Govor oca poglavice plemena "Probuseni nosevi" Dzozefa na samrtnom odru: "Sine,eto moje staro telo se vraca u majku zemlju,ali ce moj duh uskoro videti Poglavicu svetih dusa. Slusaj me pazljivo i zapamti svaku moju rec. Kada mene vise ne bude,a to ce biti jos danas,nemoj ni za trenutak da zaboravis svoju domovinu. Ne zaboravi da si ti sada poglavica svog naroda i da on od tebe ocekuje i trazi da ga vodis kako treba. No,ne zaboravi nesto jos vaznije: da tvoj otac nikada nije hteo da proda svoju zemlju. Oglusi se o svaki zahtev bledolikih da potpises s njima bilo kakav ugovor kojim bi se odrekao zemlje svog naroda. Proci ce samo malo godina,a belih ljudi ce biti svuda oko nas. Njihove oci ce lakomo gledati na nasu zemlju,ali im ti neces dopustiti da je se domognu. Zapamti do same smrti reci koje je izrekao tvoj otac na samrti: ne daj belcima zemlju svog naroda,nasih predaka. U ovoj zemlji ce biti zakopano telo tvog mrtvog oca i nemoj nikada prodati njegove kosti."
trivia: Venezuelski predsednik Hugo Chavez ovih je dana predložio promenu imena največih slapova u Venezueli - poznatih pod imenom "Angel Falls" - u originalno indijansko ime: Kerepakupai-Meru. (STA: 21.12.2009)
Jezik znakova severnoamerickih indijanaca jedan je od najrazijenijih i najzanimljivijih sistema neverbalne komunikacije. Po recima Vilijema Tomkinsa, autora knjige Indian sign language, postoji nesto u vezi sa ovim jezikom sto pobudjuje posebno osecanje:"To je verovatno prvi americki jezik. To je prvi i jedini univerzalni americki jezik. On poseduje lepotu i slikovitost kakvu malo jezika poseduje...
Radi se o jednoj od onih pojava koje kulturu prerijskih Indijanaca cine tako osobenom i fascinantnom. Ovakav nacin sporazumevanja bio je, doduse, poznat i drugim narodima, ali, kako kaze Robin Mej, nijedan se njime nije tako uspesno sluzio kao Indijanci iz prerija. Kao kada je rec i o njihovoj vestini lova, jahanja, ratovanja, citanja tragova i uopste snalazenja i prezivljavanja u prirodi, i jezik znakova je svedocanstvo inteligencije ovih naroda, sazrele u specificnim istorijskim uslovima. U vezi s tim, od znacaja je da je vrhunac razvoja ovog autenticnog proizvoda starosedelacke kulture bio ostvaren zahvaljujuci uticajima Evropljana odnosno dvema stvarima koje su oni doneli: konjima i vatrenom oruzju. Kao sto je poznato, pojava konja, potomaka onih koje su u 16. veku doveli Spanci, izazvala je dramaticne promene u nacinu zivota ravnicarskih Indijanaca tokom 18. veka. Neka, do tada sedelacka, zemljoradnicka plemena, poput Cajena i Arapahoa, postaju lovci na bizone i ratnici konjanici, stalno u pokretu. Kontakti medju plemenima koja su sa razlicitih strana stigla u prerije, i koja su do tada imala malo toga zajednickog, postaju intenzivniji. Nastaje jedna nova kultura koja u znatnoj meri objedinjuje plemena koja su govorila razlicitim jezicima. Jezik znakova postaje jedno od obelezja ove univerzalne kulture prerija, a njegov poseban znacaj bio je u tome sto je upravo preko njega postalo moguce prenosenje uticaja medju plemenima. Sa druge strane, trgovina krznom koja je starosedeocima obezbedjivala puske i druge evropske proizvode o koje su oni brzo postali zavisni, takodje je podstakla intenzivniju upotrebu ovog jezika. Ovoga puta, prvenstveno radi sporazumevanja sa francuskim trgovcima. Ipak, pogresno bi bilo zanemariti znacaj koji je jezik znakova imao i u ranijim periodima, sto potvrdjuju i dokumenti spanskih osvajaca koji su izvestavali o njegovoj uspesnoj upotrebi. Ono sto se ovde javlja kao posebna zanimljivost jeste lakoca