| Author |
 Topic  |
|
REJS
Senior Member
Serbia
2891 Posts
Member since 17/03/2008 |
 Posted - 02/04/2013 : 20:48:43
|
Pa Avede,Zagoru i prilici takav scenarij,uz naravno klasicni naivni hororor gde je drakula smesni lik u fraku.
Nikako mi ne ide u glavu da se Zagor sukobi sa duhom Nikole Tesle ili nedaj boze da se posvadja sa Stivenom Kingom dok traze It.
Ma ovde je cisto rec o dubrom ukusu,nesto kao kada okrecis sobu u boju.Kake pa kazes zasto ne. |
http://www.youtube.com/watch?v=C5qbvnqMClk
Izbacite Facepalm sprecite sukobe,givnite sansu miru !!!
|
 |
|
|
REJS
Senior Member
Serbia
2891 Posts
Member since 17/03/2008 |
Posted - 02/04/2013 : 20:54:20
|
Od Zagora samo ocekujem da ga ostave na miru i da ga ne sknave dok je u poznom dobu.Od martija,Dilana,Magicnog,Dampira ocekujte SF ultra moderan a od Zagora jeftinu i ukusnu zabavu sto je uvek i bio.
I sto rekose,ne ocekujte d prodavacice krompira da za te pare recituje poeziju. |
http://www.youtube.com/watch?v=C5qbvnqMClk
Izbacite Facepalm sprecite sukobe,givnite sansu miru !!!
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/04/2013 : 21:04:08
|
| ma to je sve potpuno pogrešno što kažeš rejs, ali što očekivati od tebe kada nisi u stanju razumjeti ni elementarne stvari. mislim, razumijem ja tebe da ti je stalo samo do zabave i neka ti bude. tu gdje si ti sve je dobro... i ništa nije dobro: zagor, dampyr, ddog, blueberry, mort cinder, gospodari ječma, petar pan, blek i naprstak čovjeka-slona. iza toga, otvaraju se svjetovi... |
|
|
|
REJS
Senior Member
Serbia
2891 Posts
Member since 17/03/2008 |
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10029 Posts
Member since 20/02/2010 |
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
16789 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 05/04/2013 : 00:17:00
|
quote:
Originally posted by REJS
Odlicno me poznajez,ipak si me razotkrio.
Meni je sve dobro a i naivno volim da citam decijje stvari,ozbiljnije prepustam maherima i strucnjacima.
mozda te ne poznaje u zivo, ali te je vrlo dobro prokuzio u net svjetu
|
Edited by - Kruger on 05/04/2013 00:17:24 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/11/2013 : 13:49:21
|
UZ UBOJICE BOSELLIJA (I FONTA)
Tvrdo, žestoko, beskompromisno – ovo su noseće kategorije na kojima je izgrađen Tex. Svako odstupanje, ma kako bio posložen scenarij, pa i sa dobrim zapletom, udaljuje se od bitnog mišljenja Texa. Možda se u ovome nalazi osnovni Nizzijev problem.
Boselli je, naprotiv, pravilno shvatio: iako njegov Tex unekoliko odstupa od starog bonelijevskog Texa kao lika (koji je pretvrd za sve ostale), on je čitav strip podigao na višu potenciju. Sada je čitav svijet žestok – i Tex i Carson i negativci i sporedni likovi i noseći epizodni likovi. Ovo je najkraća definicija njegovog masterpisa – Carsonova prošlost.
Ali tek su Ubojice pravi heavy metal Tex. Vrlo malo praznog hoda, rasturačina od početka do kraja, kulminacije na istaknutim točkama, body count raste. Ovdje nema kompromisa, svijet se raspada na dvije najčišće opreke: crno-bijelo ili ako hoćemo, dobro-zlo i borba do kraja, dok jedno ne bude izbrisano. Preciznije, ima jedan suvišak, jedan kompromis koji muti crno-bijelu sliku. Paradoksalno, baš taj element fanovi prepoznaju kao finesu koja daje na kompleksnosti. Tako, inače sjajni Solar: «Po meni, Lisa Logan je "ukrala" drugi dio priče.» I da, potpuno je u pravu. Udovica je «ukrala drugi dio priče», ali u tom smislu da dvostruko smeta: 1.doslovno u žestokoj pucačini u zločinačkom gnijezdu kada je jedini govor na razini, govor koltova i pušaka (umetak psihologije i moraliziranja preko Udovice na str. 225 do 227) 2. 'višeslojan' lik koji nije do kraja definiran, ni crno ni bijelo.
Kada žene smetaju jednostavno ih se napuca kroz prozor
Zar je «višeslojnost» greška?
Da, u Ubojicama jest. Boselli nije imun na 'recepte', tj. već ima iskustvo kako se gradi dobra priča.
Noseći epizodni lik -> mora imati povijest -> razvoj => zanimljivost => Nat Murdo, Andrew Cain, banda Nedužnih iz Carsonove prošlosti.
Sporedni likovi -> upečatljivi, naglašava se neki detalj => crno odijelo, bankarski službenik «na kojega možeš računati», «ljudožder» Boone.
Žena -> sentiment -> dijete => Lena, Udovica.
Uz ove sastojke ili iz ovih sastojaka radi se kompleksna priča, obavezno paralelne radnje, a Boselli je majstor u režiji takvih scenarija.
I dok u Carsonovoj prošlosti baš sve to tako treba biti, jer je priča složenija i raspodijeljena na više tipova likova, Ubojice su svedene na dva osnovna tipa: dobri i loši. Sama logika priče je takva i Boselli je slijedi. Da se potpuno prepustio, imali bismo još bolju epizodu. Takorekuć, platio je danak racionalizaciji – evaluaciji prethodnog iskustva kada je pomeo sa pričama tipa Nestali istraživač ili već spominjana Carsonova prošlost.
Još jedan razlog da Ubojicama nije potrebna složenost ni višeslojnost. Iz recenzije na scomu: «…a ne gubi se previše u detektivskim zavrzlamama…»
Baš to. Iako je riječ o tajanstvenoj organizaciji, u scenariju nema detekcije, osim minimalno koliko već proizlazi iz same faktičnosti da postoji neka tajna organizacija. Znamo da postoji, znamo tko su ti ljudi, znamo što rade, znamo da su moćni… Znači, imamo jedan drugi pristup, nego što je to, recimo, Castellijev Tkač. Dok Castelli malo po malo uvodi u tajnu organizaciju, oko koje se plete misterij, pa i mit, ovdje nema ničeg sličnog. Sve je realno, čvrsto, nema nimbusa misterioznog. Organizacija je tajna, ali još više jaka, jer je udruženje zločinaca koji imaju snage fizički likvidirati protivnike. Zapravo, Boselli radi pravu talijansku temu – mafija. Radnici vs. Mafijaši u naselju rudara, ova epizoda nije slučajno tu.
Plavi radnici
Regulatori ubijaju, njihova moć zasniva se na strahu -> oni su Gospodari. Zato se njima može suprotstaviti samo drugi Gospodar -> Tex (i njegova ekipa). Ovo je sukob dvaju Gospodara, dobrog i lošeg. A Gospodarevo shvaćanje Pravde je jednakost, tj. odmazda. Priča tako i počinje: Tex kreće na put odmazde, ne zakona. Međutim, Boselli duplira odmazdu. Glavno motivacijsko ishodište priče premješta se sa Texa na Mitcha. Na kraju ispada da se ta dva aristokratska shvaćanja poništavaju. Od odmazde dolazi se na zakon, a nije sasvim jasno tko je na koga utjecao: je li Tex 'prepoznao' sebe u 'drugobitku', tj. Mitchu ili ovaj sebe u Texu. U svakom slučaju, duh vremena zahtijeva prevladavanje odmazde (iako, ako neki sadržaj može podnijeti 'stara' rješenja, onda je to Tex, žestoki, tvrdi Tex).
