| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 21/02/2014 : 21:17:31
|
Večeras u 23:49 na HTV 3 13 urotnika (Jûsan-nin no shikaku), Japan / Velika Britanija, 2010., r. Takashi Miike
Japan 1844. godine, u sumrak ere shoguna i feudalizma. Dok bezobzirno terorizira vlastiti narod, opaki vladar Naritsugu Matsudaira (Gorô Inagaki) kao sin bivšeg shoguna i polubrat aktualnog vođe shoguna Sir Doija (Mikijiro Hira) uživa potpunu zaštitu pred zakonom. Njegova je nakana pridružiti se utjecajnom Vijeću u kojem je njegov polubrat, i zahvaljujući tako stečenoj moći dodatno terorom učvrstiti svoju vlast i politički ugled. Kad Sir Doi shvati da mu sve jači Naritsugu postaje ozbiljan problem, on se za pomoć obrati iskusnom starom samuraju Shinzaemonu Shimadi (Kôji Yakusho), koji odluči okupiti skupinu samuraja među kojima je i Sir Doijev odvažni nećak Shinrouko (Takayuki Yamada), te krenuti u sukob s Naritsuguom i njegovom vojskom. A kad dozna da mu samuraji na putu kući iz Eda pripremaju zasjedu, Naritsugu ih odluči napasti prvi.
Godine 2010. nagrađena na festivalu u Veneciji, te godinu kasnije ovjenčana s četiri nagrade japanske Akademije i Azijskom filmskom nagradom za najbolji dizajn produkcije, izvrsna akcijska pustolovna drama „13 ubojica“ još je jedno prepoznatljivo ostvarenje glasovitog japanskog filmaša Takashija Miikea („Audicija“, „Grad izgubljenih duša“, „Ichi ubojica“). On je jedan od najproduktivnijih i najhvaljenijih, ali i najkontroverznijih suvremenih filmaša, koji je tijekom protekla dva desetljeća kao redatelj potpisao čak 89 filmskih i televizijskih projekata. Miike se podjednako dobro snalazi u svim žanrovima, od akcije i krimića preko dječjih bajki i tinejdžerskih filmova do horora i superherojskih priča, uspijevajući svakim svojim novim djelom nanovo intrigirati i provocirati i publiku i kritiku. U filmu „13 ubojica“ Miike je uz suradnju scenarista Daisukea Tengana („Unagi“ Shôheija Imamure, „11. rujan“ Youssefa Chahinea, Amosa Gitaija i još devetorice redatelja) posegnuo za kultnim istoimenim filmom Eiichija Kuda iz 1963. godine, te snimio izvrsno režirano, dinamično te akcijom i žestokim nasiljem nabijeno ostvarenje koje snažno asocira na staru školu japanskih samurajskih filmova i remek-djela Akire Kurosawe.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/02/2014 : 22:35:48
|
Možda sam pretjerano slab prema Miikeu, ali meni je on uvijek barem dobar, a često i više od toga.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 08:48:20
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Možda sam pretjerano slab prema Miikeu, ali meni je on uvijek barem dobar, a često i više od toga.
S razlog smo "slabi" jer čovjek snima stvarno kvalitetne filmove, a "13 urotnika" je jedan od njih. Slabiji od prvotne verzije ove priče u režiji Eiichija Kudôe, ali još uvijek dobar. |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 08:59:41
|
quote:
Originally posted by Windwalker
Meni je taj film dosadan, loš smor.
A inače kakav si sa samurajima? Voliš japanska remek-djela (Seppuku, Yojimbo, Sanjuro, Sansho Dayu i dr.)!? |
|
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 14:08:31
|
quote:
Originally posted by Windwalker
Al zato je Last Samurai odličan.
Daleko je to od samurajskog filma. Film sam po sebi nije loš, solidan je ali nema to baš veze sa samurajima. Isto kao ni ova najnovija verzija "47 ronina". |
Edited by - sretan on 22/02/2014 14:10:33 |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12974 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 22/02/2014 : 15:01:44
|
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Windwalker
Al zato je Last Samurai odličan.
