forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Misli koje teku
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 5

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 17/07/2011 :  01:38:28  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Eto narode, kao što rekoh već jednom davno, odlučio sam pomalo pisati. Pisati o svemu i svačemu. O sebi , o drugima, o nama, o njima, o ovima, o onima, o drugim mjestima i ljudima, o našima i njihovima, o svemu...Pa, cilj je da to sve jednog dana uđe u jednu knjigu. Džepnu? Ha zavisi koliki je džep...Koliko će mi trebati? Biti ću sretan ako je završim, vrijeme koje vodi do tog cilja za sada je u drugom planu.


P.S. Radni naziv je "Dnevnik starog momka" a netko će možda primijetiti da su neki tekstovi već napisani na ovom sajtu. Uzeo sam neke tekstove koje sam napisao, a za koje smatram da bi mogli proći kao djelovi/fragmenti knjige. Kako mi bude što padalo na pamet, tako ću nešto i napisati na ovom topicu. Tko zna, možda jednog dana i dodirnem svoje riječi...



Dnevnik starog momka
(Kronologija sustignutih snova)


Panonski mornar I


Što vas može natjerati da stojite u komadu četiri sata? Noćna straža? Red za kino ulaznicu Independence daya? Red za crni kruh tijekom sankcija? Ili bi sa nekim dragim mogli stajati satima bez nekog određenog razloga?
Mogli bi , što da ne...
4 sata Djoleta. Gican, Simke i ja. Simketa sam zadnji put vidio na koncertu Djoleta na Brijunima što već znači da ću ga slijedeći put vidjeti neznamgdjealiznamnačijemkoncertu...Ma vidjeli smo se još dvaput-triput između ali tko bi se sjećao, popilo se...Pravi kinfe ne sjećaju se većine toga...
Bilo je -15. Ledilo se sve. Udisali smo zaleđene iglice. Prsata Ana također je išla na koncert, ali sa nekakvim mnogobrojnim društvom, hrpa nepoznatih lica...Neka, bolje je provesti Djoletov koncert sa poznatima.

Panonska mornarica usidrila je svoje brodove taj dan u Zagrebačkoj Areni i pružila nam vode Tise i Dunava na dlanu. Prekrasan koncert koji može izvesti samo Tvorac Stihova, Kormilar brodova punih instrumenata koji skladno plešu zajedno sa svojim kapetanom. 4 sata, 3 bisa...Na početku je Djole preplivao Dunav, onda je žalio za Panonskim morem a nakon toga je zapjevo svim novim klincima u Areni. Jedan i neponovljivi, meštar ceremonije i doticalac duše. Jedno riječju - pjesnik.
Doći će još Djole u naš grad ali doći ćemo i mi u njegov. Kumova Dragana je iz Novog Sada, mornaricu treba vidjeti i u matičnoj luci. Film sam gledao u Futogu ovo ljeto i stvarno je dobar. Ili bolje rečeno - velik. Velik kao Dunav. I velik kao njegov režiser.


Panonski mornar II

Teško se čovjek sjeti prvog dodira s nečim. Sve je to nekako u magli i, makar smo dosta sigurni gdje smo nešto prvi put okusili/dobili/napravili, ipak nas izjeda barem mali crv sumnje. Je li to baš bilo tu/tako/na tom mjestu? Magle jedino nikad nema oko prvih ljubavi. Ali to je neka druga priča...Bila je to sredina osamdesetih, stari je vozio Ladu Rivu, išlo se sa kamp kućicom na more u Filip Jakov, stripovi su se čitali...A bilo je tu i ploča. Puno ploča.Ploča od starog. I dan danas imam više od tisuću ploča a neka od najstarijih i najraritetnijih vuku korijene još dok je senior bio mlad. U moru svih mogućih grupa i žanrova što je stari slušao a ja upijao, našla se jedamput i ploča "003" jednog Novosađanina. "Dolazim...Sto dukata donosim... Da, to je taj prvi tren. Prvi zvuk. Vrijeme nula. Ma bilo je i prije vjerojatno zvukova sa njegovih ploča, ali sjećanje seže dovde. Tosca 20, onaj automatic gramofon na koji ste mogli naslagati i do pet ploča odjednom, pa su samo padale kako koja strana završi...Jao tehnike...Imam 7 tih ploča doma. Kad je vidim kupim je. Nešto kao Mel Gibson u onom filmu, kad mora kupiti Lovca u žitu svaki put kada vidi tu knjigu.
Oh, imao sam raznih faza što se tiče glazbe. U jednom trenutku sam i prestao slušati Djoleta. Bila je to ona "isključiva" faza, tamo negdje oko dvadesete, kada se pomisli "To je to, slušam to što slušam i ništa to neće promijeniti. Kakav Djole, pa njega sam slušao jednom.Pa neću se valjda vraćati nazad.Zauvijek ću ostati ovakav." Eh mladost...
Iz nekog razloga stari na gitari nikada nije svirao Djoleta. Odnosno skoro nikada. "Prva ljubav" bila je nezaobilazan repertoar. Uvijek. I bilo mi je drago što sam je čuo na koncertu. Ali to je jedina stvar koju mi je uvijek bilo draže čuti na jednoj Yamahinoj gitari nego na ploči ili na koncertu. Ovdje je uvijek zvučala...Jače.

Ovo je bio koncert koji se pamti. Pričat ću ga svojoj djeci. To će biti onaj tip priče:"Znate djeco, to je bilo davno, još je Djole bio živ..." Samo što priča nikad neće početi tako. Jer dok su njegove pjesme žive, bit će i on.
Zauvijek.



Panonski mornar III


Panonski mornar...i neko drugo more. Njegovo more. Jer čija mora i mogu biti nego pjesnikova.
Sunce je odlazilo pod morski pokrivač ostavljajući Istru svjetlu mjeseca dok smo plovili prema tvrđavi Minor na Malom Brijunu ususret nemirnom moru Djoletovih stihova. Tako poznatom, a opet tako očaravajućem moru, koje nas uvijek iznova uzburka i razbaca, što na stijene, što na pješčane plaže okupane suncem.
Prije toga, ljepote Istre – Motovun, Višnjan, Pula – bile su samo uvertira u noćni dio, nešto kao predgrupa. Možda nije umjesno ljepotu Arene nazvati predgrupom ljepoti Večernjih sonata, ali nekako sam se osjećao tako. Lijepa mjesta, dobri ljudi...
A koncert...dogadjaj.
Tri sata koje pamtite cijeli život. Treba napomenuti da se ovdje radi o predstavljanju knjige "Kalendar mog djetinjstva", te je i nastup bio takav – u tri sata koncerta pjevalo se možda pedesetak minuta, a ostalo je bio najbolji stand-up show koji sam ja u životu vidio. A pjesme kao pjesme.
Dolce vita. Slatki je život dok se slušaju gorki stihovi.




Janjičari na okup!

