| Author |
 Topic  |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
 Posted - 29/12/2010 : 00:41:04
|
quote:
Originally posted by paro
Jesenjin- 3 boda
Ujević- 2 boda
Jim Morrison- 1 bod 
ujević bude pobijedio bez konkurencije  |
"Nothing lasts forever." |
 |
|
|
azra x.
Junior Member
Serbia
492 Posts
Member since 18/09/2010 |
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 29/12/2010 : 22:49:46
|
Danas čitamo:DOBRIŠA CESARIĆ
Kolaž internetskih tekstova o velikom hrvatskom pjesniku
Prije svega:VAGONAŠI
VAGONASI
Mi stanujemo u vagonu
Sto nije nikada na putu.
U jednom kutu nam je krevet,
A kuhinja u drugom kutu.
Tu svaki vagon dimnjak ima,
Zeljezni, nahereni, tuzni.
U ovom kraju starezi i dima
Najljepsi dan poruzni.
A nasa ulica je duga,
Duga,
I cudno ima ime:
Napustena pruga.
Sve kuce brojeve imadu,
Pa ima ga i nasa, boze moj.
Al nema tako velikog u gradu
Ko nas bijeli zeljeznicki broj.
I vrt imade nasa kuca
Ukraj pruge drac,
Da igrajuc se u njem djeca
Zaborave na glad i plac.
U nedjelju kad stane rad,
Eh, onda bijeda pije, pije;
Zapjeva neko hrapavim glasom,
A neko zenu bije.
Alkohol ubija znamo, o znamo,
Znamo da alkohol skodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.
Sada je ljeto veliko, zlatno.
Odose bogatasi iz grada
Da traze odmora po svijetu,
Al mi smo tu, mi roblje rada.
I nase oci dalje gasnu,
I znoje se u radu dlanovi;
Umjesto nas putovahu svijetom
Nasi stanovi.
Nedjelja. Tuzno. Znamo, o znamo,
Znamo da alkohol skodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Dobriša Cesarić (Slavonska Požega, 10. siječnja 1902. - Zagreb, 18. prosinca 1980.) hrvatski pjesnik.
Dobriša Cesarić je rođen u Slavonskoj Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i četiri niža razreda gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata dolazi 1912. godine u Zagreb gdje završava gimnaziju, a poslije mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.
Kratko vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu, a zatim dugo godina kao knjižničar u Higijenskom zavodu, da bi poslije Drugog svjetskog rata radio kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine. Bio je član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti.
Književna karijera
U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916.godine pjesmom "I ja ljubim". Prvu zbirku pjesama "Lirika" objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim književnim časopisima - Književnoj republici, Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj reviji...- objavljuje književne prikaze, prevodi sa njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika. Objavio je sljedeće knjige: Lirika, Spasena svijetla; Izabrani stihovi; Pjesme; Knjiga prepjeva; Osvijetljeni put; Goli časovi; Izabrane pjesme, a izašla mu je i zbirka prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga prepjeva. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva.
Stil
Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.
Na kraju, treba reći i o još jednoj sadržajnoj osobini koja je prisutna u lirici ovog pjesnika, a koja se čini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prošlog stoljeća na našim prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokušaji da se ponovo oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristično je da se ovakve ideje obično pojavljuju u pjesnikovim motivima predvečerja i noći - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje večeri..).
A ipak... Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Za više od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i riječi" ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma Sakriveni bol pjesma o njemu samom.
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama
Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
I na kraju...
Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 29/12/2010 : 22:51:08
|
| Ehm, mogli bi i Vi napisati nešto o Vašem omiljenom pjesniku... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
Edited by - mladjo on 29/12/2010 22:51:31 |
|
|
|
Barker
Advanced Member
Fyro Macedonia
4613 Posts
Member since 10/10/2003 |
Posted - 30/12/2010 : 12:25:37
|
ovo iznad (cesaric) mi se uopste ne dopada.
mozda bi trebao pronjuskati malo po mk poeziji, petre andreevski napr. |
Bistro i duboko nebo utociste pruza! |
|
|
|
azra x.
Junior Member
Serbia
492 Posts
Member since 18/09/2010 |
Posted - 30/12/2010 : 16:20:18
|
Branko Miljkovic
Rodjen je u Nisu 1934. Godine 1953. se preselio u Beograd, gde pocinje da pise pesme i da se bori za njihovo objavljivanje. Njegove pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevodenjem ruskih i francuskih pesnika. Dobio je Oktobarsku nagradu Beograda 1960. za zbirku "Vatra i nista". Krajem 1960. se preselio u Zagreb. Umro je tragicno 1961.godine.
ZBIRKE PESAMA
* Uzalud je budim (1957)
* Smrcu protiv smrti (1959)
* Poreklo nade (1960)
* Vatra i nista (1960)
* Krv koja svetli (1961)
Poeziju ce svi pisati
San je davna i zaboravljena istina
koju vise niko ne ume da proveri
sada tudjina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lazno kretanje je najbrze
sada pevaju mudrost i ptice moje zapustene bolesti
cvet izmedu pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prezive ljubav
i ljubavnici koji vracaju vreme unazad
vrt cije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga
ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajace sunce
i nece biti u ljudskom govoru takvih reci
kojih ce se pesma odreci
poeziju ce svi pisati
istina ce prisustvovati u svim recima
na mestima gde je pesma najlepsa
onaj koji je prvi zapevao povuci ce se
prepustajuci pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao buducih poetika:
jedan nesrecan covek ne moze biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
KO NE UME DA SLUSA PESMU SLUSACE OLUJU
ali:
HOCE LI SLOBODA UMETI DA PEVA
KAO STO SU SUZNJI PEVALI O NJOJ
Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog između prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove
ovde
zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
budim je zbog ove naše planete koja će možda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između
dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog
drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati
pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me
nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znaš da voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice
u pesku
PESMA ZA MOJ 27. RODJENDAN
Vise mi nisu potrebne reci treba mi vreme
Vreme je da sunce kaze koliko je sati
Vreme je da cvet progovori a usta zaneme
Ko lose zivi zar moze jasno zapevati!
Verovao sam u san i u nepogodu
U dve noci bio zaljubljen nocu
Dok jug i sever u istome plodu
Sazrevaju i cvokocu.
Sanjajuci ja sam sve praznike prespavao!
I grom je pripitomljen pevao u staklu.
Ne rekoh li: vatru vrati na mesto pravo
A poljupcu je mesto u paklu.
I hlebovi se pod zemljom skoluju
Ja bih se zeleo na strani zla tuci
Pa ipak po milosti istorije
Povracajuci i ja cu u raj uci.
Za prijatelje proglasio sam hulje
Zaljubljene u sve sto peva i skodi.
Dok mi zvezde kolena ne nazulje
Molicu se poboznoj vodi.
http://blog.b92.net/arhiva/node/4294.html - blog "Kraj urezan iznutra"
http://www.tvorac-grada.com/knjige/kosta/index.html?t=14 - knjiga Koste Dimitrijevica-Branko Miljkovic ubijeni pesnik
http://www.facebook.com/group.php?gid=117809424918254&v=app_2373072738&ref=ts#!/group.php?gid=117809424918254&v=wall -facebook grupa(made by me)
|
Is that a gun in your pocket or are you just happy to see me? o.o |
Edited by - azra x. on 30/12/2010 16:23:50 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 04/01/2011 : 23:56:13
|
Danas čitamo: BRANIMIR "JOHNNY" ŠTULIĆ
Kolaž internetskih tekstova o velikom hrvatskom pjevaču, skladatelju i pjesniku.
Rođen je u Skoplju gdje je službovao njegov otac, pukovnik JNA. Pet godina kasnije, njegova obitelj seli se prvo u Jastrebarsko, tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, a nešto kasnije u grad Zagreb. Jedan je od najznačajnijih protagonista ex jugoslavenskog rocka.
Životopis
Počeci
U vrijeme studiranja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Štulić počinje pjevati vlastite i tuđe pjesme prateći se na akustičnoj gitari, a potom osniva i prvu grupu, Balkan Sevdah Bend.
Sastavljena od danas nepoznatih(osim bubnjara Paola Sfeccija) svirača akustičnih instrumenta i jednako nepoznate pjevačice, grupa je svirala pjesme u rasponu od sevdalinki do Beatlesa, uključujući i Štulićeve pjesme.
U siječnju 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea, Štulić mijenja ime grupe u Azra. Izrazito konfliktan karakter utemeljitelja uzrokuje vrlo česte promjene postave - članovi Azre između ostalih su bili Jura Stublić, Marin Pelajić i Mladen Juričić, prije nego su se odvojili i osnovali Film.
Štulić iznenada odlazi u Parni valjak, no taj je nemoguć transfer potrajao tek dva tjedna. Zatim upoznaje bubnjara Haustora Borisa Leinera i neuspješno tragajući za basistom, snima u legendarnom studiju Janka Mlinarića–Trulog prvi singl s pjesmama Balkan i A šta da radim. Uz Leinera na bubnjevima, bas je svirao Zlatko Miksić - Fuma iz Parnog valjka, a producent je bio Husein Hasanefendić koji je odsvirao i solo gitaru.
Balkan, pjesma pod utjecajem sevdaha i američkog folka, napisana je još 1974. godine, no originalni će se tekst transformirati pod utjecajem punka i novog vala. Prvi koncert Pankrta u Zagrebu motivirat će posve oduševljenog Štulića da ošiša dugačku kosu i obrije bradu, te pjeva o promjeni stila u novoj verziji Balkana (Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte)
Prvi album
Trio je konačno formiran kad se Štuliću i Leineru pridružuje basist Mišo Hrnjak. Tijekom proljeća 1980. godine uvjeti za snimanje prvog albuma nisu bili najbolji; Mlinarićev je studio bio zauzet, a Hasanefendić koji je odlično producirao prvi singl, nalazio se na turneji s Parnim valjkom. Nestrpljivi Štulić ipak odlazi u studio Jadran filma i odabire za producenta zagrebačkog rock dinosaura Dragu Mlinareca.
Konačni rezultat bio je svjetlosnim godinama daleko od Štulićevih očekivanja, no publika nije nimalo marila za očite producentske promašaje. Posjetitelji brojnih Azrinih koncerata konačno su dobili vinilni zapis već dobro znanih pjesama, a mutan zvuk gitara i strastven Štulićev glas u dojmljivim tekstovima brzo su regrutirali vojsku novih fanova.
Sljedeći ulazak u studio 1980. godine završio je singlom Lijepe žene prolaze kroz grad. Hasanefendić je opet svirao solo gitaru i bio producent, a B stranu okupirao je neobičan instrumental Suzy F.– tri verzije teksta na kraju su odbačene, jer su prema Štulićevom mišljenju zvučale kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom.
Singl je najavio dvostruki album Sunčana strana ulice kojeg će kao i sve sljedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rock'n'roll atrakciju tog doba, a Štulića potvrditi kao neformalnog, ali silno utjecajnog glasnogovornika urbane omladine.
Na albumu, inače ojačanom izvrsnim puhačima, prije svega saksofonistom Miroslavom Sedakom–Benčićem, našao se kao kuriozitet i tekst kojeg nije potpisao Štulić – Pit i to je Amerika, pjesma je Mile Rupčića napisana za istoimenu monodramu.
Nakon jugoslavenske turneje što je potrajala do kasne jeseni 1981. godine, Azra u zagrebačkom klubu Kulušić svira sedam uzastopnih i rasprodanih koncerata, te snima trostruki živi album Ravno do dna.
Ne zaboravljajući frustrirajuću Mlinarčevu produkciju, Štulić na ovom albumu iznova objavljuje sve osim jedne pjesme s prve, te najuspješnije pjesme s druge ploče, dodajući mnoštvo još nesnimljenih pjesma, no vrlo dobro poznatih svim posjetiteljima Azrinih koncerata.
Perfekcionistički uvježban bend, euforično raspoložena publika i izvrsna dvorana razlog su zašto je Ravno do dna postao najuzbudljiviji dokument cjelokupnog zagrebačkog novog vala i album bez kojeg je nemoguće razumjeti značenje Azre u 80-im godinama 20. stoljeća.
Novi studijski album Filigranski pločnici izaći će tri mjeseca nakon objave Ravno do dna i brzo postati najtiražniji Azrin album. Slično prethodnoj studijskoj ploči ispunjen je nježnim ljubavnim pjesmama uz pomoć multiinstrumentaliste,pokojnog Miroslava Sedaka-Benčića, te oštrim, ponekad gnjevnim političkim komentarima.
Tko to tamo pjeva posvećena je Josipu Brozu, Gorki okus inspiriralo je hapšenje pjesnika Gojka Đoge i zabrana njegove zbirke pjesama Vunena vremena, dok je 68 ironična posveta propalim ljevičarima. Našlo se mjesta i za sprdanje s Jurom Stublićem (pjesma Roll over Jura), nekadašnjim pjevačem Azre. Primjetno je međutim kako je ranija beskompromisna otvorenost na Filigranskim pločnicima ponekad zamijenjena hermetičnijim stihovima.
Još jedan ulazak u studio donosi izvrstan singl s pjesmama E, pa što, Sloboda i Gluperde lutaju daleko, te označava završetak najuspješnijeg Azrinog razdoblja i kraj djelovanja grupe u originalnoj postavi.
