| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 05/08/2012 : 12:17:41
|
Ili topic o Philipu K. Dicku, njegovoj prozi i ekranizacijama iste.
Vaša razmišljanja i stavovi o majstoru kreiranja pesimističnih verzija budućnosti. Koji su vam Dickovi omiljeni naslovi, a koji najbolji i(li) najdraži filmovi snimljeni prema istima?
Ove se godine navršavaju tri desetljeća i od njegove smrti i od pojave "Blade Runnera", u kina uskoro stiže slobodni prepravak Verhoevenovog "Total Recalla" (gledao u petak, nažalost srednja žalost), pa je ovo zgodna prilika za osvrte i komentare i na taj film.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 05/08/2012 12:24:32
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 12:23:29
|
Tijekom protekla tri desetljeća koliko je prošlo od 1982. godine i pojave legendarnog «Blade Runnera» Ridleya Scotta, holivudski filmaši u pravilnim vremenskim razmacima s više ili manje uspjeha posežu za proznim predlošcima kultnog SF pisca Philipa Kindreda Dicka. Čini se da Dickova literarna poetika, dominantni pesimizam i antiutopija u ocrtavanju vizija nevesele budućnosti te tjeskoba koja prožima sva njegova ostvarenja savršeno korespondiraju s nekim strujanjima u današnjem Hollywoodu. Ipak, za ekranizacije Dickove literarne ostavštine zacijelo su najvažniji neprolazna popularnost žanra znanstvene fantastike i osebujni autorski senzibiliteti darovitih redatelja (Scott, Paul Verhoeven, Steven Spielberg...) koji se odlučuju na adaptacije piščevih djela, u kojima pronalaze srodnosti s vlastitim nagnućima i poetikama. Donekle paradoksalno, ali sam Dick nikad nije mario za Hollywood i glamur koji ga prati. Štoviše, književnik koji je umro nekoliko dana poslije premijere «Blade Runnera» bio je umjereni ekscentrik i mizantrop, te je nepune dvije godine prije smrti izjavio «Morali biste me ubiti, staviti me u sjedište mog automobila i mrtvom mi naslikati osmijeh na lice, samo da biste me doveli u blizinu Hollywooda».
Rođen u Chicagu 16. prosinca 1928. s blizankom Jane, koja će zbog alergije na majčino mlijeko umrijeti svega 41 sat nakon rođenja, te će se njihovi roditelji ubrzo razvesti, Philip Kindred Dick čitavog je života ostao uskraćen za neka od osnovnih obilježja ljudske egzistencije poput obitelji i roditeljske ljubavi. U odnosima sa ženama ni sam neće imati previše sreće, jer su iza njega ostala četiri propala braka, a pitanja pojedinčeve egzistencije i identiteta u nehumanom svijetu budućnosti postat će temeljne tematske preokupacije njegova stvaralaštva. Nakon što je prvu kratku priču «Roog» uspio prodati i objaviti 1952. u magazinu Planet Stories, tri godine kasnije objavljen mu je i prvi roman «Solar Lotery», da bi tijekom slijedeća dva desetljeća, unatoč eksperimentiranju s drogama i kroničnom nedostatku novca, Dick stvorio izuzetno plodan opus od stotinjak kratkih priča i 20-ak romana. Među njima su najpoznatiji kultni «Sanjaju li androidi električne ovce» i «Čovjek u visokom dvorcu», piščev deveti roman objavljen 1962. i ovjenčan nagradom Hugo, poslije kojeg se Dick u potpunosti okreće SF-u.
To će njegovo kreativno razdoblje ponajviše obilježiti dvije činjenice: kriza osobnog identiteta i svojevrsni osjećaj rezignacije zbog toga što je kao autor nesklon mainstreamu utočište i slobodu pronašao upravo u matici mainstreama, u trivijalnoj literaturi i šundu, te neobično religijsko iskustvo koje će doživjeti 1974. godine nakon objavljivanja nagrađivanog romana «Flow My Tears, The Policeman Said». Događaj koji će sam Dick kasnije nazivati posjetom Boga osobno ili nekog bića nalik Bogu, te koji će jednom definirati kao božansko otkrivenje a drugi put kao početak shizofrenije, obilježit će ostatak njegova života. Progonjen doživljenim i opsjednut potrebom za interpretiranjem svojih mijena, Dick će se i u prozi baviti bićem koje je «vidio», osobito u dijelom možda autobiografskom romanu naslova «Valis». Riječ je o priči o izvanzemaljskom stroju božanskih atributa koji ostvaruje kontakt sa Zemljaninom, shizofrenikom, narkomanskim ovisnikom i konfuznim piscem u kojem je lako prepoznati samog Dicka.
