| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 27/08/2015 : 20:14:27
|
Večeras u 22:03 na HTV 3 Marijine, r. Željka Suková, Hrvatska, 2011.
Dokumentarni film „Marijine“, debitantski projekt riječke scenaristice i redateljice Željke Sukové, svjetsku je premijeru imao krajem svibnja 2011. godine na prestižnom međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Hot Docs u Torontu, gdje je uvršten u festivalski program Next u sklopu kojeg se predstavljaju dokumentarci koji istražuju kreativnost u izvedbenim i vizualnim umjetnostima. Unatoč zapaženom predstavljanju i sudjelovanju u konkurenciji za Nagradu publike, film je u Torontu ipak ostao bez priznanja, no naknadno se zakitio nagradom kritičara FEDEORA na 46. međunarodnom festivalu u Karlovym Varyma, gdje je uz još 11 filmova iz srednje i istočne Europe prikazan u natjecateljskom programu Istočno od Zapada (East of the West). O nagradama je odlučivao tročlani ocjenjivački sud sastavljen od kritičara Eve Af Geijerstam, Blagoja Kunovskog i Vladana Petkovića, a potonji je „Marijine“ opisao kao očaravajući film sa živopisnim likovima koji pod utjecajem crnog vina izmjenjuju duhovite replike, uprizoruju nadrealna oplakivanja na odlagalištu otpada uz more i plešu uz glazbu češkog underground elektro-benda Midi Lidi.
Uistinu, premda je riječ o filmu u kojem se obilježava godišnjica smrti jedne žene i u kojem se uz prisjećanje na pokojnicu odlučuje o uređenju njezina groba, točnije dotad neukrašene nadgrobne ploče, u svakom kadru doksa Željke Sukové slavi se ljepota i radost življenja. Željka je jedna od triju unuka šest godina ranije preminule Marije Violić, koja s rođakinjama Danirom (glumi ju Mila Čuljak) i Ninom Violić dio pokojničine rodbine i njezinih prijateljica okuplja u njenom stanu u Kraljevici. Isprva sjetno i s uspomenama na Mariju presudno obilježeno ozračje postupno se počinje mijenjati kada Nina nekolicini žena i jednom muškarcu dade zadatak da skiciraju svoje prijedloge kako bi trebalo urediti pokojničinu nadgrobnu ploču. Prisjećajući se da je tijekom posljednjih desetljeća života gotovo posve slijepa Marija obožavala Papu te da je u 1980-ima uživala u sapunici „Dinastija“, koju je pratila lica praktički priljubljenog uz ekran razlikujući sjene glumaca, dok bi joj unuke govorile što se na ekranu zbiva, svi nazočni se sve više otkravljuju pa sjeta postupno ustupa mjesto humoru i nostalgiji, uz obilnu pomoć crnog vina i akorda u izvedbi benda Midi Lidi.
A kad se stanu nizati prijedlozi uključenih o budućem izgledu nadgrobne ploče, sve polako otklizava u crni humor, apsurd i nadrealizam. Iako su formalno pripadaju vrsti dokumentarnog filma, „Marijine“ su podjednako i eksperimentalno ostvarenje sa začudnim kadrovima koji kao da su dospjeli iz nekog spota Radisava Jovanova Gonza za Let 3 ili Gustafe, s efektnom uporabom starih kućnih video-snimaka i znane glazbe iz „Dinastije“, te s ubrzavanjima slike i jarkim koloritom, što rezultira neprekidnim ironijskim odmakom i ekspandirajućim ugođajem groteske. A kad u završnici dio posebno dizajnirane „pogrebne povorke“ krene pored odlagališta otpada uz more, te kad se „oproštaj“ s pokojnicom garnira bacanjem vreća smeća i ironično-makabričnim plesom dijelom i pod maskama, sve se pretvara u performans u slavu života koji osvaja energijom, apsurdom, humanizmom i bizarnim detaljima. No sve je istovremeno i vrlo ozbiljno, o čemu svjedoče Ninine suze pred uređenom bakinom grobnicom u završnici, a cjelina funkcionira i kao mala karakterna studija nekih žena koje, pred kamerom govoreći o pokojnici i tome kako bi valjalo urediti njezin grob, istodobno govore i o sebi. Režija Željke Sukové je sigurna, maštovita i nadahnuta, i ni po čemu se ne bi reklo da su „Marijine“ njezin autorski prvijenac.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/08/2015 : 20:20:59
|
Noćas u 00:26 na HTV 3 Samac (A Single Man), r. Tom Ford, SAD, 2009.
Markantni George Falconer (Colin Firth) britanski je profesor književnosti koji 1962. godine živi u Los Angelesu. Kad jednog dana dozna da je njegov dugogodišnji ljubavnik Jim (Matthew Goode) poginuo u automobilskoj nesreći, George zaključi da njegov život više nema smisla te čvrsto odluči počiniti samoubojstvo. Nakon što napiše oproštajno pismo i detaljno razradi postupak svog suicida, George će susresti nekoliko ljudi zbog kojih će se početi kolebati oko razložnosti i opravdanosti samoubojstva. Pored senzibilnog studenta Kennyja (Nicholas Hoult), s kojim će se početi zbližavati, tu su muška prostitutka Carlos (Jon Kortajarena), s kojim će se George upustiti u odnos, te njegova stara prijateljica i nekadašnja djevojka Charley (Julianne Moore), s kojom će ponovo razviti neobičnu vezu. Svi će ga oni natjerati da posumnja u smisao suicida.
Godine 2010. nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, za koju je izvrsni Colin Firth („Dnevnik Bridget Jones“, „Kraljev govor“) osvojio i nagradu BAFTA, nominaciju za Zlatni globus te nagradu Volpi Cup u Veneciji, intrigantna psihološka egzistencijalna drama „Samac“ adaptacija je kultnog romana Christophera Isherwooda („Obiteljski portret“, „Zbogom Berlinu“) u režiji glasovitog modnog dizajnera Toma Forda. Riječ je o Fordovu debitantskom redateljskom ostvarenju, vizualno izuzetno efektnom, sigurno i sugestivno režiranom, zavodljivo estetiziranom, naglašeno emotivnom i impresivno stiliziranom filmu koji dojmljivo rekonstruira razdoblje ranih 60-ih godina prošlog stoljeća. Posrijedi je djelo koje uz bogatstvo detalja, psihološku slojevitost protagonista, impresivnu scenografsku, kostimografsku i ikonografsku rekonstrukciju razdoblja te očekivano zavodljiv modni dizajn nudi i intrigantne melodramske pasaže. Čitav film sigurno nosi zasluženo nagrađivani Colin Firth, koji je godinu kasnije za ulogu u povijesnoj biografskoj drami „Kraljev govor“ potvrdio drugu oskarovsku nominaciju. Pored sjajne i uvijek pouzdane karakterne glumice Julianne Moore („Kralj pornića“, „Kraj ljubavne priče“, „Daleko od raja“), tijekom dosadašnje karijere četiri puta nominirane za Oscara, Firthovi su partneri daroviti Nicholas Hoult („X-Men: Prva generacija“, „Sudar Titana“) i cijenjeni Matthew Goode („Završni udarac“, „Watchmen“). Za uspjeh filma nominiranog za tri Zlatna globusa zaslužni su i hvaljeni direktor fotografije Eduard Grau („Živ zakopan“), te nagrađivani poljski skladatelj Abel Korzeniowski, čija glazba dodatno naglašava emotivnost zbivanja.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/09/2015 : 16:26:59
|
Večeras u 21:26 na HTV 2 Bliski odnosi (Closer), r. Mike Nichols, SAD / Velika Britanija, 2014.