Mišo Hrnjak napušta grupu i muziku, Boris Leiner odlazi u JNA, a Štulić u siječnju 1983. godine uz pomoć Srećka Antoniolija na bubnjevima snima album Kad fazani lete. Promjena stila ovdje je već sasvim vidljiva – teška gitarska grmljavina podloga je često sasvim nadrealnim slikama unutrašnjeg Štulićevog svijeta.
Sličan je pristup zadržan i na slijedećoj ploči Krivo srastanje, objavljenoj 1984. godine, uz sudjelovanje povratnika iz JNA Borisa Leinera. Iako će je kritika pokopati, a površna publika uglavnom neće shvatiti, album će strpljive slušatelje nagraditi s nekoliko izvrsnih pjesama koje lakoćom mogu biti uvrštene u vrhunac Štulićeva opusa.
Naslovna će pjesma proročki predvidjeti raspad Jugoslavije, No comment predstaviti Azru u čistom punk zdanju, klaustrofobični Flash uključiti vjerojatno najljepši Štulićev refren, a Klinček stoji pod oblokom biti prva i ujedno daleko najuspješnija Štulićeva obrada narodnih motiva.
Odlazak u Nizozemsku
Štulić potom seli u Nizozemsku i 1986. godine trostrukim albumom It Ain't Like In The Movies At All prepjevava svoje pjesme na engleski i neuspješno pokušava proboj na inozemno tržište.
Album Između krajnosti snima godinu dana kasnije Zagrebu s Leinerom, Juricom Pađenom na gitari i basistom Stephenom Kippom dovedenim iz Nizozemske. Obrade narodnih pjesama, prepjevi rock klasika i nešto manje zanimljivih novih radova nikako nisu bile dovoljne za pozitivnu ocjenu ploči koja će ostati upamćen tek po Bed roku, staroj pjesmi iz prvih dana Azre, te solidnoj Vaše veličanstvo.
Tokom 1987. godine Azra u istom sastavu odlazi na jugoslavensku turneju, a potom u zagrebačkom Domu sportova snima četverostruki živi album Zadovoljština s pedeset pjesama. Nešto kasnije Boris Leiner napušta Azru.
Samostalna karijera [uredi]
Štulić započinje samostalnu karijeru koja će započeti Balkanskom rapsodijom 1989. godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere.Zanimljivo izdanje kabaretskog stila i duhovitih tekstova,ali nedovoljno prihvaćeno.
Drugi album nazvan Balegari ne vjeruju sreći dosta je uspješniji. Snimljen 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili Jurica Pađen, Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će Usne vrele Višnje, obradu tradicionalne američke pjesme Lily of the West, zatim Leute moj Tome Bebića, te nekoliko originala - Voljela me nije nijedna, Meni se dušo od tebe ne rastaje, Big Bang i Nema problema.
Nasljednik je nazvan Sevdah za Paulu Horvat i objavljen tek 1995. godine, iako je sniman nekoliko godina ranije. Poput Balkanske rapsodije ne zaslužuje poseban osvrt, a gotovo jednak status pripada Analima gdje se doduše našla pristojna obrada pjesme Arsena Dedića Moderato Cantabile.
Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima Božanske Ilijade i Peloponeskog rata, a 1997. godine pod imenom Azre objavio je vrlo slab dvostruki album Blase, svoj posljednji studijski rad, najavljujući njime konačan završetak karijere.
Danas sa suprugom Josefine živi u nizozemskom gradiću Houten pokraj Utrechta. Izbjegava kontakt s javnošću, ne sudjeluje u filmu Sretno dijete o novom valu Igora Mirkovića i kaže da ga "Boli kurac za sve".
Diskografija
Parni valjak
* 1979. Gradske priče
* 1979. City Kids
* 1980. Vruće igre
Azra
* 1980. Azra (Jugoton)
* 1981. Sunčana strana ulice (Jugoton)
* 1982. Filigranski pločnici (Jugoton)
* 1982. Singl ploče 1979. - 1982. (Jugoton)
* 1983. Kad fazani lete (Jugoton)
* 1984. Krivo srastanje (Jugoton)
* 1986. It ain't Like In The Movies At All (Diskoton)
* 1987. Između krajnosti (Jugoton)
Uživo
* 1982. Ravno do dna (Jugoton)
* 1988. Zadovoljština (Jugoton)
Kompilacije
* 1987. Kao i jučer (Singl ploče 1983-1986) (Jugoton)
* 2007. The Ultimate Collection (Croatia records)
Singlovi
* 1979. Balkan / A šta da radim (Suzy)
* 1980. Lijepe žene prolaze kroz grad / Poziv na ples / Suzy F. (Jugoton)
* 1982. Đoni, budi dobar / Teško vrijeme (Jugoton)
* 1982. E pa što / Sloboda / Gluperde lutaju daleko (Jugoton)
* 1983. Nemir i strast / Doviđenja na vlaškom drumu (Jugoton)
* Klinček stoji pod oblokom / Flash
* Mon Ami / Duboko u tebi
* Sardisale Lešočkiot manastir / Mamica su štrukle pekli / I to se događa ponekad
Solo
* 1989. Balkanska rapsodija (Jugoton)
* 1990. Balegari ne vjeruju sreći (Jugoton)
* 1995. Sevdah za Paulu Horvat (Komuna)
* 1995. Anali (Komuna)
* 1997. Blase (Hi Fi Centar)
Knjige
* 2005. Smijurija u mjerama - autobiografija u petnaestercu (Vreme Beograd)
* 1984. Big bang
* Nemam više ni s kim a ni protiv koga
* 1987. Anonymous epygrams
* Fantom slobode (knjiga o Johnnyu i "Azri")
Balkan
Jednog dana nema me
da nikada ne dodjem
prijatelje koje znam
ne poznajem kad prodjem
Kao da me nikada
na svijetu nije bilo
kao da me njezino
tijelo nije htilo
Moja pjesma miruje
a furala bi furke
lijepe dekle moderne
ne padaju na zurke
Brijem bradu, brkove
da licim na pankrte
jos da imam fendera
vidio bi svirke
Ref. 2x
Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj
Mi smo ljudi cigani
sudbinom prokleti
uvijek neko oko nas
dodje pa nam prijeti
Ni bendovi nisu vise
kao sto su bili
i moj se amaterski
priprema da sviri
Uzas je moja furka
Smrdljivi grad zatvara podrume
smrdljivi grad zatvara ulice
smrdljivi grad je zadovoljan sobom
strukture ga dobro furaju
Kosijaneri trule u patikama
muda im zaprasuju ceste
guzice spustaju nisko do poda
kako se oni samo dobro furaju
Smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
za sljakere sto locu ko pesi
studenti bez diplome, zene bez ljepote
nezenje bez stana, putnici bez para
Ref.
Jeftina mjuza, teska cuga
lutrija je njihova furka
jeftina mjuza teska cuga
uzas je moja furka
Usne vrele visnje
Prijehavsi u Zagreb, zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele mocne ljubavi pomracile mi um
na usne vrele visnje, nagonile na blud
Razmazio sam dragu, dao sam joj sve
kad eno nje na drugome,
e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud
Rijec, dvije u hladu borova,
na kvarni vlaski ptih
razgovara sa bludnicom, i nije neki cin
no ono sto sam nacuo,
sledilo me svog
tek izdala me mala, draga srcu mom
Izgubio sam glavu, potegao noz
trg'o ga za kragnu, isjek'o ga skroz
vodjen slijepim bezumljem, sludio me bol
tek nije kuja zalud draga srcu mom
Rijesio da se branim,
da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju,
a nadu ni za tren
pa iako me proklela,
razorila mi dom
jos volim malu bestiju, dragu srcu mom |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 05/01/2011 : 00:12:18
|
Zaboravio sam napomenuti:
GLASANJE TRAJE DO 1.2. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Barker
Advanced Member
Fyro Macedonia
4613 Posts
Member since 10/10/2003 |
Posted - 05/01/2011 : 08:48:57
|
ma dzoni je majstorcina koja ponekad i podbaci :)
vecinu pesama bas volim, mali deo mi je skroz odvratan.
minijatura koja sledi je sa filigranskih plocnika i obozavam je:
NIJE OK
znaš
nije u redu
nacin
na koji iz mene
rade budalu
mogu da psujem u mraku
da navijam
za ono što misle da vrijedi
i dalje pazim na svoje ruke
u kaputu od crvene coje
nije važno
jos jedan dan
i izgubit ceš me zauvijek |
Bistro i duboko nebo utociste pruza! |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/01/2011 : 02:06:44
|
Danas čitamo: JIM MORRISON
Kolaž internetskih tekstova o velikom američkom glazbeniku i pjesniku
Životopis
Sin admirala SAD ratne mornarice George Stephena Morrisona i Clare Clark Morrison.
Kao dijete, 1947. svjedoči prometnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Smatrao je da su duše mrtvih indijanaca "uskočile u njegovu", te da su s njim ostale kroz život. To ga uvjerenje neće napustiti do smrti, čak u pjesmi "Peace Frog" s albuma "Morrison hotel" opisuje to iskustvo.
Završio je školu George Washington u Alexandriji (Virginia)u lipnju 1961. godine. Prema riječima njegova profesora književnosti, Jim je čitao mnogo više od svih kolega u razredu, a njegov ukus bio je do krajnjih granica ekscntričan i izvan konvencija, pa često ni sam spomenuti profesor nije znao za djela o kojima Jim govori. U kolovozu iste godine vojska prebacuje admirala i njegovu obitelj u južnu Kaliforniju. Jim Morrison je otišao živjeti kod bake i djeda u Clearwater (Florida) gdje je pohađao St. Petersburg Junior College. Kasnije se prebacio na državno sveučilište u Floridi koje je pohađao imeđu 1962.-1963. godine. U siječnju 1964. odlazi u južnu Kaliforniju. Tamo započinje studirati kinematografiju na UCLA-u,koju je završio do kraja i upoznaje klavijaturista Raya Manzareka. Manzarek je tada svirao u blues grupi "Rick and the Ravens". Budući da je Manzarek bio oduševljen Morrisonovm pjesmom "Moonlight Drive" njih dvoje formiraju Doorse. Pridružuje im se na bubnjevima John Densmore, a na njegov nagovor mjesto gitariste dobiva Robbie Krieger. Nakon što je 1965. godine završio studij Morrison je započeo voditi boemski život u Venice Beachu kraj Los Angelesa. Zbog prehrambenog režima od malo hrane i mnogo LSDa, nekad puniji Morrison je do 1966. godine zadobio svoj izgled prepoznatljiv s fotografija tzv. "kristova poza"(slika na dnu), koja se nalazi na albumu "The Best of" i snimljena je 1966. godine.
Morrison nije znao svirati niti jedan instrument, ali je pridonosio komponiranju tako što bi već u "glavi" imao melodiju za svoj tekst. Osim što je bio pjevač The Doorsa, bio je autor nekoliko knjiga poezije, dokumentaraca,kratkog filma i ranog muzičkog video spota za pjesmu "The Unknown Soldier". Što se tiče ljubavnog života, Jim Morrison bio je apsolutni seks-simbol zbog svoje tzv. neodoljive karizme, ali u njegovom srcu jedino značajnije mjesto imala je Pamela Susan, njegova dugogodišnja ljubav, kojoj je čak i posvetio svoju knjigu poezije "Divljina". Njihova veza nije bila pošteđena turbulencija, pa je često bila na rubu između ludila i izopačenosti.
Smrt
Oko smrti legendarnog Morrisona saplelo se nekoliko priča. Njegova djevojka Pamela ispričala je kako su boravili u njihovu stanu, te da se Jim otišao okupati, no kad je ona ušla u kupaonicu našla ga je mrtvog u kadi.
Kad su Jimovi prijatelji u Americi saznali za njegovu smrt isprva u nju nisu mogli povjerovati. Ray Manzarek je prvi iznio teoriju kako je Jim odglumio smrt da bi se u anonimnosti posvetio književnosti. To je potaknulo mnoge druge priče, pa su se čak javili neki svjedoci koji su Jima navodno vidjeli živog u Africi. Cijelom misteriju pomogao je i potajni pokop Jimovih posmrtnih ostataka na pariškom groblju Pere Lachaise. Ipak, teorije o "odglumljenoj smrti" su najvjerojatnije neutemeljene i uglavnom se javljaju kod ljudi koji u kratkom životu učine velika djela. Ostao je jedna od najvećih rock legendi svih vremena.
Nakon dvadeset godina progovorio je i Jimov prijatelj, fotograf Alen Roney, koji je prijavio Morrisonovu smrt pod njegovim pravim imenom Douglas, kako ga ne bi mogli odmah dovesti u vezu sa slavnim "Kraljem guštera". On je bio taj koji je organizirao i njegov tajni pogreb kojemu je nazočilo samo pet ljudi. Roney tvrdi da je Jim Morrison umro od prekomjerne doze heroina i da je posljednja tri dana proveo "fiksajući" se sa svojom djevojkom.