Daleko je to od samurajskog filma. Film sam po sebi nije loš, solidan je ali nema to baš veze sa samurajima.
Ne bih se složio. Rekao bih da je The Last Samurai jedan dobar pokušaj tumačenja kulture samuraja, makar romantiziran. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 15:06:47
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Windwalker
Al zato je Last Samurai odličan.
Daleko je to od samurajskog filma. Film sam po sebi nije loš, solidan je ali nema to baš veze sa samurajima.
Ne bih se složio. Rekao bih da je The Last Samurai jedan dobar pokušaj tumačenja kulture samuraja, makar romantiziran.
Upravo iz tog razloga i je daleko od samurajskog filma. Japanci malo drugačije doživljavaju svijet samuraja od Zapadnjaka i zbog toga je teško ijednom zapadnjačkom režiseru proniknuti u taj svijet. Svojom idejom ne mogu uhvatiti bit samuraja. |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12974 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 22/02/2014 : 15:20:27
|
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Windwalker
Al zato je Last Samurai odličan.
Daleko je to od samurajskog filma. Film sam po sebi nije loš, solidan je ali nema to baš veze sa samurajima.
Ne bih se složio. Rekao bih da je The Last Samurai jedan dobar pokušaj tumačenja kulture samuraja, makar romantiziran.
Upravo iz tog razloga i je daleko od samurajskog filma. Japanci malo drugačije doživljavaju svijet samuraja od Zapadnjaka i zbog toga je teško ijednom zapadnjačkom režiseru proniknuti u taj svijet. Svojom idejom ne mogu uhvatiti bit samuraja.
Pa, ne bih baš rekao da je Zwickova intepretacija išta manje legitimna, pogotovo jer pokazuje jedan važan trenutak u povijesti samurajštine, kada ta kultura prestaje postojati fizički, ako ne već duhovno. Štoviše, po meni prava vrijednost ovoga filma jest u tome što je krah samuraja smješten u kontekst kompleksnih međunarodnih odnosa. Također, izrazito cijenim što je Zwick nastojao dočarati svoju interpretaciju te kulture. Odnosno, nije ju tretirao kao nekakvu fusnotu, već je cijelu tu problematiku odumiranja jedne kulture smjestio u srž filma.
Smatraš li da ni Jim Jarmusch nije uspio dočarati duh samurajštine u filmu Ghost Dog: The Way of the Samurai? |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 15:57:26
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Pa, ne bih baš rekao da je Zwickova intepretacija išta manje legitimna, pogotovo jer pokazuje jedan važan trenutak u povijesti samurajštine, kada ta kultura prestaje postojati fizički, ako ne već duhovno. Štoviše, po meni prava vrijednost ovoga filma jest u tome što je krah samuraja smješten u kontekst kompleksnih međunarodnih odnosa. Također, izrazito cijenim što je Zwick nastojao dočarati svoju interpretaciju te kulture. Odnosno, nije ju tretirao kao nekakvu fusnotu, već je cijelu tu problematiku odumiranja jedne kulture smjestio u srž filma.
Sve ovo stoji i tim više je ovo daleko od klasičnog samurajskog filma.
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Smatraš li da ni Jim Jarmusch nije uspio dočarati duh samurajštine u filmu Ghost Dog: The Way of the Samurai?
Ne, on i ne govori o svijetu samuraja već se bavi psihološkim profilom ronina. Usamljenog pojedinca u potrazi za svojim identitetom. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 18:21:50
|
Meni se kod Zwicka sviđa što on pokušava shvatiti bit samurajstva i recimo tako interpretirati ga na svoj način, pritom vrlo obzirno poštujući tradiciju, duh i kulturu samuraja i Japana.
Ne postiže osobite rezultate, ali nikoga ne vrijeđa niti iskazuje zapadnjački kulturalni imperijalizam ili bilo što slično, već je solidan u dometima i pokušaju razumijevanja "drugog i drugačijeg", pri čemu ni politička korektnost nije napadna, dapače.
A to nije malo, i to cijenim.
