| Author |
 Topic  |
|
gerilac1
Senior Member
Bosnia and Herzegovina
1453 Posts
Member since 24/08/2013 |
 Posted - 08/03/2015 : 12:26:01
|
quote:
Originally posted by supermark
quote:
Originally posted by gerilac1
Zene moje, sretan vam praznik, da mi se lijepo provedete I opeljesite svoje ruznije polovine. Pusa
dobro da si me sjetio 
hahah peace brother  |
Junak stavlja na kocku cak i prst! |
 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
46544 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 08/03/2015 : 12:27:16
|
| Sritan dan žena svima ženama na forumu i supermarku |
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali s osvrtom na forumaše obavezno)!
|
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
24662 Posts
Member since 17/09/2004 |
Posted - 08/03/2015 : 12:28:57
|
Drage, lepe dame...
Ne znam kako započeti priču o vama ali sam počeo siguricom sa ne znam… Nesigurnim rečima kao dete prvim koracima ja počinjem divljenje o vama…
Svaka od vas je kao prvi korak deteta, nedostižna osvajanja visoka planina jednog televizora, jednog astala gde treba rukicom smaći stolnjak i sve obaliti na pod. Da vi ste ta nepoznanica u očima malog deteta. Znate vi to kakav je osećaj malog deteta sa prvim koracima. Ono sve što zdomča obali… E sad, kada mi porastemo obično samo polomimo a ne obalimo.
Danas je dan kada svi muškarci izigravaju dobrice. Nose vam ubijene karanfile ili saksije cveća koje ćete vi morati da zalivate i menjate zemlju. Da ne pričam o prašini… Eh lepe dame moje kako je teško biti muškarac. Vaspitani smo da budemo neko a vi nešto. Mi neko bez vas nešto smo zapravo niko i ništa. Osvajamo vas do matičara i vašeg da kao pravi romantici, posle toga ste nam tu negde pri ruci. Zapravo se to kod nas podrazumeva da dobro kuvate, da čuvate decu, ako možete i zaradite i uz svu našu nepažnju prema vama budete nam odane. I morate lepe dame moje da trpite našu nezainteresovanost prema vama jer to se nekako podrazumeva da je zavet vernosti samo vama upućen!
Mi zaboravimo kako ste bile i ostale lepe. Upadne nam svaka druga za oko ko trun. Valjda nam je to dalo pravo vaspitanja da su sve ostale dostupne tuđe osim vas koje ste naše. Ali osmog marta mi vam donesemo cveće. Ne zato što nam je došlo iz srca već što je to neki trend. Ja mislim da je poštenije da vam kupimo ono što će nama trebati sutradan. Recimo nova metla, crevo za usisivač, kilo kafe da nam kuvate sa osmehom na licu.
Mi smo vam lepe moje stalno umorni! Ne znate vi kako je nama da sedimo ceo dan za televizorom i nerviramo se kako je sve propalo. Šta vi znate lepe moje kad po ceo dan čistite kuću, perete naše požutele gaće i trčite za decom? Niste informisane šta se dešava u Srbiji i svetu. Ne shvatate da je nama sve jasno. Samo nam nije jasno kako živite sa nama? U stvari mi se nikad i ne pitamo kako je vama jer se podrazumeva da nam ugađate, dreždite, umiljavate i trpite naše hirove. Vi lepe dame moje ste pristale sa glasnim DA kod matičara. Nadale ste se da smo mi ti pravi vaši, a uvek na kraju ispdane ono DA kao priznanje za krivicu i nesmetanu robiju bez mogućnosti pomilovanja…
Mi muškarci smo nekako divni ljudi… Vi ste stalno nezadovoljne. Ne shvatam zašto? Pa umorni smo i nemamo kad da vam uputimo svakodnevne lepe komplimente, neke sitice koje život znače. Pa to se bre podrazumeva našom pojavom u kući. Kada kažemo onako smoreni: “ Ženo! Šta ima da se jede“ ? Mi mislimo volim te draga moja, kako si, treba li ti šta, hoćeš li da ti izmasiram umorne nogice lepe, hoćeš da ja odem i spremim ručak? To je drage moje tako… To što vi ne primećujete nemušti govor naše ljubavi i što vam nikada ne izmasiramo lepe nogice, ne skuvamo ručak i sve ostalo to ne znači da nećemo nego ne treba jer to je komplikovano…
Stvarno ste nerazumne prema nama…
A to što ste enigma, vrh planine koji se osvaja do kraja života je zanemarljivo. To što sa vama ne razgovaramo kao u vreme zabavljanja ne daje vam za pravo da se sada ljutite. Pa sve smo vam tada rekli kakvi smo i dosta je bilo! To što ćemo ljubavnici reći sa lakoćom šta volimo u seksu a sa vama otaljati tu istu stvar ne daje vam za pravo da nas kudite! Mi vas cenimo pa iz poštovanja ne menjamo misionarski položaj a sa ljubavnicama smo bezobrazni, preturamo ih ko nameštaj.