Iz slučajnog susreta američkog književnika Dana (Jude Law) i privlačne londonske striptizete Alice (Natalie Portman) rodit će se ljubav na prvi pogled. No njihovu naizgled idealnu vezu ubrzo će ugroziti atraktivna fotografkinja Anna (Julia Roberts), supruga uspješnog dermatologa Larryja (Clive Owen). Dok Dan i Anna osjećaju sve veću međusobnu naklonost, Larryja postupno počinje privlačiti Alice. Tijekom slijedeće četiri godine njihovi će međusobni odnosi prerasti u kompleksan i teško rješiv ljubavni četverokut.
Posljednji film u studenom 2014. godine preminulog Mikea Nicholsa bila je biografska humorna drama "Rat Charlieja Wilsona" iz 2007., žestoka politička satira temeljena na istinitim događajima opisanima u knjizi Georgea Crilea III, za ulogu u kojoj je Philip Seymour Hoffman osvojio oskarovsku nominaciju za najbolju sporednu ulogu. Tijekom čitave više od četiri desetljeća duge karijere, još od antologijskog drugog filma "Diplomac" koji mu je donio Oscara za režiju i kultne "Kvake 22" u kojoj je adaptirao znameniti antiratni roman Josepha Hellera, preko za dva Oscara nominirane ekranizacije knjige "Razglednice iz pakla" glumice Carrie Fisher do ponešto podcijenjene drame "Henryjev povratak" za koju je scenarij kao svoj drugi projekt napisao J.J. Abrams, Nichols je uz sjajan rad s glumcima pokazivao izraženu sklonost satiri s čestim osloncima na improvizaciju, kao i afinitet za ambiciozne prilagodbe angažirane proze zahvaljujući kojoj su njegove filmove odlikovali i vrlo životni dijalozi prožeti sofisticiranim humorom i ironijom.
Sve te osobine razvidne su i u za dva Oscara nominiranoj i dvama Zlatnim globusima ovjenčanoj romantičnoj drami "Bliski odnosi", temeljenoj na hvaljenom kazališnom komadu Patricka Marbera. Posrijedi je diskretno režirano i vrlo uspjelo ostvarenje u kojem Nichols gledatelja nenametljivo uvlači u složen emotivni svijet protagonista, kreirajući intrigantnu i slojevitu priču o zapletenim odnosima unutar ljubavnog četverokuta čije "kuteve" raspoloženo i dovoljno sugestivno tumače Julia Roberts, Jude Law te Zlatnim globusima nagrađeni i za Oscare nominirani Natalie Portman i Clive Owen.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
MSBlueberry
Senior Member
1692 Posts
Member since 18/02/2013 |
Posted - 03/09/2015 : 18:07:29
|
| Bija je prikazan film ˝Podmornica˝, jedini film Njemačkog govornog područja o kojem se pričalo u cilom svitu u ono vrime, svojevremeno vrlo gledan film sa nazi vojnicima u glavnim ulogama i interesantno kao pozitivcima. To je istodobno bija jedan od rijetkih filmova koje sam gleda nakon rezervacije karte (priko telefona, pa onda u neku uru ič u kino ˝Marjan˝ na tamošnju blagajnu di su se te karte preuzimale, i mogu reč da je red bija kao kasnije za crni kruv), i naravno ima je prikazivanje u tada elitnom kinu ˝Central˝. Film nas je tada zaista opravdano privuka, uživa san u toku projekcije, puno kino i razna godišta (ja san ima 15) od ispod 10 do +60. Sad san ga opet iša pogledat ali toliko godina od prvog gledanja i naravno TV (film je za kino gledanje), i nije mi išlo pa san prekida gledanje i okreča druge programe. Ali jedan je od najzanimljivijih filmova u trenutku gledanja u mom životu, i samo san požalija šta ga nisan gleda u kinu u zadnje 33 godine opet (barem u kinu ˝Zlatna Vrata˝). |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/09/2015 : 11:07:53
|
Išlo jutros u 09:14, reprizira se noćas u 00:15 na HTV 3 Nokturno (Nocturne), r. Edwin L. Marin, SAD, 1946.
Dok za klavirom u svom stanu u losandželeskoj četvrti Hollywood Hills sklada još jednu melodiju, autor filmske glazbe Keith Vincent (Edward Ashley) jednu ženu pokušava nagovoriti da za određenu sumu novca prekine njihovu vezu. Vincent je zavodnik i ženskar koji na zidu drži fotografije bivših djevojaka, i koji će već koji trenutak kasnije pasti smrtno pogođen hicem iz pištolja. Kad na mjesto događaja stignu odlučni Joe Warne (George Raft) i njegov kolega Halberson (Walter Sande), detektivi iz odjela za umorstva, Halberson brzopleto zaključi da je Vincent počinio samoubojstvo. No Joe u to ne vjeruje, već drži da je skladatelja ubila neka od njegovih odbačenih djevojaka. Nakon što od šefa dobije dva dana vremena za istragu slučaja, Joe krene u potragu za djevojkama s fotografija u Vincentovu stanu. Ubrzo otkrije da je ubijeni radio na novoj skladbi naslova „Za Dolores“, ali i da je on sve svoje djevojke zvao Dolores. Kad mu šef već dodijeli novi slučaj, slučajno će naletjeti na fotografiju privlačne glumice Frances Ransom (Lynn Bari). Premda bi ona mogla biti ubojica, Joe će se početi zaljubljivati u plahu djevojku čija je sestra Carol Page (Virginia Huston) pjevačica u noćnom klubu u kojem nastupa i pijanist Ned Ford zvan Prsti (Joseph Pevney).
Temeljena na neobjavljenoj kratkoj priči dvaput za Oscara nominiranog Rowlanda Browna („Anđeli garava lica“) i hvaljenog Franka Fentona („Rijeka bez povratka“), zabavna i vrlo zanimljiva noirovska krimi-drama pouzdanog zanatlije Edwina L. Marina („Božićna priča“, „Kolt 45“) svojevrsna je parafraza glasovitog dvije godine ranije snimljenog remek-djela „Laura“ Otta Premingera. U tom je smislu riječ o dijelom derivativnom, ali sigurno i sugestivno režiranom ostvarenju čiji su najjači aduti intrigantan prikaz naličja holivudskog sjaja i glamura, efektno kreirano ozračje dekadencije i licemjerja, spretno eksploatiranje žanrovskih klišeja i konvencija tvrdokuhane proze, te raspoloženi glumački nastupi. U djelu koje producentski supotpisuje producentica i scenaristica Joan Harrison („Krčma Jamaica“, „Rebecca“), krajem 30-ih i početkom 40-ih suradnica Alfreda Hitchcocka koja je navodno surađivala i na scenariju ovog filma, glavnu ulogu tumači markantni George Raft („Lice s ožiljkom“, „Oni voze noću“, „Neki to vole vruće“). Pored atraktivne Lynn Bari („Mostovi San Luisa“, „Shock“), njegovi su partneri znana Virginija Huston („Iz prošlosti“) i cijenjeni Joseph Pevney („Čovjek s tisuću lica“, „Zvjezdane staze“). Dojmljivu fotografiju potpisuje ugledni Harry J. Wilde („Džentlmeni više vole plavuše“), a dojmljivu glazbu oskarovac Leigh Harline („Pinocchio“, „Ponos Jenkija“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/09/2015 : 11:20:25
|
Večeras u 22:10 na HTV 1 Američki gangster (American Gangster), r. Ridley Scott, SAD / Velika Britanija, 2007.