Premda nije dopustio (krvnu) osvetu, Boselli je bez okolišanja sveo «regulatore» na gamad – a gamad se može tamaniti, svim sredstvima. U neku ruku, Ubojice su Morska strava u Texu. To se može provjeriti na prvu, na onaj dojam koji ostavlja. Ponovo se možemo pozvati na scom-recenziju: «Ali zaista, ne sjećam se kada sam posljednji put čitao Texa s toliko “rešetanja”.» Toliko pucačine, ali i izrešetanih, može se vidjeti samo u Divljoj hordi. I naravno, u Morskoj stravi. Body count Morske strave penje se na 130 (ili 129, ne uračunavši udarce, vidljivo ranjene i one za koje se samo 'pretpostavlja' da su upokojeni). U Ubojicama se body count (po navedenim parametrima) zaustavio na 87. To je puno i za Bosellija, koji ima redoviti skor prilično značajan (na brzinu sam provjerio one njegove prve Zagore, Nestalog istraživača, Teksaške rendžere, ima tu 40-50 'pogodaka'; ne znam kakav je u novijim pričama).
Debeli, znamo tko si
Morska strava nije samo ovaj 'vanjski' pandan Ubojicama. Čak držim da je to najbolja paralela, i strukturno. Relevantnija povezanost nego sa Carsnovom prošlosti ili Tkačom.
Ljudi-ribe => Regulatori
Andrew Cain => Mitch Anderson
Fishlegova ekipa => ekipa iz Leftyjeve dvorane
Port Whale => San Francisco
Čišćenje Port Whalea => čišćenje rudarskog naselja, San Francisca
Središte (i sjedište) Zla na otoku => isto
Ako ovako shvatimo Ubojice, dakle kao Zlo koje se umrežilo i uvuklo u naše društvo, onda ne iznenađuje «tamanjenje» pripadnika zločinačke organizacije, tzv. regulatora. Boselli ih je ispravno sve na ljude-ribe, na one koji su primili znak Zla i može ih se i treba – epski uništiti. Zato kažem da tu ne treba nikakvih «višeslojnih» udovica, eventualno u jednodimenzionalnosti ničeanskog «odmora ratniku» u ovoj klasičnoj arhetipskoj borbi Dobra i Zla. Čitav strip uglavnom i jest najbolje izdanje crno-bijelog, pa mali gaf ne čini prevagu. Jednostavno otvoriš i ideš do kraja u istom tonu – Black Wind, Fire and Steel.
Uništavanje gamadi
Razaranje
|
|
|
|
Zagor12
Advanced Member
 - kopija.jpg)
Croatia
6763 Posts
Member since 23/08/2010 |
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 10/11/2013 : 15:03:57
|
Eh, na žalost, Ubojica se ne sjećam toliko dobro, pa tako ne mogu procijeniti smeta li Loganin lik ili ne. Za sve ostalo se u najvećoj mjeri mogu složiti da stoji. Sada bi dalje trebalo objasniti kada "višeslojnost" ne smeta (npr. u Carsonovoj prošlosti, kada je njen toliko upečatljivi zastupnik šerif Clemmons), i još više od toga - na koji način Boselli postiže da "višeslojnost" ne kompromitira "žestinu", a da istovremeno niti "žestina" ne umanji snagu "višeslojnosti". Vrhunac toga za mene je "Moriscov povratak" (s tim da nisam siguran da "žestina" tu nije kompromitirana, ali sam siguran da u tom slučaju to nije/ne bi bilo loše!: ako je tako, trebalo bi preispitati i "bitno mišljenje Texa"), prilično podcjenjena epizoda, u kojoj Rezin lik igra Murdovu u "Otočkoj skupini".
Dakako, "višeslojan lik" nije isto što i "višeslojna priča". Kod Bosellija može biti i drugoga bez (prenaglašenoga) prvoga. Svejedno, i tada je potreban napor da se ne žrtvuje "žestina", odnosno da njena razina ne bude nedovoljna.
S druge strane, kada nema "višeslojnosti", Boselli nas zna počastiti twistom, kada iznenada saznamo da se "pozitivac" samo pretvarao da je pozitivac i obrnuto. Primjeri su dvojica Iraca iz "Nepobjedivih", ili liječnik iz "Sablasnog rudnika". Za razliku od Clemmonsa ili Reze, tu zapravo nemamo ambivalenciju karaktera (pozitivac je pozitivac i onda kada se pretvara da je negativac), a i dalje imamo poziciju u kojoj je jedan te isti lik i pozitivan i negativan. Time je žestina samo pojačana i nije potreban napor da se takvo što uklopi s "bitnim mišljenjem" Texa. Za razliku od slučaja u kojem je lik doista ambivalentan, poput već spomenutih Reze, Murda ili Marie Laveau.
Kod Bosellija, za svakoga ponešto! :D |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2145 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 10/11/2013 : 15:16:14
|
Ne bi rekao da su Ubojice i Karsonova prošlost toliko tvrdi. Ubojica se ne sjećam najbolje, ali znam da me zasmetao taj ženski lik koji spominje stinky.
U Karsonovoj prošlosti (koju smatram izvrsnom) je sve u redu do kraja, kad se Carson i Tex odluče udružiti sa glavnim zlikovcem ne bi li oslobodili njegovu kćer iz ruku razbojnika, te se kasnije glavni negativac na neki način iskupljuje. Jasno je da se takav kraj iskonstruiran i neuvjerljiv. U starim epizodama bi Teks i Karson sami zapalili cijeli gradić i oslobodili koliko god treba taoca, a ovdje su u igri i Kit Viler i Tiger Džek ali naši junaci opet pristaju na sumnjivu pomoć bivšeg šerifa, pljačkaša i ubojice žena i djece (npr. ona diližansa na početku).
Zato mi je draža epizoda 7 ubojica, svojevrsni nastavak Carsonoive prošlosti, gdje stvari ostaju crno bijele, a zlikovci kažnjeni onako kako i zaslužuju: metkom, vatrom i hladnim oružjem. Naravno, Boseli nije odolio pa je i u ovoj epizodi pružio priliku jednom mladom konjokradici da pomogne pravdi. I to je u redu, i u Bonellijevim epizodama bi Teks znao pustiti kakvog sitnog kokošara, pa mu čak i pomoći kojim dolarom. Problematično je kada i glavni negativci, višestruki ubojice, dobivaju takav tretman - i to samo zato što su "simpatični". |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 10/11/2013 : 15:29:45
|
quote:
Originally posted by pcoro
Ne bi rekao da su Ubojice i Karsonova prošlost toliko tvrdi. Ubojica se ne sjećam najbolje, ali znam da me zasmetao taj ženski lik koji spominje stinky.
U Karsonovoj prošlosti (koju smatram izvrsnom) je sve u redu do kraja, kad se Carson i Tex odluče udružiti sa glavnim zlikovcem ne bi li oslobodili njegovu kćer iz ruku razbojnika, te se kasnije glavni negativac na neki način iskupljuje. Jasno je da se takav kraj iskonstruiran i neuvjerljiv. U starim epizodama bi Teks i Karson sami zapalili cijeli gradić i oslobodili koliko god treba taoca, a ovdje su u igri i Kit Viler i Tiger Džek ali naši junaci opet pristaju na sumnjivu pomoć bivšeg šerifa, pljačkaša i ubojice žena i djece (npr. ona diližansa na početku).