Posljednji samuraj se prema temi odnosi otprilike na način na koji se Ples s vukovima odnosi prema Indijancima i njihovoj sudbini, čak su im i priče slične i protagonisti slično postavljeni i profilirani.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 18:27:53
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Meni se kod Zwicka sviđa što on pokušava shvatiti bit samurajstva i recimo tako interpretirati ga na svoj način, pritom vrlo obzirno poštujući tradiciju, duh i kulturu samuraja i Japana.
Ne postiže osobite rezultate, ali nikoga ne vrijeđa niti iskazuje zapadnjački kulturalni imperijalizam ili bilo što slično, već je solidan u dometima i pokušaju razumijevanja "drugog i drugačijeg", pri čemu ni politička korektnost nije napadna, dapače.
A to nije malo, i to cijenim.
A kakav ti je u usporedbi sa Seppukom ili Sanjurom? |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 18:40:24
|
Večeras u 20:19 na HTV 1 Zamjena (Changeling), r. Clint Eastwood, SAD, 2008.
Temeljena na istinitoj priči iz 1920-ih godina i nominirana za 3 Oscara i dva Zlatna globusa, pri čemu naposljetku nije potvrdila nijednu nominaciju, triler-drama Clinta Eastwooda priča je o senzibilnoj telefonistici Christini Collins (Angelina Jolie), samohranoj majci kojoj jednog dana nestane 9-godišnji sin Walter (Gattlin Griffith). U upornoj i neumornoj potrazi za njim Christina će se suočiti sa zastrašujućom opresijom korumpiranog policijskog i zdravstvenog sustava, a pomoći će joj svećenik Gustav Briegleb (John Malkovich).
Premda je u cijelosti riječ o nešto slabijem Eastwoodovu filmu, posrijedi je sigurno režirana, vrlo solidno glumljena, tematski intrigantna, vizualno razmjerno dojmljiva i ugođajem izuzetno tjeskobna period-drama koja sugestivno dočarava totalitarno naličje nekadašnjeg i današnjeg američkog društva. Iako cjelina uvijek ne dosiže punu emotivnu snagu, plus je i neočekivano smiren nastup Johna Malkovicha.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 18:42:18
|
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Meni se kod Zwicka sviđa što on pokušava shvatiti bit samurajstva i recimo tako interpretirati ga na svoj način, pritom vrlo obzirno poštujući tradiciju, duh i kulturu samuraja i Japana.
Ne postiže osobite rezultate, ali nikoga ne vrijeđa niti iskazuje zapadnjački kulturalni imperijalizam ili bilo što slično, već je solidan u dometima i pokušaju razumijevanja "drugog i drugačijeg", pri čemu ni politička korektnost nije napadna, dapače.
A to nije malo, i to cijenim.
A kakav ti je u usporedbi sa Seppukom ili Sanjurom?
Dosta slabiji, jer je manje autentičan što je i logično, ali i manje snažan i u cjelini zanimljiv.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 18:45:21
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Meni se kod Zwicka sviđa što on pokušava shvatiti bit samurajstva i recimo tako interpretirati ga na svoj način, pritom vrlo obzirno poštujući tradiciju, duh i kulturu samuraja i Japana.
Ne postiže osobite rezultate, ali nikoga ne vrijeđa niti iskazuje zapadnjački kulturalni imperijalizam ili bilo što slično, već je solidan u dometima i pokušaju razumijevanja "drugog i drugačijeg", pri čemu ni politička korektnost nije napadna, dapače.
A to nije malo, i to cijenim.
A kakav ti je u usporedbi sa Seppukom ili Sanjurom?
Dosta slabiji, jer je manje autentičan što je i logično, ali i manje snažan i u cjelini zanimljiv.
To je upravo i ono na što sam mislio napisavši Windu da je "Posljednji samuraj" daleko od samurajskog filma. Iako ponavljam da Zwickov film sam po sebi nije loš. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 18:48:21
|
Noćas u 01:49 na HTV 1, repriza od jutros a išao je i nedavno, Poziv revolverašu (Invitation to a Gunfighter), r. Richard Wilson, SAD, 1964.