Oduvijek sam volio praznike. Ne zbog toga što vjerujem u nekakve svece ili slično, nego zbog toga što se na dosta velikom broju tih praznika poprilično dobro jede i pije. A s obzirom da kod mene slave "i ove i one" svetke broj dobrih provoda je poduplan. Najgore je kad obadva Uskrsa padaju na isti dan, jaooooo...
Uglavnom, prije par dana bilo je Petrovo pa smo iz Zagreba potegnuli u Zamlaču, malo selo nedaleko od Hrvatske Kostajnice i Bosanskog Novog. S jedne strane prekrasna Una (dobila je ime od latinskog Unus = Jedina ) i Bosna, a a s druge strane obronci Banije, odnosno Zrinske gore. Raj na zemlji, barem što se prirode tiče. Una je prekrasna rijeka i melem za oči, a svatko tko je barem jednom išao Unskom prugom na more zna kakav je tamo raj. Autom se ide preko Petrinje i Hrvatske Kostajnice, pa desno uz Unu prema Dvoru i Bosanskom novom. Dan je bio fini proljetni, taman za klopu, ni vruće ni hladno, jedino je Una bila malo prehladna za kupanje...
Uglavnom, čim smo došli - rakijica,juhica, junetina na lešo i tri vrste salata. Nakon toga izvrsna prasetina pečena dan ranije i slatka kao putar. Nakon toga pivica i onda je lagano slijedila faza čekanja janjetine. Okupilo se dosta ekipe, a dva janjca su se lagano počela okretati nešto ranije i tu su se pokazali Geni Šumski - od 8 muškaraca - jedino sam ja gledao četvrtfinale svjetskog prvenstva dok su ostali gledali janjad kako se vrti na ražnju. Al' da ste vidjeli te poglede, ljudi moji: pogled lude sreće koja se cakli u oku i istinske želje za što skorim krkačenjem. Eh da...

Uglavnom, uskoro je došlo prvo janje na red: rakijica, janje, salata, pa ponovo rakijica pa ponovo janje i salata. I onda još tri piva...
Uglavnom, razgovor je nakon toga protekao u ležernoj atmosferi - koliko Dule naplaćuje za pečenje janjeta, da li meso od janjeta omekša kada mast curi sa njega, kako je Mićo zadnji put prodao staro janje te kako se to vidjelo po veličini rebrica, kako je Mara uzela par janjaca za rođendan, da li su bolji janjci iz Novog ili iz Kostajnice, kako se bolje kupati prije janjetine jer je poslije preteško za želudac, kako Goce jede janjetinu makar je vegetarijanka...uglavnom isto kako Eskimi imaju 100 riječi za snijeg tako i Banijci imaju 300 riječi za janje. Tako treba...
Uglavnom, morao sam isti dan nazad za Zagreb i nikako to nisam mogao prežaliti jer fešta je tek počinjala. CD-ove Bijelog dugmeta lagano je zamjenjivala gitara a fešta je potrajala do duboko u noć. Živili!






Bratislava

"Ajmo u Bratislavu za Novu!" - reče Maras nakon treće pive.
"Ajmo!" - velim ja i zeksam do kraja.
Ideja o putu bila je podkrijepljena željom sa se malo maknemo iz Zagreba na par dana i da se isponapijamo i dobro provedemo daleko od svega, a meni se iskreno nije dalo ići sa mojom tadašnjom curom i njenim planinarskim društvom na nekakvo penjanje tri sata do neke kolibe u pripizdini i onda cuganje usred ničega.
Eh ta zlatna vremena kad smo se još mogli opijati, a da nam žene ne vise za vratom...Ma vraga, uvijek su nam visile za vratom. Al ovaj put smo se nekako izvukli.
"Pet dana Bratislave!" - pisalo je u brošuri. Naravno, ovo je bila klasična agencijska navlakuša, s obzirom da se "prvi dan" sastojao od "Polaska u 23 i 30 sa parkirališta ispred koncertne dvorane Vatroslav Lisinski", tako da sam ja taj "prvi dan" puta u Bratislavu vidio Lisinski, Trnje i Novi Zagreb. Al ajde, bolje išta nego ništa...
S obzirom da je bus bio uglavnom popunjem cugošima, već smo do granice sa Madjarskom morali dva puta stajati, a sve je na kraju završilo bezobraznim upucavanjem Madjarskim curkama na carini uz povike "Nemam pasoš, pregledaj me!" i slično. Sva sreća da su nas valjda već u startu okarakterizirali kao dobroćudne idiote pa se nisu previše obazirale na nas. Naravno, tražile su da im damo nekakve pakete kao mito i, nakon što smo spriječili par momaka koji su nudili sebe, bus je krenuo dalje. U dva su već svi bili mortus, a u tri se hrkanje čulo do Beograda.
I eto nas ujutro u Bratislavi. Općenito se govori o "Budimpešta - Beč - Beograd" varijanti kada se govori o glavnim gradovima na Dunavu, ali eto, nakon nekoliko političkim pretumbavanja sada je tu isplivala i Bratislava kao četvrti. Zašto su svi na "B" - ne znam...
Eh da, u brošuri je pisalo "Noćenje u komfornom hotelu od tri zvijezdice". Ako je ovaj imao tri zvijezdice, onda Kineski rudnici imaju pet. Moje mišljenje je da je ovo nekoć davno bio donekle upotrebljivi studentski hostel, ali zadnjih tridesetak godina je nešto izgubio na čari...ma baš nas briga, tak i tak smo došli pit i brijat po gradu. Čim smo došli u grad, odmah smo u centru zapazili - zalogajnicu Balkan. Jednom kad se Ameri spuste na Mars naći će tamo dva Bosanca kako peku ćevape i jednog Hrvata kako iznajmljuje apartmane. I to po jako visokim cijenama. Naših jednostavno ima svuda.
Grad je srednje veličine (450 000 stanovnika) i, osim centra koji je otprilike veličine pola centra Zagreba i dvorca iznad Dunava, nema se baš puno toga za vidjeti. Ostatak grada je teška betonara koju je izgleda projektirao nekakav arhitekta koji se nikada nije maknuo sa druge godine faksa. Ali dobro, u par dana se ima što vidjeti. Inače, za one koji su markirali povijest, staro ime Bratislave je - Požun. Da, da, ovdje su se krunuli hrvatski kraljevi. Crkva, na žalost, ne djeluje pretjerano impresivno zbog politike sustavnog zanemarivanja koja ju je progonila desetljećima, a najbolje od svega je što je na pet metara od ulaza - autoput. Ako je netko popio malo više misnog vina vrlo lako mu se može desiti da zaluta i završi na nebeskim pašnjacima. Stara utvrda izgleda odlično, centar je stvarno sređen, jedino je problem sa autohtonim restoranima. Ima kineskih, francuskih, irskih...ali pojesti nešto slovačko gotovo je nemoguće. Inače, jezik je poprilično sličan našem. To me iznenadilo. Neke jednostavnije stvari, tipa natpisi na reklamama & co, se mogu bez problema shvatiti. Svi smo mi braća, nema tu...
Provod je bio izvrstan (osim što smo prvu večer zalutali u Ladies night disko, što smo shvatili kada se momak u uniformi počeo skidati. Bili smo već toliki cugoši da nam nije bilo sumnjivo što smo (skoro) jedini muškarci u disku)Slovakinje su lepe žene (imaju onaj slavenski štih), taxi je jeftin, Dunav je Dunav, a inače sam grad se nalazi na pedesetak kilometara od Beča, pa ako imate vremena...
Uglavnom, moja preporuka je da odete u vlastitom aranžmanu na dan - dva, prođete po gradu, popijete koju, posjetite čari Beča i Madjarske koji su iza ugla i, ako ste solo, zbarite koju Slovakinju. Viksa na Dunavu uvijek dobro dodje...
Ajd živili







