| Author |
 Topic  |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 03/05/2015 : 15:35:59
|
Danas u 15:51 na HTV 3, reprizira se sutra u 06:45 na HTV 3, Aleksandar Veliki (Alexander the Great), r. Robert Rossen, SAD / Španjolska, 1956.
Legendarni makedonski kralj i osvajač Aleksandar Veliki rodio se 356. godine prije Nove ere, kao sin makedonskog kralja Filipa drugog (Fredric March) i prelijepe epirske princeze Olimpijade (Danielle Darrieux). Unatoč međusobnoj netrpeljivosti, roditelji su mu osigurali najbolje obrazovanje pod paskom slavnog atenskog filozofa Aristotela (Barry Jones). S godinama mladi Aleksandar (Richard Burton) intimnog prijatelja i saveznika stječe u senzibilnom Hefaestionu (Ricardo Valle), a nakon očeve pogibije 336. godine prije Krista, kao 20-godišnjak preuzima vlast nad zemljom koja se nalazi gotovo u rasulu. Odlučno pokrenuvši vojsku i ugasivši nekoliko pobuna, Aleksandar Veliki kreće u rat protiv deset puta većeg Perzijskog carstva. Napokon, svoj će osvajački pohod završiti nakon punih 8 godina u dalekoj Indiji.
Ambiciozna povijesna biografska drama suproducenta, scenarista („Čudna ljubav Marthe Ivers“) i redatelja Roberta Rossena („Tijelo i duša“), tijekom karijere pet puta nominiranog za Oscara za rad na izvrsnim filmovima „Svi kraljevi ljudi“ i „Hazarder“, intrigantna je i raskošno producirana priča o životu i djelu legendarnog makedonskog kralja, vojskovođe i osvajača Aleksandra Velikog. U redateljevu dramskom i tematskom fokusu je osobnost čovjeka rastrganog sukobom između promišljenosti i mudrosti njegova učitelja, glasovitog starogrčkog filozofa i prirodoslovca Aristotela s jedne, odanosti svom ocu, hrabrom ratniku Filipu drugom s druge, i vlastitih planova za osvajanje svijeta s treće strane. Svijet Aleksandra Makedonskog je nemiran i pun političkih previranja, a da bi ujedinio Europu i Aziju te postao jedan od najslavnijih vladara svih vremena on se mora izdići iznad svega toga. Pored dojmljive fotografije oskarovca Roberta Kraskera („Kratak susret“, „Treći čovjek“, „El Cid“), atraktivnosti filma pridonose izvrsna glazba nagrađivanog Marija Nascimbenea („Bosonoga kontesa“, „Vikinzi“) i glumački nastupi zvučne postave predvođene slavnim i čak sedam puta za Oscara nominiranim Richardom Burtonom („Tko se boji Virginije Woolf“, „U orlovskom gnijezdu“, „Bitka na Neretvi“). Njegovi su partneri među ostalima i izvrsni i dvaput Oscarom nagrađen karakterni glumac Fredric March („Zvijezda je rođena“, „Najbolje godine naših života“), sjajna Claire Bloom („Osvrni se gnjevno“, „Zločini i prekršaji“) i ugledna francuska glumica Danielle Darrieux („Landru“, „8 žena“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/05/2015 : 15:45:02
|
Večeras u 23:25 na HTV 3 Veliki rasipnik (El gran calavera), r. Luis Buñuel, Meksiko, 1949.
Sredovječni Ramiro de la Mata (Fernando Soler) glava je brojne meksičke porodice, neodgovoran čovjek i hedonist pretjerano sklon alkoholu. Članovima njegove obitelji, kćeri Virginiji (Rosario Granados), sinu Ladislau (Andrés Soler), starijem bratu Eduardu (Gustavo Rojo) i njegovoj supruzi Milagros (Maruja Grifell), to osobito i ne smeta, jer im Ramirovo bogatstvo omogućava lagodan život i financiranje vlastitih hirova. Ramiro se alkoholu odao nakon smrti supruge, što itekako žalosti njegovog mlađeg brata Gregoria (Francisco Jambrina), psihijatra koji Ramirov način života smatra sramotnim i koji se pribojava njegove potpune propasti. Da bi to spriječio, on Ramiru odluči slagati da je ostao bez svog velikog imetka, te da je čitava obitelj odjednom siromašna. Ta će vijest lakomislenog Ladislaa natjerati da počne razmišljati o upisu fakulteta, žestokog kockara Eduarda prisiliti da se zaposli kao stolar, njegovu suprugu Milagros neočekivano pretvoriti u odličnu kuharicu, a racionalnu Virginiju nagnati da se zbliži s novim susjedom, naočitim putujućim trgovcem Pablom (Rubén Rojo). No sve se ipak neće odvijati onako kako je Gregorio zamislio.
Temeljena na popularnom kazališnom komadu uglednog španjolskog dramatičara i scenarista Adolfa Torrada, izvrsna komedija glasovitog Luisa Buñuela („Andaluzijski pas“, „Viridiana“, „Diskretni šarm buržoazije“) drugo je ostvarenje koje je veliki filmaš realizirao tijekom 19-godišnjeg života u Meksiku. U tom razdoblju Buñuel je snimio 20-ak filmova, od kojih je mnoge prema vlastitom priznanju realizirao ponajprije iz egzistencijalnih razloga odnosno „da bi imao što jesti“, no koji su ne samo zbog njegova imena izuzetno zanimljiva i vrijedna ostvarenja. Dvije godine prije ovog filma Buñuel je u Meksiku režirao nepretenciozan, dinamičan i vrlo zabavan mjuzikl „Gran Casino“, a godinu kasnije potpisat će sjajnu, intrigantnim socijalnim i etičkim motivima nabijenu krimi-dramu „Zaboravljeni“, koja će mu na festivalu u Cannesu donijeti nagradu za najboljeg redatelja. Današnji film je energično režirano, vrlo duhovito i izuzetno šarmantno djelo nakrcano slikovitim likovima i njihovim zanimljivim međuodnosima, baš kao i odličnim dijalozima za koje su pored autora predloška Adolfa Torrada podjednako zaslužni scenaristi Janet i Luis Alcoriza („Él“, „Kći obmane“), Buñuelovi česti suradnici iz meksičkog razdoblja. U glavnoj ulozi nastupa iznimno raspoloženi Fernando Soler („Susana“, „Kći obmane“), tada velika meksička zvijezda, a njegovi su partneri darovita Rosario Granados („Žena bez ljubavi“), markantni Andrés Soler („La escondida“) i u ono vrijeme također popularni Ruben Rojo („Žene mog života“, „Kći obmane“).
Na YouTubeu su dvije prilično slabe kopije čitavog filma, bez engleskih titlova, tu je jedna:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/05/2015 : 18:07:24
|
Večeras u 23:20 na HTV 3 Ponoćna zvona (Campanadas a medianoche), r. Orson Welles, Francuska / Španjolska / Švicarska, 1965.
Engleska početkom 15. stoljeća. Mladi kraljević Hal (Keith Baxter) nasljednik je kralja Henrika IV (John Gielgud), dobrodušan i veseo mladić koji vrijeme ponajviše provodi u druženju s alkoholu sklonim, lažljivim i obijesnim, ali i zabave uvijek željnim Sir Johnom Falstaffom (Orson Welles). Oni su stalni gosti u krčmi Ljubavnice Quickly (Margaret Rutherford), gdje se zabavljaju uz potoke alkohola i društvo privlačnih djevojaka. Kralj Henrik IV sve odluke donosi unutar zidina svog dvorca, gdje nakon gušenja pobune 1408. godine zaključi da njegov sin Hal zbog svog razuzdanog života nije dostojan krune engleskog vladara. No sudjelujući u bitci kod Shrewsburyja Hal će se početi mijenjati i postupno shvaćati svoje obveze prema ocu i kraljevstvu. A kad nakon očeve smrti na prijestolje stupi kao kralj Henrik V, Hal će razvrgnuti svoje prijateljstvo s Falstaffom.
Godine 1966. ovjenčana dvjema nagradama na festivalu u Cannesu, te dvije godine kasnije nominirana za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg inozemnog glumca, izvrsna kostimirana ratna drama scenarista i redatelja Orsona Wellesa („Građanin Kane“, „Veličanstveni Ambersonovi“, „Dodir zla“) impresivna je adaptacija motiva iz službeno triju drama Williama Shakespearea („Henrik IV, prvi dio“, „Henrik IV, drugi dio“ i „Henrik V“), te dijelova knjige „Chronicles of England, Scotlande and Irelande“ Raphaela Holinsheda. Neslužbeno, osim na knjizi uglednog engleskog kroničara iz 16. stoljeća na čijim je djelima Shakespeare često temeljio zaplete svojih drama, priča Wellesova filma posuđuje motive iz čak pet Shakespearovih komada, te nudi redateljevu osobnu interpretaciju engleske povijesti uz izraženu nostalgiju za „dobrim starim vremenima“. Ostvarenje snimano na lokacijama u Španjolskoj kroz sjajno režiranu i efektnim tragikomičnim ugođajem obilježenu priču o pucanju prijateljstva između kraljevića Hala i Falstaffa, na suvremen način progovara o sudbini ljudi vođenih željom za osvajanjem vlasti. Welles tragediju vrlo spretno miješa sa slapstickom, a u njegovoj interpretaciji Falstaff je istodobno smiješna i tragična figura s kojom autor suosjeća. U realizaciji djela oslanja se na dojmljiv snimateljski rad čestog Buñuelova suradnika Edmonda Richarda („Diskretni šarm buržoazije“, „Fantom slobode“, „Taj mračni predmet želje“), na odličnu glazbu Angela Francesca Lavagnina („Legenda o izgubljenom blagu“, „Kolos s Rodosa“) te na očekivano impresivne glumačke interpretacije. Pored glasovite Jeanne Moreau („Lift za gubilište“, „Jules i Jim“), njegovi su partneri oskarovka Margaret Rutherford („Važno je zvati se Earnest“), također oskarovac Sir John Gielgud („Čovjek slon“, „Gandhi“) te pouzdani Keith Baxter („Čista srijeda“, „Merlin“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/05/2015 : 15:56:12
|
Išlo jutros, reprizira se noćas u 00:36 na HTV 3 Velika krađa (The Big Steal), r. Don Siegel, SAD, 1949.