Država Novi Meksiko 1865. godine, neposredno nakon završetka Američkog građanskog rata. Kad se poslije pet tjedana pješačenja vojnik Konfederacije Matt Weaver (George Segal) iz rata vrati se u svoj rodni gradić, iznenađen otkrije da na njegovoj obiteljskoj farmi sad živi bivši vojnik Unije John Medford (Russell Johnson), a da je pravi vlasnik farme pohlepni bankar Sam Brewster (Pat Hingle). A kad se odluči tjeran bijesom suočiti s Weaverom, Matt će shvatiti da mu je život u gradu u velikoj opasnosti jer su mještani mahom naklonjeni Uniji. Među njima su jednoruki farmer i bivši unionistički vojnik Crane Adams (Clifford David), sad suprug Mattove nekadašnje djevojke Alice (Janice Rule), šerif (Bert Freed) i liječnik Barker (Alfred Ryder). Nakon što Matt ubije Medforda i zabarikadira se na svom imanju, Brewster za Mattovo ubojstvo odluči angažirati hladnokrvnog plaćenog revolveraša Julesa Gasparda d´Estainga (Yul Brynner). Stigavši u grad, d´Estaing će smjesta postaviti vlastita pravila igre te polako početi otkrivati stvarne odnose među mještanima, da bi se naposljetku i sam suprotstavio Brewsteru.
Realiziran u produkciji tvrtke šest puta za Oscara nominiranog redatelja („Pogodi tko dolazi na večeru“, „Domino ubojstva“) i producenta Stanleya Kramera („Šampion“, „Točno u podne“), intrigantan i uzbudljiv vestern suscenarista i redatelja Richarda Wilsona („Al Capone“ s Rodom Steigerom, „Plati ili umri“ s Ernestom Borgnineom) jedan je od pet, tj. šest ako računamo i SF „Zapadni svijet“, vesterna koje je tijekom karijere snimio legendarni Yul Brynner. Posrijedi je zapletom razmjerno konvencionalno, ali sigurno režirano i atmosferično ostvarenje temeljeno na scenariju jedne epizode televizijske serije „Playhouse“ emitirane 1957. godine, koji je u filmski predložak s redateljem Wilsonom pretočila njegova supruga Elizabeth („Pećina odmetnika“ Williama Castlea). Riječ je i o naglašeno moralistički intoniranom djelu u kojem se redatelj Wilson pod utjecajem angažiranog Stanleya Kramera na dovoljno provokativan način pozabavio motivima rasizma i robovlasništva, kontekstualiziranima u milje zatvorene sredine u koju se vraća vojnik poražene vojske i u koju će red uvesti zagonetni stranac vješt na oružju. Pored atraktivne Janice Rule („Zvono, knjiga i svijeća“, „Nestao“), Brynnerovi su partneri iskusni George Segal („Tko se boji Virginije Woolf?“), iskusni Alfred Ryder („Čovjek zvan hrabrost“) i pouzdani karakterni glumac Pat Hingle („Zasjeda“, „Batman“), a efektnu fotografiju potpisuje triput za Oscara nominirani Joseph MacDonald („Moja draga Clementina“, „Mladi lavovi“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 18:52:55
|
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Johnny Difool
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Meni se kod Zwicka sviđa što on pokušava shvatiti bit samurajstva i recimo tako interpretirati ga na svoj način, pritom vrlo obzirno poštujući tradiciju, duh i kulturu samuraja i Japana.
Ne postiže osobite rezultate, ali nikoga ne vrijeđa niti iskazuje zapadnjački kulturalni imperijalizam ili bilo što slično, već je solidan u dometima i pokušaju razumijevanja "drugog i drugačijeg", pri čemu ni politička korektnost nije napadna, dapače.
A to nije malo, i to cijenim.
A kakav ti je u usporedbi sa Seppukom ili Sanjurom?
Dosta slabiji, jer je manje autentičan što je i logično, ali i manje snažan i u cjelini zanimljiv.