Unatoč popularnosti koju je uživao među ljubiteljima znanstvene fantastike, Dick je stalno živio u novčanoj oskudici. Financijsko stanje mu se znatno popravilo tek zahvaljujući ekranizaciji «Blade Runnera», ujedno i najuspjelijeg filma realiziranog po njegovim djelima, no zbog kobnog srčanog udara 2. ožujka 1982. godine osebujni Philip Kindred Dick nikad nije uspio uživati u zasluženoj slavi. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 12:29:24
|
Verhoeven i Schwarzenegger na setu
Vrlo uspjela ekranizacija Dickove priče «We Can Remember It For You Wholesale» u efektnoj režiji Paula Verhoevena («Robocop», «Sirove strasti»), inteligentnog, beskompromisnog, direktnog, iskrenog i provokativnog filmaša zaokupljenog mračnim naličjem ljudske prirode, osobito njegovim tematiziranjem kroz vječne zabranjene teme nasilja i seksa. Kao jedan od najkontroverznijih i rušenju tabua najposvećenijih redatelja stekavši nadimke «gospodar šoka» i «ludi Nizozemac», Verhoeven je autor svjetonazorno i senzibilitetom vrlo blizak Dicku. I ovdje su, tipično za pisca, tjeskobna egzistencijalistička pitanja zaogrnuta privlačnim plaštem akcijskog SF-a. Obilje dinamične akcije i atraktivna glumačka postava predvođena kalifornijskim guvernerom Arnoldom Schwarzeneggerom (u važnoj sporednoj ulozi nastupa i tada anonimna Sharon Stone) jamče odličnu i preporuke vrijednu zabavu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 12:35:24
|
Za solidnu kakvoću i uspjeh filma «Screamers» blijedog Christiana Duguaya («Skeneri» 2 i 3, «The Art of War»...), adaptaciji Dickove kratke priče «Second Variety», uz atraktivan prozni predložak zasigurno je najzaslužniji daroviti scenarist Dan O´Bannon. Radom na zapaženim žanrovskim naslovima poput "Tamne zvijezde" Johna Carpentera, Scottova "Aliena", svojedobno velikog hita "Plavi grom" Johna Badhama i prethodno spomenutog «Potpunog prisjećanja», kao i režijom pomaknute crnohumorne horor-komedije "Povratak živih mrtvaca" i adaptacijom romana "The Resurrected" H.P. Lovecrafta, O´Bannon se tijekom 70-ih i 80-ih godina afirmirao kao autor spretan u kreiranju grubog i nesentimentalnog «rubnog» SF-a. To su obilježja i ovog filma, koji nudi iznimno pesimističnu, mračnu i depresivnu viziju budućnosti, da po riječima možda najcjenjenijeg američkog kritičara Rogera Eberta "u usporedbi s njom naš sadašnji kaos nalikuje na utopiju".
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Combatrock
Advanced Member
Serbia
4906 Posts
Member since 26/12/2009 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 05/08/2012 : 12:56:56
|
| Paycheck nije toliko los, imao je samo tu nesrecu da se pojavi u slicno vreme kad i Minority Report. |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 13:00:24
|
Meni je Paycheck trivijala. Ima tu zanimljivih stvari, ali cjelina je previše plošna i stereotipna, nekako šundovski.
To mi je jedan od slabijih Woovih filmova koji samo u tragovima uspijeva dočarati Dickov(ski) svijet. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 05/08/2012 13:01:35 |
|
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 05/08/2012 : 13:19:48
|
Sigurno je slabiji Woo-ov film, nije gori od npr. Broken Arrow ili Blackjack ali jes' slab.
Hard Target je ipak zakon :D |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 05/08/2012 : 13:37:12
|
Mogu ukratko reći da je dobri stari Dick imao jako dobrih do vrhunskih ekranizacija... Teme su dosta slične u većini priča, kriza i zamjena identiteta, paranoja.
Adjustment Bureau još nisam uspio pogledati; a žena mi je pričala kako je baš uživala; vjerujem radi romantične teme. Next mi ko TV produkcija funkcionira sasvim dobro, uz već klasičnu Cageovu drvenu interpretaciju.
Impostor mi je nekako puno draži i zanimljiviji (manje holivudskiji) od Minority i Paychecka. Verhoevenov Total Recall i dandanas iznimno dobar SF!