Odlučni Duke Halliday (Robert Mitchum) poručnik je američke vojske pogrešno optužen za krađu 300 tisuća dolara namijenjenih za vojničke plaće. Pravi kradljivac je varalica Jim Fiske (Patric Knowles), koji je s plijenom pobjegao u Meksiko, pa Duke kreće za njim i sam progonjen od strane satnika Vincenta Blakea (William Bendix). Našavši se u Vera Cruzu s Blakeom za petama, Duke ubrzo upozna temperamentnu Joan Graham (Jane Greer), ljutitu Fiskeovu zaručnicu koja je svom dragom posudila dvije tisuće dolara koje joj on očito ne kani vratiti. Joan dobro govori španjolski zbog čega joj Duke dade nadimak Chiquita, te uz njezinu pomoć krene u potragu za Fiskeom. Sve će se dodatno zakomplicirati nakon što jurnjava nekoliko Amerikanaca po njegovom području privuče pozornost lukavog meksičkog inspektora Ortege (Ramon Novarro), koji odluči otkriti o čemu je riječ.
Izvrstan noir triler glasovitog Dona Siegela („Invazija tjelokradica“, „Prljavi Harry“, „Bijeg iz Alcatraza“) izuzetno je uspjela adaptacija priče „The Road to Carmichael´s“ američkog pisca krimića i vesterna te filmskog scenarista Richarda Wormsera („Val zločina“ Andréa De Totha, „Sodoma i Gomora“ Roberta Aldricha), izvorno objavljene u listu Saturday Evening Post. Riječ je o dinamičnom, učinkovito humorom prožetom, vrlo šarmantnom i zabavnom ostvarenju u kojem se Siegel, uz suradnju scenarista Daniela Mainwaringa („Iz prošlosti“) i Geralda Draysona Adamsa („Dvoboj na Silver Creeku“, „Taza, Cochiseov sin“) vrlo spretno i domišljato poigrao žanrovskim konvencijama i ograničenjima. Pored energične i razigrane Siegelove režije te slikovitih likova, podjednako glavnih kao i sporednih, vrline djela su sočni dijalozi i efektni obrati kojima su scenaristi nakrcali priču, potom atraktivne meksičke lokacije koje u sjećanje prizivaju dvije godine stariji zajednički projekt Roberta Mitchuma i Jane Greer, remek-djelo „Iz prošlosti“ Jacquesa Tourneura, te očekivano sjajna glumačka međuigra. Partneri markantnog Mitchuma („Noć lovca“, „Rt straha“, „Ryanova kći“) i cijenjene Jane Greer („Zatočenik dvorca Zende“, „Čovjek s tisuću lica“) su hvaljeni William Bendix („Čamac za spašavanje“, „Detektivska priča“), znani Patric Knowles („Pustolovine Robina Hooda“, „Kako je bila zelena moja dolina“) i velika zvijezda nijemog filma Ramon Novarro („Mata Hari“). Vrijedi napomenuti da je tijekom snimanja Mitchum zbog posjedovanja marihuane neko vrijeme proveo u zatvoru, što je glasovitom Howardu Hughesu, tada novom čelniku studija RKO, dalo dovoljno vremena za izmjenu scenarija i umetanje nekih duhovitih detalja.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/05/2015 : 16:09:47
|
Večeras u 20:00 na RTL-u Nebesa (Up), r. Peter Docter i Bob Peterson, SAD, 2009.
Prvi crtić u povijesti koji je otvorio festival u Cannesu, hit tada još samostalnog studija Pixar priča je o starcu Carlu Fredricksenu (glas Pere Juričića), prodavaču balona kojem je život prošao u sjećanju na prerano preminulu suprugu Ellie i maštanju o pustolovinama koje nikad nije doživio. Kad bezdušna građevinska korporacija odluči srušiti njegovu kuću u središtu velegrada, Carl ju priveže za mnoštvo balona te njome poleti prema Rajskim slapovima u Južnoj Americi, mjestu koje je oduvijek htio posjetiti s Ellie. No s njim će neplanirano poći i bučni mali izviđač Ratko.
Fascinantna 3D animacija koja nudi mnoštvo atrakcija, neočekivano emotivan, sjetan i tužan uvodni dio s pretpričom o Carlovu životu, izuzetno dinamična naracija, efektna posveta klasičnim fantastičnim pustolovnim filmovima, obilje humora i uspjela hrvatska sinkronizacija vrline su izvrsna Pixarova hita koji, međutim, ima i određenih nedostataka. Ponajprije je riječ o osjetno slabijem drugom dijelu i predvidljivoj akcijskoj završnici filma koji pred kraj lipše pod klišejima i diznijevskom patetikom te pati od pribjegavanja jednostavnim rješenjima. Unatoč tome, "Nebesa" su zasluženo osvojila po dva Oscara, Zlatna globusa i nagrade BAFTA, te nude odličnu zabavu za čitavu obitelj.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/05/2015 : 10:04:33
|
Išlo je jutros, ali reprizira se večeras u 23:30 na HTV 1 Prijatelj Joey (Pal Joey), r. George Sidney, SAD, 1957.
Daroviti pjevač Joey Evans (Frank Sinatra) neodgovorni je ženskar koji mašta o otvaranju vlastitog kluba. Kad zbog zavođenja gradonačelnikove maloljetne kćeri bude protjeran iz jednog gradića, Joey stigne u San Francisco gdje uz pomoć prijatelja Neda Galvina (Bobby Sherwood), dobije gažu u klubu Mikea Migginsa (Hank Henry). Uselivši se u stan privlačne Nedove djevojke, plesačice Linde English (Kim Novak), Joey pokuša osvojiti curu. No ubrzo susretne staru znanicu, pjevačicu i bivšu striptizetu Veru Simpson (Rita Hayworth).
Za ulogu u romantičnoj mjuzikl-drami Georgea Sidneya ("Ziegfeldove ludorije", "Poljubi me Kato"), nominiranoj za 4 Oscara, legendarni Frank Sinatra je osvojio Zlatni globus. Riječ je o slobodnoj adaptaciji istoimenog brodvejskog mjuzikla Johna O´Hare, Richarda Rodgersa i Lorenza Harta iz 1940. godine, koji je početkom 50-ih uspješno ponovo postavljen na pozornicu. Uloga koju tumači Sinatra prvotno je bila predviđena za Genea Kellyja, no studio MGM ga je odbio posuditi Columbiji, a ni Rita Hayworth ni Kim Novak uistinu ne pjevaju, već ih dubliraju Jo Ann Greer i Trudy Erwin. Upravo je glazba ono najuspjelije u Sidneyjevu nenadahnuto režiranom filmu u kojem je gluma donekle "drvena", plesnih scena je iznenađujuće malo, dijalozi su suhi i većinom banalni a dramski i narativni ritam je neujednačen.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38122 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/05/2015 : 19:42:39
|
Večeras u 20:01 na HTV 3 Poljubac smrti (Kiss Me Deadly), r. Robert Aldrich, SAD, 1955.
Tijekom mirne noćne vožnje opustjelom cestom u kalifornijskoj provinciji, pred automobilom grubog njujorškog privatnog detektiva Mikea Hammera (Ralph Meeker) iznenada se stvori histerična mlada žena koja ga zamoli da je povede do Los Angelesa. Nedugo nakon što atraktivna plavuša Hammeru povjeri da se zove Christina Bailey (Cloris Leachman), da je upravo pobjegla s psihijatrijske klinike i da izuzetno strahuje za svoj život, automobil ciničnog njuškala sustigne vozilo nepoznatih ljudi, koji dvoje putnika uspiju skrenuti s ceste, onesvijestiti i odvesti na tajnu adresu. Kad tijekom ispitivanja Christina podlegne mučenju, otmičari djevojčino mrtvo tijelo i onesviještenog Hammera posjednu u automobil i gurnu niz obližnju liticu. Međutim, zahvaljujući svojoj spretnosti Mike uspije preživjeti, te poslije tri dana provedena bez svijesti čvrsto odluči doznati tko je Christina uistinu bila i zašto je morala umrijeti. Unatoč protivljenju svog starog znanca, poručnika Pata Murphyja (Wesley Addy), i FBI-jevih agenata koji ga drže na oku, Mike uz pomoć svoje privlačne tajnice i sposobne suradnice Velde Wichman (Maxine Cooper) krene u akciju. Nakon što se uskoro na ulici sukobi s tajanstvenim čovjekom koji ga je slijedio, Mike dozna da ga traži znanstvenik Ray Diker (Mort Marshall), te da bi mu u otkrivanju istine o pokojnici mogla pomoći njezina zabrinuta sustanarka Lily Carver (Gaby Rogers).