To je upravo i ono na što sam mislio napisavši Windu da je "Posljednji samuraj" daleko od samurajskog filma. Iako ponavljam da Zwickov film sam po sebi nije loš.
Nije loš, obzirom da je to ipak Hollywood s Cruiseom kao zvijezdom, a i da Zwick objektivno nije sposoban za naročite domete.
U pravilu se hvata velikih i važnih tema, i u Ratu za slavu i u Hrabrosti ratnika i u Krvavom dijamantu, ali nema snage, znanja i moći za nešto više od solidnog prosjeka.
No dobro, ni to nije malo.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 19:03:40
|
Večeras u 20:05 na RTL-u Kronikie iz Narnije: Kraljević Kaspijan (The Chronicles of Narnia: Prince Caspian), r. Andrew Adamson, SAD / Poljska / Slovenija / Češka, 2008.
Nakon filma "Lav, vještica i ormar", drugi nastavak zasad i vjerojatno konačno trodjelne franšize temeljene na serijalu od 7 dječjih bestseler fantasy-romana cijenjenog britanskog književnika C.S. Lewisa, ponovo u režiji Andrewa Adamsona ("Shrek"), tinejdžere Susan (Anna Popplewell), Petera (William Moseley), Edmunda (Skandar Keynes) i Lucy Pevensie (Georgie Henley) vraća u kraljevstvo Narniju. Ondje sad vlada zli kralj Miraz (Sergio Castellitto) koji želi ubiti kraljevića Kaspijana (Ben Barnes), svog nećaka i prestolonasljednika. Pomažući Kaspijanu, djeca će upoznati temperamentnog patuljka Dobrišu i odvažnog jazavca Tartufka, opet susresti mudrog lava Aslana te u sebi otkriti hrabre ratnike.
Još jedan bljedunjav izdanak filmskog fantasyja, kakvoćom inferioran prvom nastavku serijala i hitu "Zlatni kompas", odlikuje neosporno zanimljiva te razmjerno maštovita i slikovita priča o borbi dobra i zla, koja identično prethodnom filmu sadrži dosta biblijskih motiva te obiluje atraktivnim specijalnim efektima. Ipak, premda cjelini ne nedostaje akcije i uzbuđenja, naglasak je pogrešno stavljen na ne osobito impresivne akcijske prizore, dok predugoj i mjestimice razvučenoj priči manjka redateljske energije i vizije, izraženije strasti, sugestivne bajkovitosti te uvjerljive mitske dimenzije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 19:19:25
|
Noćas u 00:50 na RTL-u Opaki igrači (Lucky Number Slevin), r. Paul McGuigan, Njemačka / SAD, 2006.
U praznoj njujorškoj aerodromskoj čekaonici zagonetni muškarac (Bruce Willis) svom naizgled slučajnom sugovorniku (Sam Jaeger) pripovjeda neobičnu priču. Godine 1979. jedan je čovjek, brižan suprug i požrtvovan otac dječaka Maxwella (Scott Gibson), zbog strasti prema klađenju na konjskim utrkama zapao u velike novčane dugove, te se našao na meti opasnih gradskih gangstera. Štoviše, bezobzirni su zločinci ubili i njega i suprugu, a zagonetni plaćeni ubojica je dobio zadatak ustrijeliti Maxwella. Ispričavši svom iznenađenom sugovorniku ovu storiju, nepoznati ga muškarac hladnokrvno ubije. Istodobno, nakon što na ulicama New Yorka bude opljačkan, simpatični skitnica Slevin Kelevra (Josh Hartnett) privremeno se useli u stan svog prijatelja Nicka Fishera.
Nedugo nakon što u susjedstvu upozna atraktivnu i temperamentnu patologinju Lindsey (Lucy Liu), Slevinu na vrata pokucaju dvojica grubijana koji zbunjenog mladića zaogrnutog samo ručnikom privedu moćnom gangsteru Šefu (Morgan Freeman). A kad Šef, vjerujući da je pred njim do grla zaduženi Nick Fisher, od njega zatraži izvršenje ubojstva sina vođe suparničkog klana Rabina (Ben Kingsley), Slevin shvati da je zabunom uvučen u sukob dvaju suprotstavljenih gangova. No, čini se da događajima čitavo vrijeme iz sjene upravlja nemilosrdni plaćeni ubojica Goodkat (Bruce Willis), koji igra dvostruku igru, kao i da je za slučaj zainteresiran detektiv Brikowski (Stanley Tucci).