Iz nekog razloga mi se vas stidimo. Kao da vas posestrimo nakon ženidbe. I ju! Kuku naopako da vas volimo ko neku drugu. Pa na šta bi to ličilo? Na incest!!! Zato, sestrice naše, radite, čistite i nadajte se nama sa strane, mi samo kad nešto nije po pravilu budemo sjajni.
Šalu na stranu…
Drage lepe dame… Devojke, mame i bake, strine, tetke, tašte… Hvala vam što nas činite ovakvim kakvi jesmo. Bez vas bi bili kao ucveljeno dete kome sve fali. Sa vama smo kuražni ma koliko to ne priznavali.
I za kraj poklanjam vam Keminu pesmu o vama, čoveka koji se nije stideo da vas voli.
|
I am legion. I do not forget. I do not forgive.
|
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
|
|
tinton
stripovi.com suradnik
United Kingdom
19387 Posts
Member since 23/10/2011 |
Posted - 08/03/2015 : 13:21:04
|
| Meni 19. 11. nitko nije čestitao, pa ne čestitam ni ja danas. |
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Zagor i Ogi
Average Member
.jpg)
Serbia
851 Posts
Member since 16/09/2013 |
|
|
ninel
Senior Member
Serbia
1576 Posts
Member since 16/11/2004 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 12/03/2015 : 01:23:29
|
Postoje luđaci poput Kleopatre i Marka Antonia, Hepburn i Traceya, Camille i Charlesa, Josipe i Metikoša, Gabi i Arsena, neponovljivih Taylor i Burtona, ni sama ne zaostajem za njima. Iako na svom blogu Sviram to ponovo, Sama, ime njegovo nalazi se u pričama. A odlučio je malo iz priče izaći, pa mi oko nekih sitnica na blogu i pomoći.
Mislim da mu je nedostajalo to vrijeme, u kom je bio samo priča, bez mene. Znam da je. Jer tko jednom pelin kuša, više ne može bez njega, prazna mu duša. Ni samnom nije drugačije. Jebeš pisca bez boli i ranu bez soli. ;)
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 15/03/2015 : 01:52:22
|
jiiihaaa!
i tako smo se ja i moje prijateljice utrpale u pilu, nabrijana je to makina, na autoputu kad dodaš gas za sat vremena prijeđeš tri kilometra, ali nije nas sustigao presretač jer ne može tom brzinom juriti za nama pa smo dobro i stigosmo u grad, krenule jutros u pola 7 jer smo rezervirale stol u 8 zbog lady`s night, koji je počeo u 10 i nestrpljivo čekale mladjahne stripere ..ček, ček.. polako. Jurim bez daha ovim tekstom kao naša pila autoputom da nisam ni pokucala, ni pozdravila.
-Kuc, kuc..
-Tko je?
-Samo Charlie.
-Reci..
-Pa već jesam. Sad se samo idem na forum uvaliti i čitati. To je ono, kad hoćeš napraviti propuh u glavi, ovo je forum pravi.
 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 22/03/2015 : 19:04:52
|
Sinoć me baš pukla neka nostalgija..to je više umjetno izazvano, nego prirodno stanje, kad se radi o Jugo-nostalgiji jer sama baš i nisam stigla okusiti sve to u tom vremenu za kojim uzdišem. Jebiga, sjebalo me, kao i mnoge generacije nakon mene..jer nismo stigli narasti dovoljno da kažemo neka zaustave, uspore malo, ususret tim samostalnostima i demokratskim blagodatima, da i mi proživimo nešto od toga za čim ćemo uzdisati, kao za najfinijom slasticom života, koju nismo stigli pod istim uvjetima, kao naši starci, okusiti..
Sad, zarobljeni s druge strane vremena, možemo samo zamišljati..u mašti (iz)graditi svijet koji je time možda ljepši i bolji i ukusniji, no što je bio našim starcima koji su ga konzumirali ..
Vražji su trikovi u iluziji.. no, kako bilo, ponekad nam i to dođe utočište u kom se odmorimo od naše stvarnosti, jer u njemu je bolja glazba, bolji bendovi, ljudi su prirodniji, radosniji
ne poznaju naše današnje brige, strahove, car još nije bio gol kao što su sada priprosti, nesposobni, korumpirani i bezobrazni naši političari..