Temeljena na novinskom članku "Return of the Superfly" Marka Jacobsona i istinitoj priči o usponu i padu zloglasnog njujorškog gangstera Franka Lucasa (Denzel Washington), za 2 Oscara i 3 Zlatna globusa nominirana krimi-drama Ridleya Scotta počinje u Harlemu 1968., u jeku vijetnamskog rata. Smrću utjecajnog kriminalca Bumpyja Johnsona, njegov tjelohranitelj Lucas počinje preuzimati pokojnikove poslove i bogatiti se na švercu golemih količina heroina iz Vijetnama u New York. Istodobno, Lucasovim tragom kreće siromašni i pošteni detektiv Richie Roberts (Russell Crowe), ženskar nesređenog privatnog života.
Russell Crowe, neko vrijeme stalni Scottov suradnik, interpretira poštenog njujorškog murjaka Richieja Robertsa, antijunaka kaotičnog privatnog života koji se svojom pravdoljubivošću, upornošću i predanošću poslu posve izdvaja iz sredine kojom vladaju korupcija, bezakonje i nemoral, te u kojoj je najčešće nemoguće uočiti razliku između kriminalaca i policajaca. Slično remek-djelu "Vrućina" Michaela Manna, čiju dramaturšku okosnicu predstavlja antagonizam dvojice poslu fanatično predanih i međusobno vrlo sličnih profesionalaca, vrhunskog pljačkaša Neila McCauleya i ciničnog poručnika Vincenta Hanne, i Scott i scenarist Steven Zaillian "Američkog gangstera" gdjekad pomalo nezgrapno i ne uvijek ujednačeno konstruiraju tako da dobričinu, ženskara i neodgovornog oca Richieja kontrapunktiraju elegantnom narkodileru Franku Lucasu, tamnoputom gangsteru koji je, odlučivši zamijeniti svog pokojnog mentora Bumpyja Johnsona (za razliku od kojeg je, prema riječima stvarnog Franka Lucasa u interviewu novinaru Marku Jacobsonu, bio "kurvin sin koji je sav novac želio samo za sebe"), u stvaranju svog zločinačkog carstva slijedio primjer talijanske mafije, brižno se kloneći svakog javnog eksponiranja i prividni sklad svoje uže i šire obitelji stavljajući na lažni pijedestal. Priliku za bogaćenje otkrivši u trgovini i švercu heroinom s pripadnicima poraženih vojnih jedinica Čang-Kaj Šekova Kuomintanga tijekom vijetnamskog rata, te drogu u Ameriku transportirajući u lijesovima ubijenih američkih vojnika, Frank Lucas se prometnuo u personifikaciju tipičnog američkog biznismena, u pohlepnog i beskrupuloznog divljeg kapitalista koji gazeći sve pored sobom zgrtanju novca uvijek daje prednost pred deklarativnim idealima obitelji i časti.
Tijekom čitavog filma, od Lucasovih težnji da svoj "proizvod", stopostotno čisti heroin naziva "Blue Magic", pretvori u prepoznatljivi "brand" i pod svaku cijenu zaštiti njegovu kvalitetu, do Frankovih sastanaka s mafijaškim šefom Dominicom Cattanom (Armand Assante), u prizvukom dekadencije obilježenim prizorima dvojice poslovnih ljudi koji suradnju dogovaraju s terase puškama gađajući pokretne mete, Scott i Zaillian neprekidno naglašavaju paralele između svjetova visokog kriminala i visokog biznisa. Frank Lucas pritom, kao grub i neobrazovan momak "školovan" isključivo na ulicama Harlema, posvajanjem sofisticiranih manira, životom u raskoši, ženidbom za miss Puerto Rica i svakodnevnom precizno isplaniranom rutinom neprekidno prikriva svoju pravu prirodu sirovog i nasilnog utjerivača dugova, prirodu koja svako malo, hladnokrvnim ubojstvom konkurenta na ulici punoj ljudi, premlaćivanjem nižerangiranog pripadnika organizacije i povremenim ispadima nekontroliranog bijesa, neizbježno izbije na vidjelo. Njegova stvarna priroda naposljetku će ga i odvesti u zatvor, nakon što joj se u ključnom trenutku ne uspije othrvati i razmetljivo u bundi od činčile praćen bljeskovima fotoaparata ušeta na boks-meč u Madison Square Gardenu, prema Lucasovim riječima "želeći biti najbolje odjeveni mačak u dvorani".
Istodobno, stalno nailazeći na otvoreni prijezir kolega i opstrukciju svoje operacije, gdjekad do neuvjerljivosti pošteni Richie Roberts itekako je svjestan realnosti svijeta u kojem živi. Kad svojim najbližim suradnicima kaže "Mislim da oni (većina njegovih kolega i pripadnici federalnih službi) ne žele da ovo prestane", Richie zna da korupcija premrežuje policiju, političare, vojsku, pravosuđe, zapravo čitavo društvo, i da bi uspjehom njihove akcije stotine tisuća ljudi ostale bez posla. Šteta što Scott i Zaillian ne zadiru dublje u prikazu Harlema i New Yorka 1970-ih, u oslikavanje turobne socijalne situacije (predočene jedino Bumpyjevim dijeljenjem besplatnih purica na Dan zahvalnosti u uvodu), siromaštva, bijede i besperspektivnosti zahvaljujući kojima je Frank Lucas i izgradio svoje carstvo. Unatoč sugestivnoj i iznimno spretnoj Scottovoj režiji, scenografski i ikonografski pedantnoj rekonstrukciji razdoblja, impresivnoj, vrlo atmosferičnoj i efektnim zagasitim tonovima bogatoj fotografiji Harrisa Savidesa te zgodnim posvetama Friedkinovoj "Francuskoj vezi" i Coppolinu "Kumu", cjelina pati od potpunog nedostatka humora, povremene neujednačenosti dramske tenzije (Robertsov lik zbog angažmana Russella Crowea ponekad dobiva nezasluženo veliku minutažu), pretjeranog mačizma, gdjekad odveć manirističkih nastupa Denzela Washingtona i Crowea te primjetnog zanemarivanja bitnih sporednih likova. Energična interpretacija iskusne Ruby Dee, koja utjelovljuje Lucasovu majku, pomaže da se njezin lik izdigne iz sivila i neprimjetnosti, što nažalost nije slučaj s Frankovom suprugom Evom koju odveć suzdržano i bezlično glumi Lymari Nadal.
Na YouTubeu je kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/09/2015 : 22:27:32
|
Yup, a danas popodne na Doma TV Burtonov Batman. Opet nisam odolio pogledati veći dio, makar ga odavno znam napamet.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/09/2015 : 23:55:58
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Yup, a danas popodne na Doma TV Burtonov Batman.