"Ako čitatelji vole vaše romane, znači da ste dobri", jedna je od omiljenih izreka glasovitog Mickeya Spillanea ("Ja, porota", "Zmija", "Osveta je moja"), majstora tvrdokuhane kriminalističke proze čija djela književna kritika, za razliku od publike, nikad nije cijenila. Uz iznimku slavnog Charlesa Bukowskog, koji je 1994. godine objavio roman "Pulp", svojevrsnu parodiju Spillaneovih hard-boiled detektivskih priča, književni kritičari i kolege spisatelji djelima romanopisca pravim imenom Frank Morrison Spillane uvijek su prigovarali zbog izražene mizoginije, amoralnosti, naglašenog patrijarhalnog svjetonazora i mačističkog garda te pretjerane sklonosti nasilju i seksu, što je bilo i razlogom da je Mickey Spillane već od prvog romana, danas gotovo kultnog naslova "Ja, porota" objavljenog 1947. godine, obilježen kao autor trivijalnih i dobrano šund djela koji podilazi najširim čitateljskim masama. Spillaneovi romani s njegovim najpoznatijim junakom, grubim i ciničnim razbijačem Mikeom Hammerom, doživjeli su brojne ekranizacije ("Ja, porota" Harryja Essexa iz 1953. i Richarda T. Heffrona iz 1982. godine, "My Gun is Quick" Phila Victora i Georgea Whitea iz 1957., "The Girl Hunters" Roya Rowlanda iz 1963....), a uz vrlo popularan serijal TV krimića u kojima je Hammera utjelovio markantni Stacey Keach valja izdvojiti i svojedobnu humorističnu hit seriju "Sledge Hammer", u kojoj je Spillaneovo njuškalo uspješno izvrgnuto parodiji.
No zasigurno najuspjelija adaptacija nekog romana Mickeya Spillanea upravo je današnji film, remek-djelo slavnog Roberta Aldricha ("Vera Cruz", "Veliki nož", "Što se dogodilo s Baby Jane?", "Dvanaest žigosanih"), klasičnog holivudskog filmaša rafiniranog vizualnog stila i razvijene socijalne svijesti, koji je karijeru među ostalim započeo kao pomoćnik redatelja na filmovima "Južnjak" Jeana Renoira i "Čudna ljubav Marthe Ivers" Lewisa Milestonea. Aldrich je bio punokrvni autor koji je klasičnu naraciju i razmjerno konvencionalne priče o sukobu dobra i zla efektno nadograđivao intrigantnim moralizmom i kompleksnim osobnim dramama svojih protagonista, (anti)junaka većih od života i nerijetko spletom okolnosti prisiljenih na herojska djela i borbu za opstanak u dominantno neprijateljskom okruženju. Neki kritičari upravo naslov "Poljubac smrti", noirovsku triler dramu s primjesama horora, drže posljednjim velikim film noirom, sjajnim ostvarenjem filmaša koji je u svojim djelima iznimno učinkovito spajao art i "entertainment", artizam i zabavu, a kojeg se svojedobno smještalo rame uz rame s takvim redateljskim velikanima kakvi su Robert Bresson, John Huston, Vittorio De Sica, Luis Buñuel, Jean Renoir i Marcel Carné. Grubijana Mikea Hammera iznimno sugestivno tumači karizmatični Ralph Meeker ("Gola mamuza", "Let strijele", "Putovi slave"), a njegovi su partneri cijenjeni Albert Dekker ("Gentlemanski sporazum", "Istočno od raja"), oskarovka Cloris Leachman ("Butch Cassidy i Sundance Kid", "Posljednja kino predstava", "Dillinger"), markantni Wesley Addy ("Tiho, tiho Charlotte", "Tora! Tora! Tora!") i atraktivna Maxine Cooper. Impresivnu filmsku fotografiju potpisuje oskarovac Ernest Laszlo ("D.O.A. Mrtav pri dolasku", "Stalag 17"), a glazbu iskusni Frank De Vol ("Šaputanja na jastuku", "Cat Ballou", "Pogodi tko dolazi na večeru"), za svoj rad pet puta nominiran za Oscara.
Na YouTubeu je odlična Criterionova kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/05/2015 : 19:55:02
|
Noćas u 00:10 na HTV 3 Brasherov dublon (The Brasher Doubloon), r. John Brahm, SAD, 1947.
Kad prihvati naizgled jednostavan slučaj potrage za ukradenim rijetkim i skupocjenim starim novčićem Brasherovim dublonom, cinični i pomalo grubi detektiv Philip Marlowe (George Montgomery) ni ne sluti kakve ga nevolje očekuju. Novčić je ukraden iz sefa bogate i ekscentrične udovice Elizabeth Murdock (Florence Bates), a jedini koji imaju ključ sefa su njezin sin Leslie (Conrad Janis) i tajnica Merle Davis (Nancy Guild). Hladna i distancirana gospođa Murdock ima puno povjerenje i u brbljavog razmaženog sina i u odanu tajnicu, pa želi da Marlowe slučaj riješi bez suvišnih pitanja i bez upletanja policije. Kad započne istragu, Marlowe će uskoro shvatiti da je Leslie prema njemu prilično neprijateljski raspoložen, ali i da ga na ljudski dodir osjetljiva Merle izuzetno privlači. Kopajući dublje, detektiv će ubrzo otkriti da članovi obitelji Murdock kriju mnoge tajne, a sve će se dodatno zakomplicirati kad osim krađe novčića naleti i na ucjenu i ubojstvo.
Intrigantna noirovska krimi-drama pouzdanog mahom televizijskog redatelja Johna Brahma (serije „Dr. Kildare“, „Zona sumraka“), podrijetlom Nijemca pravim imenom Hans koji je prije bijega pred nacistima i dolaska u Ameriku karijeru 20-ih godina prošlog stoljeća započeo na kazališnim pozornicama Beča, Berlina i Pariza, izuzetno je uspjela adaptacija romana „Visoki prozor“ glasovitog pisca krimića i filmskog scenarista („Dvostruka obmana“, „Nepoznati iz Nord Expressa“) Raymonda Chandlera. Pored znamenitog Dashiella Hammetta, koji je na njega itekako utjecao, Chandlera se smatra najzanimljivijim i najuspješnijim predstavnikom američke „tvrdokuhane“ (hard boiled) škole krimića, čija su temeljna obilježja grubi i cinični protagonisti, kobne i prevrtljive ljepotice, sočni i životni dijalozi te nerijetko složeni zapleti smješteni u obitelji iz više i visoke američke srednje klase koje se pokazuju kao legla licemjerja, zavisti, pohlepe, nemorala i svakovrsnog kriminala. Chandlerov tečan spisateljski stil odlikuju ekonomična naracija i precizna dramaturgija, neobične lirske poredbe, slikoviti i efektno profilirani sporedni likovi, te osebujan antijunak Philip Marlowe koji je sve samo ne tipičan privatni detektiv. Marlowe je ljubitelj klasične glazbe koji sam sa sobom igra šah, složena i ponekad sentimentalna osoba s malo prijatelja, te izraziti moralist koji nikad zbog honorara nije spreman pogaziti vlastita načela. Nije stoga nimalo čudno što su se filmaši učestalo odlučivali na ekranizacije Chandlerove proze, a među najbolje od njih ubrajaju se remek-djela „Veliki san“ Howarda Hawksa i „Dugi oproštaj“ Roberta Altmana, kao i izuzetno uspio naslov „Zbogom dragana moja“ Dicka Richardsa. U današnjem sigurnom režiranom, atmosferičnom i vrlo zabavnom filmu za koji je scenarij uz suradnju Leonarda Praskinsa („Šampion“) napisala Dorothy Bennett, Marlowea sugestivno interpretira nagrađivani George Montgomery („Bitka u Ardenima“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/05/2015 : 10:04:05
|
Večeras u 20:41 na HTV 3 Udaljena truba (A Distant Trumpet), r. Raoul Walsh, SAD, 1964.
Mladi Matthew „Matt“ Hazard (Troy Donahue) poručnik je američke konjice koji 1883. godine, netom po završetku školovanja na West Pointu, stiže na službu u utvrdu Delivery u Arizoni. Utvrda je smještena na granici s Meksikom, a vojnicima zapovijeda poručnik Teddy Mainwarring (William Reynolds), suprug privlačne Kitty (Suzanne Pleshette) s kojom se Matt ubrzo upusti u ljubavnu vezu. No Matt ima zaručnicu, čiji će dolazak u utvrdu pokvariti njegov odnos s Kitty. Među vojnicima u utvrdi zamjetan je nedostatak stege, a probleme im predstavljaju i učestali sukobi s Indijancima iz plemena Chiricahua, te tako i Matt jednog dana Kitty spasi prilikom napada Indijanaca. Kad ubrzo u utvrdu stigne novi zapovjednik, general-bojnik Alexander Upton Quaint (James Gregory), on smjesta započne s ozbiljnim promjenama. Osim uvođenja više stege, general organizira akciju hvatanja indijanskog poglavice Ratnog Orla, nakon neuspjeha koje Matta pošalje u Meksiko u potjeru za poglavicom. Matt razmjerno lako uspije uhvatiti Ratnog Orla, te u zamjenu za mirnu predaju i povratak u Arizonu njemu i njegovim ratnicima obeća siguran smještaj u rezervatu. No na povratku u utvrdu Delivery oni susretnu bojnika Millera (Lane Bradford), koji po nalogu Washingtona zapovjedi da se Indijanci pošalju na Floridu. Sluteći nevolje i želeći ispuniti obećanje dano Ratnom Orlu, Matt i general Quaint smjesta pohitaju u Washington.