Od uvodne špice, koja u sjećanje nepogrešivo priziva rad legendarnog Saula Bassa na Hitchcockovom remek-djelu "Sjever-sjeverozapad", preko tragične priče koju zagonetni ubojica Bruce Willis u aerodromskoj zgradi pripovjeda svojoj budućoj žrtvi (svojevrsnog filma u filmu), do postuliranja glavnog junaka kao hičkokovski običnog čovjeka u neobičnoj situaciji, jasno je da film neosporno darovitog Paula McGuigana ("Gangster br. 1", "Wcker Park") nipošto ne smijemo shvatiti ozbiljno. Naime, premda je riječ o donekle prefabuliranom djelu prilikom režije kojeg McGuigan povremeno gubi samokontrolu i poseže za ponekom nepotrebnom redateljskom i montažnom ekshibicijom, "Opaki igrači" ponajprije su razigrana, dostatno maštovita i prilično inteligentna filmofilska zafrkancija, kojom McGuigan i scenarist Jason Smilovic (TV serije "Karen Sisco", "Oteti") odaju počast svojim filmskim uzorima, ponajviše Hitchcocku i Tarantinu.
McGuiganov naslov, nakon psihološke romantične triler drame "Wicker Park" druga redateljeva suradnja s danas pomalo zaboravljenim Joshom Hartnettom prestilizirani je tarantinovski krimić složenog zapleta, postmodernistička crnohumorna noirovska igrarija dinamične priče i velikog broja slikovitih karaktera. Štoviše, u svim sastavnicama svog filma McGuigan i Smilovic tendenciozno pretjeruju. "Opaki igrači" namjerno su odveć kičasto, napadno šareno i neobično retro dizajnirano djelo, priča i likovi imaju vrlo slabo uporište u logici, glumci svjesno i s guštom preglumljuju, autori često posežu za lažnim flash-backovima (strogo zabranjenim u žanru krimića), tarantinovske situacije i dijalozi hipertrofirani su i dovedeni do besmisla, tu je i pokoji suvišni preokret, a uz hommage Hitchcocku autori daju i zabavnu posvetu Kurosawinu remek-djelu "Yojimbo", odnosno Leoneovu kultnom špageti-vesternu "Za šaku dolara" i njegovoj preradi "Posljednji preživjeli" u režiji Waltera Hilla. U tom se smislu i izbor autoritarnog Brucea Willisa, Tarantinova isluženog boksača i Hillova revolveraša, za ulogu karikaturalnog masterminda i plaćenog ubojice čini sasvim logičnim.
Josh Hartnett se vrlo solidno snalazi u interpretaciji lika koji je svojevrsna parafraza njegova plaćenog ubojice iz Rodriguez / Millerova "Sin Cityja", a odlično mu sekundira raspoložena Lucy Liu u ulozi patologinje Lindsey. Posebnu vrijednost filmu daju karizmatični oskarovci Morgan Freeman i Ben Kingsley u za njih (osobito Freemana) netipičnim ulogama negativaca. Likovima ostarjelih i osvetnički raspoloženih gangstera oni autoritativnim nastupima daju dignitet i notu emotivnosti, zahvaljujući kojima osvajaju gledateljsku naklonost i s lakoćom kradu scene svojim kolegama. Dojmljivu filmsku fotografiju potpisuje iskusni Peter Sova ("Diner", "Trgovci bez srama", "Dobro jutro Vijetname", "Donnie Brasco"), čest suradnik cijenjenog Barryja Levinsona.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/02/2014 : 19:32:42
|
Večeras u 20:05 na Novoj Tv Ukradeni identitet (Unknown), r. Jaume Collet-Serra, Velika Britanija / Njemačka / Francuska / Kanada / Japan / SAD, 2011.