Nisam znao.
Jesu bili ovi ostali, sve do kraja Schumacherovih? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 00:05:40
|
Ako je u subotu išao prvi, pretpostavljam da bi nastavci mogli uslijediti idućih subota. Možda, tko zna, ako se u posljednji trenutak ne predomisle i umjesto Batmana odluče još jednom za svaki slučaj reprizirati Farmu ili Tvoje lice zvuči usr... poznato.
Ja ni ovaj put nisam mogao odoljeti Burtonu, opet sam pogledao otprilike dvije trećine filma jer sam slučajno upao kod Napierova pada u kiselinu, a znam da bih i Pingvina pogledao još jednom, po ne znam koji put. Schumacherove ipak ne bih, toliki mazohist baš i nisam.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12777 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 15/09/2015 : 00:13:04
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
Jučer je na HRT1 bilo "kraljevstvo nebesko".
Pretpostavljam da je u pitanju bila kino-verzija? |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 00:15:44
|
Danas u 07:49 na HTV 3 Doktor Bull (Doctor Bull), r. Joihn Ford, SAD, 1933.
Dobrodušni George Bull (Will Rogers) sredovječni je liječnik iz provincijskog gradića New Wintona u Connecticutu, brižan i sućutan čovjek kojeg medicinska istraživanja i nova otkrića zanimaju mnogo manje od pomaganja ljudima i svakodnevnih dugih obilazaka pacijenata. George za svakog ima lijepu riječ, uvijek je spreman svakome pomoći te spremno obavlja i porode, a najviše vremena provodi s privlačnom udovicom Janet Cardmaker (Vera Allen). Među njegovim stalnim pacijentima su i mladi prodavač sode Larry Ward (Andy Devine) kojeg muče bolne noge, te paralizirani Joe Tupping (Howard Lally) u radu s kojim George primjenjuje eksperimentalne metode liječenja. Plaha Janet je sestra bogatog Herberta Banninga (Berton Churchill), bezobzirnog vlasnika većeg dijela grada kojem se baš kao ni ostatku njegove obitelji prisan odnos Janet i Georgea nimalo ne sviđa. Kad ubrzo izbije epidemija tifusa na koju će George nespretno reagirati, Banning odluči gradsku javnost okrenuti protiv liječnika. No za pojavu bolesti odgovoran je upravo Banning čija gradilišta zagađuju okolinu.
Odlična humorna romantična drama „Doktor Bull“ prvi je od tri zajednička projekta znamenitog Johna Forda („Poštanska kočija“, „Tragači“, „Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea“), jednog od najvećih redatelja svih vremena i Irca pravim imenom Sean Aloysius O´Fearna, i tijekom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća velike zabavljačke i glumačke zvijezde Willa Rogersa („Sudac Priest“, „Parobrod iza okuke“). Posrijedi je uspjela adaptacija romana „The Last Adam“ američkog književnika Jamesa Goulda Cozzensa, prema čijoj je priči „Clerical Error“ snimljena jedna epizoda izvrsne serije „Neočekivane priče“. Riječ je o izuzetno zabavnom, izvrsno režiranom, životnim dijalozima nakrcanom i vrlo raspoloženo glumljenom lirskom ostvarenju čiji je protagonist tipičan fordovski junak. On je emotivan, oštrouman i racionalan individualac koji se tiho ali odlučno bori protiv provincijalizma i predrasuda, dobrodušna i izuzetno pozitivna osoba koja se i po cijenu vlastite karijere suprotstavlja uskogrudnosti i licemjerju, da bi naposljetku u konkretnom slučaju u skladu s pravilima klasičnog Hollywooda iz svega izišao kao pobjednik. No doktor George Bull nije nikakav junak, on je štoviše pomalo nezreo i infantilan čovjek koji živi sa svojom starom tetkom, i koji nikako da konkretizira svoj odnos s udovicom Janet Cardmaker. No upravo zbog toga George Bull je naglašeno human trodimenzionalan lik, čovjek u punom smislu riječi sa svim vrlinama i manama. Izvrsno ga tumači Will Rogers, čija je partnerica sjajna ali na filmu općenito nedovoljno iskorištena Vera Allen.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 00:22:33
|
Danas u 09:05 na HTV 3 Pasji život (Vita da cani), r. Mario Monicelli i Steno, Italija, 1950.
Sredovječni Nino Martoni (Aldo Fabrizi) brižan je i dobrodušan voditelj trećerazredne skupine zabavljača u varijeteu, koji ranih 50-ih godina prošlog stoljeća sa svojim ljudima nastupa po trošnim kinima u talijanskoj provinciji. Vremena su teška, publike je malo a dugovi su veliki, pa Martoni nema dovoljno novca ni za isplatu plaća, a o hranjenju u restoranima i odsjedanju u hotelima da se i ne govori. Među njegovim zabavljačima su i tri mlade djevojke, ambiciozna Franca (Tamara Lees), romantična Vera (Delia Scala) i temperamentna Margherita (Gina Lollobrigida), koje će život odvesti u različitim smjerovima. Dok će Franca zaruke s naočitim Carlom (Marcello Mastroianni) prekinuti zbog snova o bogatstvu i ostvarenju uspjeha u show businessu, Vera će s vremenom pronaći pravu ljubav. A Margherita je šefu odana i poslu posve predana djevojka kojoj je posao zabavljačice u krvi, te koja je Martonija spremna pratiti i u dobru i u zlu. Nakon što se zbog novca i udobnog života uda za bogatog industrijalca, Franca će početi shvaćati da sreća ne leži u novcu te da nije trebala prekidati s Carlom.
Premda se kao redatelji vrlo uspjele humorne drame „Pasji život“ realizirane u produkciji Carla Pontija službeno vode dvojica talijanskih filmaša, glasoviti Mario Monicelli („Obično nepoznati lopovi“, „Veliki rat“, „Casanova ´70“) i autor populističkih komedija Stefano Vanzina Steno („Šerif u dolini Nila“, „Banana Joe“), Monicelli je naknadno priznao da je on zapravo režirao čitav film. Unatoč tome, cjelina uistinu kao da je sastavljena od dva dijela i kao da su je režirala dvojica autora, jer prvi dio funkcionira kao vrlo duhovita i zabavna satirična komedija s izuzetno raspoloženim Aldom Fabrizijem („Prva pričest“, „Anđeli nose crveno“) u gotovo svakom kadru, dok se nastavak fokusira na sudbine triju njegovih zabavljačica i s osloncem na elemente neorealizma poprima znatno tjeskobnije te u završnici i melodramske tonove. Razlozi te neusklađenosti koja nimalo ne smeta recepciji filma zacijelo leže i u činjenici da su scenarij supotpisala čak sedmorica autora, među inima i četiri puta za Oscara nominirani Sergio Amidei („Rim, otvoreni grad“, „Njemačka nulte godine“) te sami Monicelli i Steno. Posrijedi je ostvarenje koje je u vrijeme premijere nezasluženo ostalo u sjeni „Bijelog šeika“ Federica Fellinija, koje temom i načinom njezine obrade podsjeća upravo na Fellinijev prvijenac „Svjetla varijetea“, te koje sjajno funkcionira kao posveta svijetu varijetea i putujućih zabavljača. Riječ je i o djelu čiju dojmljivu fotografiju potpisuje budući kultni redatelj Mario Bava („Estera i kralj“, „Operacija strah“), a za koji je sjajnu glazbu skladao oskarovac Nino Rota („Slatki život“, „Kum“). Partnerice Alda Fabrizija su slavna Gina Lollobrigida („Fanfan la Tulipe“, „Solomon i Sheba“), darovita Delia Scala („Messalina“, „Znak Zorroa“) i znana Tamara Lees („Pjesme proljeća“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 00:23:26
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ako je u subotu išao prvi, pretpostavljam da bi nastavci mogli uslijediti idućih subota.