Sela u njima


Izuzmemo li zadnjih dvadesetak godina, veliki dio hrvatske književnosti (a i književnosti zemalja u okruženju) temelji se na selu.
Stalno selo. Seoske ljubavi, seoske zgode, seoska vjenčanja, seoski mangupi, seoske puce, njive, konji, kleti, salaši, pa opet njive i konji, pa lipe, breze, orasi, a tek hrastovi...A ako se i dešava pokoja zgoda u gradu onda je to uglavnom zbog toga što glavni junak, seosko dijete, ide u grad, gdje onda opet žali za konjima, njivom, hrastovima... Naravno, ne radi se nužno o lošim djelima, dapače, ali više mi je dosta situacije da kada uzmem neku knjigu hrvatskog pisca iz 19. stoljeća, čitam o Topoli @ co koju su sasjekli zli vlastelini @ co a onda su usput pobrali i sve zgodne seoske puce. Zašto je to tako? Zato što se građansko društvo u ovim krajevima pojavljuje tek u zadnjih pedesetak godina (makar sam mišljenja da će istinsko građansko društvo u ovim krajevima zaživjeti tek polovicom ovoga vijeka.) I dok je Budimpešta na početku stoljeća imala 800 000 stanovnika, Zagreb je imao oko 50 000.. I to je ono što je falilo. Veliki grad. U velikom gradu inteligencija buja, rađaju se ideje, provode se akcije, stječu se prijatelji i neprijatelji, jednom riječju nešto se dešava. A to se ne može desiti u maloj sredini gdje se i onaj mali broj intelektualaca koji u njoj postoji školovao van nje. Danas ipak imamo urbanu kulturu (inače mrzim tu riječ jer mi je simbol za sve one pomodne gluposti kojima nas obasipaju na reklamama) ali ipak je to daleko od razvijenosti koja nam je potrebna. Nemamo tradiciju. Ali sve ima svoje vrijeme sazrijevanja i svoj tok i ništa ne ide preko reda. Da se razumijemo, uvijek sam razlikovao seljaka od seljačine. A grad je pun ovih drugih. Ne mogu to ni generacije kod nekih iskorijeniti.

Nažalost...



Bog i Hrvati

To je naprosto nevjerojatno koliko ovdašnji ljudi lažu. Lažu svi. Ali pritom ne mislim na male ili velike ljudske laži koje su u svima nama i koje nas i čine ljudima, možda i više nego istine. Govorim o tipičnom hrvatskom laganju:laganju da ste bolji nego što jeste. Najbolje se to vidi u anketama.Sigurno ste svi vi barem jednom pročitali neku anketu gdje su vaši sugrađani ispali gotovo nadljudi, iznad prosjeka, po svemu bolji ne samo od vas, ne samo od ostalih sunarodnjaka, nego i od cijelog svijeta (da ne idem dalje). Uzmimo na primjer anketu koja istražuje seksualni život Hrvata. Prema tim (anonimnim) anketama svi su ševili valjda već sa trinaest, svi su imali više od deset partnera (od kojih je barem sedam sisate jebozovne seks – bombe/preplanuli i nabildani te uspješni i bogati muškarci) svi imaju kitu od 30 cm, svi mogu bez problema tri puta dnevno svaki dan, svi su mrdali u pak, svi su nasmiješeni i zadovoljni svojim seksualnim životom i ne bi mijenjali apsolutno ništa jer jednostavno ne može bolje od ovoga kako je. Ankete zapravo pokazuju da Hrvatima zapravo uopće nije loše, dapače. Svi imaju (barem) po dva auta, super stan, zarađuju dovoljno, imaju vikendice na moru, troše na izlaske više tisuća kuna mjesečno...Ma živimo u raju ljudi! Pojam Ubermenscha je trebalo upotrijebiti za nas a ne za tamo nekakve Nijemce. A opet, zanimljivo je kako, kada svijetla anketa i okoline zgasnu, postajemo tužni, mrzovoljni i ljuti. Na koga? Na sebe. Jer nismo postigli ništa od onoga čime se hvalimo i usput ne možemo smisliti one koji su nešto od toga i postigli, zamislite, svojim radom. Ma nije moguće, sigurno je tu neka muljaža, ma veze su sve to...Nema nikog tko se više pretvara a opet nema nikog koje mrzovoljan jalan i ljut više od nas samih.





Helsinki

Vjerovali ili ne ali nekad sam bio poprilično dobar u atletici. Točnije na sto metara, makar mi ni dionice do 400 metara nisu bile strane. Trenirao sam na Mladosti u Zagrebu, bio sam na dosta natjecanja, a između ostalog, put me doveo i u Finsku. Busom do Beča, pa avionom do Helsinkija i onda prvi šok - pola jedanaest navečer a tamo dan! Dobro, nije baš bilo kao da je podne, ali vidilo se da nešto nije u redu:)) Uglavnom, naletili smo na polarni dan, tako da sam po prvi put u životu bacio košaricu u pola jedan u noći.
Bilo je natjecatelja odsvuda, zgodnih atletičarki koliko hoćeš, a posebni doživljaj bio je stadion koji nosi ime po legendarnom Pavau Nurmiju. Grad je dosta skup, hrana je očajna(sve je slatko) ali kad se dodje prvo što se primijeti čistoća. Sve je cakum - pakum. Fasade. Ulice. Trgovi. Ceste. Izlozi. Sve je tako nekako "novo". Iskreno, malo me to zasmetalo. Kao da sam navikao na prljave ceste i sjebane fasade. Ne mreš pobjeći od Balkana...
A i sve je nekako mirno. Kao da su svi usporeni i pospani. Ali grad je svakako prekrasan.
Posjetite Finsku i uživajte u jezerima, Helsinkiju, beskrajnim šumama...ha možda će neki uživati i u hrani.

Eh da, osvojio sam brončanu medalju na 100 metara:))


Dunav i lijepe haljine - Novi sad 2010 vol. 1

Počnimo s doručkom. Nakon poprilično razuzdane pijanke od prošle noći ujutro mi je jedva kroz maglu stigao glas od Mirjane i Dragane: "Momci jel može doručak?" Gican i ja jedva se javimo; Mrmljmožemrmlj... Uglavnom, pola sata kasnije, oko 10 sati, čekalo nas je: deset kremenadli, svježi sir, desetak viršli, pečena jaja na oko, salata dizajnirana posebnim dizajnom i ukrasima, litra kave i sladoled. ako nešto cijenim to su žene koje dobro kuhaju.Joj... Nakon togaaposjetili smo obližnji golf klub. Izrazito ljubazna i ljepuškasta domaćica pokazala nam je sve čari lokalne kuhinje, a onda smo i bacili jednu partiju. Sve u svemu - 9 rupa, izvrstan teren, jedino je bilo vraški vruće...Sretno najedeni i napojeni krenuli smo prema Sremskim Karlovcima i restoranu na Dunavu. Karlovci su simpatično malo mještance desetak kilometara od Novog sada sa vrlo upečatljivom glavnom ulicom. Baš smo uletili na svatove. Ideja je bila da se pomiješamo sa svatovima na domjenku, pa ako nas netko pita - mismo od mlade/mladoženje(zavisi koja nas strana pita), ali ništa od toga, trebalo je krenuti prema restoranu i Dunavu. Jebešga, zaboravih kako se restoran zove, ali ima terasu na samom Dunavu i prekrasnim pogledom na Panonsko more. Jela se Karađorđeva šnicla koja je poprilično slična Zagrebačkom odresku, a glavna razlika je u par začina. Cigani su svirali melodiju koja je...
Krećemo nakon toga na krstarenje Dunavom od Sremskih Karlovaca do Novog Sada. Dunav je rijeka koja nikad nema pogrešan tok. Još mamurni od prošle večeri, fino najedeni i napojeni, ispijajući pivicu, mislim da smo dosegnuli nirvanu. Ma ne može bolje...
Nebo nad Novim Sadom spojilo je svoje boje sa Dunavom i potezalo je želju da se čovjek stopi sa tim. Štrand je bio pun oskundo odjevenih djevojaka što je samo još više podiglo naše poprilično simpatično raspoloženje.