Slika groba na pariškom groblju
Pokopan je na groblju P#232;re-Lachaise u Parizu. Tamo se nalaze grobovi Molierea, filozofa Abelarda, umjetnika Marcela Prousta, Chopina, Oscara Wildea, Maxa Ernsta itd. Povodom 10. godišnjice Morrisonove smrti, g. 1981. hrvatski kipar Mladen Mikulin izradio je i postavio na grob kamenu bistu Jima Morrisona, koja je potom kroz godine devastirana od strane pojedinih posjetitelja, sve dok 1988. nije ukradena s groblja. Mikulin je kasnije izradio dva Jimova portreta u bronci, no još čeka dozvolu da postavi novu skulpturu na njegov grob, na kome je od devedesetih godina novi nadgrobni kamen s grčkim epitafom.
Film
Oliver Stone je 1991. snimio film "The Doors". Film se temelji na životu Jima Morrisona kojega tumači Val Kilmer. Inače prvi izbor Stonea za ulogu Morrisona je bio Ian Asbury, pjevač gupe The Cult, međutim on je odlučio ne postati dio glumačkog svijeta, pa je uloga pripala Kilmeru. Oliver Stone je zajedno s Morrisonom pohađao UCLA.
Jim Morrison Quotes
A friend is someone who gives you total freedom to be yourself.
Jim Morrison
Actually I don't remember being born, it must have happened during one of my black outs.
Jim Morrison
Blake said that the body was the soul's prison unless the five senses are fully developed and open. He considered the senses the 'windows of the soul.' When sex involves all the senses intensely, it can be like a mystical experence.
Jim Morrison
Death makes angels of us all and gives us wings where we had shoulders smooth as ravens claws.
Jim Morrison
Drugs are a bet with your mind.
Jim Morrison
Each generation wants new symbols, new people, new names. They want to divorce themselves from their predecessors.
Jim Morrison
Expose yourself to your deepest fear; after that, fear has no power, and the fear of freedom shrinks and vanishes. You are free.
Jim Morrison
Film spectators are quiet vampires.
Jim Morrison
Friends can help each other. A true friend is someone who lets you have total freedom to be yourself - and especially to feel. Or, not feel. Whatever you happen to be feeling at the moment is fine with them. That's what real love amounts to - letting a person be what he really is.
Jim Morrison
Hatred is a very underestimated emotion.
Jim Morrison
I am interested in anything about revolt, disorder, chaos-especially activity that seems to have no meaning. It seems to me to be the road toward freedom... Rather than starting inside, I start outside and reach the mental through the physical.
Jim Morrison
I believe in a long, prolonged, derangement of the senses in order to obtain the unknown.
Jim Morrison
I like any reaction I can get with my music. Just anything to get people to think. I mean if you can get a whole room full of drunk, stoned people to actually wake up and think, you're doing something.
Jim Morrison
I like people who shake other people up and make them feel uncomfortable.
Jim Morrison
I see myself as an intelligent, sensitive human, with the soul of a clown which forces me to blow it at the most important moments.
Jim Morrison
I think in art, but especially in films, people are trying to confirm their own existences.
Jim Morrison
I think of myself as an intelligent, sensitive human being with the soul of a clown which always forces me to blow it at the most important moments.
Jim Morrison
I'm interested in anything about revolt, disorder, chaos, especially activity that appears to have no meaning. It seems to me to be the road toward freedom.
Jim Morrison
If my poetry aims to achieve anything, it's to deliver people from the limited ways in which they see and feel.
Jim Morrison
It's like gambling somehow. You go out for a night of drinking and you don't know where your going to end up the next day. It could work out good or it could be disastrous. It's like the throw of the dice.
Jim Morrison
Listen, real poetry doesn't say anything; it just ticks off the possibilities. Opens all doors. You can walk through anyone that suits you.
Jim Morrison
Love cannot save you from your own fate.
Jim Morrison
Music inflames temperament.
Jim Morrison
People fear death even more than pain. It's strange that they fear death. Life hurts a lot more than death. At the point of death, the pain is over. Yeah, I guess it is a friend.
Jim Morrison
Sex is full of lies. The body tries to tell the truth. But, it's usually too battered with rules to be heard, and bound with pretenses so it can hardly move. We cripple ourselves with lies.
Jim Morrison
Some of the worst mistakes of my life have been haircuts.
Jim Morrison
The appeal of cinema lies in the fear of death.
Jim Morrison
The most important kind of freedom is to be what you really are. You trade in your reality for a role. You give up your ability to feel, and in exchange, put on a mask.
Jim Morrison
The most loving parents and relatives commit murder with smiles on their faces. They force us to destroy the person we really are: a subtle kind of murder.
Jim Morrison
The time to hesitate is through.
Jim Morrison
There are things known and things unknown and in between are the doors.
Jim Morrison
This is the strangest life I've ever known.
Jim Morrison
Violence isn't always evil. What's evil is the infatuation with violence.
Jim Morrison
We fear violence less than our own feelings. Personal, private, solitary pain is more terrifying than what anyone else can inflict.
Jim Morrison
When you make your peace with authority, you become authority.
Jim Morrison
Where's your will to be weird?
Jim Morrison
Whoever controls the media, controls the mind.
Jim Morrison
The end
This is the end, beautiful friend
This is the end, my only friend
The end of our elaborate plans
The end of ev'rything that stands
The end
No safety or surprise
The end
I'll never look into your eyes again
Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need of
some strangers hand
In a desperate land
Lost in a Roman wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain
There's danger on the edge of town
Ride the king's highway
Weird scenes inside the goldmine
Ride the highway West baby
Ride the snake
Ride the snake
To the lake
To the lake
The ancient lake baby
The snake is long
Seven miles
Ride the snake
He's old
And his skin is cold
The west is the best
The west is the best
Get here and we'll do the rest
The blue bus is calling us
The blue bus is calling us
Driver, where you taking us?
The killer awoke before dawn
He put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived
And then he paid a visit to his brother
And then he walked on down the hall
And he came to a door
And he looked inside
Father?
Yes son
I want to kill you
Mother, I want to.............
Come on, baby, take a chance with us
Come on, baby, take a chance with us
Come on, baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
This is the end, beautiful friend
This is the end, my only friend
The end
It hurts to set you free
But you'll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die
This is the end
Light my fire
You know that it would be untrue
You know that I would be a liar
If I was to say to you
Girl we coudn't get much higher.
Come on babe light my fire
Come on babe light my fire
Try to set the night on fire!
The time to hesitate is through,
No time to wallow in the mire,
Try now we can only lose,
And our love becomes a funeral pyre.
Come on babe light my fire
Come on babe light my fire
Try to set the night on fire!
The time to hesitate is through,
No time to wallow in the mire,
Try now we can only lose,
And our love becomes a funeral pyre.
Come on babe light my fire
Come on babe light my fire
Try to set the night on fire!
You know that it would be untrue
You know that I would be a liar
If I was to say to you
Girl we coudn't get much higher.
Come on babe light my fire
Come on babe light my fire
Try to set the night on fire,
Try to set the night on fire,
Try to set the night on fire,
Try to set the night on fire!
"People Are Strange"
People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked when you're unwanted
Streets are uneven when you're down
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
When you're strange
When you're strange
People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked when you're unwanted
Streets are uneven when you're down
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
When you're strange
When you're strange
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
When you're strange
When you're strange
"Hello, I Love You"
Hello, I love you
Won't you tell me your name?
Hello, I love you
Let me jump in your game
Hello, I love you
Won't you tell me your name?
Hello, I love you
Let me jump in your game
She's walking down the street
Blind to every eye she meets
Do you think you'll be the guy
To make the queen of the angels sigh?
Hello, I love you
Won't you tell me your name?
Hello, I love you
Let me jump in your game
Hello, I love you
Won't you tell me your name?
Hello, I love you
Let me jump in your game
She holds her head so high
Like a statue in the sky
Her arms are wicked, and her legs are long
When she moves my brain screams out this song
Sidewalk crouches at her feet
Like a dog that begs for something sweet
Do you hope to make her see, you fool?
Do you hope to pluck this dusky jewel?
Hello, Hello, Hello, Hello, Hello, Hello, Hello
I want you
Hello
I need my baby
Hello, Hello, Hello, Hello
"Break On Through (To The Other Side)"
You know the day destroys the night
Night divides the day
Tried to run
Tried to hide
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through to the other side, yeah
We chased our pleasures here
Dug our treasures there
But can you still recall
The time we cried
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Yeah!
C'mon, yeah
Everybody loves my baby
Everybody loves my baby
She get(s high)
She get(s high)
She get(s high)
She get(s high)
I found an island in your arms
Country in your eyes
Arms that chain
Eyes that lie
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through, oww!
Oh, yeah!
Made the scene
Week to week
Day to day
Hour to hour
The gate is straight
Deep and wide
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through
Break on through
Break on through
Break on through
Yeah, yeah, yeah, yeah
Yeah, yeah, yeah, yeah, yeah
"The Crystal Ship"
Before you slip into unconsciousness
I'd like to have another kiss
Another flashing chance at bliss
Another kiss, another kiss
The days are bright and filled with pain
Enclose me in your gentle rain
The time you ran was too insane
We'll meet again, we'll meet again
Oh tell me where your freedom lies
The streets are fields that never die
Deliver me from reasons why
You'd rather cry, I'd rather fly
The crystal ship is being filled
A thousand girls, a thousand thrills
A million ways to spend your time
When we get back, I'll drop a line |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/01/2011 : 02:11:31
|
Dodani su još:
Gregor Strniša
Husein Hasanefendić |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 07/01/2011 : 13:56:33
|
Danas čitamo:Husein Hasanefendić - HUS
Kolaž internetskih tekstova o velikom hrvatskom skladatelju i pjesniku
Husein "Hus" Hasanefendić (Banja Luka, 30. siječnja 1954.g.), hrvatski je glazbenik, skladatelj, tekstopisac, gitarist, predsjednik i jedan od osnivača "Hrvatske Glazbene Unije"[1]., član Hrvatskog Društva Skladatelja, član Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika, te jedan od osnivača jednog od najpopularnijih rock sastava na području bivše Jugoslavije - Parnog Valjka.
Životopis
Husein Hasanefendić rodio se u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina ali nedugo po rođenju seli se u Zagreb gdje se glazbeno školuje i završava visoko obrazovanje. Glazbom se ozbiljnije počinje baviti početkom 1970-ih kada kao skladatelj i izvođač sudjeluje u sastavu "Grupa 220", a prije toga je sa Nenadom Zubkom i Ivanom "Pikom" Stančićem svirao u sastavu "Ab Ovo". Kada je 1975. g. Grupa 220 prestala sa radom, Hus i Jurica Pađen zajedno sa menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom, osnivaju sastav "Parni valjak". Kao članovi priključili su im se još basist Zlatko Miksić Fuma, osnivač sastava "Zlatni akordi", pjevač Aki Rahimovski iz makedonskog sastava "Tor" i bubnjar Srećko Antonioli koji je svirao u zagrebačkim "Delfinima". Sastav vrlo brzo postaje jedan od najpopularnijih na prostoru bivše Jugoslavije. Izdaju brojne albume a neki od njih postaju zlatni i platinasti, dok im se tiraža broji u milijunima[1].Producent je albuma haustor (Grupa Haustor)
1978. g. Hus odlazi na odsluženje vojnog roka, a po povratku producira prvi singl sastava Azra sa skladbama "Balkan" i "A šta da radim". Inače Branimir 'Johnny' Štulić je u jednoj fazi Husovog života imao bitnog utjecaja na njegove glazbene poglede, pogotovo kada je riječ o izrazu i njegovom glazbenom izričaju.
Hus se tijekom 80-ih i 90-ih ogledao kao sjajan producent, radio je sa mnogim uspješnim grupama poput: Animatora, Azre, Stidljive ljubičice, Cacadou Look-a, Haustora, Patrole, Plavog orkestra, Letećeg odreda i drugih.
Hus ostaje u Parnom Valjku sve do njegovog raspada 2005. godine kada 20. prosinca u prepunoj dvorani zagrebačkog Doma Sportova održavaju svoj oproštajni koncert sa kojim obilježavaju 30 godina od osnivanja sastava. 2009. godine ponovno okuplja grupu te kreće na turneju po prostorima bivše Jugoslavije.
Parni valjak
Parni valjak je jedan od najvećih, odnosno najpopularnijih zagrebačkih pop-rock sastava. Osnovan je 1975., a na sceni je do dana danas, sa malom pauzom 1988. godine te četverogodišnjom pauzom od 2005. do 2009. godine. Grupa je nastala razilaženjem Grupe 220. Ova je grupa, jedna od "pokretača" čitavog vala rock i pop-rock grupa na ovim prostorima, a izbacila je mnogo hitova, poput: "Lutka za bal", "Stranica dnevnika", "Neda", "Moje dnevne paranoje", "Uhvati ritam", "Jesen u meni", "Ugasi me", "Sve još miriše na nju", "Zastave", "Sunčanom stranom" i drugih uz koje su odrastale starije generacije, a uz njih zaplešu i današnji mladi.
Povijest sastava
Sastav je osnovan 1975. u Zagrebu, a oproštajni koncert izvode na 30-godišnjicu, 2005., no na scenu se vraćaju 2009. godine.
