Par stvari. U Rat-manu sam rijetko pronašao neku scenu koja bi mi izmamila smiješak tako da sam odustao nakon prva 3 broja i zaključio da mi takav tip humora jednostavno ne leži. Shvaćao sam većinu poveznica na parodiranje ljudi i događaja iz svijeta medijske zabave ali sve mi je to zajedno sa humorom izgledalo pregaženo vremenom.
Ali! Prije par dana sam pročitao Velikog Ratzingu i smijao se na sav glas ko budaletina. Ima barem 5 scena koje su stvarno urnebesne i jako kvalitetno i vješto urađene.
Zaključak je da je zajeb odustati od ovog pušioničarskog junaka. Moj način će biti da ću štakora posuđivati iz knjižnice i zatim kupovati epizode koje su mi dobre. Bit će to terapija smijehom protiv kolekcionarskog poremećaja. I još jednom da ponovim: ZAJEB je potpuno odustati od Rat-mana