"Preterano ti stoje te farmerke"

Novi sad vol. 2

Novi Sad je izrazito živ grad. Postoji ulica kojoj se sada ne mogu sjetiti imena, (čini mi se da ima Lazar u imenu, ali nije Bulevar) ali uglavnom to je Novosadska Tkalča. Ulica je puna kvalitetnih birceva i dosta je uska te se stoga kad uđete u nju dobija dojam da ste se našli usred jednog velikog neprekidnog tuluma koji je dugačak stotinama metara. stvarno zanimljivo iskustvo. U svakom slučaju ima za svakoga ponešto. drugi dan, nakon Karađorđeve šnicle u Sremskim Karlovcima i vožnje Dunavom išli smo u Futog na premijeru filma Kao rani mraz. Na pola puta HOP! - murija. "Daniele, vozili ste 65, a dozvoljeno je 50". "Dajte ajde, pa nećete valjda zbog toga da me kaznite, pa na ovoj cesti mogu avioni sletat". "Daniele, morat ću". "Pa dajte, jel se možemo kako dogovoriti?" "Ne može Daniele, snimljeni ste". "dajte pa vozim djevojke" ( a iza Dragana i - Andrija. Gican je umiral od smeha na suvozačevom mjestu.)
"Ne može Daniele, morate platiti, sve je snimio ovaj aparat, on sve pamti." - O, šta ste ga kupovali toliko pametnog... - haha Daniele, ajde nije tako strašno 5 000 dinara. Ma dobro, mislim si ja to nikad neću platit, kad stigne pišem žalbu i bok - zastara. Daniele, ovo je uplatnica za platiti, a pasoš ćemo vam zadržati dok ne platite Ja:TILT?? Eh da, dosta im je "pametnih" poput mene. Plati ili nema van iz države. A možda i da ostanem u Novom Sadu, lijep je grad...
Futog je lijepo mještace nekoliko kilometara od Novog Sada u koje smo već došli sa nekoliko minuta zakašnjenje, tako da su (dok sam ja još tražio parking ) svi ostaliušli dok je Djole već držao govor. Djole se u jednom trenutku okrene prema njima i kaže:"Oprostite što smo počeli malo ranije" :):):):) Kakav car. Ja sam još više kasnio ali sam ga zato ulovio na izlasku gdje je i pala slika mene i Panonskog mornara. - Šta kasniš? - Ma murija me zaustavila. - O mamu im jebem:))
Drugi dan smo bili još u manastiru na Fruškoj gori, te smo naravno okrenuli poslije i jedan roštilj. Ovo je samo mali dio nabrzaka napisanih doživljaja, a generalni zaključak je - ako niste bili u Novom Sadu, svakako odite. I htjeti ćete ići ponovo.



Poreč 2010

Moja sestra je oduvijek bila tip koji voli ples i sve u vezi toga, tako da joj nikada nije bilo teško izbarati životni poziv. Do sada je već radila na mnogo mjesta i sa raznim ljudima, imala je dugo svoj fitness centar, a sada, između ostalog, radi i za nešto što se zove "World class" iliti nekakva svjetska fitness udruga štatijaznam...uglavnom, u petom mjesecu je otišla sa njima na četiri mjeseca u Poreč predavati nekakv ples pa smo kum i ja rekli "zašto malo ne otići do nje, jelte..."
I tako eto nas u Poreču...lijepo mjesto i lijepi kraj. Neka se ne naljute kompići iz Dalmacije i drugih krajeva, ali Istra i Kvarner su mi puno, puno draži. Dobro, otok Krk više zbog toga što sam tamo proveo najviše ljetovanja, ali Istra ima sve;šume, brda i more. Raslinja kao u priči, a opet tu je i Veliko Plavetnilo. Da ne spominjem Pulu, Rovinj, Brijune... Poreč je gradić koji živi od turizma i to se vidi na svakom koraku. Restorana ima raznih i dobro se jede, a najviše me očarao jedan na vrhu kule u centru grada. Uglavnom, najviše vremena smo provodili u Beach baru Tequila. "Beach bar Tequila" je zapravo nakupina od nekoliko kila slame i dasaka u kojoj je pola kile (istina, razvodnjene, ali ajde) pive 15 kuna, a Pelin je cenera.Konobari su ok i u cuganju nimalo ne zaostaju za gostima, a cjelokupna atmosfera je poprilično dobra. Međutim, na dotičnom mjestu nismo bili toliko ni zbog cijene ni zbog čega drugog nego zbog najbolje terase ikada. Birc je zapravo na milimetar od mora i sa njega puca prekrasan pogled na Poreč. Uglavnom, kad se jednom sjednete ne mičete se satima. Stvarno izvrsno. Na žalost, moja sestra ima jednu veliku manu - ne kuha skoro uopće (užas, na koga li je samo:))) tako da smo bili primorani sami raditi hranu ili jesti vani ali dobro, izdržali smo nekak:))
Bili smo i u Umagu na završnom partiju turnira i mogu reći da je bilo izvrsno - jedan veliki tulum od 20 000 ljudi i jako puno prekrasnih žena. Kad smo odlazili ujutro oko šest, Gican nije mogao izaći sa parkirališta zbog nekakvih gumenih prepreka, međutim ubrzo je neki tip koji je bio pored uskočio i maknuo ih. Ispalo je da je taj tip - Zvone Boban:)) Zvone legendo, u 6 ujutro sa kompićima na Partiju;možda taj bračni život i nije tako loš:))
Sve u svemu, bilo je jebenica. MOžda se zaletimo sad za vikend ponovo.

Strip u meni

Moja stripovska odiseja počela je tamo negdje (sada već poprilično daleke) 84 ili 85 godine, stripovima "Bubnjevi Smrti", "Klopka za Zagora" i "Sedma Žrtva" od dobrog starog strica Martya. Bilo je to drugo vrijeme, vrijeme prvih Commodoraca,primanja u pionire, a informacija (svaka, pa tako i ona o stripu) cijenila se mnogo više nego sada, kada se jednim klikom miša može doći do željenog saznanja. Stripove su čitali svi. Apsolutno svi. Sve i jedan klinac. Tada je Bonelli bio sve. I niti smo znali , niti smo se opterećivali sa drugim stvarima. HC izdanje od Blueberrya, činilo se kao nešto daleko, skupo, nedostižno, nepotrebno. Nije tada, naravno, bilo internet aukcija, a glavni izvor stripova su bili momci na Trešnjevačkom placu. Sjećam se ljeta 93. Tada sam pokupovao sve Martije koji su mi falili( njih sedamdesetak.) za jednog klinca od četrnaest godina, zaljubljenog u stripove to je bio jedan od bitnijih događaja u njegovoj stripovskoj "karijeri". Naravno, žeđ za otkrivanjem drugih stvari, te neizbježna promjena ukusa koja dolazi uz to, promijenili su moje shvaćanje stripovskog svijeta, otkrile su se nove granice, a neke su zauvijek izbrisane i moj stripovski ego danas nije isti kao ranije, ali... Zašto mi je (ipak) više draži Bonelli? Zbog onog dječaka koji je u jedno ljeto skupio sve Martije. Zbog onih zajedničkih čitanja sa drugim klincima u ljetnim noćima. Zbog svih onih razmjena, loših i dobrih.Zbog mladosti. Zbog uspomena.










COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero


Edited by - mladjo on 09/06/2016 00:41:18

velka031
Advanced Member



Croatia
14133 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 17/07/2011 :  11:56:56  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
Nisam sve pročitao, priznajem, ali ovo što jesam je super, pitko i čitko, uz zanimljive teme, samo naprijed...
Go to Top of Page

rednazgul
New Member



Croatia
169 Posts

Member since 18/01/2011

Posted - 17/07/2011 :  21:18:25  Show Profile Show Extended Profile  Send rednazgul a Private Message  Reply with Quote
izvrsno!..na momente sam pomislio da čitam Dežulovića...samo naprijed...
Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 17/07/2011 :  22:00:58  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Hvala momci

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

Jerry Krause
stripovi.com suradnik



Western Samoa
4973 Posts

Member since 12/11/2009

Posted - 17/07/2011 :  23:46:44  Show Profile Show Extended Profile  Send Jerry Krause a Private Message  Reply with Quote
Mladjo pa ti uopće nisi loš, tko bi rekao.

Pročitao sam sve, pitko štivo, zanimljiv tok misli... Uglavnom bit će zanimljivo čekati nastavak tvoje životne sage, možda nam razgolitiš svoj psihološki profil do kraja...

Slabo zalazim na ovaj podforum, sad ću malo češće. Ako doživiš uspjeh ovom knjigom možda onda i ja pokažem svoje davno ugasle pjesničke sposobnosti.
Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 23/07/2011 :  01:50:54  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Tempus fugit (iliti zašto ponekad ne tečemo uzvodno?)

Bila je to lijepa 1984. godina, nimalo slična onoj Orwelovskoj a ni vrijeme nije bilo tako loše kao što je pjevao Tifa Esmi. Stari je postao šef Pravne službe Željezare Sisak sa svojih nepunih četrdeset i jednu i imao je razloga da bude dobre volje i ponosan sam na sebe. Ured i u Zagrebu i u Sisku.Vozač.Audi. Ufff... Željezara je tada, ako se svi zbroje, imala oko 14 000 zaposlenih. Istina, barem pola je bilo višak ali nitko se tada oko toga nije zamarao. Ja sam pomalo već čituckao stripove, uživao u predškolskom razdoblju, pomalo sanjario i jedva čekao nova izdanja mojih stripovskih junaka. Uglavnom, nedugo nakon što je došao na to mjesto, stari je otišao na razgovor kod jednog od direktora pogona, nazovimo ga Milovan (treba reći da je svaki pogon imao oko 2 – 3 000 radnika što nije zanemariva brojka ni u kojem slučaju a pogotovo zbog onoga što želim reći). Sekretarica je bila ljubazna, rekla starome da sačeka i da će ga uskoro primiti drug NEM... E stanimo sad malo. Vjerojatno ste primijetili da ovdje govorimo o ljudima koji su visoko dogurali na društvenoj ljestvici, postali direktori, završili fakultete, družili se međusobno u jednom začaranom krugu za koji su smatrali da je sve što im treba, uglavnom o ljudima koji su mislili da su nešto posebno(pritom ne mislim na starog koji je uvijek bio iznad tih glupih niskih strasti). Uglavnom to su bili ljudi koji su donosili itekako bitne odluke koje su se ticale mnogih ljudi. Jedan od tih direktora uporno je govorio "nemožem". Nikako nije mogao naučiti reći ispravno a, ruku na srce, ljudi mu se ni nisu usudili spočitnuti tu njegovu poštapalicu iz čistog straha, a na kraju krajeva i koga briga. Drugi direktor govorio je "nemerem". To je sad već postajala ozbiljna akutna bolest ali se i dalje prešutno tolerirala. E sada tu dolazimo do našeg Milovana koji je izvrsnom silagmatičkom simbiozom uspio u svojoj bezgraničnoj elokventnosti stvoriti potpuno novu kovanicu, dotad neupotrebljavanu čak ni kod ostalih drugova iz preduzetja – NEMEŽEM. Dakle, naš drug Milovan bio je poznat kao "DRUG NEMEŽEM. E vratimo se sada malo unatrag;sekretarica je rekla:"Drug NEMEŽEM će vas uskoro primiti." "Tko?" "Pa Drug Nemežem. A Vi ne znate? Ajoooj! Pa mi ga tako svi ovdje u uredu zovemo, ma vidjet ćete i sami..." Poslije je stari došao do svoga prijatelja Huse koji je bio vrstan poznavalac svih (ne)prilika u dotičnoj firmi i tako, pivicu po pivicu, razgovor je došao i do glavnog junaka naše priče. "Tko, NEMEŽEM? Ma pusti budalu, on je Sorbonu završio, a tu je prek veze uletio. " "Šta je završio??!! Uglavnom, naš junak je bio jedva završio, nakon tko zna koliko peripetija, osnovnu školu i onda je jednostavno kupio diplomu na "Sorboni"- tako su Sisčani popularno zvali Školu Učenika U Privredi, odnosno ŠUP gdje su svi podobni kadri bez škole mogli nabrzaka završiti nekakav smjer, pa je to uspjelo i našem junaku i to, naravno, bez pretjeranih problema. Bitna je privrženost određenom kraju i još nekim detaljima pa da se uspije u životu. E da...


Nastavlja se (uskoro)...

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 23/07/2011 :  01:53:29  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Ovo gore je dio recenzije knjige Beograd za pokojnike, a cilj je od tog dijela napraviti malo širu samostalnu priču. A ako mi usput padne na pamet još štošta...Ma tak i tak uvek delam pet stvari istovrmeno, nije bed

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 24/07/2011 :  18:50:35  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Ne

Inače, baš sam napisal dobar tekst al ga ne smijem staviti jer nije u skladu sa pravilima
Ili da ga stavim pa da onda sam sebe izbacim?