Zato mi je draža epizoda 7 ubojica, svojevrsni nastavak Carsonoive prošlosti, gdje stvari ostaju crno bijele, a zlikovci kažnjeni onako kako i zaslužuju: metkom, vatrom i hladnim oružjem. Naravno, Boseli nije odolio pa je i u ovoj epizodi pružio priliku jednom mladom konjokradici da pomogne pravdi. I to je u redu, i u Bonellijevim epizodama bi Teks znao pustiti kakvog sitnog kokošara, pa mu čak i pomoći kojim dolarom. Problematično je kada i glavni negativci, višestruki ubojice, dobivaju takav tretman - i to samo zato što su "simpatični".
Meni to ne samo da nije problematično, nego donosi posebnu draž. Inače, Boselli zbilja zna kako izbalansirati između različitih ukusa publike. Da bi izbjegao optužbe na račun Texove plošnosti, napisao je "Carsonovu prošlost". Da ne bi previše naljutio Clemmonsove mrzitelje, napisao je "Sedmoricu ubojica". S tim da, istovremeno, značajna razina žestine postoji i u Carsonovoj prošlosti (iako u njoj dominira Clemmonsova ambivalentnost), kao što i određena razina višeslojnosti postoji u Sedmorici ubojica (prisutna, kao što si dobro primijetio, kroz dvojicu braće konjukradica).
"Žestina i beskompromisnost" kod Bosellija NISU NUŽNO NEUSKLADIVI S "višeslojnošću", ili, drugim riječima, postojanje "žestine" nije nužno isključivo vezano uz manihejsku podjelu likova. |
Edited by - Willer on 10/11/2013 15:37:05 |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 10/11/2013 : 16:06:34
|
| Sad sam pročitao i "Zagor protiv Foucaulta" :-) I sve ok stinky, ali nisam baš siguran jesi li pogodio analogiju, s obzirom da su i "bolesnici" i "zatvorenici" Foucaultu samo metafora za cjelokupno stanovništvo, nad kojima tretman/nadzor vrši Sustav (za ovo je pitanje svejedno je li to Ancien Regime ili Moderni, kao i na koji način to radi koji od njih). Ako je Darkwood analogija Sustava, a koliba centar Panoptikuma, Zagor bi jednak tretman trebao provoditi i prema dobrim i prema zlim i bijelcima i Indijancima, zar ne? Naprotiv, Zagor radi selekciju, baš kao i Cain... Dok Sustavu selekcija nije poznata, za njega su svi i bolesnici i zločinci. Kada se govori o klinici ili zatvoru u Foucaultovu smislu, čini mi se da treba zaboraviti na bilo što izvan klinike ili zatvora. Klinika/zatvor=svijet. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/11/2013 : 17:18:14
|
pcoro,
držim da je čak (naizgled) umjerena Carsonova prošlost - tvrda. pa jedan (p)čoro, bankarski službenik, je prekaljen... mali koji radi u dućanu... građani odmah postaju redari i vješaju... scene sa petoricom-šestoricom koji vise... vješanje pokvarenog krčmara totalno tvrdo, s navlačenjem užeta. da ne govorimo priroda: prerija, brije vjetar, Ghost Town, rudnik... Carson također tvrd, izlazi na crtu odmah, dvoboj... ekipa Nedužnih - sve prekaljeno.... obračun između Hawka i Kita, tvrdo, s obje strane... uopće uzevši, tvrdoća na razini.
Ubojice su još žešće (vidi samo sliku, koju sam namjerno stavio: Tex i Carson doslovno buše Debelog. ali ta je scena epilog; Debelog su već prije pogodili, on je praktički već mrtav. rijetko se može vidjeti, posebno u Bonelliju koji njeguje određene etičke principe, da junak ubija bespomoćnog. Tex i Carson ovdje iz neposredne blizine razaraju bespomoćnog, protivnika na samrti. zašto? odgovor je u onome što sam naznačio: Boselli je regulatore sveo na gamad, na ljude-ribe iz Morske strave. sporedni likovi u Ubojicama, Debeli-Shotgun Mojo, crni revolveraš itd. jesu dojmljivi, Boselli podvlači neki efekt, ali istovremeno NISU višeslojni - oni su gamad, potpuno crni. oni anonimni su izjednačeni sa ljudima-ribama, amorfna masa, ovi 'važniji' su dobili jedan efekt, ali ne izlaze iz crno-bijele slike. i tako treba. samo jedan gaf, ali o tome sam već kazao...)
međutim, sviđa mi se ovo što je Willer rekao: "Žestina i beskompromisnost" kod Bosellija NISU NUŽNO NEUSKLADIVI S "višeslojnošću", ili, drugim riječima, postojanje "žestine" nije nužno isključivo vezano uz manihejsku podjelu likova."
tu je pravi primjer Carsonova prošlost. pa i Ubojice, ma koliko bile "jednostavnije" od spomenute epizode, još uvijek drže određenu 'kompleksnost', jer Boselli zna izgraditi priču koja se odvija na više razina (u Ubojicama je kompaktno uklopljena Mitchova priča, svijet rudara-radnika, svijet mafijaša, svijet Ssn Francisca itd...)
vratimo se bitnome, tj. bitnome mišljenju Texa. Willer se s pravom pita treba li redefinirati "bitno mišljenje" obzirom da Boselli...
držim da ne, jer višeslojnost ne smeta Texu (niti drugim stripovima ili sadržajima). Boselli to pokazuje, a da se drži kanona - zadržava tvrdoću.
druga je stvar što višeslojnost odmah djeluje "umanjujuće", tj. amortizira žestinu, jer je jasno da je najveća napetost kada su opreke koncentrirane u dvije točke: crno i bijelo. zato tu treba ("tu", mislim na Texa) imati aprioran stav, tj. "bitno mišljenje" što je Tex i 'kontrolirati' višeslojnost, tj. ne dozvoliti da pojede strip: ni priča ni likovi ne smiju probiti a priori crno-bijelu podjelu svijeta na dobre i loše, tj. moraju se u krajnjoj instanci moći svesti na jasne opreke. i Carsonova prošlost i Ubojice to mogu.
doduše, Carsonova prošlost ima problematičnijeg lika (i tu za razliku od Willera, ne cijenim šerifa Clemmonsa), ali najproblematičniji i zato istovremeno zbunjujući je Nat Murdo.
tu sada treba vidjeti kako se Boselli razvijao s obzirom na spomenuti moment (jer, očito je da voli povlačiti takve likove).
naime, ja mislim da ni Zagor ne može podnijeti taj tip, 'konvertite'. uvijek mi je bilo sumnjivo to sa Murdom, još u davna vremena dok nisam sezao do "bitnih mišljenja".
zato se slažem sa Willerom: treba jedna dobra studija Bosellija.
jer, očito je da radi majstorske priče, očito je da uspijeva podignuti i Zagora i Texa u "modernost" a da ne gubi puno na biti. posebno treba vidjeti kako u tom sklopu stoji Murdo, tj. što je s tim epizodama - vrijede ili ih se treba odbaciti.
mogao bi sam Willer krenuti sa studijom (ja nisam toliko u Zagoru, Texu, posljednjih godina. ali možda uzmem tu problematiku ciljano, tko zna.)