U akcijskom trileru "Mahnitost" ("Frantic") oskarovca Romana Polanskog, markantni američki kardiolog Richard Walker (Harrison Ford) sa suprugom Sondrom stiže u Pariz, gdje mora održati predavanje. No planirani poslovno-romantični boravak u Parizu poći će po zlu nakon što, nedugo poslije pogrešnog preuzimanja tuđe prtljage, Sondra netragom nestane, a Richard bude prisiljen dati se u potragu za njom. Kad uskoro shvati da Sondru čini se nitko nije vidio, Richard će se naći na ulicama Pariza. U traganju za Sondrom pomoći će mu atraktivna "slučajna suputnica" Michelle (Emmanuelle Seigner), a par će ubrzo upoznati pariško podzemlje i suočiti se s međunarodnim terorizmom i švercerima sofisticiranog oružja. Dakako, usput će se i zbližiti, među njima će se probuditi i nekakvi osjećaji, no zbog poštivanja žanrovskih pravila i osnovnog zapleta, neizbježnog prinošenja žrtve u završnici i činjenice da obiteljski usmjereni Amerikanac kojeg glumi tadašnji sveamerički momak Harrison Ford mora spasiti suprugu a ne vrijeme gubiti s putenim Europljankama, kraj mogu lako pretpostaviti i oni koji film nisu gledali.
Ukratko prepričani sadržaj vrlo solidnog filma glasovitog redatelja potreban nam je zbog slijedećeg: na mjesto američkog liječnika Richarda Walkera stavite njegovog sunarodnjaka i kolegu znanstvenika Martina Harrisa (Liam Neeson), neka se junakova supruga ne zove Sondra nego Elizabeth (January Jones), umjesto Pariza neka slikoviti europski grad u kojem se priča odvija bude Berlin, a na mjesto atraktivne i požrtvovne Michelle postavite podjednako atraktivnu i za pomoć našem junaku spremnu Ginu (Diane Kruger), djevojku porijeklom iz BiH, i pred vama su grube konture scenarija ovog filma. Ostatak čine industrijska špijunaža povezana s proizvodnjom hrane, zgodan i potencijalno intrigantan motiv ražalovanih pripadnika nekadašnjih tajnih službi koji se pokušavaju snaći u novom vremenu, te dosta u određenom smislu klasične akcije bez previše računalnih efekata.
Upadljiva derivativnost najambicioznijeg i najuspjelijeg ostvarenja u dosadašnjoj karijeri francuskog redatelja Jaumea Collet-Serrea, potpisnika tek korektnih horora "Kuća voštanih figura" i "Siroče" te inferiornog nastavka razmjernog hita "Gol!" Dannyja Cannona, ujedno je i najveći nedostatak ovog vrlo solidnog naslova. Naime, scenaristi Oliver Butcher i Stephen Cornwell otvoreno potkradaju sve i svakoga, od Alfreda Hitchcocka preko spomenutog Polanskog do filmova o Jasonu Bourneu, te stvaraju lako gledljiv, zabavan i zanimljiv cocktail. Režija je pregledna i vrlo sigurna, podjednako u mirnijim i retrospektivnim scenama kao i u akcijskim sekvencama, dinamična zbivanja posjeduju potrebnu sugestivnost i određenu unutarnju snagu, a događaji se odvijaju kronometarski precizno i bez imalo praznog hoda. Karakterno fluidni likovi su uglavnom efektno, makar i minimalistički profilirani, a karizmatični Liam Neeson, svaštar koji spremno prihvaća i najmanje sporedne uloge u različitim produkcijama, te koji posljednjih godina nastupa dominantno u akcijskim ulogama, te koji ove godine ponovo surađuje s Collet-Serrom u akciću "Non-stop", uvjerljiv je kao hičkokovski "obični čovjek u neobičnoj situaciji".