Mnogo je kvalitetnih domaćih glazbenika prošlo kroz ovu grupu. Prvu postavu tvorili su:
* Husein Hasanefendić - Hus - solo gitara, akustične gitare i vokal
* Aki Rahimovski - vokal, klavijature
* Srećko Antonioli - bubnjevi, udaraljke i prateći vokal
* Zlatko Miksić - Fuma - bas gitara
* Jurica Pađen - solo gitara, akustične gitare i vokal
Sastav od nastajanja do 1979. godine
Grupu osnivaju Husein Hasanefendić - Hus i Jurica Pađen zajedno sa Vladimirom Mihaljekom - Mihom, koji je donedavno bio menadžer Bijelog dugmeta, pa je grupa zamišljena kao zagrebačka verzija te tada popularne bosanskohercegovačke grupe. Sastavu se pridružuju Zlatko Miksić - Fuma (bass gitara), Aki Rahimovski (vokal) i bubnjar Srećko Antonioli. Band je uskoro počeo izdavati singlove, no zbog loših tekstova i navodnih krađa melodija bivaju napadani od strane kritike. 1976. godine izdaju svoj prvi studijski album Dođite na show! gdje konačno pokazuju "nekakvu" kvalitetu, ali to nije dovoljno. Sa tog albuma se izdvajaju tek pjesme "Predstavi je kraj" i "Prevela me mala žednog preko vode". Drugi album objavljuju pod nazivom Glavom kroz zid 1977. godine, a na albumu se ističe njihov veliki hit "Lutka za bal" i te pjesma "Kravata oko vrata (butnovnik bez razloga)".
1978. godine Hus i Aki odlaze u vojsku, tako da grupa prestaje sa radom, a tokom te pauze napušta ih Jurica Pađen te osniva sastav Aerodrom. Po povratku iz vojske grupa nastavlja sa radom i to sa Branimirom Johnnyjem Štulićem, no, ta suradnja traje tek dva tjedna, nakon čeka ovaj odlazi i osniva sastav Azra. No Johnnyjev dolazak u sastav utječe na Husa, tako da slijedeći albumi imaju drugačiji ukus. Valjak i Štulić ostaju u dobrim odnosima, naime, Hus Azri producira prvi singl sa pjesmama "Balkan" i "A šta da radim". 1979. godine grupi se priključuju Ivan Piko Stančić (bubnjevi) te bivši gitarist Prljavog kazališta Zoran Cvetković - Zok. Iste godine objavljuju treću ploču pod nazivom Gradske priče. Na njemu se nalazi Johnnyjeva pjesma "Jablan", a istiću se pjesme "Ulične tuče" i "Stranica dnevnika", u kojoj je, prema Husovim riječima, Aki po prvi puta zazvučao kako treba. Nakon uspjeha te ploče, objavljuju i englesku verziju tog albuma namjenjenu inozemstvu pod nazivom City Kids, no ta ploča ne doživljava veći uspjeh, te je danas vrlo rijetka.
Sastav od 1980. do 1983. godine
Krajem 1980. godine objavljuju album Vruće igre koji ih napokon prikazuje u punom svijetlu. Napokon se probijaju hitovima "Neda", "Javi se", "Ona je tako prokleto mlada", a Hus se odužuje Štuliću objavom pjesama "Kad Miki kaže da se boji" te "Ne udaraj me nisko". Ovim albumom su predstavili i nove članove - gitarist i saksofonist Rastko Milošev, basist Srećko Kukurić te bubnjar Paolo Sfeci.
Uspjeh prethodnog albuma Aki i Hus iskorištavaju te počinju s "rafalnim" objavljivanjem ploča. Najprije 1981. izdaju album Vrijeme je na našoj strani na kojem se nalaze hitovi "Kao ti", "Staška", "Moje dnevne paranoje" te "Djevojčice ne...", a uz Husa na ploči se kao autor potpisuje i Srećko Kukurić pjesmom "Ako želim". 1982. godine dolazi na red prvi live album Koncert, a već slijedeće godine novi studijski album Glavnom ulicom u kojem se autorski iskazuju Rastko Milošev i Srećko Kukurić, a ploča se od prethodnih iskazuje uvođenjem puhačkih instrumenata.
Sastav od 1984. do 1989. godine
1984. godine izdaju album Uhvati ritam, a gosti na ovom albumu su: Zoran Kraš na klavijaturama te Momčilo Bajagić - Bajaga, Dejan Cukić te Dražen Vrdoljak kao prateći vokali. Nakon objavljivanja kompilacije "Parni valjak", 1985. izlazi još jedan album pod nazivom Pokreni se!. Na tom albumu su gostovali Margita Stefanović iz sastava Ekatarina Velika, Miroslav Sedak Benčić, Husov uzor i kolega iz Grupe 220 Drago Mlinarec, a Hus je otpjevao glavni vokal u pjesmi "Stojim već satima". 1986. godine izdaju još jedan live album E=mc2, a s njima sviraju Zoran Cvetković - Zok te Toni Ostojić. 1987. godine se u grupu vraća Zoran Cvetković - Zok, te izlazi album Anđeli se dosađuju?, na kojem izlazi jedan od najvećih njihovih hitova - "Jesen u meni", nakon čega slijedi vrlo uspješna turneja "Jesen u meni", na kojoj su, uz članove sviralo Miroslav Barbir Mimo na klavijaturama. S te turneje Jugoton je objavio VHS zapis pod nazivom Koncert, a koji je snimka koncerta u Domu sportova u Zagrebu 23. prosinca 1987. godine, za kojeg je tadašnji menadžer Parnog Valjka Milan Škrnjug - Škrga izjavio da je najbolji koncert u karijeri Valjka. Početkom svibnja 1988. godine Hus objavljuje stanku, a već nakon par mjeseci grupa se vraća u obnovljenom sastavu - Zorislav Preksavec - Preksi kao basist, te bubnjar Dražen Scholz, te snimaju novi album - Sjaj u očima. Kao udarna pjesma na ovom albumu je "Moja je pjesma lagana", a tu se nalazi i obrada Mlinarčeve "Uvijek kad ostanem sam". Nakon objavljivanja ploče Zoran Cvetković - Zok odlazi u London, a njegovo mjesto zauzima saksofonist Bruno Kovačić, a u sastav dolazi i mladi klavijaturist Berislav Blažević - Bero. Bruno Kovačić u sastav dolazi saksofonist, no odmah ga fascinira zvuk gitare, te mu Hus posuđuje gitaru da nauči svirati.
1989. godine nastupaju na "Zagreb rock forces" zajedno sa Prljavim kazalištem, Jurom Stublićem i grupom Film te Psihomodo popom. Zagreb rock forces je koncert održan u velikoj dvorani Doma sportova na kojem su nastupale tada najveće zagrebačke rock skupine, a Parni valjak je nastupao kao najpopularniji.
Sastav od 1990. do 1999. godine
1990. grupa izdaje album Lovci snova, koji donosi pjesme "Godine prolaze", "Suzama se vatre ne gase", "Ima dana" te "Samo san". U pjesmi "Na pola puta" Bruno je odsvirao svo prvi "pošteni" solo. 1991. godine objavljuju i treći live album pod nazivom Svih 15 godina, a 1992. godine u grupu dolazi jedan od najboljih hrvatskih gitarista Marijan Brkić - Brk, dok Bruno odlazi na stručno usavršavanje u Ameriku. Za vrijeme rata održavaju koncerte u inozemstvu (Njemačka, SAD, Kanada), te humanitarne koncert. Poslije poduže diskografske stanke objavljuju album Buđenje u kojemu se i Brk potpisuje kao autor u pjesmama "Dođi" i "Čitaj mi sa usana", a za taj album Valjak dobija čak 7 diskografskih nagrada Porin, čime dokazuju kvalitetu. Iduću, 1995. godinu izdaju najprodavaniji hrvatski live album, Bez struje: Live in ZeKaeM, kojeg sviraju u Zagrebačkom Kazalištu Mladih, popularno svanom ZKM, a kao gost se pojavljuje Neven Frangeš.
Iste godine povodom 20. rođendana rasprodaju i Dom sportova, a na koncertu gostuju Dražen Vrdoljak (otvara koncert), Oliver Dragojević (vokal u "Nemirno more"), Krtistina Tina Kresnik (prateći vokal) te Dado Topić (duet sa akijem u "Molitvi").
1997. godine izdaju album Samo snovi teku uzvodno na kojem se isticaju pjesme "Dok je tebe" i "A gdje je ljubav", pjesmu "Ja još čekam" potpisu je Brk, a u pjesmi "To ni političan song" kao vokal gostuje Vlado Kreslin.
Sastav od 2000. do 2005. godine
Kad se mislilo da je s grupom sve gotovo te da je pred raspadom, Valjak 2000. godine izdaje još jedan studijski album Zastave koji je, kao i prethodni sadržavao mnoge hitove poput "Zastave", "Mijenjam se", "Zapjevaj" te "U ljubav vjerujem", a iste godine objavljuju i prvi DVD pod nazivom 25 godina. Na tom DVD-u izdaju koncert koji se održao u prepunom Domu sportova pred 15000 ljudi. Na tom su koncertu nastupali svi bivši članovi Parnog valjka osim Rastka Miloševa - Rasa (koji je u NjemačkojNjemačkoj), Johnnyja Štulića (koji je u Nizozemskoj), Zlatko Miksića (koji se još 1986. godine utopio u Savi), te srećka Kukurića - Felixa (koji nije želio sudjelovat jer dugo nije svirao).
Slijedeće godine na mjesto basista dovode Zvonimira Bučevića - Buča, te izdaju još jedan live album Kao nekada: Live at S.C., na kojem gostuju Drago Mlinarec, Bruno Kovačić, Davor Gobac, Nina Badrić, Klapa Šufit, Neven Mijač, te Oliver Dragojević.
2004. godine izdaju, za sada poslijednji studijski album - Pretežno sunčano?, na kojem se nalaze pjesme "Sunčanom stranom", "Dok si pored mene", te "Prazno tijelo". 2005. godine izdaju 2 kompilacije sa najvećim hitovima - Koncentrat 1977.-1983., te Koncentrat 1984.-2005., te DVD sa snimkom koncerta iz 1995. godine u ZKM-u, Bez struje: Live in ZeKaeM.
Oproštajni koncert održavaju na Trgu Bana Josipa Jelačića (ovo je, zanimljivo, njihov tek drugi koncert na tom trgu, nakon onog u svibnju 1988.) na dočeku 2006. godine i nakon 30 godina rada se opraštaju od vjerne publike.
Članovi sastava nakon oproštaja
Nakon "umirovljenja" Valjka članovi ostaju u vrlo dobrim odnosima, te se i dalje bave glazbom.
Husein Hasanefendić - Hus
Hus postaje predsjednik Hrvatske Glazbene Unije, te piše pjesme.
Marijan Brkić - Brk
Brk i Bero 2005. godine izdaju božićni album pod nazivom Božićni san, nakon kojega Brk započinje solo karijeru koja rezultira prvim solo albumom nekog hrvatskog gitarista pod nazivom Bolji svijet na kojem gostuju Aki, Bero, Kristina Tina Rupčić, Oliver Dragojević, Tony Cetinski, Jelena Radan, Dado Topić, Mario Huljev, Nina Badrić, Massimo Savić, Nikola Marjanović te Zlatan Stipišić - Gibonni. Zatim se pridružuje Gibonnijevom bendu.
Berislav Blažević - Bero
Nakon snimanja božićnog albuma sa Brkom, Bero odlazi zajedno sa Šolcom u Akijev bend, u koji dolaze i Oleg Colnago i Alen Brentini. 2007. godine izdaju album U vremenu izgubljenih, na kojem se, uz Šolca, potpisuje kao autor. Nakon objave albuma odlaze na turneju po Australiji, nakon čega se raspadaju. Nakon raspada Bero odlazi najprije u Majke, a nakon toga se priključuje Brku u Gibonnijevom bendu.
Aki Rahimovski - Aki
Zajedno sa Berom, Šolcom, Olegom i Alenom snima album U vremenu izgubljenih te odlazi na turneju po Australiji nakon kojega se bend raspada. Nakon raspada, odrađuje veliki koncert na otvaranju ATP-a u Umagu sa mnogim gostima te kreće na turneju po Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Dražen Scholz - Šolc
Nakon turneje po Australiji zajedno sa Tinom Rupčić osniva sastav D.O.G. Kantina.
Zvonimir Bučević - Buč
Buč Osniva Groove školu muzike u zagrebu gdje podučava bass gitaru, te povremeno svira sa raznim sastavima.
Sastav od ponovnog okupljanja pa na dalje
Brk je često nastupao u zagrebačkom klubu Sax, a 2009. godine su mu se na pozornici pridružili Aki, Hus, Bero te Prexi. Tada je krenula priča o ponovnom okupljanju.
Krajem rujna 2009. godine najavljuje se ponovno okupljanje sastava, povodom turneje Karlovačko live, a članovima koji su nastupali u Sax-u se pridružio bubnjar Dado Marinković koji je zajedno sa Brkom i Berom nastupao u Gibonnijevom bendu. Iz još uvijek nepoznatih razloga, u bend nisu pozvani bivši bubnjar Dražen Scholz - Šolc i bassist Zvonimir Bučević - Buč. Za ovu priliku snimljene su i dvije nove pjesme: "Nakon svih godina" i "To sam stvarno ja".
Tijekom turneje Karlovačko live 2009. pune 9 dvorana u najvećim gradovima Hrvatske. Ruše rekord Zagrebačke Arene, a zbog ogromne posjećenosti u Varaždinu najavljuju još dva koncerta - u Bjelovaru i Čakovcu.