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 10/11/2013 : 17:39:56
|
quote:
Originally posted by Willer
Sad sam pročitao i "Zagor protiv Foucaulta" :-) I sve ok stinky, ali nisam baš siguran jesi li pogodio analogiju, s obzirom da su i "bolesnici" i "zatvorenici" Foucaultu samo metafora za cjelokupno stanovništvo, nad kojima tretman/nadzor vrši Sustav (za ovo je pitanje svejedno je li to Ancien Regime ili Moderni, kao i na koji način to radi koji od njih). Ako je Darkwood analogija Sustava, a koliba centar Panoptikuma, Zagor bi jednak tretman trebao provoditi i prema dobrim i prema zlim i bijelcima i Indijancima, zar ne? Naprotiv, Zagor radi selekciju, baš kao i Cain... Dok Sustavu selekcija nije poznata, za njega su svi i bolesnici i zločinci. Kada se govori o klinici ili zatvoru u Foucaultovu smislu, čini mi se da treba zaboraviti na bilo što izvan klinike ili zatvora. Klinika/zatvor=svijet.
nije bitna analogija Zagor = Foucault, nego upravo obratno! zato i stoji Zagor PROTIV Foucaulta, tj. Zagor popravlja F.-ove teorijske uvide u praksi (čime ujedno pokazuje da je vrliji teoretičar od F.-a).
naravno da si u pravu kada tvrdiš zatvor=svijet, to je F.ova teza. F. je naime slabić, peder, dekadentni Francuz i ne vjeruje u heroje. s čijih pozicija on govori? pa upravo sa tih "nadziranih": kojekakvih defektnih, sluđenih, marginaliziranih, kojima je Sustav dodijelio poziciju (nisku). ali što je Sustav za F.-a? sam si rekao: Sustav = Svijet. F. je protiv Sustava, tj. istovremeno protiv Svijeta. to je besplodno.
Zagor nadzire iz Kolibe, ali NIJE protiv Svijeta. nego ima razrađenu ljestvicu, tzv. Top Ljestvicu Bića. a onaj tko ima takav instrumentarij, naravno da može vršiti selekciju. i treba!
Zagor tretira ljude-ribe, Dagona i ostala paklenska bića upravo kako treba. za razliku od F.-a koji to nije u stanju.
|
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2145 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 10/11/2013 : 20:37:38
|
quote:
Originally posted by stinky
pcoro,
držim da je čak (naizgled) umjerena Carsonova prošlost - tvrda. pa jedan (p)čoro, bankarski službenik, je prekaljen... mali koji radi u dućanu... građani odmah postaju redari i vješaju... scene sa petoricom-šestoricom koji vise... vješanje pokvarenog krčmara totalno tvrdo, s navlačenjem užeta. da ne govorimo priroda: prerija, brije vjetar, Ghost Town, rudnik... Carson također tvrd, izlazi na crtu odmah, dvoboj... ekipa Nedužnih - sve prekaljeno.... obračun između Hawka i Kita, tvrdo, s obje strane... uopće uzevši, tvrdoća na razini.
Da, da, ovo sve čini tu epizodu izvrsnom. Zato mi je i žao što je Clemons prošao takorekuć lišo, uz opravdanje da je to ipak dobar čovjek jer voli svoju kćer. Da je kojim slučajem Clemons imao neurednu bradu ili stakleno oko, Boseli ne bi imao toliko milosti prema njemu. Boseli pruža negativcima drugu šansu samo ako su ljepotani i fićfirići.
Pravi primjer višeslojnog lika, pokajanika u Bonellija mi je u epizodi Mistre Noa Špijunska mreža ili tako nekako, gdje Mister no surađuje sa bivšim policajcem, a sada ovisnikom o drogi. Kasnije ga taj bivši policajac proda za šut, ali se na kraju uspije iskupiti i žrtvuje život da spasi Mr Noa. Tu je Nolita fenomenalno dočarao tu unutarnju borbu što se vodi u čovjeku kad treba nadići sebe i dati život za glavnog junaka (makar je epizodu pojelo vrijeme pa se čini pomalo treši danas).
Boseli ne uspijeva biti jednako uvjerljiv kad portretira te sive likove. Ali cijenim njegovog Teksa, daleko od toga. Ovo su samo neki manji prigovori.
|
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 10/11/2013 : 22:13:38
|
quote:
Originally posted by stinky
druga je stvar što višeslojnost odmah djeluje "umanjujuće", tj. amortizira žestinu, jer je jasno da je najveća napetost kada su opreke koncentrirane u dvije točke: crno i bijelo. zato tu treba ("tu", mislim na Texa) imati aprioran stav, tj. "bitno mišljenje" što je Tex i 'kontrolirati' višeslojnost, tj. ne dozvoliti da pojede strip: ni priča ni likovi ne smiju probiti a priori crno-bijelu podjelu svijeta na dobre i loše, tj. moraju se u krajnjoj instanci moći svesti na jasne opreke. i Carsonova prošlost i Ubojice to mogu.
To je to, bravo. E, sad je pitanje, kako dalje u ovo uklopiti kompletne ličnosti Clemmonsa ili Murda. Netko bi mogao reći da bi za takvo što bila "potrebna" manipulacija ili neka usiljena interpretacija. Odnosno, da takvo nešto uopće nije moguće. Ali ne samo da mislim da nije potrebna nikakva manipulacija, nego mi se čini da bi primjeri Clemmonsa i Murda mogli biti upravo sublimacija ovoga što sam citirao. Sada ću pokušati izložiti svoju tezu, premda ne tvrdim kategorički da je točna.
Kod evanđelista Mateja, nalazi se Kristova prispodoba o radnicima prvog i radnicima posljednjeg sata, u kojoj su radnici koji su radili samo jedan, posljednji sat, plaćeni jednako (dobro) kao i radnici koji su radili od početka. Nadalje, iskupljenje za grijehe i oprost, temeljne su katoličke preokupacije. Kada ovo drugo povežemo s prvim, dobijemo pravničku maksimu: ne brani se počinjeno djelo, brani se čovjek.
Kada govorimo o Clemmonsu ili Murdu, mi ne smijemo izolirati njihove karaktere od onih s kojima su oni u doticaju. Među njima, nalaze se i, recimo, ljudožder Boone ili Alan Grant, obojica prvoklasni, čisti negativci. Boselli, dakle, za "relativizacijom zla" (koja to nije) poseže u slučaju Clemmonsa ili Murda, ali takvi likovi su, unutar epizode, manjina u odnosu na "nerelativizirano zlo" Boonea ili Granta. Već po omjeru jednih i drugih ne može se baš zaključiti da je "relativizacija zla" poanta ispričane priče. Boselli, dakle, nije isključiv. Za njega NISU SVI onakvi kakvi su Clemmons i Murdo, već uz njih supostoje i likovi koji su čisto dobro i likovi koji su čisto zlo. Ali mi ne možemo poreći učestalost clemmonsa i murda u našoj stvarnosti. Poreći to, značilo bi ignorirati slojevitost ljudskog bića, pojednostavniti njenu neupitnu složenost. I egzistencijalisti se slažu (s evanđelistom Matejem, i nekim boljim odvjetnikom): "Svagda za kukavicu opstoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti herojem".
