim u boji.

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

Izuzetno simpatičan film s pomalo blentavom radnjom

---

quote:

---

Još bolji od svih navedenih je My Man Godfrey, s tim da tamo nema Myrne Loy.

---

quote:

---

Što se tiče dobre kopije The Thin Man-a, imaš pm.

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

Sve u svemu, teško mi je shvatiti famu oko tog filma. Moguće da mi fali kontekst.

---

quote:

---

Originally posted by Red Marquis


Meni nije ni u top 5 Hitchcock filmova. Iako mi je dobar film.
Ali ne slažem se sa svime u ovome tekstu, to da se traži da glavni lik bude dopadljiv da bi film imao neku veću vrednost.

---

quote:

---

Originally posted by ridiculus


Međutim, ono što mogu da kažem je: Herrmann. Jedan od najboljih saundtrekova u istoriji filma. Ne, kao što neki generalno misle o "muzičkoj podlozi", da se ova prosto uklapa u film i njegov ritam i stvara ili doprinosi atmosferi, već nam daje informacije koje vizuelno ne postoje. Dakle, neraskidiv sastojak filma.

Da li je to dovoljno? - pa, verovatno nije, ali svakako doprinosi.

---

quote:

---

Originally posted by ridiculus

quote:

---

Originally posted by Shaner

Izuzetno simpatičan film s pomalo blentavom radnjom

---

Taj film je komedija/satira, bez obzira na originalni roman Dashiella Hammetta - možda je ispao kako je zamišljen?

---

quote:

---

Originally posted by ridiculus

quote:

---

Još bolji od svih navedenih je My Man Godfrey, s tim da tamo nema Myrne Loy.

---

Nema Myrne Loy, ali ima Carole Lombard... a to nema cenu. Kraljica "screwball" komedije i jedna od najtragičnijih ličnosti Holivuda, tada već bivša supruga Williama Powella i važeća Clarka Gablea. Taj film je jedan od retkih nominovanih za Oskara u sve četiri glumačke kategorije, u vreme kada je ta nagrada imala koliku-toliku vrednost.

Sve u svemu, My Man Godfrey je urnebesan, ali da bi se uživalo (ili uživalo više) treba imati uvo za rafalne, dovitljive dijaloge, kakvi se danas gotovo više ne prave - kako smo rekli negde gore na istoj ovoj temi.

---

quote:

---

Originally posted by Poli

Ali cekam da klincu predstavim Bilo nekada na Divljem Zapadu.

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

quote:

---

Originally posted by ridiculus


Međutim, ono što mogu da kažem je: Herrmann. Jedan od najboljih saundtrekova u istoriji filma. Ne, kao što neki generalno misle o "muzičkoj podlozi", da se ova prosto uklapa u film i njegov ritam i stvara ili doprinosi atmosferi, već nam daje informacije koje vizuelno ne postoje. Dakle, neraskidiv sastojak filma.

Da li je to dovoljno? - pa, verovatno nije, ali svakako doprinosi.

---

Muzika u Vertigu? Zaboravio sam da je uopće bila prisutna. Očito sam već tu propustio dio informacija.

---

quote:

---

Originally posted by ridiculus

quote:

---

Originally posted by Poli

Ali cekam da klincu predstavim Bilo nekada na Divljem Zapadu.

---

Taj film sam pogledao toliko puta da je postao deo mene. Jedan od omiljenih.

---

quote:

---

Originally posted by ridiculus


Možda je to dokaz koliko ta muzika deluje podsvesno? Tu su lajtmotivi, tu je atonalnost na određenim mestima - ništa od toga nije slučajno.

---

quote:

---

Originally posted by ridiculus

Najbolji dokaz bi bio kada bismo mogli da ugasimo muziku tokom gledanja filma (ali ne i zvuk), pa da uporedimo iskustva.

---

quote:

---

Originally posted by don_draper

French Dispatch

Najnoviji uradak Wesa Andersona ima sve sastojke koji krase njegove prijasnje filmove. Film nema nekakvu konkretnu radnju nego je hommage novinarstvu i kreativnom stvaralastvu kroz nekoliko nepovezanih prica/reportaza u tipicnom Andersonovom otkacenom i vrtoglavom tonu. Takva struktura nazalost ogranicava talent ovog redatelja i ne nudi cjeloviti uzitak kao primjerice Grand Budapest Hotel.
Takoder, pripovjedanje, dijalozi i voiceoveri su ovdje izuzetno brzi, dinamicni i nakiceni bogatim jezicnim izrazima te su ponekad teski i zamorni za pratiti sto donekle otezava gledanje. Ni brze izmjene francuskog i engleskog nisu pomogle.
Veliki adut je glumacka postava koja je prepuna poznatih i talentiranih imena koje su ovo iznijeli sasvim dobro.
Film ima nekih predivnih i genijalnih momenata i zapanjujuca je masta. Meni se osobno posebno svidio i hommage stripovskoj umjetnosti. Narativni izricaj i prekrcanost i prenakicenost scenarija su mi nekako uskratili uzivanje u filmu i osjecam da ce mi trebati jos jedno gledanje da ga uistinu shvatim i stvorim neku cvrscu percepciju.
Za fanove Andersona preporuka, ali oprezno s ocekivanjima jer je i za njegove pojmove ovo dosta drukcije i odvaznije. Ostalima, ovisno o tome sto zele od filma, ali ovo svakako nije nesto klasicno i privlacno siroj publici.

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

@goingx2
Memento crno-bijeli? Ja ga pamtim u boji.