Bio si u pravu. Sad sam pogledao na teletekst, Batman se vraća će bit iduću subotu (ovu, jel), u 17:45.
quote:
Ja ni ovaj put nisam mogao odoljeti Burtonu, opet sam pogledao otprilike dvije trećine filma jer sam slučajno upao kod Napierova pada u kiselinu, a znam da bih i Pingvina pogledao još jednom, po ne znam koji put. Schumacherove ipak ne bih, toliki mazohist baš i nisam.
I onda da meni netko kaže da su Nolanovi Batmani bolji...Ne znam ni ja koliko sam Burtonove već pogledao, a uvijek mogu uživati u gledanju, dok su mi Nolanovi već na prvo gledanje bili na momente dosadni, bezvrijedni drugog gledanja u svakom slučaju.
EDIT: A Schumacher...pa, reci ti o njemu kaj hoćeš, ali Batman i Robin je za mene najbolja komedija ikada. A Arnold je car s onim one - linerima  |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 15/09/2015 00:25:47 |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12777 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 15/09/2015 : 00:24:26
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Pretpostavljam da je u pitanju bila kino-verzija?
Jest.
Da, zbilja mi je žao što se na TV-u ne prikazuje redateljska verzija. Kino-verzija je dobra, ali redateljska je jedna sasvim druga razina kvalitete.
Da se redateljska verzija prikazivala u kinima, siguran sam da bi danas percepcija filma bila drukčija. Možda čak i u rangu s Gladijatorom. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 09:06:51
|
Meni je i kino-verzija Kraljevstva nebeskog odlična, a redateljska je remek-djelo.
Kino-verzija je podcijenjena među širom publikom, dok među mojim kolegama ni u vrijeme premijere niti do danas nije bilo ozbiljnijih prigovora.
Redateljska je stigla više kao šlag na tortu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 09:10:03
|
Danas u 10:46 na HTV 3 Cluny Brown, r. Ernst Lubitsch, SAD, 1946.
London 1938. godine, u vrijeme kad se već sluti skori početak Drugog svjetskog rata. Mlada Cluny Brown (Jennifer Jones) temperamentna je, neposredna i vrlo šarmantna nećakinja cijenjenog vodoinstalatera koja po potrebi, kad joj je ujak zauzet ili spriječen na neki drugi način, spremno uskače i obavlja njegov posao. Time prilično iznenađuje ugledne pripadnike visokog britanskog društva onog vremena, redom snobove poput otmjenog Hilaryja Amesa (Reginald Gardiner) i bračnog para Henryja (Reginald Owen) i Alice Carmel (Margaret Bannerman), koji je zabunom čak pozovu i na čaj, ne znajući da je ona njihova nova služavka. Kad Hilary Ames priredi zabavu, na njoj se pored Andrewa Carmela (Peter Lawford) i njegove nesuđene supruge Betty Cream (Helen Walker) zatekne i markantni češki pisac Adam Belinski (Charles Boyeur). Adam je izbjeglica koji se u London sklonio pred nacistima, i koji će se pri drugom susretu s Cluny u nju snažno zaljubiti.
Temeljena na istoimenom romanu cijenjene britanske književnice Margery Sharp, prema čijim su pričama za djecu među ostalim snimljeni i hit-crtići „Spasioci“ i „Spasioci u Australiji“, sjajna romantična komedija „Cluny Brown“ pretposljednji je film u dugoj i bogatoj redateljskoj karijeri glasovitog Ernsta Lubitscha („Ninotchka“, „Trgovina iza ugla“, „Biti ili ne biti“). Dobitnik Počasne nagrade američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti koji je tri puta bio nominiran za Oscara, Ernst Lubitsch je bio majstor sofisticirane komedije, ironije, burleske, screwball-komedije, iskričavog humora i briljantnih dijaloga koji se u svojim djelima na energičan, svjež i vrlo inventivan način bavio temama odnosa među spolovima i klasama. U tom je smislu „Cluny Brown“ tipično Lubitschevo ostvarenje u kojem redatelj uz suradnju scenarista Samuela Hoffensteina („DEr. Jekyll i gospodin Hyde“, „Laura“) i Elizabeth Reinhardt („Sentimentalno putovanje“) na vrlo zabavan ali i dobroćudan i empatičan način ismijava snobizam viših društvenih slojeva, istovremeno se satirično baveći filonacizmom pojedinih pripadnika britanske buržoazije u godinama pred Drugi svjetski rat. U naslovnoj ulozi nastupa izvrsna oskarovka Jennifer Jones („Pjesma Bernadette“, „Dvoboj na suncu“), a pored slavnog Charlesa Boyeura („Mayerling“, „Plinsko svjetlo“), također dobitnika Počasne akademijine nagrade tijekom karijere četiri puta nominiranog za Oscara, njezini su partneri među ostalim i pouzdani Peter Lawford („Oceanovih 11“) te odličan komičar i karakterni glumac Reginald Gardiner („Veliki diktator“, „Vječnost i jedan dan“). Za uspjeh filma zaslužne su i dojmljiva fotografija Josepha LaShellea („Marty“, „Apartman“) i efektna glazba uglednog Cyrila J. Mockridgea („Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea“).
Film je u dijelovima na YouTubeu, kao "playlist":
https://www.youtube.com/watch?v=TpfSP-EJXI8&list=PLr7_NUo_pART9VZcQSArgvw2fDYRy6RcE
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 09:22:03
|
Išao je ne tako davno, ali uvijek ga vrijedi spomenuti. Onda me je netko pitao kad će opet ići, pa evo ga danas u dva navrata. Antologijsko remek-djelo.
Danas u 17:00 i noćas u 00:35 na HTV 3 Biti ili ne biti (To Be Or Not To Be), r. Ernst Lubitsch, SAD, 1942.
Dok pred kraj 30-ih godina prošlog stoljeća Hitlerova Njemačka okupira susjedne europske zemlje, građani Varšave odbijaju povjerovati da im rat kuca na vrata. U održavanju privida normalnog života pomaže im i najpopularnije gradsko kazalište koje vode neuspjeli i narcisoidni glumac Joseph Tura (Jack Benny) i njegova otmjena supruga Maria (Carole Lombard). Nakon što im gradske vlasti zabrane izvođenje duhovitog igrokaza s Hitlerom, Tura željan dokazivanja na pozornici kao zamjenu odluči izvesti nekoliko scena iz Shakespearova „Hamleta“. Dakako, pompozni Hamlet je on sam, a predstavu iz kazališta gleda i mladi poljski časnik, poručnik zrakoplovstva Stanislav Sobinski (Robert Stack). Kad Sobinski ustane i krene prema izlazu iz teatra, upravo u trenucima dok Joseph izgovara znameniti Hamletov monolog „Biti ili ne biti“, to izuzetno uznemiri i razočara ambicioznog glumca.
