Najaca scena koja me je jos kao klinca odusevila je kada starac koji zivi u 2000 i nekoj daljoj buducnosti,razocaran u svet u kome vise nema trave,drveca prirodne hrane,dobrovoljno odlazi u neki centar da umre.Pre toga pustaju mu po zelji slajdove iz proslosti prirodu,cvetne livade i zivotinje,sve to uz Vivaldijevo prolece.Dedica umire punih ociju suza sa ogromnim osmehom presrecan. Glanu ulogu igra Charlton Heston a film se zove Soylent Green mislim. Snimljen je 1971 godine ali i tada se videlo kuda svet ide u samounistenje.
I još da mi neko kaže kako su se zvali oni sokovi u plastičnim čašicama, pakovani kao voćni jogurti danas. To je bio hit u to doba kod nas.
Gde se njih seti! Obozavao sam da ih pijem, ali sam do ovog tvog posta zaboravio da je to uopste postojalo. U ljudi, neznam kako vi, ali citajuci strane ovog topica ugusi me nostalgija...
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.