Realiziran u produkciji Williama H. Wrighta („Gola mamuza“, „Sinovi Katie Elder“), nepretenciozan i zabavan vestern „Udaljena truba“ posljednje je ostvarenje u dugoj i bogatoj redateljskoj karijeri glasovitog Raoula Walsha („Burne dvadesete“, „Visoka Sierra“, „Bijelo usijanje“), autora tvrdih muških priča s protagonistima većim od života kojeg se smatralo i „najromantičnijim redateljem u žanru vesterna“. Premda se Walsh, koji je nekad jahao s Panchom Villom, podjednako dobro snalazio u svim odabranim žanrovima, od slojevitih gangsterskih drama preko ponekad intrigantnim psihoanalitičkim motivima prožetih vesterna („Umrli su u čizmama“) do klasičnih pustolovnih filmova („Kapetan Horatio Hornblower“) i ratnih filmova („Cilj: Burma“), današnji naslov se ne ubraja u najuspjelija djela u njegovom opusu. Razlozi tome leže u odveć rastresitom scenariju Johna Twista („Sinbad moreplovac“, „Priča o FBI-ju“), koji je uz suradnju Richarda Fieldera i Alberta Beicha u predložak pretočio istoimeni roman Paula Horgana, u nedostatku narativnog ritma te u prema nekima pogrešnom odabiru Troya Donahuea („Kum 2“, „Plačljivko“) za tumača glavne uloge. Ipak, posrijedi je vizualno dojmljivo ostvarenje koje izvrsno koristi zadane lokacije u Novom Meksiku, te koje pored odlične fotografije dvaput za Oscara nominiranog Williama H. Clothiera („Alamo“, „Čovjek koji je ubio Liberty Valancea“) odlikuje i sjajna glazba slavnog trostrukog oskarovca Maxa Steinera („Potkazivač“, „Johnny Belinda“). Partneri Troya Donahuea su nagrađivana Suzanne Pleshette („Ptice“, „Nevada Smith“), znani James Gregory („Dva tjedna u drugom gradu“, „Mandžurijski kandidat“) i pouzdani karakterni glumac Claude Akins („Rio Bravo“, „Bitka za planet majmuna“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 24/05/2015 10:05:24 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/05/2015 : 10:10:58
|
Večeras u 23:37 na HTV 3 Susana, r. Luis Buñuel, Meksiko, 1951.
Privlačna Susana (Rosita Quintana) 20-godišnja je delinkventica koja poslije dvogodišnjeg boravka u odgojnoj ustanovi zbog lošeg ponašanja naposljetku dospije i u samicu. Iako nije vjernica, Susana se obrati Bogu molitvom da ju oslobodi iz zatočeništva u prljavoj ćeliji, na što se željezne rešetke na prozoru čudesno otvore na njen dodir, te se djevojka nađe na slobodi. Bježeći preko planine tijekom olujne noći, Susana napokon dospije na hacijendu obitelji vrlo religioznog Don Guadalupea (Fernando Soloer) i njegove bogobojazne supruge Doñe Carmen (Matilde Palou). Nakon što je oni u znak kršćanske velikodušnosti zaposle kao spremačicu, Susana ubrzo privuče naočitog predradnika Jesusa (Víctor Manuel Mendoza), koji zna da ona bježi pred zakonom te koji od nje kao protuuslugu za svoju šutnju zatraži seksualne usluge. Nakon što djevojka uskoro uspije zavesti i Don Guadalupea i njegovog plahog sina Alberta (Luis López Somoza), njihova će služavka Felisa (María Gentil Arcos) zaključiti da se u djevojci krije sam vrag.
Izvrsna melodrama glasovitog Luisa Buñuela („Andaluzijski pas“, „Viridiana“, „Diskretni šarm buržoazije“), koju mnogi ubrajaju u njegove najuspjelije filmove, izuzetno je uspjela adaptacija istoimenog romana španjolskog književnika Manuela Reachija. Riječ je o četvrtom Buñuelovu redateljskom projektu realiziranom tijekom njegova boravka u Meksiku, u koji je dospio 1946. godine nakon bezuspješnog osmogodišnjeg pokušaja snalaženja i nastavka redateljske karijere u Americi. Našavši se u sredini u kojoj su mu se zbog kulturne i jezične srodnosti s domovinom otvorile brojne kreativne mogućnosti, Buñuel je tijekom nepuna dva desetljeća snimio 20-ak filmova, a mnogi upravo „Susanu“ drže najuspjelijim među njima. Posrijedi je svojevrsna farsa u kojoj se Buñuel na duhovit, zabavan i za vrijeme nastanka razmjerno provokativan način bavi temom iskorištavanja seksa za stjecanje moći nad ljudima, ostvarenje koje se može nazvati i svojevrsnom pokaznom vježbom za redateljevo buduće remek-djelo „Tristanu“. Legendarni filmaš se i ovdje na inventivan način, s elementima apsurda i ironije u završnici, bavi hipokrizijom i licemjerjem buržoazije koja formalnom religioznošću i kršćanskom samilošću prikriva nedostatak stvarne i iskrene brige za druge ljude, osobito za one koji ne pripadaju istoj društvenoj klasi. U naslovnoj ulozi nastupa atraktivna Rosita Quintana, a njezini su partneri tada velika meksička glumačka zvijezda Fernando Soler („El gran Calavera“, „Kći obmane“) i markantni Víctor Manuel Mendoza, koji će sedam godina kasnije kao epizodist nastupiti pored Glenna Forda u vesternu „Kauboj“ Delmera Davesa.
Na YouTubeu je čitav film s engleskim titlovima:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/05/2015 : 15:40:57
|
Večeras u 22:42 na HTV 3 Uznesena na nebo (Subida al cielo), r. Luis Buñuel, Meksiko, 1952.
Kad dozna da mu majka Doña Ester (Paz Villegas) leži na samrtnoj postelji, mladoženja Oliviero Grajales (Esteban Márquez) zaključi da smjesta mora prekinuti bračno putovanje i posjetiti majku u rodnom gradiću na obali u meksičkoj državi Guerrero. A kad se nađe s njom, Doña Ester zatraži da joj sin odmah otputuje u grad Petatlan i ondje potraži gospodina Figuerou (Manuel Noriega), odvjetnika koji će joj sastaviti oporuku. Vožnja do Petatlana traje puna dva dana, a putuje se rasklimanim autobusom koji vozi temperamentni Silvestre (Luis Aceves Castañeda). Tijekom putovanja Oliverio će upoznati mnogo neobičnih i slikovitih ljudi te doživjeti mnogo pomalo nadrealnih zgoda, a naposljetku će susresti atraktivnu Raquel (Lilia Prado), vatrenu i senzualnu djevojku kojoj se on očito sviđa. Zbližavajući se s Raquel, Oliverio će shvatiti da bi zbog nje mogao i promijeniti svoje životne planove.
Nepretenciozna, lepršava i vrlo zabavna romantična komedija glasovitog Luisa Buñuela („Andaluzijski pas“, „Diskretni šarm buržoazije“, „Taj mračni predmet želja“), godine 1952. s uspjehom prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu a godinu kasnije nominirana za pet meksičkih filmskih nagrada Ariel, jedno je od manje ambicioznih ali svakako ne i manje uspjelih ostvarenja velikog filmaša. Riječ je o filmu dugotrajne i neobične realizacije temeljenom na istinitoj zgodi iz života producenta i autora priče Miguela Altolaguirrea, Buñuelova starog prijatelja još iz studentskih godina u Madridu. Španjolski pjesnik koji se kao i Buñuel pred Francovim režimom sklonio u Meksiku, Altolaguirre je jednom prilikom s pomalo ekscentričnom suprugom kubanskog podrijetla Maríom Luisom putovao obalom meksičke države Guerrero, a njihovo je putovanje obilježio niz bizarnih zgoda i neobičnih susreta koji su Altolaguirreu dale ideju za filmsku priču. On je bio spreman supruginim novcem i producirati film, ali pod uvjetom da ga režira isključivo Buñuel. Slavni redatelj je, pak, glavnu ulogu odlučio povjeriti Liliji Prado, putenoj i privlačnoj glumici koja će upravo zahvaljujući nastupima u tri Buñuelova meksička filma („Iluzija putovanja tramvajem“, „Ponor strasti“) baš kao i njena kolegica Silvia Pinal („Anđeo uništenja“, „Viridiana“) steći zvjezdani status. Unatoč skromnom i ograničenom proračunu koji se dodatno smanjivao tijekom realizacije, te unatoč brojnim improvizacijama i određenom broju apsurdnih zgoda zbog kojih je redatelj bio prisiljen promijeniti planirani završetak filma i izbaciti nekoliko važnih scena poput sahrane djeteta, i ovaj naslov predstavlja demonstraciju Buñuelova redateljskog umijeća.
Na YouTubeu je čitav film s engleskim titlovima u dijelovima, tu su prva dva:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/06/2015 : 10:05:32
|
Večeras u 20:00 na HTV 1 Halimin put, r. Arsen Anton Ostojić, Hrvatska, 2012.