I naravno, Blade Runner, kultno ostvarenje SF filmskog univerzuma. Runnera i Recalla sam valjda gledao dvadesetak puta sigurno. |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 13:48:57
|
Hvala Dee, sasvim sam smetnuo s uma nedavni The Adjustment Bureau!
U tom slučaju Next nije (zasad) pretposljednja ekranizacija, pa interveniran u postu! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 13:55:23
|
Brojni tipični dickovski motivi razvidni su i u „Nemogućem susretu“, prilagodbi piščeve pripovijetke „Adjustment Team“ u središtu koje je ambiciozni mladi političar David Norris (Matt Damon).nakon što zbog objavljivanja kompromitirajuće fotografije iz studentskih dana u posljednji trenutak izgubi na izborima za Kongres, David će u hotelskom toaletu upoznati privlačnu djevojku (Emily Blunt). Premda je obostrana ljubav na prvi pogled sasvim očita i vrlo snažna, Davidovi zaštitari ubrzo razdvoje dvoje mladih za koje se čini da se više nikad neće susresti. A da bi se to i ostvarilo brinu se zagonetni ljudi u sivim odijelima i sa šeširima predvođeni odlučnim Richardsonom (John Slattery), djelatnici tajnog Ureda za prilagodbu koji nadziru svaki pokret, važniju odluku pa čak i misao svih ljudi na Zemlji. U knjigama koje nose sa sobom zapisane su sudbine i kretanja svih nas, a ako se zbog bilo kojeg razloga poremeti zacrtani tijek događaja, šira zbivanja i čitava budućnost čovječanstva mogle bi krenuti u posve nepredvidivom i neželjenom smjeru. Kad mu Richardson i njegov kolega Harry (Anthony Mackie) uskoro otkriju sve ovo, zaprepašteni David dozna da, želi li uistinu ostvariti političku karijeru i možda stići i do Bijele kuće, mora smjesta zaboraviti curu u koju se zaljubio. Ona se zove Elise i darovita je balerina, pa bi David mogao pokvariti i njene planove za budućnost. Isprva odlučivši postupiti racionalno i prekinuti sve veze s Elise, David će ubrzo shvatiti da bez iskrene ljubavi njegov život nema nikakvog smisla, te da je zbog toga spreman izazvati sudbinu.
Debitantskom redateljskom projektu scenarista i producenta Georgea Nolfija, među ostalim supotpisnika scenarija hitova „Oceanovih 12“ i „Bourneov ultimatum“ na kojima je također surađivao s Mattom Damonom, može se štošta prigovoriti. Počevši od preferiranja forme nad sadržajem, jer stilizirano, povremeno odveć ušminkano i elegantno režirano djelo pati od manjka atraktivnijih i uzbudljivijih zbivanja koje priča svakako nudi, preko činjenice da intrigantna i vrlo poticajna premisa nije dovoljno iskorištena, što je s druge strane donekle prednost, potom potpunog zanemarivanja ljudi iz okruženja središnjeg para (iz Elsieina života tako osim bivšeg dečka ne upoznajemo nijednog prijatelja/icu, a isprva zgodno uvedeni Davidov prijatelj i kolega Charlie biva s vremenom posve zaboravljen i marginaliziran), do očekivanog i dijelom neizbježnog gomilanja dramaturških i u određenoj mjeri narativnih proizvoljnosti, neuvjerljivosti i nelogičnosti.
Osobito se naivnim, šupljim i tankim doima pokušaj objašnjenja postojanja i djelovanja Ureda za prilagodbu, prema kojem dok njegovi službenici paze na nas na Zemlji vladaju mir i sklad, a čim nas malo (pola stoljeća?) zanemare, odmah izbiju dva svjetska rata, hladnoratovska kriza i atentati. Ima toga još: pred gledateljevim očima protječu godine, protagonisti se nimalo ne mijenjaju i ne stare, njihovi osjećaji ne podliježu utjecaju vremena i stvarnog života, i sve se doima artificijelnim i prekonstruiranim u svrhu stvaranja priče s naglašenom porukom. A poruka je da prava ljubav nema alternativu, da je ona jedino što u životu istinski vrijedi, te da zbog nje vrijedi žrtvovati ili barem riskirati karijeru, ambicije pa i sam život, da vrijedi prelaziti sve granice i rušiti svjetove. Premda mjestimice lagano patetično i rubno trivijalno elaboriranje te poruke uzrokuje prethodno spomenute dramaturško-izvedbene probleme, ono je ujedno i najveći adut filma. Naime, kemija između Matta Damona i prekrasne i iznimno šarmantne Emily Blunt („Vrag nosi Pradu“, „Kraljica Viktorija“) je gotovo opipljiva, i lako je povjerovati da su oboje zbog ljubavi spremni zaboraviti sve ostalo. Osjećaji nose cjelinu i osvajaju gledatelja, a zbog toga nije teško zažmiriti na većinu navedenih nedostataka. Ukratko, riječ je o još jednoj romansi većoj od života, pa tko voli...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/09/2012 : 16:10:17
|
Total Recall - Potpuno prisjećanje, (Total Recall), r. Len Wiseman, SAD / Kanada, 2012.