Nakon koncerata u Bjelovaru i Čakovcu, Dado Marinković se vraća u Gibonnijev bend, a na mjesto bubnjara dolaza Damir Šomen, koji je i prije surađivao sa Valjkom, i to na albumu Zastave, dok je Šolc imao zdravstvenih problema.
Turneja se zatim nastavlja u Sloveniji i BiH gdje posjećuju Ljubljanu, Maribor, Ajdovščinu, Zenicu, Mostar, Sarajevo, a kasnije i Celje te Tuzlu.
U ljeto 2010. godine izdaju pjesmu "Stvarno nestvarno" kojom najavljuju novi album. Krajem ljeta 2010. godine najavljuju veliki koncert u Areni Beograd za 16.10. iste godine, prvi nakon 22 godine svirke po Srbiji. Taj koncert rasprodaju u samo mjesec dana te najavljuju još jedan, za dan poslje (17.10.) koji također rasprodaju, te ih na ta dva koncerta gleda preko 44 000 ljudi. Parni valjak je, nakon Zdravka Čolića, tek drugi izvođač koji drži dva vezana koncerta u Areni Beograd. Nakon ogromnog uspjeha u Beogradu, Valjak najavljuje slijedeći koncert u Srbiji i to u Novom Sadu 17.12.2010. godine.
Zanimljivo je da nakon četverogodišnje stanke grupa okreće sasvim drugu stranicu, sa namjerom da privuće mlađu publiku, prvenstveno sa svojom novom web stranicom na koju stavljaju videe sa koncerata te svoje nove pjesme za download, a nedavno su pokrenuli i web shop preko kojeg se mogu kupiti majce, kape te ulaznice za koncerte.
Diskografija
U svojoj bogatoj karijeri Parni valjak je objavio 16 studijskih albuma, 18 singlova, 5 live albuma i 5 kompilacija.
Studijski albumi
* Dođite na show!, PGP RTB, 1976.
* Glavom kroz zid, Jugoton, 1977.
* Gradske priče, CBS/Suzy, 1979.
* City Kids, CBS, 1979.
* Vruće igre, CBS/Suzy, 1980.
* Vrijeme je na našoj strani, Suzy, 1981.
* Glavnom ulicom, Suzy, 1983.
* Uhvati ritam, Jugoton, 1984.
* Pokreni se!, Jugoton, 1985.
* Anđeli se dosađuju?, Jugoton, 1987.
* Sjaj u očima, Jugoton, 1988.
* Lovci snova, Jugoton, 1990.
* Buđenje, Esnaf/Croatia Records, 1994.
* Samo snovi teku uzvodno, Croatia Records, 1997.
* Zastave, Croatia Records, Košava, 2000.
* Pretežno sunčano?, Croatia Records/Master Music, 2004.
Uživo albumi
* Koncert - Live '82, Suzy, 1982.
* E=mc#178;, Jugoton, 1986.
* Svih 15 godina, Croatia Records, 1991.
* Bez struje: Live in ZeKaeM, Croatia Records, 1995.
* Kao nekada: Live at S.C., Croatia Records/Master Music, 2001.
Kompilacije
* Parni valjak, Suzy, 1985.
* Pusti nek' traje, Croatia Records, 1991.
* Koncentrat 1977.-1983., Hit Records/Suzy, 2005.
* Koncentrat 1984.-2005., Croatia Records, 2005.
* The Ultimate Collection, Croatia Records, 2009.
DVD
* 25 godina, Croatia Records/Hrvatski telekom, 2002.
* Bez struje: Live in ZeKaeM, Croatia Records, 2005.
Ostala izdanja
* Koncert, VHS, Jugoton, 1988.
* Red Tab, poklon kaseta, Jugoton, 1990.
* 25 godina, mini-kompilacija, Croatia Records, 2000.
Singlovi
* "Parni valjak" / "Šizofrenik", Alta/PGP RTB, 1976.
* "Tako prođe tko ne pazi kad ga Parni valjak zgazi" / "Dok si mlad", PGP RTB, 1976.
* "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" / "Teško je biti sam", PGP RTB, 1976.
* "Prevela me mala" / "O šumama, rijekama i pticama", PGP RTB, 1976.
* "Oću da se ženim" / "Ljeto", Jugoton, 1977.
* "Lutka za bal" / "Crni dani", Jugoton, 1977.
* "Od motela do motela" / "Predstavi je kraj", CBS/Suzy, 1978.
* "Stranica dnevnika" / "Ulične tuče", Jugoton, 1979.
* "Ugasi me" / "Ugasi me" (instrumental), Jugoton, 1985.
* "Kekec je slobodan, red je na nas", Croatia Records, 1991.
* "Kaži ja!" / "Sai Baba blues" / "Kaži ja!" (Nu Zagreb Pepsi), Croatia Records, 1997.
* "Mir na jastuku", Croatia Records, 2000.
* "Srcekrad", Croatia Records, 2000.
* "Ugasi me" (uživo), Croatia Records, 2001.
* "Tko nam brani" / "Dok si pored mene", 2002.
* "Nakon svih godina", Croatia Records, 2009.
* "To sam stvarno ja", Croatia Records, 2009.
* "Stvarno nestvarno", 2010.
Nagrade
Porin
Godina Kategorija Za
1994. Album godine Album "Buđenje"
1994. Pjesma godine Pjesmu "Sve još miriše na nju"
1994. Najbolja vokalna izvedba (duet ili grupa s vokalom) Pjesmu "Sve još miriše na nju"
1994. Najbolja vokalna suradnja Pjesmu "Molitva" (sa Dadom Topićem)
1994. Najbolja snimka albuma (izvan klasične glazbe) Album "Buđenje"
1994. Producent godine (izvan klasične glazbe) Album "Buđenje"
1994. Najbolja oprema albuma Album "Buđenje"
Ukupno: 7
1996. Album godine Za album "Bez struje - Live in ZeKaeM"
1996. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za album "Bez struje - Live in ZeKaeM"
1996. Najbolji video program Za album "Bez struje - Live in ZeKaeM"
Ukupno: 3
1997. Najbolje ponovno izdanje Za album "Lovci snova"
Ukupno: 1
1998. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za album "Samo snovi teku uzvodno"
1998. Najbolji aranžman Za album "Samo snovi teku uzvodno"
Ukupno: 2
2002. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za album "Kao nekada: Live at S.C."
Ukupno: 1
2006. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za pjesmu "Prazno tijelo"
Ukupno: 1
Ukupno Porina: 15
Ostalo
Godina Nagrada Za
2005. Mega muzika Za 30 godina kontinuiranog rada
2005. Mega muzika Za cjelokupan doprinos rock glazbi u Hrvatskoj
2010. Indexi Za koncertni događaj godine
2010. Prinčeva nagrada Za najboljeg povratnika na scenu
Stranica dnevnika
Na tvojoj listi ja sam samo broj
Prosao ko dasak vjetra kroz zivot tvoj
Napola prazna stranica dnevnika
Da li me se sjecas, da l' mi ime pamtis
Mnoge su druge bile pored mene
I toliko toga lijepoga mi dale
A ja sam u svima trazio tebe duso
Da li me se sjecas, da l' mi ime pamtis
Hej, otvori vrata, noc je i kisa pada
Pusti da udem bar na tren
Hej, otvori vrata, noc je i kisa pada
Sam sam i ti si sama znam
Tvoje me oci gledaju sa stranica zurnala
Uvijek si to zeljela pozirati si znala
Al' jednoga dana ogledalo istinu ce reci duso
Al' nikog nece biti ruku da ti da.
Hvala ti
Pred vratima njenog stana
Ja sam ostavljao svoje brige
I dileme i strahove
Odagnati ona je mogla
Pored nje bih našao mir
I titraje mi znala
Nikad ništa tražila nije
A toliko tog' mi dala
Hvala ti, hvala ti, hvala ti
Što si vjerovala kada nitko nije
Što si pomogla, za tvoje želje,
Tvoje snove hvala, hvala ti
Otkako kako je nema
Uvidam koliko mi znaći
Nikad, nikad, nikad više
Takvu ženu neću naći
Pričao sam joj o ljubavi
Koju ne mogu naći
Nikad nisam ni pomislio zašto je uvijek sama
Kakva sam ja budala.
Neda
Neki dan u pasažu, na popodnevnoj kavi
Naletjeh na Nedu, ljubav školskih dana
Žarila i palila on je tada
Dosta se promijenila nakon tolikih godina
Priča mi da rinta u nekoj lijevoj firmi
Da pomalo posustaje, nasmrt se dosađuje
I da je još uvijek sama, i ako nemam ništa protiv
Da svratimo na piće do njenog stana
Neda, nije više tako ohola
Neda, mnogo lakše sada kaže da
Gledam je dok se svlači, kako to sada stručno radi
I pitam je da l' se sjeća onih dana
Kako nas je redom odbijala tada
One se smije i kaže: ma hajde mali pusti, bila sam mlada.
Pusti nek' traje
Pusti nek' traje, sve do kraj dobro je
Ne obecavaj nista, ja te ne trazim nista
Lijepo je i to je sve
Ma pusti nek' traje, jos je daleko svitanje
Nisam ni prvi ni zadnji mozda tek nesto drazi
Ne pretvaraj se
Ja sam samo jedan u nizu
Neznas mi ni broj
Ja sam samo dok sam ti blizu
Tad sam tvoj, samo tvoj
Al' sutra, sutra je novi dan
Citav zivot do sutra, cijeli roman do jutra
Pusti sad to
Jednom netko ce doci, doci da ostane
Mozda bas ja, tko to sada zna?
Ima jos vremena...
Staška
Staška je bila gotovo dijete
Veselih sedamnaest
Svjesna da izgleda dobro
Trosila se mnogo, a bila je pozeljna
Govorili su mi da sam lud
Kad je zelim vezta uz sebe
Al' vrijedilo je probat barem
Bez obzira na price, imala je nesto
Sto je bilo, bilo je, ne govorite
Mi nista protiv nje
Sto je bilo, bilo je, ne zelim nista
Ne zelim nista, ne znam
Bila je moja 30 dana
Moje i nicija vise
Pa i ako lazem sam sebe
Sto se to vas tice
Ne kvarite mi uspomene...
Sve još miriše na nju
Ne pitaj me noćas ništa,
pusti me da šutim,
ja noćas trebam mir.
Stare rane opet peku,
moje bitke dalje teku,
dušo ti nemaš ništa s tim.
Sa tvojeg izvora,
moja se duša napila,
žedna tvojih godina,
i sada mamurna
pita gdje je utjeha,
gdje je mladost nestala.
Idu dani, ja ih pratim,
ponekad do tebe svratim,
dušo tražim zaborav.
Molim sate da se vrate,
tragovima njenim hodam,
kao da je tu.
Sve jos miriše na nju,
i dan, i jutro što će doći,
nakon ove noći, noći bez sna,
i dvjesta godina,
da ih brojim u samoći,
otkako je otišla. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 07/01/2011 : 13:58:12
|
Eh da, koliko sam se puta uvjerio u ovu Nedu...
Gooodineee prooolaaazeee... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Ignus
Senior Member
1357 Posts
Member since 22/06/2009 |
Posted - 07/01/2011 : 14:20:59
|
Every night and every morn,
Some to misery are born,
Every morn and every night,
Some are born to sweet delight.
Some are born to sweet delight,
Some are born to endless night.
- William Blake, Auguries of Innocence |
Zar nitko nece pomoci udovicinu sinu? |
Edited by - Ignus on 07/01/2011 14:21:23 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Ignus
Senior Member
1357 Posts
Member since 22/06/2009 |
Posted - 08/01/2011 : 00:20:51
|
Utjeha kose, Antun Gustav Matoš
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva. |
Zar nitko nece pomoci udovicinu sinu? |
Edited by - Ignus on 08/01/2011 00:21:39 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 13/01/2011 : 23:46:01
|
Danas čitamo:ARTHUR RIMBAUD
Kolaž internetskih tekstova o velikom francuskom pjesniku
Jean Nicolas Arthur Rimbaud (Charleville, 20. listopada 1854. - Marseille, 11. listopada 1891.), francuski pjesnik.
Život
Porodica i detinjstvo (1854-1891)
Artur Rembo je rođen u provincijalskoj porodici srednje klase u Šarlvilu, u Ardenskoj oblasti, u severoistočnoj Francuskoj. Priča se da je njegovo detinjstvo bilo zapanjujuće, postoji mit po kome se nakon rođenja otkotrljao na pod sa jastuka na kome ga je dadilja ostavila i počeo da puzi ka vratima. Gospođa Rembo se prisećala da nakon što je Artura predala dadilji na čuvanje i vratila se iz nabavke, dadiljino dete je bilo obučeno u odeću namenjenu Arturu i ležalo je u njegovoj kolevci, a Artur, go i prljav se veselo igrao u staroj škrinji za so.
Kada je Artur imao šest godina, otac je napustio njihovu porodicu i majka je nastavila sama da vaspitava svoju decu. Zbog toga je Artur odrastao pod snažnim uticajem majke, stroge katolkinje, koja ih je odgajala u strogom i religioznom duhu.