Ali Joseph ne zna da je Sobinski ludo zaljubljen u Mariu, te da njegov nastup koristi za udvaranje glumici. No Maria snažno voli supruga, a flert s naočitim mladim časnikom ju samo zabavlja. Ipak, kad Njemačka uskoro okupira Poljsku, te kad njihovo kazalište bude zatvoreno a u raskošan stan obitelji Tura useli pukovnik Ehrhardt (Sig Ruman) s pobočnikom Schultzom (Henry Victor), Marijino poznanstvo sa Sobinskim bit će od velike koristi. Naime, kao pripadnik britanskog ratnog zrakoplovstva Sobinski dozna da je cijenjeni član pokreta otpora profesor Siletsky (Stanley Ridges) zapravo izdajnik koji se na prijevaru domogao popisa varšavskih ilegalaca i članova pokreta otpora. Žele li doskočiti nacistima i profesoru Siletskom ukrasti popis, Joseph i Maria morat će biti vrlo domišljati i spretni glumci.
Godine 1943. nominirana za Oscara za najbolju glazbu, fascinantna satirična ratna komedija velikog Ernsta Lubitscha („Nevolje u raju“, „Ninočka“, „Trgovina iza ugla“) impresivna je te i danas podjednako kao i u vrijeme nastanka zabavna antinacistička satira koja se smatra jednom od najuspjelijih filmskih farsi svih vremena. Riječ je o svježem, poticajnom, dinamičnom, maestralno režiranom, izuzetno inteligentno napisanom, sjajno glumljenom i začudno modernom ostvarenju koje je u vrijeme premijere dočekano kritikama zbog po nekima neprimjerenog humornog tretiranja nacističke okupacije Poljske. Takvi su prigovori bili posve neumjesni jer je neukus uistinu posljednja primjedba koja bi se mogla uputiti prema mnogima Lubitschevu najboljem filmu. Dobitnik Počasne nagrade američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti koji je tri puta bio nominiran za Oscara, Ernst Lubitsch je bio majstor sofisticirane komedije, ironije, burleske, screwball-komedije, iskričavog humora i briljantnih dijaloga koji se u svojim djelima na energičan, svjež i vrlo inventivan način bavio temama odnosa među spolovima i klasama.
Sve navedene osobine njegovog autorskog senzibiliteta i redateljskog rukopisa na najbolji su mogući način vidljive i u ovom filmu, koji se odlikuje vrlo spretnim poigravanjem burleskom, vodviljem, apsurdom i zamjenama identiteta. Uz suradnju scenarista Edwina Justusa Mayera („Ponoć“, „Pirat“), Lubitsch satiru vješto križa s dokumentarnim prizorima, tako oponašajući onodobne filmske novosti, te se neopisivo spretno poigrava komedijom situacije i karaktera, kao i temama odnosa stvarnosti i fikcije te odnosa među spolovima. Njegov režijski postupak obilježava majstorska izmjena planova i kontraplanova, a cjelinu nose iznimno raspoloženi glumački nastupi predvođeni slavnom Carole Lombard („Ništa sveto“, „Moj čovjek Godfrey“), čiji su ravnopravni partneri Jack Benny („Melodije Broadwaya 1936.“) i nagrađivani Robert Stack („Zapisano na vjetru“, serija „Nedodirljivi“). Dojmljivu fotografiju potpisuje pet puta za Oscara nominirani Rudolph Maté („Strani dopisnik“, „Ponos Jenkija“), a glazbu također višekratno za Oscara nominirani Lubitschev čest suradnik Werner R. Heymann („Taj nesigurni osjećaj“, „Trgovina iza ugla“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/09/2015 : 09:28:06
|
Večeras u 20:15 na HTV 3 idu sjajna Sullivanova putovanja (Sullivan's Travels), meni najdraži film Prestona Sturgesa(Čudo u Morgan Creeku, Grijeh Harolda Diddlebocka), majstora u stvaranju ironijom i subverzijom ali i naglašenom empatijom prožetih priča o u osnovi dobrodušnim malim ljudima čija je najveća mana želja za uspjehom i afirmacijom.
Takav je John Lloyd Sullivan (izvrsni Joel McCrea), holivudski redatelj koji se, odlučivši snimiti film s temom siromaštva, maskira u skitnicu i krene na putovanja po Americi, želeći tako iz prve ruke upoznati ljude i milje koje će prenijeti na film. Na jednom od tih putovanja Sullivan će upoznati ambicioznu glumicu (odlična Veronica Lake), da bi naposljetku na jugu dospio u zatvor u kojem svi gledaju komedije i u kojem mu nitko ne povjeruje.
Sturges je i scenarist satirične priče koja istovremeno oslikava američko društvo (ne samo) onog vremena, ali je i metafilmska zafrkancija na račun Hollywooda i samog snimanja filmova. Izuzetno duhovit film brzog ritma i iskričavih dijaloga poigrava se i filmskom naracijom, nudi elemente filma u filmu, a tu su i mjuzikl, screwball-komedija, farsa, melodrama i još koješta, izmiksani na vrlo efektan i zavodljiv način, a film je istovremeno i donekle angažiran. Naslov je jasno parafraza Gulliverovih putovanja, a Sturges je omiljeni redatelj braće Coen koji su mu najdoslovnije posvete dali u The Hudsucker Proxy i O Brother, Where Art Thou?, koji je jasna parafraza Sullivanovih putovanja križanih s Odisejom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/09/2015 : 15:27:50
|
Večeras u 23:30 na HTV 3 Uljez (L´intrus), r. Claire Denis, Francuska, 2004.
Osobenjak Louis Trebor (Michel Subor) povučeni je 68-godišnjak, samotnjak i srčani bolesnik koji s dva psa haskija živi u šumi nedaleko francusko-švicarske granice. Louis ima dvojicu sinova, a jedan od njih je mladi Sidney (Grégoire Colin), čovjek oženjen carinskom službenicom Antoinette (Florence Loiret-Caille) koja na graničnom prijelazu nadzire promet ljudi i robe. Sidney i Antoinette imaju dvoje djece, no svi oni vrlo rijetko viđaju Louisa kojeg sin drži vrlo teškom i mentalno poremećenom osobom. Lijekove za ozbiljno ugroženo srce Louisu osigurava apotekarka (Bambou), s kojom on održava povremenu ljubavnu vezu, dok se istodobno bezuspješno pokušava zbližiti sa svojom susjedom, privlačnom uzgajivačicom pasa (Béatrice Dalle) koju zove Kraljicom sjeverne hemisfere. Nakon što mu zagonetna ruska švercerka organima (Jekaterina Golubeva) organizira transplantaciju srca u južnokorejskom gradu Pusanu, Louis odande još uvijek iscrpljen odluči krenuti na Tahiti, u potragu za svojim drugim sinom kojeg nikad nije vidio.