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

Zlotvor
Advanced Member

7024 Posts

Member since 03/02/2010

Posted - 24/07/2011 :  19:43:52  Show Profile Show Extended Profile  Send Zlotvor a Private Message  Reply with Quote
Imaš dara
Kad knjiga izađe, oću dobit jedan primjerak s autorovim potpisom?
Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 24/07/2011 :  20:18:22  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Ak ćeš platit, može

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

Zlotvor
Advanced Member

7024 Posts

Member since 03/02/2010

Posted - 24/07/2011 :  21:21:06  Show Profile Show Extended Profile  Send Zlotvor a Private Message  Reply with Quote
Pod uvjetom da me ne odereš...
Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 16/09/2011 :  17:20:09  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote

Zagreb - Novi Sad - Transilvanija - Drakulin dvorac - Đerdap - Beograd - Novi Sad - Zagreb


Polazak je uvijek odlazak. E sad, da li ideš prema nečemu ili bježiš od nečeg, to ostaje u vlastitoj glavi da se riješi. Odlazak u stranu zemlju i nove krajeve je poput čitanja nove knjige - uzbudljive i napete knjige pune zapleta, čudnih događaja i nevjerojatnih raspleta i, po mogućnosti s više završetaka, a kako svaki čovjek knjigu čita drukčije, tako i svaki putnik svoje oči na drugi način veže za put. Krenuti na put sa 5 dobrih prijatelja, napraviti 2300 kilometara u nekoliko dana i usput proživjeti nekoliko izvanrednih stvari - to je čar putovanja, jer put ne vrijedi ništa ako ga ne dijeliš sa nekim i ako poslije kroz zajedničke priče ne shvatiš da je svakome bilo sjajno i da ljudi vole taj dodir nepoznatog samo ako je napravljen sa nekim poznatim. Eh da...Autoputom Bratstva i Jedinstva išli smo do Bajakova, pa onda kod Rume lijevo prema Novome Sadu. Inače, biciklisti na zaustavnoj traci na autoputu poprilično su neuobičajena pojava ali pješaci - e, to se na autoputu ne viđa često. Al ajde, da i ti silni Yugići nekoga preteknu, pa makar to bili i pijuni na šahovskoj tabli Bratstva i Jedinstva...Ha opet, jeftiniji je autoput za njih nego za nas...Fruška gora simpatično je mjesto ali kada idete autom kao da prelazite himalaju, a naravno, stari dobri Murphy se uvijek potrudi da konvoj šlepera bude baš negdje u blizini kada ste vi na cesti,i to još po mogućnosti u mjestu zvanom Irig u kojem se ni dva malo deblja čovjeka ne mogu mimoići na cesti, a dva šlepera u suprotnim smjerovima su već senzacija. Naravno još ako su na onom gore zavoju...
Ma opušteno samo...
Stigli smo u Novi Sad u kasnim satima i naravno – odmah na klopu. Inače, u Novom sadu za dva eura možete dobiti pečenog vola na ražnju. Dobro, pretjerah ga malo ali svakako se možete ugušiti u pljeskavici koja ima veličinu i težinu otprilike kao i sam vol. I još k tome ako je sve začinjeno Urnebes umakom... Uglavnom, trebalo se rano dignuti ali na to se nitko nije ni malo obazirao, tako da je ipak palo par pivica u ulici Laze Telečkog.

Nastavlja se...

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

wele
Advanced Member



Montenegro
3725 Posts

Member since 21/12/2009

Posted - 22/09/2011 :  17:02:56  Show Profile Show Extended Profile  Send wele a Private Message  Reply with Quote
Odlicno covjece.
Go to Top of Page

srdjandj
Advanced Member



Serbia
22381 Posts

Member since 02/05/2005

Posted - 22/09/2011 :  18:08:38  Show Profile Show Extended Profile  Send srdjandj a Private Message  Reply with Quote
Bravo Mlađo! Pročitao sam sve sa uživanjem, biće od tebe dobar pisac, jednog dana! Ma malo se šalim, izvrsno ti je ovo!!!

Iz Vršca stiže glas, u vinu leži spas, ko vino ne pije, taj nek se ubije!!!
Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 23/09/2011 :  00:35:48  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Hvala momci
Prvi milion od knjige ide na čašćenje forumaša:D:D

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 27/09/2011 :  16:51:48  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Transilvanija vol. 2

Prije nekoliko godina bio sam u Rumunjskoj i prvo što se primijeti su svakako prekrasni pejzaži koji se stapaju sa stanovnicima i čine jedinstvo u pokretu i sanjarenju ali, nažalost, uvjerio sam se i dosta lošu gospodarsku situaciju. Gospodarska slika još uvijek je bila crna (ili je možda bolje reći da slike nije ni bilo), a kraj agoniji se nije tako brzo naslućivao. Posljetili smo te godine Crno more i mondeno ljetovalište Mamaiu. Lijepo je to mjesto, u potpunosti turističko ili da kažem potpuno umjetno, dignuto za par godina kao turistička meka, za strance i Rumunje koji imaju manje od 10 kredita po glavi, a čovjek stvarno ne zna što je lijepše u tom gradu - stvarno lijepe hostese, čista i ogromna piješčana plaža ili kemijska industrija sa svojih dvadesetak dimnjaka koja zauzima cijelokupnu lijevu stranu pogleda. Neki šaljivac je zaključio da pogled na dimnjake neće biti problem, a ako i zaluta pokoja riba s dvije glave - ha, to će biti fina atrakcija,neka se ljudi malo čude, to je dobro za turizam.Bome originalno, nema šta...
Sada, 2011.-te godine, situacija je malo bolja. Dosta cesta je popravljeno, a gospodarske slika je malo ojačala, tako da sada imaju dovoljno novca za kupnju novog auta (koji su u 120% slučajeva Renaulti i Dacije) ali nije dovoljno ojačala da ljudi grade nove kuće, tako da npr. u selima uopće nema novogradnje, a o rasvjeti da i ne govorim. Ali krenimo redom. 120 kila teži nego dan ranije, krenuli smo iz Novog sada prema Rumunjskoj granici. Prošli smo i kroz Žitište - stvarno simpatično mještace:)) Baš sam razmišljao da stanem i probam naći Saleta ali već smo bili u cajtnotu, pa rekoh drugom prilikom.Na samoj granici dočekao nas je carinik koji je u prošlom životu sigurno bio mučitelj za vrijeme inkvizicije ili tako nešto ali nekako smo izvukli živu glavu i krenuli prema Transilvaniji. Brašov je grad od oko 300 000 stanovnika, veliki grad u kojemu se isprepliću mnoge kulture i povijest koja je utisnula biljeg u svaku poru ovoga lijepog grada. Sam grad su nastanili Nijemci, koji su bili pozvani od Ugarskog kralja (Transilvanija je tada bila dio Ugarske) da razviju trgovinu i manufakturu. Nijemci su, naravno, taj posao obavili i više nego odlično, a onda se neko dosjetio da im sad, kad su već sve napravili, više i ne trbaju pa su ih onda lijepo zamolili da odu, a ovi su to mirno i spokojno prihvatili, te se vratili natrag. Naravno, uvijek se nađe pokoja zla duša koja će reći kako je tih 150 00 ljudi zapravo otjerano u tih godinu dana nakon Prvog svijetskog rata, ali to su stvarno samo zajedljivi komentari.U gradu danas živi samo 0,6% Nijemaca ali ima dosta Madjara koji žive mirnim suživotom sa svojim velikim prijateljima Rumunjima. Uglavnom, veseli grad koji ima sve predispozicije da nestane u požaru/neredima/nuklearnoj katastrofi. Ali nekako se drže:))
Grad je lijep. Stvarno lijep. Neogotička struktura sagrađena, naravno za vrijeme njemačkog "predsjedanja" gradom stvarno mami poglede, centar je u staroeuropskom stilu, a cjelokupna regija je zapravo turistička, pa je ovdje stvarno sve dosta dobro uređeno - počevši od fasada u centru (dobro, mali broj je sređen ali ipak su sam glavni trg i pokrajnje ulice dobro obnovljen), pa do cesta, kružnih tokova idr. Inače, tokom puta smo imali navigaciju, a da smo išli bez nje, vjerojatno još uvijek ne bi stigli do tamo.

Nastavlja se...