Poništava li, međutim, aktualno herojstvo bivšega kukavice njegov prethodni kukavičluk? Naravno da ne. Ali isto tako, ni njegov novopečeni herojski čin NE MOŽE BITI IGNORIRAN zbog njegova prethodnog kukavičluka. A zašto ne može? Mnogo je razloga, često se govori o "drugoj prilici", pa je, kako rekoh, i evanđelist Matej rekao svoje primjerom jednake plaće za radnike neovisno o satima rada, katolički nauk upotpunio ogledima o oprostu i iskupljenju, itd. No, s obzirom na učinjenu razinu zla (neupitnu), ljudima takve proklamacije kao takve nisu dovoljne (na žalost). Pa stoga pokušajmo naći nešto što bi ljudima udovoljilo. Za referentnu točku može nam poslužiti izračun praktične koristi od herojskog djela bivšega kukavice. Da Clemmons nije spasio Kita Willera, Kit Willer bi ne samo poginuo, nego i ne bi mogao spasiti oca Sheridana od Thundera i Hammera iz "Sedmorice ubojica". Posredno, Clemmons je spasio i oca Sherridana. I to je neupitno. Otac Sheridan, s obzirom na svoju funkciju, kasnije će vjerojatno spasiti nekoga drugoga (nema veze što mi to ne znamo). Dakle, da Clemmons nije spasio mlađeg Willera, on ne bi spasio Sheridana, svećenik ne bi spasio... itd., do u nedogled. Smatra li možda "mrzitelj Clemmonsa" da bi bilo bolje da je Sheridan ostao visjeti? S druge strane, nije baš da Clemmons nije nimalo platio za svoje pljačke kopača zlata iz prošlosti, ali i recentnije zlo, hladnokrvno ubojstvo Johnnya Lamea npr. Dapače, Clemmons je poginuo. Time je, također, potvrđena činjenica njegova zla kao paralelno postojeća i ništa manje jaka. Kid Rodelo to je potvrdio onoga trenutka u kojem je to Donni nabio na nos, a ona nije mogla poreći. Murdo, još jedan radnik posljednjega sata (što, ponavljam, nisu ni Boone ni Grant ni toliki drugi negativci s jednakim zločinima poput Clemmnosovih i Murdovih iza sebe), nije mnogo bolje prošao: ostao je bez svoga "zgodnoga", "zavodničkog" lica. Zašto je baš Murdo ostao unakažen? Zašto on nije poginuo, a Clemmons ostao bez lica? Odgovor je točan koliko je i jednostavan: Clemmonsovo lice nije toliko "zgodno" i za njega bi to bila "blaža" kazna. S manjom kaznom, manja i potvrda činjenice njegova zla, koje bi tek tada, možda, (rekoh - možda), došlo na rub relativizacije. Čime je još potvrđena činjenica prethodnoga Clemmonsova zla kao neuništiva? Zar nije i Texovom žestinom? Ne bi li za nekoga tko "želi relativizirati zlo", bilo sukladno također i omekšati glavnog junaka, koji se a priori doživljava kao paradigma dobra? Naprotiv, Bosellijev Tex (za neke - iznenađujuće - usporedi li se s Bosellijevim Zagorom) svojim je stavom i ponašanjem, modusom operandi, još više žestok i još manje kompromisan prema zlu od Bonellijeva!
Shvaćati svijet kao borbu između dobra i zla, ne znači istovremeno uvijek i dijeliti ljude na dobre i zle. Mnogi si od nas daju za pravo zauvijek otpisivati ljude jer se u nekim bitnim ili manje bitnim stvarima ne slažu s nama. A to činimo, između svega ostaloga (a bezbroj je i razloga i načina), i na temelju "moralnih principa", koje smo u usvojili "kako bismo razlučili dobro od zla". To što, istovremeno, time radimo upravo štetu našoj samoproglašenoj težnji za pravdom, to nema veze, naravno. Pronaći lijek ovome, opet se pobrinuo, na svoj način, Isus Krist ("Što gledaš trun u oku brata svojega...", pa onda, modifikacija 10 zapovjedi: "Ljubi bližnjega svoga", npr., ne mora nužno uvijek značiti i "Ne reci lažna svjedočanstva" ), a mnogo godina kasnije, također na svoj način, marksist Milan Kangrga. On se, pak, obračunao s "moralnim principima" kao takvima. A to je u praktično djelo proveo upravo Zagor. Već izvorni Zagor, Nollitin.
Inače, već kod Nollite, u nekoj mjeri, vrijedi i iduće: Zagor=Murdo=Clemmons. Nije li Zagor, prije nego je postao pravedni Duh Sa Sjekirom, poklao nedužne Indijance? I što ćemo sad? Nollita je praktički anticipirao Bosellijevu filozofiju. A Boselli mu nije ostao dužan: isto ono što je učinio s Clemmonsom i Murdom (a, dakle, Nollita mnogo prije njega sa Zagorom), učinio je i s Nollitinim likom, Zagorovim ocem u "Duginu mostu". Za Nollitino vrijeme (kasnog, ali ipak modernizma) to je bilo prilično neuobičajeno. Za Bosellijevo postmoderno vrijeme, mnogo manje. No, ovo još uvijek nema nikakve veze s Kangrgom, kao ni s Kristovom modifikacijom 10 zapovijedi. Pokolj iz osvete, kao ni zločini Clemmonsa i Murda, sami po sebi nemaju apsolutno nikakvo opravdanje. Ali ga ima Zagorovo manipuliranje Indijancima jeftinim trikovima i lažima o tome kako je on duh, a ne običan čovjek. Provucimo sad ove "nemoralne" postupke kroz isto ono pitanja koristi u odnosu na postavljeni cilj - borbu dobra i zla. Da nije Zagorove MANIPULACIJE i Zagorovih LAŽI, Zagor ne bi imao nikakav autoritet među Indijancima. Dalje, sukladno tome, mnogi bi Indijanci bili ubijeni (jer ih Zagor ne bi imao mogućnost spasiti), mnogi bi nedužni bijelci bili ubijeni (također), Hellingen bi zavladao svijetom i uništio ga itd. Zaključak je i više nego jasan, na tragu Kangrgine kritike etike: ako su i u samo 0.000001 posto slučajeva ubojstvo ili laž dobri, "ne ubij" ili "ne reci lažna svjeočanstva" ne mogu biti apsolutni moralni principi. Katoličanstvo naglasak stavlja i na "grijeh propusta". Dakle, da Zagor NIJE lagao i da NIJE manipulirao, on bi POGRIJEŠIO! Zagor je, naprotiv, i LAGAO (naravno, unutar i samo unutar onih 0.000001 posto) i MANIPULIRAO (također), i time je učinio dobro djelo!
Do još više razine ovu Zagorovu (prema ljudima inkluzivnu, a istovremeno, u odnosu na zlo: ništa manje beskompromisnu) etiku, doveo je Boselli, uključivši u nju i negativne likove. Zagor je, naime, bio pozitivan lik čak i onda kada je ubijao nevine, zato što ga autor-manipulator i tada takvim predstavio. Odnosno, nije na to (zlo) stavio naglasak (pa se zato "Zagor voli, a Clemmons ne voli", uz, dakako, činjenicu da je Zagor kasnije učinio ipak mnogo više dobroga od Clemmonsa ili Murda). Boselli je, dakle, lijevi katolik, koji je, sukladno vremenu u kojem živi, prihvatio neke od postmodernih, relativističkih "postulata". Ali tako što ih je izvukao iz postmodernog-dekadentnog, i ubacio u (neo)moderno, projektivno-utopijsko i aktivističko.