Među slabije strane filma ubraja se i hinjena sofisticiranost i elegancija kojima redatelj oblikuje prvi dio svog filma, a koje se doimaju dobrano artificijelnima i tankima, kao da autor cjelini želi dati realno nepostojeću ozbiljnost i pretencioznost. Posve bespotrebno, jer "Ukradeni identitet" je u osnovi eksploatacijski akcić sa zvučnijom glumačkom podjelom, djelo čiji scenarij stereotipno i nemaštovito, ali i dovoljno inteligentno i dinamično varira klišeizirane i stoput viđene situacije. Zasebnu kakvoću predstavljaju jaka glumačka imena Brune Ganza ("Nebo nad Berlinom", "Hitler: Konačni pad") i Franka Langelle ("Frost/Nixon") u sporednim rolama, a sekvenca njihova razgovora u stanu onog prvog pravi je mali dragulj, praktički zasebni film unutar filma. Bruno Ganz je pravi dobitak za svaki film u kojem nastupa, pa je tako i s ovom ulogom u kojoj u jednom trenutku zabavno autoironično parafrazira svoju najpoznatiju recentnu ulogu Hitlera. Ozbiljni problemi slijede u posljednjoj trećini, kad dotad dosta čvrsta dramska konstrukcija počinje popuštati pod teretom prevelikog broja preokreta, neočekivanih otkrića i nelogičnosti, praćenih drastičnim promjenama predznaka i ponašanja likova. Sve u svemu, ne pretjerano zahtjevnim gledateljima "Ukradeni identitet" nudi posve solidnu, inteligentno koncipiranu, dobro režiranu i nepretencioznu zabavu s dovoljno akcije, raspoloženim glumačkim interpretacijama, atraktivnim berlinskim lokacijama i nastupima privlačnih glumica January Jones (serija "Momci s Madisona") i Diane Kruger ("Troja", "Nacionalno blago") u sporednim ulogama. To je više no dovoljno za ugodnu večer pred televizorom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12974 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 22/02/2014 : 21:27:00
|
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Pa, ne bih baš rekao da je Zwickova intepretacija išta manje legitimna, pogotovo jer pokazuje jedan važan trenutak u povijesti samurajštine, kada ta kultura prestaje postojati fizički, ako ne već duhovno. Štoviše, po meni prava vrijednost ovoga filma jest u tome što je krah samuraja smješten u kontekst kompleksnih međunarodnih odnosa. Također, izrazito cijenim što je Zwick nastojao dočarati svoju interpretaciju te kulture. Odnosno, nije ju tretirao kao nekakvu fusnotu, već je cijelu tu problematiku odumiranja jedne kulture smjestio u srž filma.
Sve ovo stoji i tim više je ovo daleko od klasičnog samurajskog filma.
Naravno da ovdje nije riječ o klasičnom samurajskom filmu, isto kao što ni spaghetti westerni nisu klasični westerni.
U oba slučaja raspravljamo o specifičnim nacionalnim filmskim žanrovima provučenim kroz prizmu neautohtonih produkcija.
Zbilja ne vidim što to po tebi The Last Samurai diskvalificira kao samurajski film.
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Smatraš li da ni Jim Jarmusch nije uspio dočarati duh samurajštine u filmu Ghost Dog: The Way of the Samurai?
Ne, on i ne govori o svijetu samuraja već se bavi psihološkim profilom ronina. Usamljenog pojedinca u potrazi za svojim identitetom.
Zar po tebi jedno isključuje drugo? |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 21:33:25
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Zbilja ne vidim što to po tebi The Last Samurai diskvalificira kao samurajski film.
Atmosfera, stilski mi jednostavno ne djeluje kao samurajski film. |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 22/02/2014 : 21:40:34
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Smatraš li da ni Jim Jarmusch nije uspio dočarati duh samurajštine u filmu Ghost Dog: The Way of the Samurai?
Ne, on i ne govori o svijetu samuraja već se bavi psihološkim profilom ronina. Usamljenog pojedinca u potrazi za svojim identitetom.
Zar po tebi jedno isključuje drugo?
Jarmusch ne prikazuje taj milje vec samo jednu osobu, izgubljenog samuraja koja traži sebe. A ronin je kao što znamo samuraj bez gospodara, pa se na taj način Jarmusch igra našom percepcijom. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