U neprekidnom traganju za svježim idejama ili pak već potvrđenim pričama koje se može zgodno prepraviti i uobličiti u komercijalni mamac za publiku, producenti studija Original Film su se sjetili i Verhoevenova djela. Zaplet ima vrlo malo veze s onim izvornim koji su supotpisali Dan O´Bannon i Ronald Shusett, koji s Jonom Povillom i Kurtom Wimmerom potpisuju i priču ovog filma, dok je scenarij djelo Marka Bombacka („Nezaustavljivi“) i Kurta Wimmera („Kraljevi kvarta“, „Salt“), koji je s redateljem Lenom Wisemanom (serijal „Underworld“) surađivao i na projektu „Umri muški 4.0“. Godine 2084. Zemlja je nakon razaranja u Trećem svjetskom ratu podijeljena na dva dijela: na razvijenu i bogatu Ujedinjenu Federaciju Britanije te na siromašnu i podčinjenu Koloniju u nekadašnjoj Australiji. Jedina veza među ozbiljno suprotstavljenim stranama među kojima stalno tinja iskra otvorenog sukoba je Pad, izuzetno brzi vlak koji prolazi kroz središte Zemlje, a koji kao i sve drugo na planetu pod svojim nadzorom drži kancelar Cohaagen (Bryan Cranston).
Sigurnost na Zemlji nadgledaju svojevrsne policijske postrojbe sastavljene od robota na čijoj proizvodnji radi i Douglas Quaid (Colin Farrell), čovjek oženjen atraktivnom Lori (Kate Beckinsale) kojeg u posljednje vrijeme muče sve ozbiljnije egzistencijalne dvojbe. Osim što mu se čini da je zapeo u nezanimljivom poslu bez budućnosti, Douglas sve češće sanja istu noćnu moru u kojoj je partner okretne no nepoznate djevojke (Jessica Biel). Želeći se trgnuti iz letargije, Douglas unatoč upozorenjima prijatelja i kolega među kojima je i brižni Harry (Bokeem Woodbine) odluči posjetiti Rekall, agenciju za usađivanje lažnih sjećanja među kojima izabere ona vrhunskog tajnog agenta koji se bori protiv Cohaagena. No čim mu u ruku ubrizgaju injekciju sredstva za buđenje lažnih uspomena, zbivanja će krenuti neočekivanim tijekom a Douglas će se naći u kovitlacu događaja u kojima će laž biti nemoguće razlikovati od stvarnosti. Izgleda da je on uistinu iznimno spretan tajni agent, nekadašnji Cohaagenov plaćenik koji se zbog ljubavi prema djevojci iz noćnih mora Melini pridružio pobunjenicima. Isto tako, čini se da nitko od ljudi koji ga okružuju nije onaj za koga se predstavlja, i da mu opasnost prijeti na svakom koraku.
Prilično razočarava trivijalan i dominantno eksploatacijski način na koji su autori filma obradili tipične dickovske teme o prirodi stvarnosti koja junaka okružuje i o njegovom osobnom identitetu. Akcija je u središtu autorskog zanimanja, osobito u posljednjoj trećini pretrpanoj spektakularnim no zamornim akcijskim sekvencama, a svi tjeskobniji egzistencijalni motivi i samo naznačena psihička stanja protagonista svode se na bolećivi i zbunjeni izraz lica Colina Farrella, koji kao da se neprekidno pita kako je tu dospio i što uopće radi. Cjelina isprva posjeduje određeni potencijal, osobito u scenografskom segmentu koji arhitekturom i dizajnom budućnosti s Azijatima koji napučuju prljave i zagušene ulice neodoljivo i zasigurno nimalo slučajno asocira na „Blade Runnera“, kao i u pružanju mogućnosti poznavateljima izvornog filma da detektiraju neke detalje „posuđene“ i nerijetko duhovito izmijenjene u odnosu na original. Tako se primjerice krupna starija žena koju vidimo u jednoj sceni neće odjednom početi raslojavati i pokazati se kao krinka skrivenog junaka, već će ležerno proći kontrolnu točku a identitet Douglasa Quaida će štiti drugačija maska. Također, ključna izdajnička kap koja se slijeva niz lice jednog lika ovaj put nije kapljica znoja nego suza, premda je kontekst scene vrlo sličan.