To bi bilo to, otprilike. Onome tko ovo ocijeni kao hrpu ludorija (lud-orija  ), dakako, neću zamjeriti. Osim toga, postoje još neke činjenice koje bi možda/moguće/vjerojatno "postmoderno" odudarale (ili ne bi?) od ključne točke (žestine i beskompromisnosti, odnosno gornjega citata), npr. činjenica da je Zagorovo ponašanje (premda ne i djela) kod Bosellija ipak nedvojbeno skuliranije u odnosu na Nolittina Zagora, pa onda svojevrsna subverzija Zagora u "Razbojnicima" (kroz konkretan sadržaj razgovora Chica s dvoje djece, u kojem im Chico priča pustolovine, a ovi komentiraju), svojevrsna subverzija Texa (kroz, npr., jedan Texov solilokvij u "Čitačima tragova"), itd. U svakom slučaju, sve napisano ne smatram dovršenom pričom, na koju je stavljena točka, nego naprotiv, potpuno otvorenom... |
Edited by - Willer on 10/11/2013 22:32:48 |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 11/11/2013 : 00:08:45
|
quote:
Originally posted by pcoro
Da, da, ovo sve čini tu epizodu izvrsnom. Zato mi je i žao što je Clemons prošao takorekuć lišo, uz opravdanje da je to ipak dobar čovjek jer voli svoju kćer. Da je kojim slučajem Clemons imao neurednu bradu ili stakleno oko, Boseli ne bi imao toliko milosti prema njemu. Boseli pruža negativcima drugu šansu samo ako su ljepotani i fićfirići.
...
Boseli ne uspijeva biti jednako uvjerljiv kad portretira te sive likove. Ali cijenim njegovog Teksa, daleko od toga. Ovo su samo neki manji prigovori.
Ovo s "neurednom bradom i staklenim okom" sigurno stoji u nekoj mjeri. Iskreno, jedna od stvari koja me nanervirala u "Sedmorici ubojica" upravo je taj stereotip "ružnih ubojica i lijepih pravednika". Da je on ublažen Kidom Rodelom i No Faceom (s tim da je ovaj drugi skrivao lice jer je mislio da je ružan; to je zapravo bliže ovome stereotipu, zar ne?), jest, ali za moj ukus ipak nedovoljno. Zbog toga razumijem ako se nekome kazne za Clemmonsa ili Murda ne čine dovoljnima. Ipak, također a propos "neuredne brade i staklenog oka", nije li Murdo kažnjen upravo gubitkom vanjske ljepote? A i zar je Clemmons baš takav ljepotan? ... |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 11/11/2013 : 09:11:17
|
sad samo pohvala na bitnom;) ulaženju u texa (i više od texa)
trebat ću još jednom proći što je Willer sabrao, jer tu ima mnogo materijala (izgleda da ću morati ponoviti podosta priča, a, na žalost, Sedmoricu ubojica oko koje se vidim vrti stvar, nisam čitao. niti nemam za sada.)
ali, u svakom slučaju, sviđa mi se odlučan prijelaz na etičko, jer, po meni, to i jest posljednja točka - tu se postavlja smisao (svijeta). |
|
|
|
noemis
Senior Member
Serbia
1320 Posts
Member since 11/05/2010 |
Posted - 11/11/2013 : 15:52:48
|
quote:
Originally posted by Willer
Sad sam pročitao i "Zagor protiv Foucaulta" :-) I sve ok stinky, ali nisam baš siguran jesi li pogodio analogiju, s obzirom da su i "bolesnici" i "zatvorenici" Foucaultu samo metafora za cjelokupno stanovništvo, nad kojima tretman/nadzor vrši Sustav (za ovo je pitanje svejedno je li to Ancien Regime ili Moderni, kao i na koji način to radi koji od njih). Ako je Darkwood analogija Sustava, a koliba centar Panoptikuma, Zagor bi jednak tretman trebao provoditi i prema dobrim i prema zlim i bijelcima i Indijancima, zar ne? Naprotiv, Zagor radi selekciju, baš kao i Cain... Dok Sustavu selekcija nije poznata, za njega su svi i bolesnici i zločinci. Kada se govori o klinici ili zatvoru u Foucaultovu smislu, čini mi se da treba zaboraviti na bilo što izvan klinike ili zatvora. Klinika/zatvor=svijet.
ajoj, pa ti si grdji amater i od stinkija… kakva crna metafora kod fukoa pa jos i zatvor = svijet… ajd ponovo na citanje pederovog najznacajnijeg dela (mada cisto sumnjam da ce imati ikakve svrhe)
@stinki
znas ravi, kad vidim kako si ti starosedeoce Uma u stanju povezati zagora i fukoa, potpuno mi je jasno kako ti uspeva da procitas i shvatis sta god ti padne pod ruku...
samo tako, nastavi... |
"Ja se mnogo bojim ljudi koji hoce da usrece narod... ...niko nema prava da silom svog suseda cini srecnim." |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 11/11/2013 : 16:35:26
|
quote:
[i]
ajoj, pa ti si grdji amater i od stinkija… kakva crna metafora kod fukoa pa jos i zatvor = svijet… ajd ponovo na citanje pederovog najznacajnijeg dela (mada cisto sumnjam da ce imati ikakve svrhe)
A kako metafora može biti crne boje? To bi bio ekvivalent tvome komentaru. Općenito, čemu takav ton? Razgovaramo.
Nisam ni prvi ni zadnji koji od F.-a opisani Benthamov panoptikum smatra (i) metaforom. A kada kažem "svijet", mislim na dominantni "buržoaski" sustav današnjice, sustav discipline koji se razvio krajem 18. stoljeća, traje do danas, a uključuje više samoregulaciju, nego "klasičnu" regulaciju. I privid slobode, u svakom slučaju. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 11/11/2013 : 17:56:07
|
noemis,
ako si u stanju, uključi se. ako ne, nestani.
kad promisliš, uvidjet ćeš da sam rekao sjajno.
willer ti je ovdje očitao lekciju. u svim smislima. da, kažem tebi, jer ti si, dječače, na stranputici. tamo si se nešto žalio oko nijemaca i klasičnog idealizma... da, s jedne strane mi je shvatljivo da ti ne razumiješ o čemu oni pišu. to kad polazim od tebe. s druge, kad polazim od sebe, nije mi jasno, kao što mi ni ti nisi jasan, što si tako stisnut, malodušan, sitna duša.
jurica te jednom ocijenio kao "punokrvnog intelektualca". hmm. ne bih se složio. samo si potencijal, ali nisi realiziran. i u tom smislu (i upravo zato) ti si "radikalno zao" onako kako su to definirali kant i klasični nijemci. sada možeš prionuti na posao i otkrivati značenje te definicije.
ipak!
i odmah smo ontopic. nadovezujem se na willerov post o Clemmonsu, Murdu, Boselliju, likovima koji prelaze na stranu Dobra...
"radnici koji su radili samo jedan, posljednji sat, plaćeni jednako (dobro) kao i radnici koji su radili od početka."
to je kršćanska tema, ali ujedno i klasičnog idealizma. autonomija - volja - sloboda - Bog. i samo u tom sklopu, "punokrvni intelektualče", može se vjerovati u tebe, jer načelno možeš u bilo kojem trenutku postati punokrvan. načelno. je li izgledno, ha, ne znam. težak si slučaj stipse.
u tom sklopu i Murdo, ostali...
izgledno da ću jednom više, doraditi ovaj, više-manje, naputak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 11/11/2013 : 18:23:20
|
da budem jasniji
willeru, mislim da si "na tragu" opravdanja Murda etc. sa kršćanskom temom. ispada da si ti već posložio ili bolje rečeno, opravdao sebi Murda, Clemmonsa itd. ja ne, niti sam sada uvjeren. trebam promisliti. a prije svega, ponoviti epizode, podosta njih. kažem, kršćansko čitanje mogu prihvatiti kao opciju, dok ovo drugo, 'utilitarističko' čitanje (da Kit nije ovo, onda bi onaj ono itd.) - ne. to odbacujem.
također,
još jedna stvar. to da je Clemmons ipak ubijen, da je Murdo unakažen - to su bitni momenti. tako da i to, odlično da nisi ispustio.
edit: kršćansko čitanje, naravno, u sintezi sa idealizmom. o tome vrijedi promisliti. |
Edited by - stinky on 11/11/2013 18:27:27 |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 12/11/2013 : 15:30:44
|
quote:
Originally posted by stinky
nije bitna analogija Zagor = Foucault, nego upravo obratno! zato i stoji Zagor PROTIV Foucaulta, tj. Zagor popravlja F.-ove teorijske uvide u praksi (čime ujedno pokazuje da je vrliji teoretičar od F.-a).
naravno da si u pravu kada tvrdiš zatvor=svijet, to je F.ova teza. F. je naime slabić, peder, dekadentni Francuz i ne vjeruje u heroje. s čijih pozicija on govori? pa upravo sa tih "nadziranih": kojekakvih defektnih, sluđenih, marginaliziranih, kojima je Sustav dodijelio poziciju (nisku). ali što je Sustav za F.-a? sam si rekao: Sustav = Svijet. F. je protiv Sustava, tj. istovremeno protiv Svijeta. to je besplodno.