Godine 2004. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, intrigantna, začudna i efektno bizarna psihološka egzistencijalna drama ugledne francuske scenaristice i redateljice Claire Denis („Ne bojimo se smrti“, „Svakodnevna opasnost“, „Bijeli materijal“) uspjela je adaptacija memoarske knjige Jeana-Luca Nancyja. Riječ je o filmu koji na vrlo zanimljiv, slikovit i zabavno pomaknut način kroz intimnu egzistencijalnu priču osebujnog čovjeka u kasnim srednjim godinama progovara i o stanju u postkolonijalnom svijetu omeđenom stvarnim i imaginarnim granicama. Granice i granična stanja omiljena su tema Claire Denis, osebujne umjetnice koja u svojim djelima na suzdržan i pomalo distanciran način intenzivno propitkuje rasne, generacijske i obiteljske odnose, baš kao i relacije u postkolonijalnom svijetu. U djelu fragmentarne dramaturgije i nelinearne naracije stvarnost se intenzivno isprepleće s maštom, pa je realna zbivanja ponekad teško razlučiti od onih koja se odigravaju u protagonistovu umu. Njegovo putovanje na drugi kraj svijeta i potraga za sinom kojeg navodno ima a kojeg nikad nije vidio istodobno znači i putovanje u dubinu vlastite intime, a u sigurnoj i iznimno sugestivnoj režiji Claire Denis sve je predočeno na vrlo poetičan način kroz niz vizualno fascinantnih slika i s osloncem na slojevito nijansiranje psiholoških stanja protagonista. U glavnoj ulozi nastupa francuski glumački veteran Michel Subor („Jules i Jim“, „Mali vojnik“), a među ostalima njegovi su partneri sjajni karakterni glumac Grégoire Colin („Prije kiše“, „Život iz anđeoskih snova“) te znana Béatrice Dalle („Betty Blue“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/09/2015 : 17:33:04
|
Išlo jutros, ali reprizira se noćas u 00:45 na HTV 3 Pljačka u Južnoj ulici (Pickup on South Street), r. Samuel Fuller, SAD, 1953.
Kad u gužvi podzemne željeznice na Manhattanu ukrade torbicu nekadašnjoj prostitutki Candy (Jean Peters), sitni kriminalac Skip McCoy (Richard Widmark), koji je prije tjedan dana izišao iz zatvora, ni ne sluti kakve ga nevolje očekuju. Među Candynim je stvarima i izuzetno vrijedan ukradeni mikrofilm koji je djevojka preko svog bivšeg dečka Joeya (Richard Kiley) trebala dostaviti zagonetnom Mr. Bigu, osobi koju ona ne poznaje a za koju vjeruje da je poslovni čovjek. No mikrofilm je vladino vlasništvo, zbog čega FBI-jev agent Zara (Willis B. Bouchey) Candy povjeri da su na njemu izuzetno vrijedni znanstveni podaci koje bi Mr. Big mogao predati komunistima. Želeći se dočepati kradljivca te pod svaku cijenu spriječiti da mikrofilm padne u ruke komunistima, Zara uz pomoć policijskog satnika Tigera (Murvyn Vye) i doušnice Moe (Thelma Ritter), starije žene koja održava vezu s gradskim podzemljem i koja sluti svoju skoru smrt, dozna da je mikrofilm ukrao upravo Skip.
Godine 1953. na festivalu u Veneciji ovjenčana Srebrnim lavom, te godinu kasnije nominirana za Oscra u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge, izvrsna noirovska krimi-drama glasovitog Samuela Fulera („Čelična kaciga“, „Bajunete spremne“, „Velika prva divizija“) izuzetno je uspjela adaptacija priče „Blaze of Glory“ američkog pisca Dwighta Taylora. Kultni osobenjak Samuel Fuller redateljsku je karijeru započeo vesternom „Ubio sam Jesse Jamesa“ 1949. godine, a jedinstvenim stilom i beskompromisnim stavovima ubrzo je privukao pozornost filmofila. Nimalo sklon kompromisima, Samuel Fuller je bio redatelj koji je svijet oko sebe doživljavao kao poprište stalnih i beskonačnih sukoba, bilo ideoloških („Pljačka u Južnoj ulici“, „Vrata Kine“), bilo etičkih („Američko podzemlje“, „Goli poljubac“), bilo kulturoloških („Kuća od bambusa“, „Let strijele“), ili pak sukoba u samom pojedincu, koji su nerijetko odraz stanja u društvu („Šok koridor“). Njegovi su filmovi djela ekspresivnog stila, grubih pokreta kamere, divlje montaže, izražene vizualnosti i gotovo naturalističke snage. Odnosno, kako je to sam Fuller, modernist prije Godarda i čuvar tradicije klasičnog Hollywooda, objasnio Jean-Paulu Belmondu u Godardovom „Ludom Pierrotu“: „film je bojno polje na kojem se sučeljavaju ljubav, mržnja, akcija, nasilje, smrt, jednom riječju: osjećaji“. Dijelom i nezasluženo stekavši ugled desničarenju sklonog nacionalista, Fuller je s vremenom bio proglašen „McCarthyjem holivudskog filma“, redateljem koji u svojim djelima izravno upozoravao na sve ugroze koje su prijetile američkom načinu života, te koji je jasno određivao razdjelnicu dobrog i lošeg. Takav autorov svjetonazor vidljiv je i u današnjem filmu, naglašeno politiziranom i ideološki obojenom ostvarenju koje sjajno dočarava antikomunističku histeriju u američkom društvu 50-ih godina prošlog stoljeća, te u kojem Fuller iskazuje naklonost prema ljudima s društvene margine, prema sitnim lopovima, prostitutkama i siromašnim policijskim doušnicima. Sjajna Thelma Ritter („Sve o Evi“, „Prozor u dvorište“) je zasluženo osvojila oskarovsku nominaciju.
Kompletan film je na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/09/2015 : 12:56:15
|
Večeras u 22:25 na HTV 3 Prašina života (Poussières de vie), r. Rachid Bouchareb, Francuska / Alžir / Belgija / Njemačka / Hong Kong, 1995.
Vijetnam 1975. godine, neposredno nakon završetka dugog i krvavog rata. Među ljudima koji pokušavaju napustiti zemlju su i tamnoputi američki časnik (R. Shukor Kader), njegova supruga Vijetnamka (Lina Chua) i njihov malodobni sin Son (Daniel Guyant). Nakon što zbog neposjedovanja američkih dokumenata majka i Son budu onemogućeni u odlasku, dječaka jednog dana pri povratku iz škole na ulici Saigona pokupe pripadnici vijetnamske vojske. Kad ubrzo dospije među siročad, malodobne skitnice i delinkvente, Son će zajedno s 80-ak svojih vršnjaka i mlađih klinaca dvjema kamionima biti prebačen u logor za preodgoj i rehabilitaciju blizu granice s Kambodžom, gdje će biti podvrgnut strogoj stezi, vojnoj obuci i učenju o revoluciji. Iako zna da svi pokušaji bijega bivaju kažnjeni zatočeništvom u neljudskim uvjetima u tzv. „tigrovom kavezu“, psihofizičkom torturom izmučen Son odluči u pratnji Boba (Gilles Chitlaphone) i Malog Haïja (Jehan Pagès) sve staviti na kocku i pobjeći iz logora.