Kad je 2004. godine realizirao svoje debitantsko dugometražno ostvarenje, naglašeno urbanu, tematski aktualnu i prilično efektnom crno-bijelom fotografijom Mirka Pivčevića snimljenu egzistencijalnu triptih-dramu Ta divna splitska noć, Arsen Anton Ostojić se afirmirao kao scenarist i redatelj čiji su film – omnibus koji čine tri međusobno povezane priče – pored spretno riješene zahtjevne dramaturške i narativne konstrukcije odlikovale prilično dojmljiva i dosljedna stiliziranost, te životnost i uvjerljivost koje su u tadašnjem hrvatskom filmu bile razmjerno rijetke. Nažalost, četiri godine kasnije uslijedio je kakvoćom znatno inferiorniji Ničiji sin, na istoimenom dijelu dramske trilogije Mate Matišića temeljena postratna psihološka drama, izrazito tjeskobna i pesimistična te na tragu grčke tragedije oblikovana storija o depresivnom ratnom invalidu i bivšem rockeru koji, traumatiziran sjećanjima na ratno zatočeništvo, u vrijeme parlamentarnih izbora kroz svega 48 sati otkriva istinu o svom biološkom ocu i ubojstvu koje je počinila njegova majka, što ga odvodi preko ruba.
U navedenom kontekstu redateljev treći igrani film, prethodniku žanrovski pa i izvedbom srodan ali kakvoćom znatno superiorniji Halimin put, Ostojića afirmira kao promišljenog i zrelog autora u punom smislu te riječi, kao nekoga tko uvijek pripovijeda „istu priču“, tko se bavi stalnim temama i motivima te čije se sazrijevanje odvija pred gledateljevim očima. Jer, Ostojić i ovdje poseže ne samo za grčkom tragedijom, nego i za složenom dramaturškom i narativnom strukturom u skladu s kojom se priča odvija na više vremenskih razina i kroz flashbackove, a pored bavljenja kompleksnim psihološkim i egzistencijalnim stanjima naglašenom tragikom obilježenih likova cjelinu opet koncipira oko otkrivanja velike tajne i suočavanja s njenim kobnim posljedicama. Pri tome su svi punoljetni likovi krivi ili barem suodgovorni ne samo za vlastitu izravno ili posredno tragičnu sudbinu, nego i za tragični okvir cjelokupnog mikrosvijeta koji oslikava.
A taj mikrosvijet je siromašna i turobna BiH provincija, trajnom nesrećom obilježen kraj u kojem „čovjek svakih 50 godina gradi istu kuću“, kako u jednom trenutku kaže sredovječna Halima (sjajna Alma Prica), žena koja je tijekom 23 godine koliki je vremenski raspon priče izgubila sve što je mogla izgubiti. I supruga Salka (markantni i dojmljivo prezentni Izudin Bajrović), čovjeka u čijem se karakteru ocrtavaju natruhe orijentalne mudrosti i stoicizma, i posvojenog sina Mirzu, a napokon i mir vlastite duše koja je baš kao i ona sama osuđena na nespokoj, na višegodišnje nesanice tijekom kojih vrijeme „ubija“ pletenjem punog ormara džempera, te na doslovna i metaforička lutanja u potrazi za odgovorima koji bi joj spomenuti mir mogli vratiti. Halima je plemenita no izmučena i ogrubjela žena čiju bogatu intimu gotovo možemo opipati, muslimanka koja suosjećajnošću i spremnošću na žrtvu za druge kao da ispašta ili nadomješta vlastiti „grijeh“ neplodnosti, zbog kojeg je u konzervativnoj i patrijarhalnoj sredini kakvo je selo Čemeruša u bosanskoj Krajini 1977. godine u kojoj priča započinje bila izložena otvorenom vrijeđanju i seksizmu.
Te 1977. godine njezina se nećakinja Safija (izvrsna Olga Pakalović u dosad najboljoj filmskoj ulozi) zaljubila u „pogrešnog“ čovjeka, Srbina Slavomira iz susjednog sela s kojim je ubrzo ostala u drugom stanju, a već i otkrićem da joj se sviđa „Vlah“ izazvala je gotovo orkanski bijes svog ionako grubog i zatvorenog oca Avde (odličan, primjereno stalno potmulo bijesan i na erupciju gnjeva spreman Mustafa Nadarević). Znajući da je se otac spreman i odreći je se dozna li da čeka dijete sa Srbinom, pri čemu se može pretpostaviti da bi isti slučaj bio s bilo kojim inovjercem, Safija je tada „saveznicu“ pronašla u Halimi, koja je dječaka Mirzu skupa sa Salkom odgojila kao vlastito dijete, obasipajući ga ljubavlju i pažnjom. Nakon uvoda u zbivanja, sve te detalje Ostojić i potpisnik scenarija Feđa Isović, produktivni dokumentarist i scenarist – Dobro uštimani mrtvaci – te tvorac zapaženih radio-drama koji autorski potpisuje i popularnu humorističnu seriju Lud, zbunjen, normalan, otkrivaju kroz spomenuti niz flashbackova umetnutih u trenucima Halimina sučeljavanja s novim dramama i traumama, od razgovora s predstavnicima UN-a i Međunarodnog Crvenog križa preko ponovnog susreta sa Safijom s kojom se nije vidjela godinama, do dodirivanja lubanje i kostiju u ratu ubijenog Mirze čiji ostaci bivaju pronađeni 2000. godine.
Flashbackovi su umetnuti elegantno i na pravim mjestima, no problem je što su oni vezani za rat i stradanja Salka i Mirze odveć klišeizirani, patetični, nimalo suptilni i izvedeni na način usporediv s onim u hrvatskim ratnim filmovima 90-ih. To je prava šteta, jer je psihologizacija svih likova vrlo suptilna i u svim slučajevima, i u onima kad postaju svjesni tragičnih dimenzija prošlih odluka i događaja, realizirana vrlo sugestivno i bez imalo trivijalne sentimentalnosti. Na istinitim događajima temeljen te Zlatnom arenom za najbolju sporednu žensku ulogu Olge Pakalović i nagradom publike Zlatna vrata Pule ovjenčan film Ostojić režira vrlo dobro a mjestimice i nadahnuto, osobito u poetičnoj i gotovo metafizičkoj završnici u kojoj se nižu naizgled obični a zapravo ekstraordinarni detalji iz života, a fotografija Slobodana Trninića je iznimno atmosferična te dodatno apostrofira tjeskobu i tragičnost djela. Apsolutno nijedan lik nije bez grijeha, i svatko ispašta vlastiti grijeh misli, djela ili propusta, od Safije koja je Slavomiru nakon njegova povratka iz Njemačke 1979. slagala da je Mirza umro pri porodu, preko naizgled bezdušnog Mustafe koji s vremenom drastično mijenja svoj odnos prema Halimi, do Avde koji u sekvenci pred kraj, prilikom sahrane unuka kojeg možda nikad nije vidio ni upoznao, ulaskom u grob i šutljivim rukovanjem sa Safijom i njenim trima kćerima s jedne strane skida nepodnošljivo breme uskogrudnosti i netrpeljivosti, a s druge preuzima moguće podjednako nepodnošljiv teret odgovornosti za davno iniciranje tragedije koja je njegovu čitavu obitelj zavila u crno.
Jedino dobro, ako se o takvom nečem i može govoriti, jest što je Avdina neopisiva netrpeljivost prema Srbima, o čijoj se realnoj utemeljenosti može razgovarati no koja vrlo dobro funkcionira kao dramski agens filma, i Halimi posredno omogućila da se realizira kao majka, formalno zamjenska a suštinski jedina prava Mirzina roditeljica. Najveći grijeh, onaj čedomorstva iz neznanja, ostavljen je za Slavomira, dobrog i plemenitog slabića koji je jednog sunčanog dana 1993. pod velikim pritiskom svog psihopatskog zapovjednika (epizoda Slavena Knezovića, a koga drugog) kao svoje pretpostavljivo prve a možda i jedine ratne žrtve ubio vlastita sina i Salka. Iako slijedećih sedam godina formalno nije znao što je počinio, autori sugeriraju da je nakon tog događaja sve do samoubojstva u završnici iznimno autodestruktivni te mentalno i tjelesno ruinirani Slavomir makar podsvjesno slutio dimenzije svog grijeha koji od strane Safije isprovociran suicid ne može iskupiti.
Na YouTubeu je čitav film:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/06/2015 : 10:13:23
|
Danas u 15:25 na HTV 3 Taras Buljba (Taras Bulba), r. J. Lee Thompson, SAD / Jugoslavija, 1962.
Godine 1550., nakon stoljetnih borbi za oslobođenje svoje zemlje od Turaka, ponosni ukrajinski Kozaci predvođeni neustrašivim Tarasom Buljbom (Yul Brynner) uz pomoć savezničke poljske vojske u krvavoj bitci u stepi napokon uspiju izvojevati pobjedu nad Turcima. Kad ih Poljaci poslije bitke pozovu na proslavu zajedničke pobjede, Taras i ostali Kozaci će se suočiti s izdajom te će biti prisiljeni živote spašavati bijegom pred kanonadom poljskih topova. Godinama kasnije, Taras podiže dvojicu sinova, temperamentnog i svojeglavog Andreja (Tony Curtis) i smirenog Ostapa (Perry Lopez), koje kad za to stigne vrijeme odluči poslati na visoke škole u Kijevu. Andrej će se ondje ubrzo zaljubiti u privlačnu poljsku plemkinju Nataliju Dubrov (Christine Kaufmann), čija će obitelj zbog mladićeva skromnog podrijetla grubo prekinuti njihovu vezu. Nakon što mu se sin slomljena srca vrati ocu u stepu, sve će se dodatno zakomplicirati kad Taras otkrije da bi Andrej zbog Natalije mogao izdati svoje suplemenike.