Jedna od ključnih pogreški koju su scenaristi napravili je objedinjavanje likova koje su u izvorniku tumačili Sharon Stone i Michael Ironside u lik Quaidove navodne supruge Lori, koja u interpretaciji redateljeve supruge Kate Backinsale vrlo slabo funkcionira kao osoba od akcije. Upravo suprotno, nakon što se vrlo brzo otkrije njena prava priroda, Backinsale napadnu agresivnost i bijes glumački svodi na komičan niz grimasa i kreveljenja, iz čega se jasno vidi da joj uloga negativke nimalo ne pristaje, osobito u usporedbi s izvedbom znatno superiornijom Sharon Stone. A kad krene furiozna ali i pretjerana akcija, zaredaju i preočite dramaturške rupe i nelogičnosti, od promjena predznaka likova do pretjeranog posezanja za „deus ex machina“ rješenjima. Dok sjajni karakterni glumac Bryan Cranston („Vožnja“, serije „Malcolm u sredini“, „Breaking Bad“) autoritativnim nastupom dosta dobro koristi skromnu minutažu, Bill Nighy biva potrošen dosta brzo, a i Jessica Biel ostaje tek skicirana i sasvim plošna cura od akcije. Ako svemu navedenom dodamo većinom slabu režiju akcijskih scena i posvemašnju značenjsku ispraznost filma, ostaje nejasno zašto se pored mogućnosti digitalne obrade i ponovne distribucije prema nekima i najboljeg Verhoevenova djela uopće krenulo u realizaciju dramaturški razočaravajućeg, nerijetko konfuznog i u svakom pogledu drastično inferiornijeg prepravka.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2980 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 06/09/2012 : 21:40:13
|
Nisam ni znao za The Adjustment Bureau, sto me prilicno zacudilo u ovo doba IMDB-a i Boxofficemojo-a.
Minority Report i prvi Total Recall su dobri filmovi, a Blade Runner nije potrebno ni komentirati.
Citajuci Dicka prije svih tih ekranizacija nije mi se cinio kao pisac koji bi bio zanimljiv Hollywoodu. |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/09/2012 : 23:31:02
|
Par mojih recki sa Knjige & co topica:
Philip K. Dick:Filmske priče
Ne znam što bi moglo biti veća ironija sudbine nego kada postanete planetarno popularni nakon smrti. Razmislite malo;svi Vas viju u nebesa, daju Vam najbolje moguće ocjene za Vaša djela, impresije svih su na zavidnom nivou, svi Vam pišu hvalospjeve, a Vi ste ni više ni malje nego - mrtvi.Da bar postoji neki drugi svijet pa da se onda bar odozgo smijete i veselite ali ništa od toga...Kakve li ironije. A ako ste još za života bili u dijametralno suprotnoj situaciji, odnosno da za Vaše djelo nisu davali ni za groš i da ste onda umrli sa tom mišlju - e, to se zove peh. Dobro, Dick svakako nije bio za života u takvoj situaciji ali planetarnu scenu stekao je ekranizacijama filmova koji su snimljeni tek nakon njegove smrti. Total recall, Minotarity report, Paycheck, Impostor, Adjusment biroau, Scanner darkly, pa čak i Blade runner (završen je nakon Dickove smrti tako da nije dočekao premijeru) bili su snimljeni nakon što nas je veliki pisac napustio. ali dobro, kao utjeha nam ostaje da je za života bio stvarno priznat kao autor i kao čovjek. Ova knjiga sadrži nekoliko priča na temelju kojih su snimljeni filmovi, nekoliko za koje su otkupljena prav (a s obzirom da je knjiga stara 10 godina, a od filmova još ništa mislim da ćemo se još načekati) a i neke koje nisu ni u planu, pa su tu vjerojatno da se podigne broj strana. No, da vidimo u čemu je stvar: We can remember it for you wholesale (Totalni opoziv) je poprilično kratka priča i u odnosu na film je razumljivo da fali poprilično veliki broj stvari, te se stoga može govoriti više o iskorištavanju glavne ideje koja je dodatno razrađena za potrebe filma. Film je puno bolji od priče ali teško da je to dvoje uopće moguće uspoređivati zbog izrazite razlike u dužini. Sve u svemu, film je odlično iskoristio klasičan Dickovski zaplet i pretvorio ga u vrlo dobar film. Ista stvar je zapravo i sa Paychackeom i Minority reportom. Priče su zanimljive i inovativne ali filmovi su puno razrađeniji, složeniji, slikovitiji...jednostavno bolji. Jedino Impostor može konkurirati filmu i to ne samo zbog poprilično dobre fabule nego zapravo najviše zbog toga što film nije na razini ostalih.