Godine 1996. nominirana za Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja, izvrsna drama suscenarista i redatelja Rachida Bouchareba („Domoroci“, „Izvan zakona“) izuzetno je uspjela adaptacija na istinitim događajima temeljenog romana „La Colline de Fanta“ Duyen Anh. Parižanin alžirskih korijena, Rachid Bouchareb se kao filmaš afirmirao produkcijom hvaljenih naslova „Flandrija“ i „Sotona izvana“ uglednog Brune Dumonta, dok je kao (su)scenarist i redatelj potpisao angažirana, zapažena i često nagrađivana djela kakva su „Mali Senegal“, „Domoroci“, „London River“ i „Izvan zakona“. U svojim filmovima Bouchareb se dominantno bavi temama odnosa među različitim i često sukobljenim rasama i kulturama, traganja za korijenima i vraćanja istima, tjeskobnih i frustrirajućih iskustava imigrantskog života, nedostatkom komunikacije među ljudima te suočavanja s okrutnošću svijeta i gubljenjem iluzija. Te su teme razvidne i u njegovu današnjem ostvarenju, izvrsno režiranoj, uznemirujućoj, impresivno atmosferičnoj, gotovo dokumentaristički autentičnoj, izuzetno sugestivnoj i odlično glumljenoj storiji o tjeskobnim sudbinama maloljetnog protagonista i dvojice njegovih sudrugova u nevolji. Važnije uloge redom tumače naturščici i debitanti, a poznatija glumačka imena su ona Erica Nguyena („Indokina“) i Yanna Roussela („Diva“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/09/2015 : 11:50:24
|
Išlo jutros, ali reprizira se noćas u 03:10 na HTV 2 Kuća od bambusa (House of Bamboo), r. Samuel Fuller, SAD, 1955.
Godine 1954. tokijskim podzemljem vlada američki gangsterski sindikat čiji su pripadnici bivši vojnici te koji predvodi psihopat i sadist Sandy Dawson (Robert Ryan). Kad tijekom pljačke vlaka koji je prevozio strojnice bude smrtno ranjen jedan od članova bande, nekadašnji američki vojnik Webber (Biff Elliot), policija od njega na samrti ne uspije doznati identitet šefa organizacije, ali uz suradnju s lokalnim vlastima otkrije da je ubijeni bio tajno oženjen Japankom Mariko (Shirley Yamaguchi). Svjestan da bi otkriće Webberova braka s Mariko za nju moglo predstavljati smrtnu opasnost, policijski satnik Hanson (Brad Dexter) u dogovoru s američkim vojnim zapovjedništvom za rad na slučaju pristane angažirati narednika i tajnog agenta Eddieja Kennera (Robert Stack). On se pod lažnim identitetom Eddieja Spaniera, utamničenog Webberova prijatelja i kolege iz vojske koji je također postao kriminalac, mora infiltrirati u redove gangsterskog sindikata, približiti se Dawsonu i eliminirati ga.
Izvrsna noirovska krimi-drama „Kuća od bambusa“ uspio je prepravak remek-djela „Ulica bez imena“ redatelja Williama Keighleya iz 1948. godine, ujedno i prvi holivudski film snimljen u Japanu nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je i o još jednom prepoznatljivom ostvarenju glasovitog Samuela Fullera, kultnog osobenjaka koji je karijeru započeo vesternom „Ubio sam Jesseja Jamesa“ 1949. godine, te je jedinstvenim stilom i beskompromisnim stavovima ubrzo privukao pozornost filmofila. Nimalo sklon kompromisima, Samuel Fuller je bio redatelj koji je svijet oko sebe doživljavao kao poprište stalnih i beskonačnih sukoba, bilo ideoloških kao u filmovima „Pljačka u Južnoj ulici“ i „Vrata Kine“, bilo etičkih što je slučaj u djelima „Američko podzemlje“ i „Goli poljubac“, bilo kulturoloških za što je pored naslova „Let strijele“ dobar primjer i današnji film, ili pak sukoba u samom pojedincu, koji su nerijetko odraz stanja u društvu što je oslikao u kultnom „Šok koridoru“. Njegova su ostvarenja djela ekspresivnog stila, grubih pokreta kamere, divlje montaže, izražene vizualnosti i gotovo naturalističke snage, odnosno u njima je film uistinu bojno polje za sučeljavanje burnih, snažnih i nerijetko kobnih osjećaja. U „Kući od bambusa“ prisutni su brojni Fullerovi omiljeni motivi, od dvostrukih identiteta preko izdaje do rasnih sukoba, a redatelj iznosi jasan stav da je američka poslijeratna okupacija Japana bila zasnovana na Japanu. U glavnoj ulozi nastupa sjajni Robert Ryan („Loš dan u Black Rocku“, „Divlja horda“), a pored podjednako odličnog Roberta Stacka („Zapisano na vjetru“, serija „Nedodirljivi“) njegovi su partneri atraktivna Shirley Yamaguchi, znana i iz Kurosawina „Skandala“, te pouzdani Cameron Mitchell („Visoki ljudi“) i Brad Dexter („Džungla na asfaltu“, „Sedmorica veličanstvenih“). Vrijedi izdvojiti i dojmljivu fotografiju tri puta za Oscara nominiranog Josepha MacDonalda („Moja draga Clementina“), kao i efektnu glazbu oskarovca Leigha Harlinea („Pinocchio“, „Ponos Jenkija“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/09/2015 : 11:56:18
|
Večeras u 23:33 na HTV 3 Rupa (Le trou), r. Jacques Becker, Francuska / Italija, 1960.
Dok s trojicom "cimera" u istoj ćeliji pariškog zatvora Santé služi dugogodišnju kaznu, grubi ubojica Manu Borelli (Philippe Leroy) zajedno s njima planira bijeg. Nakon što im se neočekivano pridruži i peti "cimer" Claude Gaspard (Marc Michel), optužen za pokušaj ubojstva supruge, Manu i njega uključi u njihov pothvat. Svi bi pobjeći trebali prolazom koji još kopaju, a od ćelije vodi do kanalizacije. Plan je pun opasnosti i neizvjesnosti, a tijekom njegova izvođenja među njima će se roditi određena solidarnost, potencirana i mogućnošću da budu otkriveni.
Godine 1962. nominirana za nagradu BAFTA u kategorijama najboljeg filma i stranog glumca (Philippe Leroy), antologijska triler-drama velikog Jacquesa Beckera ("Ne diraj u lovu", "Zlatne kacige") temeljena je na istinitim događajima koji su se odigrali nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Premda je Becker već 1947. imao zgotovljen scenarij, na realizaciju projekta odlučio se tek po objavljivanju faction-romana Joséa Giovannija, istaknutog predstavnika tzv. "crne serije" francuske kriminalističke proze koji je scenarij doradio u suradnji s Jeanom Aurelom ("Manon 70"). Riječ je o najuspjelijem Beckerovu filmu, snažnoj i maestralno režiranoj moralci koja se na dojmljiv način bavi bijegom kao klasičnom temom francuskog kriminalističkog filma, koju tematizira s naglaskom na realističnom pristupup i elaboriranju pojedinčeve želje za slobodom. Detaljan prikaz bijega koji je praktički postao uzor za mnoštvo kasnijih filmova iste tematike, sjajne uloge većinom nepoznatih glumaca, izrazita emotivnost i iznimno učinkovito korištenje motiva iz "Melodie" Arthura Rubinsteina razlozi su zbog kojih se posljednji Beckerov film, završen nedugo prije njegove smrti, ne propušta.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