---

quote:

---

Originally posted by swamp thing


Na "drugarice" sam i mislio

---

quote:

---

Originally posted by going going

E posto sam u decembru odgledao dolar trilogiju, odlucio sam da u subotu (juce) posle mesec dana nastavim tradiciju gledanja Leoneovih filmova subotom. Na red je dosao Once Upon a time in the West.
Nakon kojeg sam pogledao 3 dvd dodatka koji su mi, moram priznati, mnogo pomogli da uvidim genijalnost ovog filma. Sva tri dodatka se mogu naci na jutjubu i nazivi su im An Opera of Violence, The Wages of Sin, Something to Do with Death. Preporucujem svima da pogledaju.

Kao sto su i istakli u tim dokumentarnim dodacima, nakon The Good, the Bad and the Ugly Leone je mislio da je rekao sve sto je mogao da kaze kroz vestenre i zeleo je da Once Upon a Time in America koji je snimio tek 15ak godina kasnije.
Medjutim United Artists su zeleli jos jedan western i Leone je pristao zbog velikog budzeta i mogucnosti da u njemu glumi Henry Fonda kojeg je Leone obozavao da gleda kao dete.

I kao sto kazu u dokumentarcu, Leone nije vise imao sta da isprica kroz vestern zanr, ali je imao svasta da kaze o vesternu.

Po prvi put je zena glavni lik u filmu i oko nje se vrti prica, a da ona nije madona ili kurva. Doduse, jeste kurva, ali sa zlantim srcem. Klaudija Kardinale sa svojim krupnim smedjim ocima i bujnim poprsjem pleni paznju u svakom kadru filma u kojem je. Zatim je tu Henry Fonda kao decoubica i brutalni, nemilosrdni negativac, sto je u tadasnje vreme bilo ekvivalent tome da Tom Henks danas zaigra u nekom slasheru gde ubija decu i sece glave. Dakle potpuni sok za publiku. Charles Bronson kao misteriozni Harmonikas, uloga koja je vidi se trebalo da ide Istvudu i kao da je pisana za njegovog lika iz Dolar trilogije, ali bolje sto nije, jer Bronson ocima uspeva da prikaze takvu setu i melanholiju, koju mislim da Istvud ne bi mogao da izvede, pogotovo zato sto je tri puta zaredom glumio istog lika u Leoneovom filmu. Mada ko zna, kad je Li Van Klif uspeo da se pretvori iz dobrodusnog pukovnika Mortimera u zlocinackog Angel Eyes, mozda bi i Istvud uspeo. U svakom slucaju meni se Bronson jako svideo u ovoj ulozi.

I tu je Jason Robards u ulozi Cheyennea. Cini mi se da se on nekako uvek zaboravlja ili biva zasenjen Fordom i Bronsonom, a meni se upravo Cheyenne najvise svideo i dojmio kao lik. Kao sto je Tuco bio emotivni oslonac u Dobar, los, zao, tako je u Bilo jednom na Divljem Zapadu to je Cheyenne. Jako interesantan lik kog odlicno utelovljuje Robards sa svojim baritonskim na momente hrapavim glasom. Dijalozi izmedju njega i Jill su puni hemije i neke potisnute erotike, i bas sam mislio da ce zavrsiti zajedno. Medjutim kao sto se kroz citav film Leone igra sa konvencijama western zanra (pogotovo u 15minutnoj uvodnoj sekvenci i sa kastingom i kostimima Forda i Bronsona) tako i ovde ne mozemo da dobijemo srecan kraj za Cheyenna. Nakon maestralne legendarne scene u kojoj se Harmonikas oprasta od Jill i ona mu kaze da se nada da se svratiti mozda jednog dana u Sweet Water a on odgovori Jednog dana... i izadje uz Morikoneovu maestralnu muziku. Tada sam mislio da ce Cheyenne ostati s njom. Medjutim, ne, i on se pridruzuje Harmonikasu i tu onda pomislih da ce njih dvojica zajedno odsetati u zalazak sunca, dve legende i mitske figure Zapda, medjutim i tu nas Leone povuce za nos i udari u srce, time sto saznamo da je Cheyenne smrtno ranjen u obracunu Mortonom. I on umire tu, na podu, ne herojskom epskom smrcu, nego vrlo tragicnom i realnom u prasini i prljavstini. Kraj vesterna, kraj jedne ere, kraj jedne mitologije, dok voz nailazi i donosi zeljnu i zednu buducnost koju ce Dzil napojiti vodom. Kraj filma. Stvarno remek delo. Iako su mi mozda srcu drazi i blizi Istvudovi dolar filmovi, Bilo jednom na Divljem Zapadu je neosporno remek delo.

Takodje bih izdvojio jos jednu scenu koja me je fascinirala a to je scena dolaska Jil u grad, kada kamera iz jednog neprekidnog pokreta prati nju kako ulazi u zgradu zeleznicke stanice, zatim nastavlja da se pomera kamera do prozora gde vidimo nju kako razgovara s nekim kondukterom i onda se kamera penje uz istovremeno ,,podizanje" Morikoneove muzike iznad zgrade stanice da bismo videli celi grad, Divlji zapad, i Jil koja odlucno koraca u njega. Genijalno.


Istakao bih i simpatican citat koji sam pronasao scenariste filma Sergia Donatija (a pricu za film i tritment su zajedno radili Dario Ardjento, Bernardo Bertoluci i Leone, kakva ekipa!). Kaze Donati:
What is film? In the first act, you hang a man up in a tree. In the second act, you throw stones at him. In the third act, he falls down. If he is alive, it is a comedy. If he is dead, it is a drama.
— Sergio Donati, From an interview


Ostaje mi da pogledam jos Duck, You Sucker! (iako se meni licno vise svidja drugi naziv za taj film Once Upon a Time... The Revolution) i nakon toga Once Upon a Time in America...

A do tada Farewell to Cheyenne!

---