Sve u svemu, simpatična knjiga koja otkriva Dicka u najboljem svijetlu.
Još samo da doživimo i UBIQ-a na velikom platnu... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/09/2012 : 23:31:59
|
Koje su boje kože androidi?
Phillp K. Dick: Sanjaju li androidi električne ovce?
Koliko bi voljeli životinje ako uopće ne bi postojale?
Cijelokupna čovjekova želja za posjedovanjem uvelike ovisi o dva faktora:O tome koliko je teško doći do određenog proizvoda te o tome koliko taj proizvod košta. Naravno, ovo dvoje je najčešće usko povezano, ali činjenica je da je to dvoje u svojevrsnoj simbiozi (simbioza je zapravo zanimljiva usporedba jer u njoj jedna strana iskorištava drugu - tko ovdje iskorištava koga teško je reći.) Činjenica je da ljudi jednostavno žele imati skupocjene stvari, a još ako su unikatne, definitivno dobijaju na cijeni. Moja majka ima umjetničku galeriju i najvrijednije stvari koje joj se nalaze na repertoaru upravo su unikati. Čovjek voli jedinstvene stvari. Vjerojatno da bi se i sam osjećao jedinstvenim. Da li bi voljeli i cijenili "Noćnu stražu" da je ima na svakom koraku? I da li bi isto cijenili kopiju, ma koliko bila vjerna originalu? Ne bi. Tu bi sad mogli povući i paralele sa holografskim ljudima i događajima ali to je već potpuno drugi svijet (barem meni a i previše bi otišli u širinu.) Dakle, koliko bi platili za jednu ovcu? Da li biste uopće došli na ideju da u vašem fino uređenom stanu u centru grada imate jednu takvu životinju? Nonsens. To je samo za luđake. Pa tko bi normalan u zgradi u gradu u 21. stoljeću držao u zgradi jednu ovcu? A da ovca košta milion dolara i da ih ima svega nekoliko na svijetu? E, onda više ne bi bili čudni. Ne bi bili ni ekscentrični. Bili bi bogati i svi bi to znali. Bili bi iznad ostalih. I bili bi sretni. Priznajte. Jer velika većina čovjekove sreće ne proizlazi iz toga što nešto voli nego iz toga što ga ta stvar odvaja od drugih. Možda Vi mrzite ovce ali bi ih kupili jednostavno zato što možete a drugi ne mogu. Ljudi su čudne biljke. Da, da...
Phillip K. Dick je izvrstan pisac. Istovremeno je lud koliko i genijalan. Osobno, ova knjiga mi ne spada među njegova najbolja ostvarenja (UBIQ, a naročito Oko na nebu su ipak puno bolje) ali majstor je ovdje pokazao cjelokupnu lepezu svoga bolesno opsjednutog genijalnog uma. Cijeli svijet u koji nas Dick uranja raspada se po šavovima i vapi za spasenjem, ljudi u njemu, kao i nebrojeno puta do tada pribjegavaju raznim religijama kao spasu, narodi i pojedinci propadaju...A da svega toga mnogi nisu ni svijesni. Dick poentira i u jednoj jako bitnoj stvari:Kada sam kao klinac počeo uviđati sve prednosti interneta i međusobnog povezivanja ljudi širom planete, bio sam istinski ushićen. Konačno! Ljudi će se povezati, razmjenjivati će znanja, inteligencija će kolati, doći će do sveopćeg uzdizanja Informacije sa velikim I, i iako će glupani i dalje ostati glupani, svijet će postati obrazovaniji, pametniji, iskusniji...Svi će biti puno puno jači jer informacije će biti svima na dohvat ruke. O, kako sam bio u krivu. Informacije su svima dostupne, a što imamo zauzvrat? Zatupljivanje. Svi prate samo najgluplje što internet nudi, unatoč gotovo bizarno lakoj dostupnosti informacijama, ljudi gledaju Farme, Big brothere i slične gluposti, klinci nemaju pojma da je TITANIC stvarno postojao...Užas. E, upravo to se vidi i u ovoj knjizi. Unatoč dostupnosti informacija, svi zapravo tokom cijele knjige gledaju samo jedan program i to 24-satni LIVE talk-show, te se usput prepuštaju religiji koja naravno ne nudi ništa osim bijega. Ali to je njima čisto dovoljno.