Andrija, Kum, ja, Maras, Zajki, na glavnom trgu u Brašovu.

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 17/10/2011 :  15:54:01  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Transilvanija vol. 3


Stvarno je zanimljiv taj Drakulin zamak u kojem ima svega osim Drakule. Kad malo bolje promislite, dobar je to trik; nazvati zamak po čovjeku čiju nijednu skulpturu/sliku/statuu/bistu nemaju unutra, pa nek si ekipa misli - jesmo zalutali ili šta? Pa gdje je? Ajde, ne mora biti cijela bista, bar zube da mu izlože...Ništa? Ništa. Problem je u tome što je naš grof obitavao u tom zamku četrdesetak godina, a nakon njega se tu naselila kojekakva svita, pa je to u jednom trenutku bio čak i kraljevski dvorac. Uglavnom, Vlad Tepeš živio je u 15.-om stoljeću, pa je službena isprika da ništa nije sačuvano donekle ok, makar to ne znači da nisu mogli staviti barem Vladov poster unutra. E Vlade, Vlade, da si živ, svi bi oni na kolcu bili... Dakle, ako idete u posjet Drakulinom dvorcu, svakako ukalkulirajte i neke druge dvorce jer ih ovaj kraj ima podosta, a Drakulin je najmanje dobar od svih. Inače, ne znam da li je spomenuti grof bio sitan i nizak ali dosta hodnika je toliko usko da bi odeblji čovjek imao problema sa prolaženjem kroz njih. A i strop je na mjestu rađen po veličini patuljaka. Kako je samo dobio građevinsku dozvolu, da mi je znati... Sve u svemu ok, ali ništa posebno. Ali vrijedi vidjeti, svakako. Eh, a zamak Peleš...E., to je već druga priča. Prekrasno zdanje okruženo šumom daje čaroban izgled cijelom kraju. Zamak je na izvrsnom mjestu, drvene konstrukcije čine bitan dio njegovog izgleda i, sve u svemu, zamak cijelom kraju daje jedan opuštajući miris blagostanja i smirenosti. Izvrsna kura ljepote za sve turiste koji mu idu u pohod.
Rumunji su nekako preozbiljni i prešutljivi za moj ukus. Da li je to zbog nedavne povijesti ili su jednostavno takvi, ne znam ali nitko se ne smije (osim turista) i svugdje nas se dočekuje pomalo hladnjikavo. Nisu oni ljuti, odbojni, namrgođeni ili jednostavno nadrkani, jednostavno su - mirni i bez emocija. Ha tko zna...Noćni život Brašova svodi se na par disko barova i disko klubova u glavnoj ulici u kojima smo mi bili jedno desetak godina stariji od svih ali ajde, nije da se žalimo previše, hladna pivica paše bilo gdje, čak i u klubu u kojem izgledaš kao tata koji je došao po kćer. Inače, glavni problem je bio sa pronalaženjem autohtonih suvenira. Čini mi se da u svijetu postoji jedna ogromna tvornica magneta za frižidere koja radi jedne te iste proizvode, samo mijenja nazive gradova na njima. U redu, lijep je magnet sa Drakulinim dvorcem, stavit ću ga na frižider pored ostalih 74 koje imam. Dobro, dobro, naravno da sam ga uzeo...Inače, hrana je ok ali ništa posebno, s tim da smo u jednom restoranu pored Drakulinog dvorca jeli najlošiji biftek ikada. Dobro, bio je jestiv ali ni blizu onako kako bi trebao biti. Ha opet, 40 kuna za biftek...Bio sam se sjetio one epizode Alana Forda kada jedu potplate. Dobro, ipak prednost dajem bifteku...

Natavlja se...



Banda ispred zamka Peleš: Zajki, Andrija, ja, Maras, Kum.

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 20/10/2011 :  21:08:28  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Transilvanija vol. 4

Karpati su stvarno prekrasni, odišu autoritetom i spokojem, daju do znanja svoju povijest i čine kraj u kojem se nalaze čudesnim...Sve dok se ne pokušate probiti cestom kroz njih. Nevjerojatna količina zavoja i dizanja/spuštanja natjerala nas je na pomisao da prolazimo kroz Himalaje, a ne Karpate, i nakon što smo već pomislili da ćemo dočekati zimu u Karpatima, ukazali su nam se počeci Panonske nizine. Pomalo se čovjek osjeća kao doma u tom trenutku. Pomalo ali dovoljno da se zamisliš - daleko od doma, svaka poveznica sa njim život znači. Klasje i trava na Kraju Karpata već je lagano mirisala drukčije. Poznatije. Ali put još ni blizu nije pri kraju.
Turnu Severin! To je ona stara dobra Rumunjska na koju smo navikli. Da postoji zaobilaznica, bila bi najljepši dio grada. Projurili smo kroz njega i ugledali - NJegovo Veličanstvo Dunav. Dunav kao ljepota. Dunav kao more. Dunav kao smiraj.
Dunav kao početak i kraj.Sunce je zalazilo u njega, ta velika rijeka bila je toliko moćna da je čak i sunce pokleklo pred njom. Rijeka koja spaja i razdvaja, rijeka koja teče prema nebu. Možda da se zaletimo u njega, možda da se stopimo s njim, možda nas prihvati kao svoje, možda nam da novi smisao. Tu, na obroncima Đerdapske klisure, Dunav je sjao punim sjajem, davao obol sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, bio i pitanje i odgovor. Osloniti se na njega značilo je osloniti se na slobodu.
I biti svoj.





Nastavlja se...

"U slijedećem broju": Kladovo i pljeske od pola kile, Đerdap i Beograd...

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 09/11/2011 :  21:55:00  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Transilvanija vol. 5


"Pa kod nas su pizze ovakve veličine", bila je moja prva pomisao kada sam vidjeo grdosiju od pljeskavice pred sobom.No, krenimo redom - Kladovo je simpatičan mali gradić na samoj granici s Rumunjskom i, još važnije, gradić koji se nalazi na Đerdapskoj brani što život njegovom stanovništvu čini uvelike lakšim, jer kada se zbroje radna mjesta na brani, pa plus turizam, dobivamo brojku koja odskače od prosjeka. Ljubazni domaćin apartmana koje smo uzeli sa zadovljstvom je prihvatio naš poziv da nam pokaže gdje se najbolje jede (a i zašto ne bi, pojesti će džabe, napraviti će promet u restoranu gdje stalno dovodi goste, te time sigurno dobiti još pokoji bonus kod gazde, a pritom će se lijepo zabaviti. Pa tako i treba, na kraju krajeva...) Čovjek je bio negdje u pedesetima, dakle dovoljno star da se sjeća "svega" (i prije i poslije, i nakon, i tada i sada i "za vrijeme" i nakon...Ma sve varijante.) i da nam kroz svoje priče, u tih nekoliko sati ispriča povijest toga kraja bolje nego bilo koji udžbenik prije i poslije njega.Kako je bilo najbolje ići u Rumunjsku za vrijeme Čaušeskua, da su za cijenu jedne kutije cigareta(!) išli na skijanje, da se jednostavno nije moglo potrošiti novce koje ste imali sa sobom, da su Rumunji svako malo plivali preko, pa su ih ovi vraćali nazad, pa ponešto o Rumunjkama, o Brašovu u kojem je, naravno, bio...Ma o svemu. I onda je stigla hrana. Majku ti milu. Bilo je stvar ponosa pojesti sve i ostaviti prazan tanjur ali priznajem da sam čak i ja, koji pečenog vola slistim za doručak, jedva pojeo tu pljesku. Koje krkačenje, jaoooo...Uglavnom, sa zalihama mesa u sebi za jedno mjesec dana krenuli smo obići čari noćnog života Kladova , što se svelo na ulazak u diskać u kojem smo izgledali kao starci koji traže kćerke ali nije bitno, zviznuli smo par rakijica, dobro se zabavili i otišli doma. Sutra se, ipak, rano kreće za Beograd...