Godine 1963. nominirana za Oscara u kategoriji najbolje izvorne glazbe, za koju je Franz Waxman („Mjesto pod suncem“, „Bulevar sumraka“) osvojio i nominaciju za Zlatni globus, atraktivna i uzbudljiva pustolovna romantična ratna drama pouzdanog J. Lee Thompsona („Topovi s Navaronea“, „Rt straha“, „Bitka za planet majmuna“) uspjela je adaptacija proruske verzije glasovitog istoimenog romana Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Pisano na klasičan način s mnoštvom pustolovina i prikaza bitaka, Gogoljevo djelo efektno opisuje romantične težnje za onodobnim nacionalnim preporodom, a pored oslikavanja „široke ruske duše“ odlikuje ga i tipična piščeva sklonost humoru. Podrijetlom britanski redatelj J. Lee Thompson naglašava spektakularne masovne akcijske prizore i romantični podzaplet o ljubavi Tarasova sina Andreja i poljske plemkinje Natalije, koje raspoloženo tumače Tony Curtis („Neki to vole vruće“) i Austrijanka Christine Kaufmann („Bagdad Cafe“), glumci među kojima se tijekom snimanja rodila ljubav, zbog čega se Curtis uskoro razveo od Janet Leigh i uplovio u novi brak. Bombastična glazba dvostrukog oskarovca Franza Waxmanna dodatno podcrtava dinamičnost i uzbudljivost zbivanja, Thompsonova je režija svrhovita i sigurna, atraktivnosti cjeline pridonosi i dojmljiva fotografija uglednog Josepha MacDonalda („Moja draga Clementina“, „Kako se udati za milijunaša“), a scenaristi Waldo Salt („Ponoćni kauboj“, „Serpico“) i Karl Tunberg („Ben Hur“) dosta pojednostavnjuju priču Gogoljeva romana, te u cjelinu umeću i intrigantne naznake gej-romanse. Vrijedi spomenuti da je u ulozi Andreja Buljbe isprva trebao nastupiti Burt Lancaster te da je film dijelom sniman u Argentini, čije ravnice glume ukrajinsku stepu, a dijelom i u ondašnjoj Jugoslaviji.
I ovaj je film čitav na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/06/2015 : 10:19:25
|
Večeras u 23:21 na HTV 3 Kći obmane (La hija del engaño), r. Luis Buñuel, Meksiko, 1951.
Don Quintín Guzmán (Fernando Soler) ponosan je i moralan čovjek, trgovački putnik koji živi uz voljenu suprugu Maríu (Lily Aclemar) i njihovu kćerkicu Marthu. Kad jednog dana zbog kvara vlaka propadne njegov planirani poslovni put, don Quintín se neočekivano vrati kući gdje Maríu zatekne u zagrljaju svog dobrog prijatelja. Nakon što mu María otkrije da Martha nije njegova kći, don Quintín razočaran i bijesan suprugu smjesta izbaci iz kuće, a djevojčicu povjeri na skrb siromašnoj seoskoj obitelji Lencha Garcíje (Roberto Meyer) i njegove supruge Toñe (Conchita Gentil Arcos), odlučan da je nikad više ne vidi. Kad mu dvadeset godina kasnije María kaže da je lagala i da je Martha (Alicia Caro) ipak njegovo dijete, don Quintín odluči potražiti djevojku. Međutim, doznat će da ona sad živi uz grubog Lencha koji je i teški alkoholičar.
Intrigantna i zanimljiva melodrama u režiji glasovitog španjolskog filmaša Luisa Buñuela („Viridiana“, „Dnevnik jedne sobarice“, „Taj mračni predmet želja“) treća je ekranizacija hvaljenog i vrlo popularnog kazališnog komada „Don Quintín el Almargao o El que siembra vientos...“ uglednih španjolskih dramatičara Carlosa Arnichesa i Antonija Estremere. Ujedno je riječ i o petom ostvarenju koje je veliki Buñuel, autor iznimno inteligentan, promišljen i vješt u propitkivanju društvenih konvencija, u kritici dogmi i licemjerja te u provociranju javnog morala, realizirao tijekom redateljeva egzila u Meksiku, gdje je dospio nakon višegodišnjeg boravka u Americi. Arnichesov i Estremerin komad Buñuela je zaintrigirao još 1935. godine, kad je kao producent u Španjolskoj potpisao njegovu drugu i komercijalno vrlo uspješnu ekranizaciju u režiji Luisa Marquina, u kojoj je tadašnji holivudski produkcijski sustav pokušao primijeniti u svojoj domovini. Premda je Buñuel kasnije tvrdio da je riječ o njegovom manje važnom djelu koje je snimio iz isključivo egzistencijalnih razloga odnosno „da bi imao što jesti“, film produciran u cilju ponavljanja komercijalnog uspjeha njegove dvije godine ranije realizirane komedije „El gran calavera“ šarmantno je, poticajno i sigurno režirano ostvarenje. Posrijedi je i gotovo doslovna kopija Marquinova filma koju su Buñuel i suscenarist Luis Alcoriza kreirali pod velikim utjecajem nostalgije za Španjolskom, te u kojoj je redatelj ponovo ostvario odličnu suradnju s velikom meksičkom glumačkom zvijezdom Fernandom Solerom, glavnim glumcem iz „El gran calavere“.
https://www.youtube.com/watch?v=0a-5WHmOeQM&list=PLIa8srXcURhhAI83kqpdU0t06x0j97ewu
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/06/2015 : 10:47:37
|
Večeras u 20:34 na HTV 3 Čovjek zvan Konj (A Man Called Horse), r. Elliot Silverstein, SAD, 1970.
Prilično solidna ali iz današnje perspektive i razmjerno pretenciozna vestern-drama Elliota Silversteina, potpisnika vrlo dobre vestern-komedije "Cat Ballou" uloga u kojoj je Leeju Marvinu donijela Oscara, Zlatni globus i Srebrnog medvjeda za glavnu mušku ulogu, adaptacija je kratke priče američke spisateljice Dorothy M. Johnson, najpoznatije upravo po vestern-pričama. Riječ je o povremeno impresivnom, ali u cjelini neujednačenom ostvarenju u kojem je Richard Harris tijekom 70-ih ostvario jednu od svoje četiri "mazohističke" uloge, pored onih u vesternu "Čovjek u divljini" Richarda C. Sarafiana, "The Deadly Trackers" Barryja Sheara i nepotpisanog Samuela Fullera te "Povratak čovjeka zvanog Konj" Irvina Kershnera. Tijekom 70-ih žanr vesterna je prolazio kroz velike promjene, a jedna od njih jest da su se priče počele pripovijedati iz perspektive Indijanaca, koji su dotad bili mahom jednodimenzionalni a koji su sad promovirani u punokrvne i zaokružene karaktere. U tim pokušajima da istovremeno bude i zabavan ali i da ponudi svojevrsni antropološki prikaz u prikazu svakodnevice i života Dakota Siouxa, "Čovjek zvan Konj" povremeno zapada u potpunu površnost i postaje gotovo ridikulozan, te se doima poput eksploatacijskog filma.
Godina je 1840., i traperi su zajedno s vlastima protjerali Indijance Siouxe s njihove svete zemlje. Pleme se povuklo u svojevrsnu izolaciju te predalo duhovnosti, i pasivno čeka nadnaravnu silu koja će se spustiti na one koji su im nanijeli nesreću. U međuvremenu u Engleskoj, Lord John Morgan zvan Konj (Richard Harris) shvaća da je postao prilično uznemiren te se odluči vratiti u Ameriku u svoje pleme Siouxa, koje pronađe u stanju nemoći. Jedva ih uspjevši nagovoriti na poduzimanje određenih koraka kako bi vratili svoju zemlju, Konj počne smišljati strategiju kako im pomoći.
I ovaj je film čitav na JubiTou:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/06/2015 : 21:48:23
|
Večeras u 23:22 na HTV 1 Nije ti život pjesma Havaja, r. Dana Budisavljević, Hrvatska, 2012.
Za hrvatske pojmove razmjerno mlada dokumentaristica Dana Budisavljević pozornost ljubitelja dokumentarnog filma i posjetitelja festivala privukla je još 2005. godine vrlo uspjelim naslovom „Sve 5!“, sugestivnom pričom o tegobnom životu Kaštelanke Lidije Šunjerge koja nakon povratka iz Londona, gdje se među ostalim bavila i snimanjem porno-filmova, u rodnom kraju upravo zbog toga ne uspijeva započeti miran život i izbjeći stigmatizaciji. Doks koji je na Danima hrvatskog filma osvojio Grand Prix, na Sarajevo Film Festivalu posebnu nagradu za ljudska prava, a prikazan je i na prestižnom festivalu IDFA, navijestio je veliki potencijal Dane Budisavljević kao senzibilne i angažirane umjetnice tematski fokusirane na intrigantne intimne priče osoba nerijetko s ruba društva, gdje su nerijetko dospjele i protiv svoje volje. Budisavljević je kasnije surađivala na zapaženim televizijskim dokumentarnim serijalima „Veliki brodolomi u Jadranu“ i „Mijenjam svijet“, a prošle je godine potpisala i uspjeli doks „Dianina lista“. A sada je pred nama njen autobiografski projekt naslovljen „Nije ti život pjesma Havaja“, na realizaciju kojeg se autorica odlučila zaključivši kako je red da, kad se već bavi intimnim dramama drugih ljudi, kamerom zabilježi i vlastitu priču i dramu svoje obitelji.
