Po ure san upa na prijenos s Prokurativa, s večeri Splitskog festivala posvećenoj Momčilu Popadiću. I tih se po ure jako lipo vratija u ditinjstvo i tinejdžerske godine, kad smo svi iščekivali Splitski festival, gledali sve večeri (pa i Ustanak i more ), kad je nastup na festivalu nešto značija i kad su se pisme pivale baren čitavu godinu, a jako puno ih je ušlo i u antologije. Popini stihovi najviše u obradama Runjića i Dujmića, ali i ostalih, i hrpa izvrsnih bezvremenskih pisama.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...