komunikacije i brzina savladavanja ovog jezika od strane Evropljana kojima je on, do tada bio nepoznat. Jezik znakova nametao se kao najprirodniji i najuspesniji nacin sporazumevanja kad god bi verbalna komunikacija bila nemoguca. Za razliku od navedenih uticaja na ovaj jezik, kasniji su, kao sto se moze i pretpostaviti nili fatalni. Dok je, prema istrazivanjima iz 1885. godine, preko 110.000 Indijanaca u Sjedinjenim Drzavama upotrebljavalo ovaj jezik, u dvadesetom veku je broj njegovih poznavalaca drasticno opao. Indijanski jezik znakova jedva je preziveo posledice asimilacije. Ipak, preziveo je, mada vise u jednoj simbolicnoj formi nego kao egzistencijalna potreba (izuzetak je njegova upotreba kod gluvonemih). Medju savremenim Indijancima interesovanje za ovaj jezik javlja se prvenstveno u kontekstu obnove njihove kulturne bastine, bas poput ucenja usmenih jezika i obicaja koji su takodje u znatnoj meri zaboravljeni. Za njih je to vazno, a sve u cilju ocuvanja sopstvenog identiteta kao naroda. Svakako je vredno poemna da se i izvan indijanskih rezervata, svojevremno javljalo interesovanje za obnovu prakticne upotrebe ovog jezika. Kada je Tomkins objavio svoju knjigu 1931. godine, Robert Pauel (Robert Baden Powell), osnivac Skauta sveta, izrazio je nadu da ce indijanski jezik znakova zaziveti kao zajednicki jezik za izvidjace razlicitih zemalja. Danas se ovom jeziku posvecuje paznja, kako u sklopu izucavanja kulturne bastine severnoamerickih indijnaca, tako i prilikom izucavanja jezika znakova uopste, njihove specificne prirode, porekla i odnosa sa usmenim jezikom. Iz ovih istrazivanja ponikla je jedna znacajna teorija: da je jezik znakova mozda stariji od govora, sto je suprotno opste prihvacenom shvatanju da bez usmenog jezika misao nije bila nemoguca – "Covek kao misleno bice radja se tek sa govorom". Sto se veze sa drugim neverbalnim jezicima tice, univerzalni "govor prerija" najcesce se uporedjuje sa jezikom gluvonemih. Bliskost ova dva jezika potvrdjuje i sasvim razumljiva cinjenica da su gluvoneme osobe medju Indijnacima oduvek bile najveci strcnjaci u znakovnom govoru, a pokazale su se kao njegovi cuvari sve do danas. Tako je i Tomkinsu, u njegovom radu na pomenutoj knjizi, od posebne pomoci bio jedan gluvonemi indijanski vajar iz plemena Crna Stopala. Jednu ociglednu razliku izmedju ovih jezika lako ce zapaziti i laik. Dok jezik gluvonemih ukljucuje bogatu upotrebu facijalnih izraza, u indijanskom jeziku to je prava retkost. Ipak, evo i zanimljivog primera kako razlika u predstavljanju jednog pojma u ova dva jezika moze simbolicno da nagovestava razliku izmedju savremenog sveta i primitivnih kultura: pojam misliti, odnosno razumeti, gluvoneme osobe predstavljaju pokazujuci na celo a Indijanci pokazujuci na srce.
Vjerovanja i mitovi sjevernoameričkih Indijanaca nastali su i razvili se na ogromnom i prirodno vrlo raznolikom području, unutar velikog broja etničkih zajednica; barem 236 poznatih, koje govore na najmanje 134 različita jezika i nariječja. Vjerovanje i mitologija pojedinih skupina najčešće se razlikuju od ostalih i u uskoj su vezi s prirodnim obilježjima kraja u kojem zajednica obitava, što je, opet, uvjetovalo i njezin način života. Iako među različitim narodima postoje i očigledne sličnosti - posljedica zajedničke kulturne i jezične tradicije ili preuzimanja, opći dojam je raznolikost.
Opću podjelu indijanskih plemena prema regijama na one u istočnim šumama, u velikim nizinama, na jugozapadu, na zapadu te na sjeverozapadnoj obali, slijedi i podjela vjerovanja i mitoloških priča.