Prema vlastitim riječima nadahnuta i šestodijelnim dokumentarnim serijalom „Letenje – ispovijesti slobodne žene“ redateljice Jennifer Fox, prikazanim na ZagrebDoxu 2007. godine, te istodobno odlučna pozabaviti se intimnim problemima osoba manjinske seksualne orijentacije, Budisavljević je prvotno snimila materijal radnog naslova „Sedma epizoda“ kojim se formalno nastavila na serijal „Letenje...“. No da bi sve zaživjelo kao konkretan projekt autorica je, i zbog nekih emotivnih brodoloma i nevoljkosti svojih prijateljica i znanica da stanu pred kameru, naposljetku krenula u realizaciju filma koji će posve imati pod nadzorom. Uspjevši svoje roditelje i mlađeg brata privoljeti na suradnju, te koncipirati priču u dramskom fokusu koje je više od desetljeće staro suočavanje njezine obitelji sa spoznajom da im je kći gay, Budisavljević je naposljetku bila prisiljena posve se odmaknuti od redateljskog postupka i stila Jennifer Fox te snimiti sasvim svoj, naglašeno osobni i intimistički film čija je realizacija potrajala čitave dvije godine. Ispočetka je to trebala biti priča o obiteljskom neprihvaćanju njezine seksualne orijentacije, o nerazumijevanju razloga za to i izbjegavanju te teme u obiteljskom krugu čitavo desetljeće, kao i o njenim emotivnim stanjima i unutarnjim dramama prouzrokovanim takvom situacijom. No tijekom rada na filmu autorica je shvatila da suštinski malo zna o svojim roditeljima, ali i da je njena obiteljska priča sa strahovima i traumama svih članova vrlo podatna za stvaranje šire slike.
I tako je nastao neposredan, intiman, autentičan, vrlo emotivan i na trenutke duhovit doks „Nije ti život pjesma Havaja“, na nedavno održanom 8. festivalu ZagrebDox ovjenčan Posebnim priznanjem u regionalnoj konkurenciji i HT nagradom publike. Osim što se prisjeća na više od desetljeća staru spoznaju svoje obitelji o njezinoj seksualnoj orijentaciji, a koja iznenađenje nije bila jedino autoričinoj sada pokojnoj ciničnoj i zajedljivoj baki zvanoj Otrov, Dana Budisavljević nudi i dojmljiv pogled na kolokvijalno rečeno „disfunkcionalnu“ mikro-zajednicu koja se tijekom desetljeća suočila i s majčinim preljubom i odlaskom od kuće, i s pokušajem života u petero s njenim ljubavnikom, i s otkrićem teške bolesti redateljičina mlađeg brata. Najveće vrline ovog filma su njegova neposrednost, intimnost i autentičnost, što u kombinaciji s humorom i minimalističkim no efektnim karakternim profiliranjem sudionika za posljedicu ima zanemarivanje nekih slabijih strana doksa. Tu je ponajprije riječ o njegovoj dominantnoj priređenosti koja rađa sumnju u potpunu iskrenost sudionika, te pribjegavanju nekim možda nepotrebnim stilizacijama i izvedbenim rješenjima poput snimanja zbivanja u prostoriji kroz prozor s balkona. Ipak, posrijedi je doks koji svakako valja preporučiti. Život uistinu nije pjesma Havaja, i uvijek treba biti spreman i na njegove svijetle i tamnije strane.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/06/2015 : 21:56:50
|
Noćas u 00:17 na HTV 1 Max Payne, r. John Moore, Kanada / SAD, 2008.
Temeljena na istoimenoj hit PC-igrici, akcijska triler-drama Johna Moorea ("Iza neprijateljskih linija", "Umri muški: Dobar dan za umiranje") priča je grubom njujorškom detektivu Maxu Payneu (Mark Wahlberg), šutljivom murjaku koji želi osvetiti ubojstvo svoje supruge i kćeri. Udruživši snage s ruskom mafijašicom Monom Sax (Mila Kunis), sestrom ubijene prostitutke Nataše (Olga Kurylenko), Max zaključi da su svi zločini povezani s novom eksperimentalnom drogom Valkire i farmaceutskom tvrtkom Aesir, čiji je novi šef osiguranja njegov bivši mentor BB Hensley (Beau Bridges).
Hiperstilizirano i žestokom akcijom nabijeno ostvarenje odlikuju dojmljiv vizualni dizajn, nerijetko impresivni specijalni efekti, scenografijom i ugođajem razmjerno uspjela posveta klasičnom film-noiru i hard-boiledu, te energičan nastup Marka Wahlberga koji lik naslovnog junaka uspijeva spasiti od potpune karikaturalnosti. U cjelini je nažalost riječ o posve trivijalnom, sasvim predvidljivom i klišejima pretrpanom eksploatacijskom djelcu osuđenom na brzi zaborav.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/06/2015 : 22:03:18
|
Noćas u 00:28 na HTV 3 Prozor (The Window), r. Ted Tetzlaff, SAD, 1949.
Znatiželjni Tommy Woodry (Bobby Driscoll) bistar je i zaigran klinac kojemu je jedina ozbiljna mana to što voli lagati i izmišljati razne priče. Time ponekad i svojim roditeljima, brižnoj majci Mary (Barbara Hale) i požrtvovnom ocu Edu (Arthur Kennedy), priredi ozbiljne neugodnosti. Tako je nedavno počeo pričati da se njegova obitelj iz stana na Manhattanu seli na ranč na zapadu, zbog čega je njihov stanodavac već počeo tražiti nove podstanare. Posljedica svega je to što Tommyju više nitko ništa ne vjeruje, zbog čega će se dječak ubrzo naći u velikoj nevolji. Kad jedne tople ljetne noći odluči spavati na požarnim stepenicama gdje je svježije, Tommy se prebaci na kat iznad pred prozor susjeda Joea Kellersona (Paul Stewart) i njegove supruge Jean (Ruth Roman). Nakon što iz njihova stana čuje neobičnu buku, Tommy užasnut ugleda kako Kellersoni pljačkaju i ubijaju pijanog mornara. A kad to pokuša prepričati roditeljima, oni mu očekivano neće povjerovati. No oni koji mu vjeruju su Joe i Jean Kellerson, koji znaju da moraju ušutkati nepoželjnog svjedoka svog zločina.
Godine 1950. nominirana za Oscara u kategoriji najuspjelije montaže te za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma, izvrsna noirovska triler-drama redatelja Teda Tetzlaffa („Riffraff“, „Bijeli toranj“) izuzetno je uspjela adaptacija kratke priče „Dječak koji je vikao ubojstvo“ američkog prozaika Cornella Woolricha („Noć ima tisuću lica“, „Prozor u dvorište“). Tetzlaff je inače bio hvaljeni direktor fotografije koji je s Gregoryjem La Cavom surađivao na remek-djelu „Moj čovjek Godfrey“, a s Alfredom Hitchcockom na glasovitoj romantičnoj triler-drami „Ozloglašena“. Kao redatelj potpisao je 13 igranih filmova, među kojima se najuspjelijim smatra upravo „Prozor“, za koji je scenarij prema Woolrichovoj priči napisao Mel Dinelli („Zavojite stube“). Riječ je o niskobudžetnom B-filmu, prema mnogima najboljem postratnom trileru s elementima socijalne drame realiziranom u okrilju studija RKO, koji se 1949. godine prometnuo u izniman hit u američkim kinima. Posrijedi je odlično režirano, uzbudljivo, naglašeno atmosferično i vrlo sugestivno ostvarenje koje izuzetno spretno elaborira zaplet s dječakom sklonom laganju u središtu, te kojem zasebnu kakvoću daje dojmljiv i prilično sumoran socijalni kontekst, na temelju kojeg je lako razumjeti da klinac za bijeg od takvog okruženja mora imati bujnu maštu. U podtekstu su vrlo zgodno umetnuti intrigantni motivi psihološke opresije te nepovjerenja koje u urbanoj sredini vlada između roditelja i djece. U glavnoj ulozi nastupa daroviti Bobby Driscoll („Pjesma Juga“, „Otok s blagom“), u ono doba velika holivudska dječja zvijezda, a njegovi su partneri znana Barbara Hale („Aerodrom“), pet puta za Oscara nominirani Arthur Kennedy („Visoka Sierra“, „Elmer Gantry“), pouzdani Paul Stewart („Građanin Kane“, „Poljubac smrti“) i ugledna Ruth Roman („Nepoznati iz Nord-Expressa“, „Daleka zemlja“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/06/2015 : 22:12:36
|
Večeras u 22:40 na Novoj Tv Grad lopova (The Town), r. Ben Affleck, SAD, 2010.
Drugi dugometražni redateljski projekt Bena Afflecka, potpisnika odlične, na romanu Dennisa Lehanea temeljene noirovske triler-drame "Nestala bez traga" te ponešto precijenjene na istinitim događajima temeljene triler-drame "Argo", adaptacija je također hvaljenog romana "Princ lopova" Chucka Hogana. Kad pri pljačke banke s ortacima kao taokinju uzme bankovnu službenicu Claire Keesey (Rebecca Hall), bostonski pljačkaš Doug MacRay (Affleck) ne zna da će se ubrzo u nju zaljubiti. Dok tragom lopova kreće uporni murjak Adam Frawley (John Hamm), Doug shvaća da zbog ljubavi želi prekinuti s takvim životom. No to se neće svidjeti njegovim ortacima Jamesu Coughlinu (Jeremy Renner), Albertu Magloanu (Slaine) i Desmondu Eldenu (Owen Burke), kao ni gangsterskom šefu Fergusu Colmu (Pete Postlethwaite), pa će Doug ubrzo biti prisiljen birati između ljubavi i odanosti prijateljima.