Obrazovanje i tinejdžerske godine [uredi - #1091;#1088;#1077;#1076;#1080;]
Strahujući od lošeg uticaja sredine na njene sinove, gospođa Rembo je svoju porodicu preselila u Cours' d'Orleans i sama ih podučavala do njihove devete godine kada ih je poslala u lokalnu školu. U toku njihovog obrazovanja, strogo ih je kontrolisala i kažnjavala. Terala ih je da uče po sto stihova na latinskom, a ako bi pograšno izrecitovali uskratili bi im obroke. Kada je Artur imao devet godina napisao je protesni sasatav o tome zašto ne želi da uči latinski u školi. On je osuđivao klasično obrazovanje kao izlaz za dobro plaćenu poziciju i stalno pisao kao želi da bude kapitalista. Dečacima nije bilo dozvoljeno da napuste majčinu blizinu i do njihove petnaeste godine ona ih je pratila do škole.
Iako veoma individualne prirode , Artur je bio strastveni katolik poput svoje majke. Zbog ovoga je nazivan prljavim, malim licemerom od strane svojih školskih drugova. Do dolaska na College de Charleville njegovo čitanje se svodilo na Bibliju, ali je uživao u bajkama i pričama o raznim avanturama. Arturov tutor, koga je njegova majka unajmila nadajući se njegovj uspešnoj školskoj budućnosti, uspeo je da kod Artura probudi interesovanje za grčki, latinski i za francusku klasičnu književnost. Takođe ga je podstakao da piše originalne stihove i na francuskom i latinskom jeziku. Prva Remboova pesma koja je odštampana je ,,Novogodišnji poklon siročadi(Les Etrennes des orphelines) i objavljena u izdanju Revue pour tous's 2. januara 1870. Žorž Izambar, koji je stigao u Šarvil neposredno nakon objavljivanja pesme postao je Remboov mentor iz književnosti i veliki uzor. Prva pesma koju je pokazao Izambaru bila je Ofelija koja će kasnije biti deo antologija i jedna od Remboovih najboljih pesama. Nakon izbijanja francusko-pruskog rata i odlaska Izambara, Rembo je klonuo duhom, pobegao u Pariz, bio uhapšen i proveo je u zatvoru nedelju dana.
Krajem oktobra 1870. Remboovo ponašanje je postalo vidno provokativno i nekonvencionalno. Počeo je da pije, nepristojno se izražava, krao je knjige iz lokalnih radnji i postao neuredan. Bio je u kontaktu sa Izambarom i govorio mu o svojim osećanjima i doživljajima – Patnje su nepodnošljive, ali moramo biti jaki, biti rođeni kao pesnici, a kao pesnika sam sam sebe prepoznao. Širile su se glasine da se priključio Pariskoj komuni 1871. koju je opisao u pesmi ,,L'orgie parisienne.
Rembo i Verlen
Remboov prijatelj Šarl Ogist Bretanj nagovorio ga je da piše Polu Verlenu, istaknutom pesniku simbolisti, pošto pima upućena drugim pesnicima su ostajala bez odgovora. Rembo je poslao dva pisma Verlenu koja su sadržala nekoliko njegovih pesama, uključujući šokantnu "Le dormeur du Val" (Spavač u dolu). Verlen je bio oduševljen Remboovim stvaralaštvom i pozvao ga da dođe u Pariz. Remboa je opisao sledećim rečima: "Bio je kao pravo dete, bucmast i svež, sa velikim, koščatim,prilično nespretnim telom, koje kao kod svih adolescenata još uvek raste, sa veoma teškim ardenskim akcentom, skoro dijalektom, koji se dizao i spuštao kao da će da se prelomi". Rembo i Verlen su započeli kratku i burnu aferu. Remboovo okrutno ponašanje je sablaznilo pariski književni milje. U septembru 1872. su zajedno otputovali u London, ali ovog perioda se Rembo kasnije sa žaljenjem sećao. Živeli su u velikom siromaštvu, jedva sastavljali kraj sa krajem tako što su podučavali i dopunjavali džeparac koji je Verlen dobijao od svoje majke. Krajem juna 1873. Verlen se vratio u Pariz zbog netrpeljivosti koja se javila između njega i Remboa, ali je uskoro počeo da tuguje zbog Remboovog odsustva. Poslao je telegram Rembou da se sastanu u Briselu, ali ovaj susret se nesretno završio. Međusobna netrpeljivost je rasla, svađe su bile neprestane i Verlen se prepustio opijanju. Kupio je revolver i municiju i u stanju opijenosti i besa ispalio dva hica u Remboa, koji je bio ranjen u levi ručni zglob. Rastali su se na železničkoj stanici u Briselu i u prvi mah Rembo nije podigao optužnicu protiv Verlena smatrajući ranu kao bezopasnu i površnu. Međutim Verlen je uhapšen zbog pokušaja ubistva, ispitivan o privatnim odnosima sa Remboom zbog tužbi koje je njegova žena podnela u vezi sa odnosom sa Remboom. Rembo je povukao tužbu, ali je sudija ipak osudio Verlena na dve godine zatvora.
Rembo se vratio u Šarlvil, završio Boravak u paklu (Une Saison en Enfer), delo koje je uz Lotreamonova Maldororova pevanja inaugurisalo pesmu u prozi i izvršilo snažan uticaj na modernu poeziju dvadesetog veka.
Putovanja
Rembo i Verlen su se sreli poslednji put u Štutgartu 1875. nakon Verlenovog puštanja iz zatvora i njegovog preobraćanja u katoličanstvo. Rembo se do tada odrekao pisanja i odlučio da živi mirnim, radničkim životom. Bio je dobrovoljni vojnik holandske kolonijalne armije da bi beespaltno otputovao na Javu. Uskoro je dezertirao i vratio se u Francusku. Decembra 1878. stigao je u Larnaku na Kipru, gde je radio za građevinsku firmu kao nadzornik kamenoloma. U Francusku se vratio zbog groznice, koja je dijagnostikovana kao tifusna. U Abisiniju je otputovao 1880. kao službenik u trgovačkoj agenciji. Živeo je sa urođeničkim ljubavnicama i samostalno trgovao kafom i oružjem. Februara 1891. počeo je da oseća velike bolove u kolenu, a tretman je bio bezuspešan. Morao je zbog lečenja da se vrati u Francusku i u bolnici u Marseju mu je amputirana desna noga. Post-operativna dijagnoza je bila rak. Nakon boravka u porodičnoj kući u Šarlvilu pokušao je da se vrati u Afriku, ali mu se na putu stanje pogoršalo i primljen je u bolnicu u Marseju, gde je nakon bezuspešne operacije i preminuo 10. novembra 1891. godine u 37-oj godini života.
Fiktivni prikazi
U filmu Total Eclipse iz 1995. je Rimbaudov lik tumačio Leonardo di Caprio.
Selektivna bibliografija
* Une saison en enfer (Boravak u paklu), 1873.
* Illuminations (Iluminacije), 1886. (Pretpostavlja se da je tekst napisan u periodu 1872-1873)
* Poésies compl#232;tes (Sabrani stihovi), 1895. (Prvo objavljivanje ranijih stihova)
Pijani brod
Kad iz mirnih Rijeka zaplovih po svijetu,
Snosio već nisam kormilara volju:
Indijanci su ih uzeli na metu,
Pobivši ih gole na šarenom kolju.
Tako sam od britskog pamuka, mornara
I flamanskog žita oslobođen bio;
Kada presta graja mojih kormilara,
Poniješe me Rijeke kuda god sam htio.
U mahnitom pljusku oseke i plime,
Neviniji još, no dječji mozak, gore
Lomove i kaos podnijeh prošle zime
No rti što sežu daleko u more.
Pomorski moj nagon kršten bje u buri
Kad sam deset noći plutao na valu
- Što se vječno valja i za plijenom juri –
Bez čežnje za glupim očima na žalu.
Slađi nego djeci na kiselo voće,
Čamovu mi ljusku zelen talas probi,
Ispra bljuvotine, vino, nečistoće,
Kormilo i sidro razasu i zdrobi.
I od tog se časa kupam u poemi
Mora, protkan mliječnim sjajem vasione,
Zelen azur srčem, u kom gdjekad nijemi
Davljenik, zanesen, zamišljeno tone.
Gdje, kad iznenada sedefna modrina
Zore zadrhti od ružičastih šara,
Snažnije od vaše lire i od vina
Vrije gorki kvasac ljubavnoga žara!
Sad znam munju, trombu koja nebu liže,
Vrtloge i struje, večer i svanuće,
Što se ko golublje jato plaho diže –
Katkad vidjeh ono što se želi vruće.
Vidjeh sunce puno pjega čija vatra
Neznan užas budi, i gdje iz daljina
Vjetar, kao glumce antičkog teatra,
Valja vale, spori drhtaj žaluzina.
Snivah noć zelenu, punu snježna sjaja,
Zvjezdanim cjelovom kad se s mora slijeva,
Nečuvenog soka kruženja bez kraja,
Plav i žuti drhtaj fosfora što pjeva.
Slijedio sam vale, poput krda zloga
Kako o hrid biju i po više dana,
Bez pomisli da bi Marijanska noga
Ukrotila bijesnu njušku oceana.
Viđao sam, znajte, čudesne Floride
Gdje u oči tigra s ljudskom puti pada
Odsjev cvijeća, duga što se nebom vide
Napete ko uzde iznad sinjeg stada.
Ogromne sam bare gledao gdje gnjije
Levijatan usred vrše što ga sputa,
Vir gdje vrelom strujom u bonacu rije
I daljine što ih sivi ponor guta.
Led, srebrno sunce, sedefaste vale,
Žarki svod i brodski trup sred smeđe struje,
Gdje ko grane crna mirisa već pale,
Pune nametnika, orijaške guje.
Poželjeh pokazati djeci sva ta čuda,
Pjevajuće ribe, zlataste orade.
Morske pjene cvat bje kruna moga truda,
A snažni mi vjetar katkad krila dade.
Al ponekad, shrvan skitnjom na svom putu,
Razdragan sam slušo more kako ječi,
Vješajući na me pjenu crno-žutu;
Katkad bijah nalik ženi koja kleči,
Lutajućoj hridi što na sebi njiše
Modrookih ptica nečist, žagor glasan;
I dok lutah, preko užadi sve tiše
Klizali su vali davljenike na san.
Al ja, izgubljeni brod što s kosom kiše
U eter bez ptica s uraganom ode,
Te Hanzine lađe, ni Monitor više
Neće mu izvući pijan trup iz vode,
Slobodan, tek s trhom ljubičasta dima,
Ja, što provom param rumen zid visina,
Nosim omiljena jela pjesnicima
Od sunčevih trava i azurnih slina,
Koji hitam, posut iskrama planktona,
Luda daska s pratnjom hipokampa tamnih,
Dok pod maljem Srpnja pada poput zvona
Tamno-modro nebo u vir voda plamnih,
Koji drhtim, čuvši jecaj iz daljina
Behemot i gusti Maelstrom kad se pare,
Ja, vječiti tkalac beskrajnih modrina,
Sad evropske žalim lukobrane stare.
Vidjeh nebo kada zvijezdama se pali,
Bunovno, veslaču pristupno i drago:
Zar te ova noć snom izgnanstva zali
Jato ptica zlatnih, o buduća Snago?
Ali znam da odveć plačem. Svi već znadu
Gorka sunca, grozne lune, bolne zore.
Trpka ljubav pijanim mrtvilom me nadu.
O da kilj mi prsne, da me poždere more!
Kad za evropskom me vodom želje snađu –
Vidim crnu lokvu pred mirisno veče,
Kad čučnuvši kraj nje, tužno dijete lađu,
Krhku kao leptir, pušta neka kreće.
Vali, otkada vaša nemoć me ne satre,
Ja ne mogu tragom dereglija poći,
Prolaziti slavom zastava i vatre,
Niti podnijeti mirnih luka strašne oči.
Go to the top of the page
MOJE BOEMSTVO
fantazija
Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam čak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlače mi jedine.
- Bijah Palčić-sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola bjehu konačište,
A moja sazvježda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sjedeći u jesenje veče,
Ja ih osluškivah, pustivši da teče
Mojim čelom rosa - sok što snagom vrca,
Pa, slažući rime sred čarobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela - stopu pored srca!
PREDOSJEĆAJ
U plav ljetnji suton, krenuću na staze,
Hoću, bockan žitom, da kroz nisku travu,
U njenoj svježini, moje noge gaze
I da vjetar kupa moju golu glavu.
Bez misli, bez riječi, pozvan od daljina,
S dušom, od ljubavi silne opijenom,
Na put ću poći, poput ciganina,
Kroz Prirodu - sretan kao s nekom ženom.
PRVO VEČE
Ona se bila vrlo svukla,
A velika su stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.
U moju je fotelju sjela,
Radosno ruke sklopi tu,
Ispod golišavog joj tijela
Nožice treptahu na tlu.
Pogledah zračak koji bludi
- Iz krošnje leptirasti let -
U njezin smješak i na grudi,
Ko mušica na ružin cvijet.
Moj poljubac joj nogu dirne.
I kao kaznu za taj grijeh
Čuh zvuke bistre i nemirne,
Kristalno lijep i surov smijeh.
Pod košulju je raširenu
Sakrila noge: "Dosta s tim!"
- Tu prvu smjelost dopuštenu
Kaznila smijehom veselim!
Drhtuljke jadne, oči njene,
Dodirnuh usnom lagano.
Nježno mi glavu tad okrene:
"Oh! sviđa mi se, sviđa to!
Ali ti moram reći zato..."
