Koja je verzija hrvatski album, evropska ili američka, originalna ili cenzurirana?
Prelistao sam danas album i piše u impresumu da su prava za originalno izdanje iz 1996. godine osigurana preko izdavačke kuće Les Humanoides Associes. Znači, europska verzija.
A u kojoj mjeri je američka verzija bila cenzurirana?
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Ljepe naslovnice...Manari je bilo bolje da se držao samo crtanja naslovnica i ilistracija,jer za mene njegova djela ne vrijede "pišljiva boba"! Čovjek u svoje stripove unosi hrpu svojih bolesnih sexualnih fantazija,a pri tome mu uopće nije bitna priča. Dakle,samo to...čovjek ima svoje bolesne sexualne fantazije i bitno mu je da ih utrpa u strip,a radnja stripa je u drugom planu. Dakako,jedino mogu priznati da neka određena stranica iz nekog Manarinog stripa može biti fenomenalna kao zasebna cjelina,ali u cjelosti,Manarini stripovi su i za mene najobičnije smeće i dosada,ne samo "Guisepe Bergman" kako je King na prethodnim topicima rekao,već svi po redu što mi je od Manare došlo u ruke...
Ne znam koliko su normalne ove Manarine...Guisepe Bergman vidio da onoj muž spava na straži pa krenuo da malo "umoči",a tamo u redu čeka cijeli vod od četrdesetak vojnika...ta ista ženska koja je očito Manarina žena iz snova hvata ono prase za spolovilo,a u njegovim "pričama" ima i ostalih životinja počev od magaraca,ima raznoraznih orgija,incest također prisutan...čovjek je bolestan,to nije strip,to nije umjetnost...to je najobičnija pornjava u strip pakiranju!
Stigla mi je knjiga Sublimer le réel. Mislim da je ovo jedan od najboljih artbookova nekog strip autora koji sam video. Kvalitet štampe je perfektan! Sve se vidi kako treba. Papir nije mat, ali nije ni previše sjajan. Dokaz za to je što sam vrlo lako slikao stranice, nije bilo odbljeska. Knjiga je ogromna i obimna (512 strana). Prosto ne mogu da verujem da je ovo retrospektiva pedesetogodišnje karijere. Kao da je juče bilo kada sam, početkom 80-tih, u grčkom strip magazinu Babel, prvi put video njegove radove. Bio je to šok. Da ne pričam da je u istom broju bio i Bilal. Dragi Mauriljo, toliko puta sam mu zamerao skretanje u pornografiju i traćenje bogomdanog talenta, mislim da je red da tu priču zauvek stavim ad acta. Ostavio je za sobom mnogo remek-dela, i previše za jedan život. A kada sam video uveličane kadrove Bordžija i Karavađa, zanemeo sam. Sad hoću i njih da nabavim, iako sam sa Manarom kao "raskrstio" još sredinom osamdesetih. Svašta ovde ima: table iz nepoznatih kratkih stripovi iz 70-tih, gomila neobjavljenih radova iz prošle i pretprošle godine, Pratovo pismo, Felinijeve karikature na kojima je crtao Manaru, razne ilustracije, vrlo malo kadrova iz samih stripova (ako su prisutni, onda su u "drugom" obliku: uveličanje, prva verzija, originalna tabla), radovi vezani za film... Prekjuče, kada sam uzeo knjigu, nisam je ispustio puna dva sata. Sada se spremam da obrnem još jedan krug.
Upravo sam završio Dane gneva, a HP i Đuzepe Bergman sam pročitao pre koji mesec, i stvarno ne znam šta da mislim. Ono što Manara radi sa Bergmanom u prva dva albuma je totalno ludo, scenario se topi u sekundi i sama priča više nije priča, nego je priča o priči. Da budem malo jasniji nekome ko ovo čita, koncept u Bergmanu se ogleda tako što su svi likovi u stripu prikazani kao glumci koji glume glavnu radnju stripa, i čitalac prati i glavnu radnju i "proces snimanja" stripa, što je sve dosta uvrnuto i nimalo jednostavno za praćenje. Glumci pričaju i sa čitaocima i sa Manarom i sa glavnim scenaristom, itd. Potpuna konfuzija šta se događa, pogotovo u prvom albumu (Dani dneva su mnogo bolji u tom pogledu). Sama radnja je dosta zbunjujuća (ako je uopšte i bitna), tu je i Afrika i Kenija i Hugo Prat (ovde pod inicijalima H.P.) i majmun koji nešto govori i Dvorac sa kletvom i pank bend Kruške, i zilion sporednih i vrlo upečatljivih likova (npr. golem sazdan od ljudskih zadnjica koji smrdi) koji ne predstavljaju deo velike slagalice, naprotiv - svi su delovi slagalice koja se nikako ne može složiti. Stvarno ne znam šta da mislim... jasno mi je Manara ovim eksperimentom pravi određenu dekonstrukciju stripa, njegovog stvaranja, značaja i poimanja, i to je sve ok, ali sam u nedoumici koliko ovaj eksperiment dobro komunicira sa čitaocem i prenosi ideju. Sutra krećem sa trećim delom (Sanjarija, možda), očekujem jednako veliki zbunj u nastavku.
Indijske pustolovine Đuzepe Bergmana su po mom skromnom mišljenju, najbolji od prva tri dela Bergmana. Deluje da je Manara utemeljio koncept u prva dva albuma, te se u trećem donekle opustio i dozvolio priči da poprimi jasnije konture i scenario. Naravno, i dalje smo u polju fantazije i nadnaravnog, ali su okviri u kojima se sve to događa pojmljivi i razumni, pogotovo u usporedbi sa prethodnim pričama. Takođe, kroz ceo strip se provlači izvesni latentni seksualni naboj, Manara to radi sa ukusom i obzirom, i ti trenuci i kadrovi su njegov tour de force u kojima vredi uživati.
Bilo bi lepo videti ova dela u raskošnijem integralu gde bi Manarin crtež mogao da dođe do izražaja, a i preostale epizode Bergmana bi mogle biti zanimljive. No vrlo je jasno da ove hipi pustolovine nemaju brojnu publiku i izdavači bi ovo mogli objaviti pre kao hir nego li kao mudar poslovni potez.
Imam tog Bergmana u onom starom piratskom izdanju i poprilično mi se sviđa. Čitao sam ga u danima kad sam stripove čitao više puta. Prvo čitanje me nije oduševilo bio sam zbunjen stripom ali sam mu se dosta vraćao da uživam u crtežu, dobrim kokama, pošalicama, erotici... lijep strip, vrijedan kolekcije.
E, još da prisnažim - prva dva dijela su eksperimentalniji, treći, Indijske pustolovine je konvencionalniji kako pričom, tako i crtežom. To je već onaj kasni Manarin crtež sa ženama što se prče. I taj mi je dobar, ali drugi album crtežom baš rastura. U njemu Manara mijenja stilove ka E.T. pjevačice i tu se vidi kakav je to velemajstor.
Naletio sam u jednoj grupi na ovaj crtež za koji kažu da je Manarin. meni ničim ne liči na Manaru. Više na Giardina... Dobro, ja i nisam njegov fan i smatram da van GB nema zanimljivih radova. A crtački se baš, baš dosadno ponavlja.