ISTOČNE ŠUME
To je područje što se pružalo od Labradora i Hudsonovog zaljeva na sjeveru do Meksičkog zaljeva na jugu, a prema zapadu približno do Mississippija. U nekim su krajevima neka plemena bila udružena u svojevrsne 'konfederacije', kao što je bio Irokeški savez na sjeveru i savez Creeka na jugu . Sva plemena istočnog dijela šumskog pojasa vjeruju u vrhovno božanstvo, koje se ponekad na engleskom naziva Velikim Duhom. Ono je stvorilo svijet i sav život. Veliki Duh je nematerijalan i nevidljiv, nalazi se izvan osjetilnog svijeta i nije određena osoba o kojoj bi se pričale priče. Ponegdje ga nazivaju Mannitou. Svijet većine tamošnjih plemena čini nebo, sa četiri do dvanaest slojeva. U najgornjem sloju obitava Veliki Duh. Ljudima su bliži Sunce, Četiri vjetra i Majka Zemlja i njima se obično obraća pri pušenju svete lule ili lule mira. Plemena istočnog dijela šumskog pojasa svijet često nazivaju 'taj otok', a govornici skupine Algonkin, kao i irokeška plemena, drže svijet pločom koja počiva na leđima goleme kornjače. Nebo je krov ljudskog svijeta i ujedno podnožje najdonjeg sloja Neba. Razina koji počiva neposredno iznad zemlje boravište je Grom-ptica. To su ogromne ptice s ljudskim licem, čiji je lepet krila grom, a bljesak očiju munja. Strahovito su snažne i gdjekad znaju ubiti ljude i uništiti im ljetinu, no uglavnom su dobronamjerne jer donose kišu potrebnu nasadima i ispaši životinja koje ljudi love. Posvećene su im neke svečanosti među kojima je najpoznatiji ratni ples irokeških i Shawnee plemena, te nekih drugih skupina koja ga i danas izvode kao obred kojim nadziru vrijeme. Sve ptice drže se službenicima ili pomagačima Grom-ptica i glasnicima između čovjeka i nebeskih sila.zbog toga je ptičje perje, a osobito orlovo koji leti na najvećoj visini, tako važan ukras pri obredima.
Moćna božanstva žive i pod zemljom te pod površinom rijeka i jezera. Neka od njih su 'podvodni' odraz kopnenih bića, kao što su npr. podvodni vuk ili podvodni medvjed. Poput višeslojnog Neba, i podvodno-podzemni svijet također je višeslojan. najdublje borave najmoćnija božanstva - Podvodne pantere ili Divovske rogate zmije. Sva podvodna bića njihovi su glasnici i podanici. Ova su božanstva često zloćudna, pa je tako smrt utapanjem posljedica njihove proždrljivosti, no ona su i izvor velike mudrosti i iscjeliteljske moći, osobito pri liječenju biljem koje raste iz tla pa tako dobiva snagu od donjih sila. Grom-ptice su u stalnoj borbi s podvodnim božanstvima, no unatoč tome oni se međusobno nadopunjuju i nužni su u poretku svijeta, pa i sam čovjek dijeli osobine jednih i drugih. Velike oluje, potresi, poplave i razne druge prirodne nedaće posljedica su tih borbi. Manja božanstva Indijanaca istočnog šumskog pojasa duhovni su prauzori raznih životinja i biljaka. Osobito su značajni duhovi jelena, bizona, medvjeda, dabra, podvodnog vuka, kornjače, ribe i zmije. Albino životinje 'poglavice' su svoje vrste i moćni izvor goleme snage za osobu koju bi 'posvetile'. Među biljkama najvažniji su kukuruz i duhan, iako svaka biljna vrsta - kao i životinjska - ima svoj duhovni prauzor.
U glavnom algonkinskom mitskom ciklusu središnji lik je Nanabush - Veliki zec, poznat i pod imenima manabozho, Wisaaka i Glooscap.On je utjelovljenje životne energije i izumitelj ili pronalazač mnogih stvari korisnih ljudima. Ponekad priče o njemu govore kao o junaku, no češće je grešan antijunak, ne baš dobrog karaktera, u stalnoj potreazi za hranom. Blisko je povezan sa svojom bakom Nokomis - Zemljom - i s mlađim bratom Chibiabosom, vukom, koji se pojavljuju u uglavnim pričama ovog ciklusa.
Ej, sutra u 21h na B92 info kanalu ima neki dokumentarac o nekom liku iz Srbije sto je sad poglavica nekih indijanaca.. Sad cuh na blic samo pa nisam najbolje razumeo o cemu se radi... Eto vam neki info, ako vec niste znali...
Ej, sutra u 21h na B92 info kanalu ima neki dokumentarac o nekom liku iz Srbije sto je sad poglavica nekih indijanaca.. Sad cuh na blic samo pa nisam najbolje razumeo o cemu se radi... Eto vam neki info, ako vec niste znali...
Da da ima kad sam cuo nisam mogao da verujem,ko ima info neka gleda a ja cu da placem.
Ni živih se nisam boja, dok su bili za užasa, a nekmoli mrtvih pasa.
Sad bas slusam muziku iz ovog filma. "Dead man" kultni film Dzima Dzarmusa. Sigurno ste vec svi gledali.
Woah, zanima me koliko ovaj film ima kredibiliteta kod nas indijanaca Meni je >He who speak loud say nothing< jedan od najdrazih indijanaca iz sveta filma.
Indijanci
Posted - 22/12/2009 : 13:47:44
Meni je >He who speak loud say nothing< jedan od najdrazih indijanaca iz sveta filma.