Knjiga je odlična ali ni blizu filmu. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva gdje je ekranizacija puno bolja od literarnog predloška. Ali dobro, ovdje je sam pisac bio blizak suradnik, a i film je usko povezan sa knjigom, nije samo uzeta gruba osnova. Ipak, postoje znatne razlike. U filmu nema ni blizu te fascinacije životinjama (a zanimljivo je da je scena sa sovom potpuno drukčija nego ona u knjizi) a i sam narativni tok na momente znatno odskače od knjige. Ali dosta o filmu. To remek-djelo pustimo sada na miru. Knjiga cijelo vrijeme ima težnju da intrigira svojom radnjom, a glavni junak i njegove misli (nerijetko izgubljene u prostoru i vremenu) drže nas prikovane za stranice i tjeraju nas da gutamo njegove dogodovštine, misli i osjećaje. I, na kraju ga razumijemo. Shvaćamo. Potreseni, ošamućeni i pomalo pripiti sa svim tim svijetom dajemo mu oprost za sve što je učinio makar ga za ništa nismo ni krivili. Ah kako je lako biti u uvučen u slike jednog remek - djela.
Ponovo čitam Dicka. Zapravo, čitam ga prvi put. Jer koliko god ga puta čitali, uvijek je kao prvi put, uvijek je toliko novina, sjaja i tmine, da ga jednostavno morate voljeti.
I zato mi se sviđa Dick. Skužio je ljude.
I nisu mu se svidjeli.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/09/2012 : 23:44:10
|
Koliko traje trenutak smrti?
Phillp K. Dick:UBIK
Nagnite se nad lavabo
I zaronite do dna.
Svi ste vi mrtvi,
A živ sam ja.
Svi, pa čak i površni poznavatelji žanra, a i oni koji nisu ljubitelji SF-a, u velikom broju slučajeva čuli su za gore navedenog pisca, što kroz njegove prozne snove, a što kroz ekranizacije istih. Knjiga Sanjaju li androidi elekrične ovce po kojoj je snimljen kultni film Blade Runner svakako ulazi među najpoznatije knige žanra a i daleko je prešla granice istog. Dickova djela bila su inspiracija brojnim filmovima tako da su hitovi poput Totall recall, Minority report ili Paycheck zapravo dijela snimljena prema Dickovim djelima. Veliki pisci ostavljaju velika djela, a njihovi unutarnji nemiri, paranoje i razni oblici drugih bolesti od kojih često pate, daju tim piscima i dodatni oreol misterije. Da li je to pravilo da veliki umovi, slikari, pisci, pjesnici, upravo zbog te svoje genijalnosti, kao nekakvu nuspojavu moraju nositi i razne mentalne disfunkcije koje im, sa druge strane, dosta često služe kao inspiracija za nova djela te ih stoga, ako ih već ne mogu pobijediti, mogu bar iskoristiti? Tko što zna...
Ubik je djelo koje duboko ponire u ljudsku psihu i rastače je iznutra. Svijet budućnosti u kojem je telepatija unosan posao, a marketing melje sve pred sobom, ne ostavlja previše mjesta pojedincu da svoju individualnost nametne drugima, već sveukupna masovnost i mogućnost pristupa informacijama zapravo dovodi do kontraefekta, tuposti, jednoobraznosti i zaluđenosti pomodnim, a beskorisnim stvarima. Zvuči poznato? Da, da...
Protagonisti romana, istovremeno kontemplirajući do krajnjih granica i pokušavajući rastaviti i ponovno sastaviti vanjski svijet, prolaze kroz velike preobrazbe, ne shvaćajući da im se stanje svijesti promijenilo i da osnovni postulati više ne vrijede, a kada jednom shvate bit sile koja ih razara na dijelove koji i u fizičkom i u psihičkom smislu znače ruinu, postaje poprilično teško naći izlaz, pogotovo što je izlaz zapravo samo još jedan ulaz u prostor i vrijeme koje ih prožima i proždire.