Ostatak joj u grudi ja
Sakrih sa poljupcem, i na to
Začuh njen smijeh što znači: da...
Ona se bila vrlo svukla,
A velika stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.
SPAVAČ U DOLINI
Kroz kotlinu ludo rječina šumori
Vješajuć na zelen srebrnaste trake.
Užareno sunce već zori na gori,
A u malom dolu ljeskaju se zrake.
Leži mladi ratnik sred kuštravih trava,
Oko gole glave glazba vlati šušti.
Otvorenih usta, blijed ispružen spava.
Po njegovu logu svjetlost neba pljušti.
Spava. Obris nogu perunika skriva.
Ko bolesno čedo tu nasmješen sniva.
O, zagrli ga, zemljo, tako mu je zima!
Ćuh nosnice zalud draška mirisima,
On ukočen leži s rukom na grudima,
Gdje dvije rujne rane s desne strane ima.
SANJARENJE ZA ZIMU
Posvećeno............Njoj
Zima, malen vagon ružičaste boje,
Mi na modroj klupi.
Bit će fino. Kut, gdje poljupci se roje,
Sumrakom nas upi.
Ti ćeš sklopit oči, da na noćne sjene
Pogled ti ne svrne,
Na demone iza stakla, na hijene
I vukove crne. . .
Zatim ćeš oćutit da ti obraz rudi,
I malešan cjelov, kao pauk ludi,
Niz vrat će ti sići. . .
-Prignuv glavu "Traži!" reći ćeš zacijelo,
Svu noć tražit će mo bubu, što će cijelo
Tijelo ti obići.
SAN ZA ZIMU
Njoj
U ružicasti vagon sa plavim jastucima
Sješćemo, zimi, pa na put!
Biće nam dobro. Gnijezdo sa ludim poljupcima
Skrivaće svaki dremljiv kut.
Sklopićeš tada oči, da ne vidiš kroz prozor
Sav čudovišni onaj puk
U kom se mrzovoljno, da ispuni te grozom,
Crn demon ceri, crni vuk.
Tad će ti iznenada pecnuti obraz nešto.
I sićušni poljubac vratom će tvojim vješto
Potrčati, ko pauk lud...
Rekavši: "Traži", ti ćeš prignuti glavu k meni;
I tražićemo dugo tu bubu, zaneseni,
- A ona će skitati svud... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/01/2011 : 01:10:33
|
quote:
Originally posted by mladjo
Eh da, koliko sam se puta uvjerio u ovu Nedu...
Gooodineee prooolaaazeee...
meni je pjesma "Molitva" najjača...
kaži kako dalje...
|
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 15/01/2011 : 23:47:17
|
Danas čitamo:STEPHANE MALLARME
Stefan Malarme tragao je za novom poezijom i duhovni je otac niza avangardnih pravaca u poeziji XIX vijeka.Za razliku od Remboa,koji je tragao za dubljom podsvjesnom i artisticki napor da dosegne ideje,koje se slute iza stvarno-sti."Slikati ne stvar,nego ucinak sto ga ona proizvodi",to je jedan od njegovih opstih principa.On nastoji da zamraci smisao,italac tek sluti i domislja znacenje pjesme, koja lici na vracanje.Malarme je pisao uglavnom duze pjesnicke tvorevine, poeme- ( Popodne jednog fauna ) i sonete,od kojih je najpoznatiji Sonet o labudu koji pocinje stihom: "zar ovaj neduzni,zivi i prekrasni dan",a govori o"poletima uzaludnim" i "labudu nekadasnjosti".
To je himna uzaludnosti i otmjenoj ljepoti privida.Tek 4 godine prije pjesnikove smrti izasao je prvi izbor njegovih pjesama i proze, - Stihovi i proza(1895).Ovaj skromni profesor engleske knjizevnosti radio je dugo , tiho i uporno,kasno je stekao priznanje,ali se i danas smatra vaznim u razvoju moderne evropske poezije.
"Negdasnji se Labud sjeca,ali kasno: divan je , no zaludu slobodu on htjede, jer ovo nije kraj gdje da provede vek , kad mraz jalov sinu camom strasno."
Naslovi djela u originalu:
HÉRODIADE, 1869 - HERODIAS
L'APRÉS-MIDI D'UN FAUNE, 1876 - THE AFTERNOON OF THE FAUN - inspired Claude Debussy to compose his Prélude #224; l'aprés-midi d'un faune (1894); choreographed and danced by Nijinsky for Diaghilev's Russian Ballet in 1912
PROSA, 1880
POÉSIES, 1887
ALBUM DE VERS ET DE PROSE, 1887
ALBUM DE VERS ET PROSE, 1891
PAGES, 1891
LA MUSIQUE ET LES LETTRES, 1891
VERS ET PROSE, 1893
DIVAGATIONS, 1897
UN COUP DE DÉS JAMAIS N'ABOLIRA LE HASARD, 1897
POÉSIES, 1899
MADRIGAUX, 1920
VERS DE CIRCONSTANCE, 1920
CONTES INDIENS, 1927
POÉSIES COMPLETES, 1928
#338;UVRES COMPLÉTES, 1951
PROPOS SUR LA POÉSIE, 1953
LETTRES, 1959
LES 'GOSSIPS', 1962
POUR UNTOMBEAU D'ANATOLE, 1962
CORRESPONDANCE 1862-71, 1959-71
Strepnja
O zveri, ja neću večeras u tami
Da ti svladam telo, večno greha žudno,
Niti poljupcima u beskrajnoj čami
Da ti mrsim tužno masne kose bludno.
Teški san bez snova moje srce traži,
San koji će svako kajanje da zbriše,
San drag tebi posle tvojih crnih laži,
Tebi, što o smrti znaš od mrtvih više.
Jer, Blud rijuć ispod otmenosti moje,
Jalavošću svojom žigosa nas dvoje;
Al' dok ti u grudma surovim ko kam
Srce je kog zločin ne vredja ni jedan,
Ja bežim, bled, videć les mrtvački ledan:
Bojim se umreću ako legnem sam.
Plavet
Vedra ironija vječite plaveti,
hladno lijepa ko cvijet, satire i troši
nemoćna pjesnika što počinje kleti
dar svoj u Bolova neplodnoj pustoši.
Zatvorenih oči, bježeć, znam da prijeti
strašnom grižnjom motreć moju dušu praznu.
Kud pobjeć? I koju noć divlju prostrijeti,
ko dronjke, po tome preziru poraznu?
Gore, magle! Duge krpe monotone
svog pepela s tmušom lijte po vedrini
koja u jesenskoj bari nek potone
i tako sazdajte prostrani svod mirni!
A ti, draga Čamo, iz Letine vode
izađi i skupi blijedih trski, blata,
te rukama čilim zalij rupe modre
što ih posvud buše kobnih ptica jata.
I još! nek dimnjaci tužni dime vazda
i nek čađom ona tamnica što luta
pogasi u jezi svojih crnih brazda
sunce koje gine sred obzorja žuta.
Nebo umrije! Tvoj sam, o tvari! udijeli
da Cilj strašni i Grijeh zaboravi sada
taj mučenik koji ležaj dijelit želi
na kom sretno stado ljudi u san pada.
Jer tu ću - kad mozak moj ispražnjen eto,
ko sud za bjelilo pored zida bačen,
ne zna ukras dati misli razapetoj -
zijevati zloslutno sve do smrti mračne.
Zalud! Plavet blista. Čuj, u zvonu lakom
pjeva. Dušo moja, to se glasom javi
da nas straši svojom pobjedom opakom
leteć s bronce žive u angelus plavi.
Valjajuć se tmušom, drevna, bode tvoju
stalnu smrtnu muku kao mača nalet.
Gdje pobjeć u ružnu i jalovu boju?
Opsjednut sam. Plavet! Plavet! Plavet! Plavet!
Labud
Čedni, hitri, lepi, da l' će danas nama
kretnjom pjanog krila razbiti odjednom
taj basen napušten krut koji pod ledom
zaspalih letova sjajna santa slama!
Divni labud pamti da je on pun plama
taj divni, al' zalud žudi za pobedom
jer kraj gde se živi ne opeva redom
kad neplodne zime zablista se čama.
Njegov vrat će stresti smrt beline pune
kroz prostor zadati ptici što ga kune,
al' ne užas zemlje gde mu perje jenja.
Sablast koju čist sjaj tu naznači zalud,
on skrućuje se u hladnom snu prezrenja
kojim se kroz progon izlišni svi Labud.
Dvorac nade
Tvoja se bleda kosa talasa
Izmedju mirisa tvog tela
Ko zastava nestašna i bela
Čija svila na suncu belasa.
Umorno bijuci kroz krike
Napev bubnja kog voda osvaja,
Od prošlosti srce se odvaja
I, šireci vale tvoje kike,
Juriša, penje se - pijani borac
Kroz močvare krvi, - da zabije
Tu zastavu zlatnu najhrabrije
Na taj nacin i bakreni dvorac
Gde, kad nehaj celu je ogrne,
Plačna Nada gladi se i svija
Dok ni jedna zvezda ne izbija
Kroz noć crnu poput mačke crne.
Zdravica
Ništa, stih čedni, ova pena
Da naznače tek sjaj pehara:
Tako daljinom kao para
Nauznak tone roj sirena.
Mi plovimo, o nebrojena
Družbo, za mene krma stara
Vi slavni pramac koji para
Val gromova i nevremena.
Pjanost mi krasna daje daha
Ljuljanjem njenim da bez straha
Zdravicu držim tu uspravno
Samoćo, hridi, zvezdo vedra
U ime svega što je ravno
Brižnosti beloj našeg jedra.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 23/01/2011 : 02:00:41
|
Danas čitamo:Federico García Lorca
kolaž internetskih tekstova o velikom španjolskom pjesniku
Federico Garcia Lorca (selo Fuente Vaqueros kod Granade, Španjolska, 5. lipnja 1898. - Granada, 19. kolovoza 1936.), španjolski pjesnik i dramatičar
Njegov život i djela su obilježila vrijeme prije i nakon španjolskog građanskog rata. Putovao je po Španjolskoj i Americi, živeći i pišući djela koja su prevedena na desetke jezika, a njegovo ime je poznato po cijelom svijetu.
Životopis
Federico Garcia Lorca je bio španjolski pjesnik i dramatičar rođen 5. lipnja 1898. u selu Fuente Vaqueros pored Granade. Sin imućnog andaluzijskog veleposjednika koji nije baš bio uspješan đak. 1909. se s roditeljima seli u Granadu. 1919. godine radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid gdje se upoznaje i druži s mnogim tadašnjim španjolskim intelektualcima. Tamo se upoznaje i sprijateljuje s umjetnicima Luisom Bunuelom i Salvadoreom Dalijem. Glazbu je učio kod M. de Falle koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pjesmi i usmjerio ga prema sakupljanju narodnog blaga. U Madridu se upoznaje s aktualnim europskim i svijetskim zbivanjima i problemima. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajviše zbog neprihvaćanja okoline i prijatelja njegove homoseksualne orjentacije. Bunuel i Dali skupa surađuju na filmu “Andaluzijski pas” koji je Lorca protumačio kao osobni napad na njega. Uvidjevši problem, njegovi roditelji ga šalju na put po Americi. Od 1929. do 1930. boravi u SAD-u, ponajviše u New Yorku, a posjetio je i Kubu. Nakon toga se vraća u novoproglašenu Republiku Španjolsku. Na poziv svoga granadskog profesora, socijalista F. de la Riosa, prihvaća posao direktora i umjetničkog animatora studentskog putujućeg kazališta La Barraca s kojim je obišao sve krajeve Španjolske, od najbogatijih do onih najzabačenijih. Pomoću kazališta je prikazivao djela španjolske klasike i provodio je ideju o društvenoj ulozi kazališta. Za vrijeme izbijanja građanskog rata, Lorca se zatekao u Viznaru u Granadi. 19. kolovoza 1936. fašistički vojnici su ga ulovili i izveli napolje, a tijelo su mu bacili u neobilježen grob. Francova vlada je pokušala uništiti spomen na Lorcu tako što je uništila sva njegova djela, a spominjanje njegova imena je bilo zabranjeno. Budući da je bio među prvim i najslavnijim žrtvama španjolskog građanskog rata, Lorca je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije.
Pjesničko stvaralaštvo
Prvu zbirku pjesama “Dojmovi i krajolici” izdaje 1918. Napisana je u tradicionalnom stilu deskriptivnog realizma. Iako je romantično raspjevana, tugaljiva i impresionistička, njegova slijedeća zbirka “Knjiga pjesama” počinje odražavati odlike Lorcine poezije: duboki osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za glazbu stiha, slikovitost, inventivnost metafora, a glavni motiv je smrt. Nakon toga 1927., slijedi zbirka “Pjesme” koja obuhvaća sve njegove stihove nastale 1921. - 1924. Njegova najpoznatija zbirka “Ciganski romancero” izlazi 1928., a do 1936. izlazi u čak 6 izdanja. Navedena zbirka sadrži 18 romanci o andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, vjerovanjima i sljepom predavanju sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pjesničkog izraza. U zbirci “Spjev dubokog pjeva” (1931.) je spojio iskustvo modernog pjesnika i andaluzijske narodne pjesme. Kompozicijski male pjesme ne poštuju stroge metričke i strukturalne zakone teksta andaluzijske narodne pjesme, ali zato odaje pjesnički doživljenu dušu Andaluzije kroz slike i simbolike u kojima izražavu duboke i bolne patnje. Njegova slijedeća zbirka nastaje za vrijeme pjesnikova boravka u SAD-u. “Pjesme u New Yorku” su izdane posthumno 1940. u Mexicu. One su nadrealistički pjesnikov doživljaj Amerike kao kaos moderne civilizacije bez imalo čovječnosti u sebi, Piše i elegeije. “Tužaljka za Ignacijom Sanchezom Mejiasom” (1935.), koji je napisan u povodu smrti njegova prijatelja toreadora, i “Šest galjeških pjesama” (1935.) koje su pisane na galicijskom dijalektu. Piše i zbirku gezela i kasida “Tamaritski ciklus” (1936.).