Zagor nadzire iz Kolibe, ali NIJE protiv Svijeta. nego ima razrađenu ljestvicu, tzv. Top Ljestvicu Bića. a onaj tko ima takav instrumentarij, naravno da može vršiti selekciju. i treba!
Zagor tretira ljude-ribe, Dagona i ostala paklenska bića upravo kako treba. za razliku od F.-a koji to nije u stanju.
Ovo je vrlo dobro i jako zanimljivo. Zagor je svjestan da bez uporabe određenih karakteristika mehanizma Sustava (discipline), vezanih i uz regulaciju (nadzor iz kolibe) i uz samoregulaciju (pojedinog bijelca ili Indijanca u odnosu na Zagora, koji svoje ponašanje prilagođavaju Duhu Sa Sjekirom), nema drugih ni načina ni sredstava. Ovaj pragmatizam vrlo je u skladu i s prijespomenutom praktičnom primjenom Kangrgine kritike etike. Zagor se služi sredstvima svoga neprijatelja (ne svim, naravno, i ovdje je prisutna selekcija), ne bi li ga njima porazio. Poraz ne znači njegovu potpunu likvidaciju (Sustava-Svijeta-stanovnika Darkwooda), nego pročišćenje. Likvidiraju se samo najgori, Dagonovi sljedbenici, okorjeli rasisti i eksponenti krupnog kapitala, oni koji na račun drugih najviše profitiraju od Sustava, i kojima pozitivna samoregulacija koju potiče Zagorov autoritet nije niti u primisli.
Svejedno, ne bih tako strogim riječima o Foucaultu. On je ipak sjajno pokazao koliko je TEŠKO pronaći ISKLJUČIVE pohlepne bijele rasiste, ljude-ribe i Dagonove sljedbenike. Odmah tijekom prvoga susreta s Cainom u "Kod Sedam Glavnih Grijeha", oni samouvjereno izjavljuju da u ime boga Ponora svijetu čine dobro, i u to su sasvim sigurno bili iskreno uvjereni, baš kao i njihov šef Wolfingham. Foucault je svoj rad pisao u vrijeme kada su samoproglašeni "zagori" (a zapravo wolfinghami) bili na vrhuncu, i kada je bio toliko uočljiv kontrast između njihovih zagorovskih parola i antizagorovskih djela. Zato on naglašava iduće: prisutna je polusvjesna ili nesvjesna, povremena ili stalna, ali upravo samoregulacija više-manje SVAKOG pojedinca u korist Sustava. Baš zbog toga (se čini da) Foucault ne vjeruje u heroje, ne traži rješenja, te je slijedom toga, u krajnjoj liniji besplodan. Premda on to nije eksplicirao (mogućnost ili nemogućnost rješenja uopće nije njegovo polje interesa), barem ja nisam na to naišao. Čak i da jest (premda, ne vjerujem), možda bi bilo ispravnije reći da Zagor kritizira-nadopunjuje Foucaulta (kako i sam kažeš), nego da je protiv njega, no to su manje važne sitnice.
Iduća stvar o kojoj mi se čini da bi, na tragu ovoga (naravno, ako ima išta točno), trebalo razmisliti, jest zašto Zagor nije lažni Zagor, poput onih kojima je bio okružen Foucault, a i mi danas. Zagorov pragmatizam nije i makijavelizam u krajnjoj liniji (jer uz dobro ne radi istovremeno i štetu, ne ugrožava onoga na koga je primijenjen niti ikoga drugoga), ali kako on to postiže? Kako izbjegava VIŠAK nekog oblika moći? Kako balansira između patroniziranja i popuštanja (ustupaka – disciplina zauzvrat nudi ustupke) kako bi došao do cilja (pravde)? Patroniziranje je uvijek, ali uvijek iritantno, i odbija ljude čak i kada je sadržaj patronizirajućeg diskursa u potpunosti točan. Na koji ga način Zagor omekšava? Drugo je pitanje uspijeva li Zagoru baš uvijek ovo o čemu govorimo? Upadne li ponekad i on u žrvanj Sustava putem negativne samoregulacije? Neki ga čak optužuju i za fašizam (u smislu isključivosti i nametanja svoga mišljenja drugima). Te optužbe su svakako pretjerane, premda treba prihvatiti valjane argumentene (za ovu ili onu spornu situaciju u kojima se Zagor nije najbolje snašao), tj. ne treba idealizirati ni Zagorovu teoriju ni praksu.
No, mnogo je više primjera u kojima su one polučile upravo fantastične rezultate. U tom kontekstu, trebalo bi raspraviti Zagorov identitet. Višak moći (mišićne, intelektualne, ekonomske) često je vezan uz višak identiteta. Kod Zagora (uglavnom) nema viška identiteta (identitet i ideologija nisu jedno te isto, ali se često prožimaju), on ne niječe vlastiti identitet (to bi bilo besmisleno, identitet je potreba), ali mu je postavljeni cilj (pravda) ispred prekomjernoga (!) zadovoljenja (vlastite) potrebe za identitetom. A to nije lako provesti u djelo, npr. u trenutcima kada ga bijelci optužuju da je izdajnik svoje rase, a Indijanci da ih kao bijelac a priori ne može štititi. No, to bi zahtijevalo posebnu studiju…
|
Edited by - Willer on 12/11/2013 15:35:00 |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 12/11/2013 : 15:48:27
|
quote:
Originally posted by stinky
da budem jasniji
willeru, mislim da si "na tragu" opravdanja Murda etc. sa kršćanskom temom. ispada da si ti već posložio ili bolje rečeno, opravdao sebi Murda, Clemmonsa itd. ja ne, niti sam sada uvjeren. trebam promisliti. a prije svega, ponoviti epizode, podosta njih. kažem, kršćansko čitanje mogu prihvatiti kao opciju, dok ovo drugo, 'utilitarističko' čitanje (da Kit nije ovo, onda bi onaj ono itd.) - ne. to odbacujem.
također,
još jedna stvar. to da je Clemmons ipak ubijen, da je Murdo unakažen - to su bitni momenti. tako da i to, odlično da nisi ispustio.
edit: kršćansko čitanje, naravno, u sintezi sa idealizmom. o tome vrijedi promisliti.