A tu je i Ubik. Što je Ubik? Ubik je...Ha morat ćete pročitati knjigu da bi to znali:)) Ali Dick kroz reklamne slogane na početku svakog poglavlja izvrsno zadire u sveprisutnost i snagu Ubika te na izvrstan alegorijski način pokazuje da se od nekih stvari ni u kojoj sferi svijesti ne može pobjeći. Ubik je tu. Ali bježati od njega ne treba. On je i cilj i sredstvo istovremeno. On je spas. Manifestacija Ubika u romanu također pokazuje sklonost osudi samog potrošačkog društva i ta jednostavnost kojom se manifestira nešto tako moćno, snažno i bitno zapravo pokazuje da su svi oblici rastakanja društva marketingom doveli do toga da smo preplavljeni trivijalnim proizvodima koji nas samo još više rastaču iznutra umjesto da nas, barem u nekoj mjeri, nadograđuju i šire..
Dick je nesumnjivo bio genije. Napustio nas je prerano, ali ono što možemo je zahvaliti mu na velikom doprinosu svjetskoj književnosti i pošpricati sa malo Ubika svaki šund na koji naiđemo.
Dick bi nam bio zahvalan na tome.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 07/09/2012 : 00:00:38
|
Phillip K. Dick:TECITE SUZE MOJE, REČE POLICAJAC
Distopijsko društvo koje se rastače unutra, potpomognuto što anti-vladajućim elementima a što samim glomaznim aparatom koji se rastače, kako prema unutra tako i prema van (istovremeno usisavajući u sebe bilo kakvu individualnost, odnosno dopuštajući samo provjerenim individuama da se istaknu) predstavlja jednu vrstu izrazito moguće budućnosti koje nam opravdava zloguke slutnje da čovječanstvo ne mora nužno uvijek ići naprijed, nego da su krahovi nazadnosti uvijek prisutni, bez obzira na tehnologiju i medije koji su u mogućnsti raprostrijeti "istinu". Treba biti realan i svu filozofiju svesti na borbu za samoodržanjem od koje je jedino jača borba za moći i vladanjem nad drugima te si barem pokušati postaviti pitanje: "Koliko sam zapravo dobar zbog toga što sam stvarno takav a koliko zbog toga što nemam sustav moći koji mi daje mogućnost da budem loš, odnosno upravo onakav kakav stvarno jesam?" Halucinogena svojstva koja je ovaj pisac uzimao tokom svoga života ostavljala su prljavi trag nad njegovim djelima, prljav od istine, sumornosti i očaja, opravdanog očaja. Ovo djelo, potpuno potcijenjeno s obzirom koliku su (opravdanu) popularnost doživjela druga djela, pravi je odraz uma koji ga je napisao. Jedna od najpoznatijih ličnosti na planeti, popularni voditelj pjevač i showman Jason Turner budi se jedno jutro u nepoznatoj sobi, nepoznatom krevetu i nepoznatom hotelu sa 15 000 dolara u džepu i samo još jednom sitnom anomalijom - nitko nema pojma tko je on. Ali sve što mu se u tom trenutku čini kao najgora noćna mora samo je početak dubokog poniranja u sebe, u druge i u one koji sapliću prostor i vrijeme u gordijski čvor plutajući na valovima jedne potpuno drukčije svijesti. Dijelo je svakako na razini ostalih Dickovih djela, kraj je izveden na zadovoljavajući način, a koliko mi se knjiga svidjela govori i to što je jednostavno nisam mogao prestati čitati, makar se moram dignuti poprilično rano a još nisam ni blizu gotov sa pisanjem zapisnika za sutra. A ja tu pišem o knjizi...
Ma nema veze, Dick je to zaslužio. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
tosha
Average Member
Bosnia and Herzegovina
961 Posts
Member since 31/10/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/09/2012 : 10:08:26
|
Odlično, mladjo!
Zbog ovih ću napisa češće posjećivati topic Knjige & co. Nisam ni sumnjao da tamo ima vrlo zanimljivih stvari, ali mi je dosad uvijek nekako ostajao po strani... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 09/09/2012 : 23:41:06
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Nisam ni sumnjao da tamo ima vrlo zanimljivih stvari, ali mi je dosad uvijek nekako ostajao po strani...
 Ne-do-pu-sti-vo
Al 'ajde, oprošteno ti je
Dick je stvarno genijalan pisac |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
|
|
Topic |
|
|
|
Što sanjaju androidi?