Pomalo staromodan triler koji se bavi temom časti i odanosti među kriminalcima režiran je prilično sigurno i mjestimice nadahnuto, glumci među kojima je i markantni John Hamm iz "Momaka s Madisona" raspoloženi su i vrlo uvjerljivi, a imponiraju i naglašeni realizam i socijalni podtekst. Kao i u izvrsnom filmu "Nestala bez traga", Affleck uz suradnju scenarista Petera Craiga i Aarona Stockarda puno pozornosti posvećuje karakterno-psihološkom profiliranju likova i oslikavanju njihovih kompleksnih i tragikom obilježenih međuodnosa. Pri tome pažljivo dozira akcijske sekvence te stalno održava precizan ritam, opravdano se oslanjajući na dojmljivu fotografiju oskarovca Roberta Elswitta ("Magnolija", "Laku noć, i sretno", "Bit će krvi"). Ipak, najvišu ocjenu filmu umanjuju natruhe patetike i melodrame u završnici te pretjerano pridržavanje žanrovskih konvencija. Sve u svemu, "Grad lopova" je iznadprosječno uspjelo ostvarenje koje još jednom potvrđuje da je Ben Affleck bolji redatelj nego glumac.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dsormaz1
Advanced Member
.jpg)
13147 Posts
Member since 28/04/2002 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/06/2015 : 19:17:37
|
Večeras u 20:08 na HTV 1 Okajanje (Atonement), r. Joe Wright, Velika Britanija / Francuska / SAD, 2007.
ako je od 7 nominacija za Oscara naposljetku potvrdila samo onu za najbolju izvornu glazbu, za koju je nagrađena i Zlatnim globusom kojeg je osvojila i kao najbolja drama, romantična ratna melodrama Joea Wrighta ("Ponos i predrasude", "Hanna") prilično je uspjela adaptacija bestseler romana Iana McEwana ("Amsterdam"), prema kojem je scenarij napisao oskarovac Christopher Hampton ("Opasne veze"). Priča je to o nemogućoj ljubavi otmjene Cecilje Tallis (Keira Knightley) i emotivnog Robbieja Turnera (James McAvoy), sina njezine služavke. Kad ljubomorna Cecilijina mlađa sestra Briony, i sama zaljubljena u Robbieja, 1935. godine mladića brzopleto optuži za silovanje, njegova zatvorska kazna i skori početak rata izmijenit će sudbine svih protagonista.
Kvalitativan pad u drugom dijelu, s natruhama pretencioznosti i patetike te efektnim no odveć melodramatičnim završnim "obratom", nedostaci su sugestivno režiranog, impresivno stiliziranog, izuzetno atmosferičnog, poetičnog i vizualno dojmljivog ostvarenja koje uz dojmljivu estetiziranost odlikuju i iznimno svrhovita uporaba zvukova, boja i glazbe, kao i dosta raspoložena međuigra povremeno ipak pomalo ukočene Keire Knightley i vrlo dobrog Jamesa McAvoya.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/06/2015 : 19:23:25
|
Išlo jutros, reprizira se noćas u 01:20 na HTV 3 Budim se s vriskom (I Wake Up Screaming), r. H. Bruce Humberstone, SAD, 1941.
Nakon što ambiciozna mlada glumica i model Vicky Lynn (Carole Landis) bude pronađena mrtva, sumnja za njezino ubojstvo padne na uspješnog njujorškog sportskog promotora Frankieja Christophera (Victor Mature). Premda Frankie tijekom saslušanja ničim ne potvrdi policijske pretpostavke, za upornog detektiva Eda Cornella (Laird Cregar) on i dalje ostane glavni sumnjivac ponajviše zbog svog odnosa s Vicky. Frankie je djevojku upoznao nedugo nakon što je stigla u grad, dok je za život zarađivala kao pjevačica i konobarica u klubu u koji je promotor navraćao s bivšim glumcem Robinom Rayom (Alan Mowbray) i bezobzirnim trač-kolumnistom Larryjem Evansom (Allyn Joslyn). Frankie se s njima dvojicom okladio da je sposoban privlačnu anonimnu djevojku promidžbenom kampanjom pretvoriti u traženu zabavljačicu. Premda Cornella indicije upućuju i na trag telefonskog operatera Harryja Williamsa (Elisha Cook Jr.) iz Vickyna hotela, detektiv vjeruje da je Frankie pravi krivac. U dokazivanju njegove nedužnosti i potrazi za pravim ubojicom Frankieju će pomoći Vickyna privlačna sestra Jill (Betty Grable).
Izvrsna noirovska krimi-drama redatelja H. Brucea Humberstonea, za koji je scenarij napisao cijenjeni Dwight Taylor („Veseli razvod“, „Pljačka u Južnoj ulici“), dojmljiva je adaptacija bestseler-romana američkog pisca eksploatacijskih krimića Stevea Fishera, koji je i osobno surađivao na scenariju. Redatelj H. Bruce Humberstone nadimka „Lucky“ filmom se počeo baviti još u djetinjstvu kao glumac, da bi nakon suradnika na scenarijima s vremenom postao najprije pomoćni redatelj koji je surađivao i na filmovima Freda Nibloa („Đavolji plesač“, „Dvoje ljubavnika“), Kinga Vidora („Street Scene“) i Allana Dwana („The Iron Mask“), a potom i redatelj. Kao takav se afirmirao radom na nekim od najpopularnijih naslova iz serijala o Charlieju Chanu („Charlie Chan na Olimpijadi“, „Charlie Chan u Honoluluu“) i o legendarnom kralju džungle Tarzanu („Tarzan i izgubljeni safari“, „Tarzan i traperi“, „Tarzanova borba za život“), kojeg je glumio Gordon Scott. Humberstone je bio pouzdani svaštar koji je s podjednakim uspjehom režirao komedije, drame, melodrame i krimi-drame poput današnjeg filma. Posrijedi je sigurno režirano djelo sugestivnog paranoidnog ozračja i efektne uporabe svjetla i sjene, koje obiluje intrigantnim obratima i neočekivanim otkrićima prave prirode nekih likova. Dojmljivu crno-bijelu fotografiju koja dodatno naglašava tenzičnost zbivanja potpisuje šest puta za Oscara nominirani Edward Cronjager („Cimarron“, „Nebo može čekati“), a soundtrack u kojem odjekuju i stihovi klasika „Somewhere over the Rainbow“ ugledni Cyril J. Mockridge („Čudo u 34. ulici“, „Čovjek koji je ubio Liberty Valancea“).
Na YouTubeu je čitav film:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/06/2015 : 10:40:56
|
Večeras u 23:43 na HTV 3 Andaluzijski pas (Un Chien Andalou), r. Luis Buñuel, Francuska, 1929.
Kad jedne večeri iziđe na balkon svoje kuće, te nakon što neko vrijeme promatra oblake i zvijezde, čovjek s britvom u ruci (Luis Buñuel) počne rezati oko mlade djevojke (Simone Mareuil). Dok se na biciklu vozi ulicom, jedan muškarac (Pierre Batcheff) izgubi kontrolu nad biciklom i padne, poslije čega se nađe u sobi neke djevojke. Dok nepoznata osoba androgina izgleda strada u prometnoj nesreći, djevojka iz sobe ubija biciklista kojeg nepoznati muškarac toliko maltretira, da ga biciklist naposljetku ubije. A nakon njihova obračuna slijedi opuštajući i pomalo idiličan prizor na obali.
Antologijski fantastični eksperimentalni film legendarnog scenarista i redatelja Luisa Buñuela („Diskretni šarm buržoazije“, „Taj mračni predmet želja“), djelo za uspjeh kojeg je podjednako zaslužan njegov suscenarist, znameniti slikar Salvador Dalí, temeljno je i ključno ostvarenje filmskog nadrealizma i čitave francuske avangarde 20-ih godina prošlog stoljeća. Zasebno realistično prikazana zbivanja međusobno su vrlo slobodno asocijativno povezana fantastičnim detaljima, a segmenti s naizmjenično ugodnim i neugodnim prizorima izmjenjuju se ritmički u skladu s glazbom Mauricija Kagela i Martina Matalona, koji variraju i motive „Tristana i Izolde“ Richarda Wagnera. Debitantski Buñuelov film odlikuju naglašeni simbolizam i bavljenje frojdijanskim psihoanalitičkim motivima, uz istovremeno oslanjanje na elemente dadaizma i strukturu romana toka svijesti, jer se cjelina objašnjava i kao eksplikacija unutarnjih monologa redatelja i Salvadora Dalíja. Oni su projekt zamislili kao ekranizaciju dva svoja sna, te se cjelina i svodi na bez linearne naracije uobličen niz međusobno slabo povezanih nadrealnih slika. Kreirajući vizualno iznimno dojmljiv i impresivno stiliziran „alternativni“ onirički svijet, Buñuel i Dalí jasno daju do znanja da je taj svijet, kontrastiran konzervativnoj i malograđanskoj stvarnosti, barem podjednako provokativan, uznemirujuć i nasilan.
Film je na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