Oba se čitanja mogu višestruko vrednovati, ovisno iz kojega kuta gledamo. Procjenjujemo li Murda i Clemmonsa kao individue, dakako da je kršćansko čitanje relevantnije od utilitarističkog. Determinizam (spašavanje Sheridanova života prethodno je uvjetovano spašavanjem života Kita Willera) bi bilo teško podvaliti bilo kojoj poroti, jer Clemmons ne zna ni za kakvoga Sheridana, a i da zna, tko zna bi li ga bilo briga, vjerojatnije je da ne bi. Osim toga, neosporno dobra i velika djela Clemmonsa i Murda ipak su usko vezana uz njihov uži identitet. Murdo je postao borac za slobodu svoje domovine, Clemmons se vratio spasiti osobu koja je prethodno spasila njegovu kćer. Prvi se, dakle, ne bori za "Angolu" (kao što se Tex bori za Kubu ili Argentinu), dok drugi nije spasio "trapera" kojega nikada prije nije vidio, od zamke u koju je ovaj nesrećom upao (kao što je Zagor spasio bezbroj njemu nepoznatih osoba).
Međutim, to nije jedina referentna točka prilikom procjene Clemmonsa i Murda. Iduća se svodi na pitanje: jesu li Tex i Zagor utopija? Svode li se oni na ad hoc rješavanje problema (borbu protiv toga i toga konkretnog zla, tada i tada, na tome i tome mjestu) ili usporedno sadrže san pravednoga društva, harmonije i bratstva? Sadrže li oni samo "pouke za različite situacije" ili ipak imaju i strategiju njihova konačnog prevladavanja (ili najviše moguće točke toga, do koje je čovječanstvo - ili makar Darkwood i Arizona - sposobno doći), barem u tragovima? Mnogo je argumenata i za i protiv. Vjerojatno i mnogo više protiv, nego za, ne znam. Osim toga, vjerojatno bi postojali smisleni argumenti zašto ovo pitanje čak nije ni važno. Međutim, tragovi utopije ipak postoje, možda nisu najbolje vidljivi (naposljetku, bilo kakva eventualna takva ideja nužno je unaprijed ograničena poviješću koja se na američkom Zapadu 19. stoljeća već dogodila), ali nije ni da ih nema. Posebno kod Bosellija, ako se prisjetimo nekih dijelova npr. Dugina mosta. Iz takve pozicije, pozicije u kojoj je svaki pravedan čin kockica u izgradnji budućega pravednijeg društva, pitanje svake koristi, i posredne i neposredne (za takav cilj u budućnosti) dobiva na prvorazrednoj relevantnosti!
E, sad, novo pitanje koje sam već negdje gore dao natuknuti. Ako kod Bosellija ima utopije, ima i stvari koje su u odnosu na utopijske momente čisti diskontinuitet (barem se takvima isprva čine). Mislim konkretno na spomenutu scenu Chicova razgovora s djecom u Razbojnicima koja je nemilosrdan, vrlo brutalan (i istovremeno - vrlo točan!) čin dekonstrukcije Zagora par excellence. Jednom drugom prilikom o tome, sad sam sa sve manje vremena, na žalost.
|
Edited by - Willer on 12/11/2013 15:53:27 |
|
|
|
noemis
Senior Member
Serbia
1320 Posts
Member since 11/05/2010 |
Posted - 12/11/2013 : 23:13:52
|
quote:
Originally posted by Willer
A kako metafora može biti crne boje? To bi bio ekvivalent tvome komentaru. Općenito, čemu takav ton? Razgovaramo.
Nisam ni prvi ni zadnji koji od F.-a opisani Benthamov panoptikum smatra (i) metaforom. A kada kažem "svijet", mislim na dominantni "buržoaski" sustav današnjice, sustav discipline koji se razvio krajem 18. stoljeća, traje do danas, a uključuje više samoregulaciju, nego "klasičnu" regulaciju. I privid slobode, u svakom slučaju.
evo kako... (posto si turio smajlija necu se zadrzavati na bukvalizmu, nego preci cu odmah na stvar)
dakle, cak i da nisam citao doticno fukoovo delo mogao bih, bez ikakve sumnje, da tvrdim da nije posredi nikakva metafora, jerbo fuko pripada onoj grupi filozofa (mozda je i najdominantniji medju njima) koji je ukazao na organizovanu igru simbola, metafori, analogija i ostalih graditelja slicnosti kojima se sluzila zapadna misao u interpretaciji tekstova i drugih produkata kulture, i uopste u sticanju i predstavljanju znanja, a koja je bila dominantna do kraja 16. veka...
stoga bi bilo (oksi)moronski da je fukoovo najznacajnije delo zapravo uskakanje u sopstvena usta, dakle mirne savesti mozemo iskljuciti i najmanju mogucnost da se ovaj, danas najuticajniji mislilac (a pazi bogati peder)dao uplesti u sopstvenu mrezu...
s druge strane, delimicno poznavajuci fukoov izrazito praktican pristup problemima, mogu takodje bez dvoumljenja reci da panoptika ima svoje direktno i funkcionalno mesto u doticnom istrazivanju...
ali posto si dodao jos koju recenicu gde si se potrudio da objasnis sta ti (a valjda i fuko, s obzirom da smo odatle krenuli) podrazumevas pod svet ne dodirujuci vise panoptiku, evo uzvraticu istom meru, posto sam igrom nesrecnih okolnosti morao ne samo da procitam vec i da razumem doticno delo, tj. da ukratko (mada je to nemoguce) objasnim (mada je i to nemoguce)o cemu je rec...
no prvo mala digresija ne bi li se vratili na velikog F-ilozofa, a sad bogami i na tebe gledajuci gornja dva posta posto je to sve povezano sa ovom pricom o meta-fori (mada vam i nije neka fora)...
zapravo pomenuta srednjevekovna igra simbola i analogija je kod umotvorina ucitelja stinkija dovedena do farse, zasto? pa zato sto, kad doticni prica o stripovima, uopste nije ocigledno o kakvom je mediju rec, (da nisam na strip forumu i da nema ponekad slike iz stripa ne bi znao da je uopste stripu u pitanju) ocigledno njega interesuje samo ideja stripa - ovde doticni obrce ne samo aristotela naglavacke, nego i svakog pristojnijeg teoreticara umetnosti...
zapravo ako se pogleda hijerarhija elemenata u stinkijevim analizama (sintezama i dekonstrukcijama, sta vec) ispada da je pamflet veci i znacajniji od umetnickog dela (posto je u pamfletu sve podredjeno ideji, i likovi i radnja i stil i sve...) ali ne samo to, stinki nadjebava i samu pamfletisticku literaturu, jer kod njega ne da je sve u ulozi ideje, vec sve drugo, osim ideje, i ne postoji (stil, narativne tehnike, fabula... jednostavno nema tome ni pomena u stinkijevim paf-dekonstrukcijama)
nazalost, ni ovde nije kraj, najfarsicnije je sto sve te ideje zapravo i ne postoje kao logicki redosled, niti kao cilj radnje, niti kao motivacioni sistemi autora, vec predstavljaju rezultat davanja (stvaranja) znacenja sto je i sam stinki (ili patuljak) potvrdio... kakva metoda se pri tom koristi, vec sam svojevremeno objasnio (cak nabrojao i prebrojao elemente ''metode'') zato i ne treba da cudi sto je stinki izabrao bas boneli izdanja za plasiranje ideja koje je ekstrahovao (citaj:umislio) listajuci dela velikih filozofa, jerbo je stilski, narativnio, fabularno... i uopste sedmoumetnicki boneli na najnizem stupnju u svetskoj bastini stripa
(sto naravno ne umanjuje zabavnu notu pomenute skole stripa)
jednom recju - nije tesko trabunjati o etici i estetici kad ste:
1. prakticno pred praznim listom papira...
2. na forumu gde vam je takav govor omogucen, jer je isti pre svega neupucen u materiju (i ako je neki pojedinac upucen, u pitanju je ocigledni amaterizam)
|
"Ja se mnogo bojim ljudi koji hoce da usrece narod... ...niko nema prava da silom svog suseda cini srecnim." |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