Mobilnost u Rumunja - ali bili smo brži. Ipak on ima dva konja, a ja 110.
Dobro, 115 ako se broje putnici...

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero


Edited by - mladjo on 09/11/2011 21:57:42
Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 26/08/2013 :  12:34:57  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Lebdenje na margini kamere.

To je zapravo zanimljivo kako je svako dokumentiranje određenih paranormalnih pojava uvijek snimljeno na način da je jedva vidljivo. Čovjek šeće šumom, ima kameru iz '52. i onako u jednoj milisekundi uhvati majku koja stoji pored kćerke koja lebdi. Ili, snima se kuća Michaela Jacksona i onda odjedared, iz prikrajka, samo iskoči nekakva bijela crta popraćena vrlo intenzivnom napetom glazbenom podlogom (tko zna? možda to nisu dodali u režiji, možda duhovi nose kazić sa sobom) i onda odmah svi viknu "Duh!". Ili snimke letećih tanjura. Dovraga, pa jel' moguće da se baš nijednom nije moglo potrefiti da se leteći tanur pojavi kod nekoga tko će znati okinuti barem pristojnu fotografiju?
Ne stvarno, jeste ikada vidjeli da je netko dokumentirao takve pojave na jasan, nedvosmislen i konkretan način? Mislim, da ja imam kćer koja lebdi, prvo što bih napravio je da bih pokucao na vrata državne dalekovidnice:
-Dobar dan, mogu li pričati sa glavnim urednikom?
-Recite, povodom čega?
-Imam kćer koja lebdi.
-Štef, zovi osiguranje.
-Ne, ne, gledajte!

WOOOOOSHHH!!!

-Čovječe, fakat lebdi!!!
-Tako je momci, a sad zovite direktora da pričamo o honoraru...


Svojedobno sam čitao da je stanovita udruga u Engleskoj ponudila 100 000 eura osobi koja dokaže da ima paranormalne sposobnosti.

Pogađate, nitko nije osvojio nagradu

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 06/03/2014 :  00:26:53  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Uff, nisam dugo ovdje niš napisal, moram to ispraviti

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 18/07/2014 :  01:19:50  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Sonny je skrenuo sa glavne ceste na prugu, pruga je bila obnovljena ali zarasla, kao da sve godine koje su prošle kroz nju ne žele biti "obnovljene", kao da žele zadržati svoju staru hrđu, a Sonny je hodao po njoj slušajući glazbu koja je dopirala iz slušalica, iz uma, a što ako sada dodje vlak i ako Sonny završi pod vrelim suncem zauvijek, ma neće doći do toga, pruga nije jača od čovjeka, pruga nije jača od misli...
Bilo je vruće i Sonny je došao do križanja, do Glavne pruge, misleći kako su ljudi glupi, stoka, gamad koja ne razumije ništa, koja ne shvaća ništa koja bi sjela na prugu i čekala vlak da je pokupi ako joj to neko kaže, Sonny nije vjerovao u ljude, a opet vjerovao je da jednu cugu možeš popiti sa svakim, jednu cugu možeš popiti sa svakim...
Novi vlak je prošao, jedan od rijetkih novih, bilo bi ih više da je stvarnost odlučnija, ali nije, jer ljudi nemaju muda i ne žele promjenu, ljudi su banda nesposobne marve i da li to treba pokušati mijenjati ili ih pustiti da se koprcaju u svojem blatu jer blato je toplo, domaće, poznato, svježe...Blato je za njih sve.
Gledajući taj kolodvor, te neiskorištene pruge, tu hrpu željeza koja je jednom bila korisna a sada ne služi ničemu, Sonny se pitao da li je tako sa ljudima, prvo ih naprave, onda ih iskoriste, a nakon toga ih odbace kao hrpu beskorisnog željeza...Oni koji žele, oni koji moraju i oni koji trpe...Nije li to sudbina većine...Ne nas, njego njih?
Prošla je pored njega jedna djevojka, sisata,u srednjim dvadesetima i Sonny je zamislio nju bez seksualnih konotacija - bez guzice, sisa, noga i jebozovne face - što ostaje? Ništa. Ali to je ono što se traži, to je ono što se isčekuje.Muškarac toga intelekta bio bi okarakteriziran kao idiot. Ali ona ima druge atribute...Guzicu i sise. Svijet je zapravo postavljen jednostavno. Guzice i sise.
Vlak je prošao i gomila natrpanih ljudskih jedinki unutra.Sardine.To ste vi. Sardine. I želite biti pojedene od svojih šefova, direktora, vođa...Želite biti dio mašine koja vas proždire...A vi uživate u tome. Vi ste slijepi kolosijek, zahrđala šina, pruga prekrivena travom i korovom - vi ste slijepi kolosijek.

Bez budućnosti.


COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 18/07/2014 :  03:08:24  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Sonny je gledao sa svog balkona u centru grada prema Trgu, prema toj stoci sitnog zuba koja ovisi o plavoj Plivinoj reklami i mislio je kako marva želi, marva očekuje, marva INZISTIRA na istini, jer njoj je njena istina sve, pokušaj, proba, utjecaj, sve...Na Trgu se skupila hrpica nedonoščadi koja vole svoj klub i koja nikada neće egzistirati u svijesti i koja će probati isfurati svoju istinu jer njihova verzija istine njima je sve.
Jadna banda.
Imao je puno žena. Jako puno. Ali tu je sad bitna veza bez roka trajanja. Jer sve što jedinka želi je veza bez roka trajanja.
Čovjek se zaljubi jedanput.
Čovjek se zaljubi drugi put.
Nego, da li ste čuli za čovjeka koji se istinski zaljubi treći put?
Koliko je to realno?
koliko je bilo što realno?

Žene su zlo.


Ona je htjela biti njegova.
Bilo je skoro jutro.
Spavao je dok je ona govorila da joj je stalo.
Maknuo ju je od sebe.
Otišla je.
Tajnica ga je zvala - je li sve u redu?
Sada je.


Sve je uredu.

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero


Edited by - mladjo on 18/07/2014 14:40:20
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8221 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 18/07/2014 :  13:10:20  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote
mr murdoc`s style...:)

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

mladjo
Moderator



Croatia
16379 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 18/07/2014 :  14:41:58  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Trebam češće pisati ovdje. Bum videl koliko mi se bude dalo :D :D

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

melkajk
Average Member



509 Posts

Member since 07/10/2011

Posted - 18/07/2014 :  16:38:04  Show Profile Show Extended Profile  Send melkajk a Private Message  Reply with Quote
Kapa dole mladjo

“Yesterday is but a dream,
Tomorrow is only a vision.
But today well lived makes every yesterday a dream of happiness, and every tomorrow a vision of hope.”
Go to Top of Page
Page: of 5 Previous Topic Topic Next Topic  
Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.41 seconds. Snitz Forums 2000