Dramsko stvaralaštvo
Lorca je veliku pozornost posvetio i dramskom stvaralaštvu, ponajviše nakon povratka iz Amerike. Njegovo prvo dramsko djelo je “Urok leptirice” (1920.) u kojoj na ironičan način obrađuje temu neprihvatljive ljubavi. Premijerno je izvedeno u madridskom kazalištu Eslava, no doživljava neuspijeh. Potom slijedi pučka romanca o legendarnoj granadskoj junakinji “Mariana Pineda” koja je premijerno izvedena u Barceloni 1927. Zatim slijedi farsa “Čudnovata postolarka”(1930.) i “Don Perlimpin ukazuje ljubav prema Belisi u svom vrtu” (1931.). Piše i tekst za kazalište lutaka “Oltarić Don Kristofora” (1931.) i romantičnu komediju “Dona Rosita neudata ili govor cvijeća.” (1935.). Lorca je najsnažniji dramski pjesnik ljudske strasti i patnje, neposredan je i slikovit. Glavni likovi u njegovim tragedijama su žene, njihova ljubav, materinstvo i opterećenost društvenih i religijskih predrasuda. Njegove najpoznatije drame su “Krvava svadba” (1933.) koje je jedno od najsnažnijih djela svjetskog kazališta koje govori o strasti, suparništvu, ubojstvu i nagonima. Zatim slijede “Yerma” (1934.) koja obrađuje mučnu sudbinu neplodne žene i “Dom Bernarde Albe” (1936.) koja govori o majci koja svojih pet kćeri željnih života drži zatvorene u mračnoj, dosadnoj kući. Od drama je još napisao “Kada prođe pet godina”(1931.),”Publika” (1930.-1936.), “Drama bez naslova”(1936.) Napisao je i scenarij za film “Put na mjesec”.
Garcia Lorca je najugledniji španjolski pjesnik 20. stoljeća koji je spontanim stvaraličkim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti španjolske književnosti, narodne baštine i moderne književnosti.
IZLAZAK MJESECA
Kad mjesec izlazi,
zvona nestaju,
a javljaju se staze
neprohodne.
Kad mjesec izlazi,
more prekriva zemlju,
a srce se osjeća
otok u beskraju.
Nitko ne jede naranče
pod punim mjesecom.
A treba jesti voće
zeleno i hladno.
Kad mjesec izlazi
sa sto jednakih lica,
srebrni novčići
u džepu jecaju.
A POSLIJE
Iščezavaju
labirinti
što ih vrijeme stvara.
(Samo pustoš
ostaje.)
Iščezava
srce,
izvor želja.
(Samo pustoš
ostaje.)
Iluzija zore
i poljupci,
sve iščezava.
Samo pustoš
ostaje.
Pustoš
valovita.
PJESNIK MOLI SVOJU LJUBAV DA MU PIŠE
Ljubavi moje krvi, smrti živa, nijema,
zalud očekujem riječ pisanu tvoju
i mislim s cvijetom koji gubi boju,
kad živim bez sebe, bolje da te nemam.
Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna,
ne poznaje sjenu nit se od nje krije.
Srcu unutrašnjost odp opotrebe nije
onaj med smrznuti što ga toči luna.
No ja to potrpjeh. Razdrijeh vene za te,
a tigar i golub u tvojem struku
od bola ujeda i ljiljana pate.
Stog riječma ispuni moju ludu muku,
ili me pusti da živim u tišini,
u noći moje duše vječnoj pomrčini.
Konjikova pjesma
Cordoba.
Daleka i sama.
Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute, nikad
neću stići u Cordobu.
I u ravni i na vjetru,
kobila crna, crvena luna.
Smrt na me vreba onamo
s kruništa kule Cordobe.
Jao, duga li cesta!
Jao, vrli moj konjiću!
Jao, smrt me čeka prije
nego stignem u Cordobu!
Cordoba.
Daleka i sama. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 24/01/2011 : 14:29:16
|
Danas čitamo: Aleksandar Sergejevič Puškin
Ruski pjesnik rođen 6. lipnja 1799. u Moskvi. Drži se kako je Puškin najbolji ruski pjesnik i otac moderne ruske književnosti. Među prvima je u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom, a pri tome je razvio vlastiti stil u kojem je pomiješao satiru, romantiku i dramu. Puškinov pradjed s majčine strane bio je etiopljanski crnac Ibrahim Petrovič Ganibal koji je u Rusiju dospio kao rob, ali je na koncu postao usvojeno kumče Petra Velikog. Kao potomak stare osiromašene plemićke obitelji još u ranom djetinstvu prepušten je odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice Arine Rodionove Jakovljeve. Upravo njoj može zahvaliti svoje kasnije odlično poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Školovao se u plemićkom učilištu u Carskom selu u kome je, zahvaljujući liberalnim nastavnicima, vladao duh političkog slobodumlja. U liceju je pripadao naprednom književnom kružoku Arzamas. Od 1814. njegovi se stihovi objavljuju i slava mladog pjesnika brzo raste. Iz liceja je izašao kao poklonik Radiščeva i Voltairea, te kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. Nakon završenog školovanja nominalno je radio u minstarstvu vanjskih poslova.
Još kao osamnaestogodišnjak izražava mržnju prema samovlašću i ističe misao kako monarh ne vlada na temelju svog porijekla nego na temelju zakona svoje zemlje. U literarni kružok Zelena lampa pristupa 1819. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njihov vođa Rilejev: "U tebe su uperene oči Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i građanin." Zbog svojih istupa car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije koje je trajalo četiri godine (1820.-1824.). U besarbijskom gradu Kišinevu zbližava se s aktivnim članovima Južnog društva (Pestelj, Orlov, Rajevski). Revolucionarna previranja u Europi ojačala su pjesnikovo buntovno raspoloženje te u pjesmi Kinžal (1821.) govori o careubojstvu, a u poemi Gavriliada istupa protiv religije. Uz to vlasti presreću njegova pisma i u jednom pronalaze tekst u kojem zauzima pozitivan stav prema ateizmu. Na koncu posljedica je bila ta da je 1824. otpušten iz službe i prognan u zavičajno selo Mihajlovsko. Tu je proveo dvije godine. Na dan dekabrističkog ustanka 1825. Puškin je u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila kazne koja je zadesila ustanike. Novi car Nikola I oprašta kaznu Puškinu (1826.) i dopušta mu povratak u Petrograd, ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela.
Teško podnoseći politiku koja se vladala Rusijom poslije dekabrističkog ustanka pomišlja na bijeg u inozemstvo. No, to mu ne polazi za rukom. Umjesto toga 1831. ženi se s Natalijom Gončarovom. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i svetio mu se intrigama i klevetama. Uz to car je želio poniziti autora jetkih epigrama te ga 1834. imenuje kamerjunkerom. To je zvanje bilo uvredljivo za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. Pored toga razne udvorice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na intimnu bliskost njegove supruge i cara. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. siječnja 1837.) francuskog emigranta D'Anthésa koji je služio u ruskoj vojsci. I to zbog toga što je otvoreno zavodio Puškinovu suprugu, a samog Puškina ismijavao. Dan kasnije dolazi do dvoboja u mjestu Černaja Rečki u 17 h.
D'Anthésa puca prva i pogađa Puškina u želudac te ovaj pada na zemlju. Na tren svi misle da je mrtav, ali on se pridiže i traži da mu donesu drugi pištolj (jer je prvi pao u snijeg). Donose mu pištolj, a on u ležećem položaju cilja D'Anthésa i pogađa ga u grudi. Kada je vidio da D'Anthés pada baca svoj pištolj i veselo viče: "Bravo ja!" i nakon toga gubi svijest. Kada su ga prizvali svijesti pita da li je ubio D'Anthésa, a kada je doznao da ga je samo ranio Puškin komentira: "Čudno, mislio samd a će mi zbog toga biti drago, ali nije. Uostalom, svejedno, ionako ćemo se ponovno suočiti kad se oporavimo." Kada su ga prenijeli kući liječnik mu je priopćio da je rana smrtonosna i upitao ga želi li vidjeti svoje prijatelje. Na to je Puškin pokazao na knjige i rekao: "Zbogom, prijatelji moji!"
Dva dana Puškin je ležao u užasnim bolovima zbog kojih je pomišljao da počini samoubojstvo. U posljednjim trenucima života kojeg su mu olakšavali opijumom oprostio je D'Anthésu i svojoj supruzi. Od supruge je zatražio da se ne preudaje prije nego što prođu dvije godine tugovanja te rekao "Neka to bude neki čestit čovjek". U podne 29. siječnja zatražio je da mu donesu zrcalo i potom je dugo gledao u svoj odraz u zrcalu te zatražio da mu donesu slatko od dudinja. Bilo ej to njegovo omiljeno jelo još od djetinjstva. Nakon toga utonio je u bunilo. Tog dana u 14:45 prošaputao je: "Životu je kraj... kraj.. nešto me pritišče.." i potom je preminuo. Strahujući kako bi njegova sahrana mogla izazvati nerede vlasti su naredile da se njegov lijes preveze do groblja u kolima natovarenim sijenom i da se sahrani bez ikakvih ceremonija.
Prvi prijevod Puškinova djela na hrvatski jezik pojavio se 1842. u listu Stanka Vraza Kolo. Prevedeno je djelo Pikova dama, i od tada ga na hrvatski jezik prevode sve generacije naših pisaca od Vraza i Trnskog preko Harambašića i Martića do Kombola, Krkleca i Cesarića.
Glavna djela:
Jevgenije Onjegin
Dubrovski
Kapetanova kćerka
Gavrilijada
Kućica u kolomni
Grof Nuljin
Pikova dama
Gozba za vrijeme kuge
Pripovjetke pokojnog Ivana Petroviča Belikina
Egipatske noći
Kameni gost
Bajka o ribaru i ribici
Bajka o popu i sluzi njegovom Baldi
Cigani
Vitez - tvrdica
Bajka o caru Saltanu
Mozart i Salieri
Elegija
Oda slobodi
Poslanica u Sibir
Bahčisarajska česma
Poltava
Bronzani konjanik
Čuvar poštanske stanice
Uspomene u Carskom selu
PROROK
Pun duhovne ja lutah zedji
Pustinjom sto mracna je bila
I serafim se sa sest krila
Ukaza meni na razmedji.
On prstom lakim kao san
Zjenica mojih kosnu dan,
Vidovitost mu prenu zjene
K'o u orlice preplasene.
Moga se uha kosnu on
I ispuni ga sum i zvon;
Treptanje cuh iz neba sile,
I andeoskih krila let,
Nemani morskih skriven svijet
I klijanje pod zemljom zile.
On promice kroz moje usne,
I jezika moga grijehe gnusne,
Svu brbljivost i podlost smrvi.
I tada zalac mudre zmije
U obamrla usta mi je
Rinuo rukom punom krvi.
I zario u grudi mac
I ustreptalo srce trgo,
I sisnu plamenu uz plac
U otvorene grudi vrgo,
Kao mrtav u pustinji sam pao
I Boga glas je mene zvao:
''Proroce ustaj, gledaj, slusaj,
Ispunjen mojom voljom budi,
I hodeci po moru i zemlji,
Rijecima zezi srca ljudi.''
VOLIO SAM VAS
Volio sam Vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da Vas rastuzujem njom.
Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i njezno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
culfis
Advanced Member
6738 Posts
Member since 01/12/2006 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 05/02/2011 : 18:41:12
|
quote:
Originally posted by culfis
Izborni deo topika je doziveo potpuni krah!
Ma nije, prema očekivanjima
Glasalo je desetak ljudi, nisam ni očekivao više. Eto, ja sam probao sastaviti što zanimljivije tekstove o pojedinim piscima, tako da se nešto i čitalo
Sve u svemu, ja sam dosta toga novog naučio, a nadam se i da je vama svima bilo ok
Uglavnom,
NAJBOLJI PJESNIK PO IZBORU FORUMAŠA JE:
SERGEJ JESENJIN!!!!!!
 |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/02/2011 : 18:52:07
|
http://www.youtube.com/watch?v=SZmjxOe2TBc
Rade Serbedzija: Pa to je krasno
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pijetla.
Pričam joj pjesme....
Ona se divila bedrima,
dojkama, kukovima,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...
A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
A ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola
i deset milijuna na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici.
Enes Kišević (1947)
izvodi: Rade Šerbedžija (1946) |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Mali_Mate
stripovi.com suradnik
Croatia
2065 Posts
Member since 18/03/2006 |
|
|
Topic |
|
|
|
Vani su padali pijanci umjesto snijega