Nedavno sam na internetu naišla na naslov i recept kojeg sam pospremila, zbog naslova..nostalgija..
http://www.gradpula.com/zanimljivosti/video-kako-je-izgledalo-ljetovanje-u-bivsoj-jugoslaviji-1978/
Nakon pogledanog videa, sinoć sam (pomalo uzdisala kao za nečim što sam doista, ne samo kroz priče izgubila) odlučila da ću ga danas napraviti,
kolač s okusom Jugoslavije..
KOLAČ NA METRE: Jeftin i izdašan desert, recept iz knjige 'Jugoslavenski kolači' iz 1987.
http://malakuhinja-velikiuzitak.blogspot.com/2015/03/kolac-na-metre-jeftin-i-izdasan-desert.html
Teško je iz današnje perspektive objektivno, deziluzionirano procijeniti okus ovog kolača ali ima neke odbojne privlačnosti u okusu, znajući da i sada, kao i oni tada, gutaš nešto jako nezdravo, ali ti prija, bez okusa kajanja jer, jebiga, nije dobar ali fino je ..
Kažem ja sinu da još nije jeo nešto toliko nezdravo, što sam mu napravila..
Kaže on da jedva guta zbog okusa margarina ali ipak, fino je.
Kažem ja njemu: "Sine, ovo ti je čisti okus Jugo-nostalgije."
"Upitnik", kaže on, "ovo nismo učili u školi"..
"Šuti i jedi", kažem ja. "Bila jednom davno jedna zemlja koja se raspala..Jugoslavija.."
I tada on kolač prozove Jugoslavija. I ne sjećam se više svega o čemu smo kroz Jugoslaviju progovorili, samo je rekao da će pojesti još samo jedan komad da mu se ne začepe arterije i tada shvatih, jedući s njim, u kuhinji, s nogu, komadiće Jugoslavije, kako sve generacije tu zemlju koje više nema, poimaju drugačije..
Naši starci su u njoj živjeli i mogu biti realni.
No, kad nešto prođe, uvijek se iz toga izvlače samo najljepše uspomene, najbolje priče..
U sredini smo mi, generacija koja je iz priča saznala sve najbolje, i uzdiše povremeno, s osječajem nostalgije..
I onda dođu naša djeca.. njima, njima se jebe za Jugoslaviju.
Da nisam napravila ovaj kolač, moj sin nikad ne bi rekao da je nezdravo fina Jugoslavija i zaboravila bih na nju u škrinji.
Ovako sam na polovici ovog pisanja otišla u kuhinju, narezala dva komadića hladne koje smo pojeli i ostatak Jugoslavije vratila u škrinju. Bolja je hladna, servirana s odmakom od vremena u kom je još bila vruća.
Teško je probavljiva - objektivno može ocijeniti njezin okus tek moj sin - koji na ovaj kolač gleda bez zrnca nostalgije.
Na mladima nada ostaje, da će izgraditi novo doba, samo svoje - rasterećeni - koje ih neće sputavati osjećajem pripadnosti kolačima s bojama i okusima ratova, zastava i nostalgije..
Kada me jednom ne bude više, ostati će mu sjećanje na jednu nedjelju u kojoj je mama ispekla kolač s imenom Jugoslavije i okusom mamine nostalgije.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Risar_69
Advanced Member
Slovenia
11679 Posts
Member since 05/05/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 07/04/2015 : 01:17:52
|
| Sem poslušala, lepa pesem. Posebno vzdušje, zelo lepo |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 07/04/2015 01:19:54 |
|
|
|
Risar_69
Advanced Member
Slovenia
11679 Posts
Member since 05/05/2008 |
Posted - 10/04/2015 : 16:22:43
|
Se mi nekako zdi podobna Lauri Pausini-samo ni je čez njo-Lauro.
Za dober feeling poslušaj Lauro. Ali si slabe ali dobre volje |
Kad pocneš crtati, uvek moraš imati na kraju olovke, srce, ruku i misli! |
Edited by - Risar_69 on 10/04/2015 16:23:40 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 14/04/2015 : 23:40:36
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
Posted - 01/03/2014 : 18:21:22
Putujem
http://www.4321.co.il/property/ad97396.aspx
jooj, oci mi ispale citajuci sve i dosla sam do nekretnina i oci mi ispale jos jednom i pitam se tko je ubijen u ovoj kuci iz snova kad ide za tu lovu? 18 000 eura.
Mjesto Sligo.
Pa kaze:
Sligo is the county town and the most populous urban area in County Sligo, Ireland. With a population of 19,452 in 2011, it is the second-largest urban centre in the province of Connacht, after Galway, and the twenty fourth overall in Ireland.
Sligo is a major economic, educational, administrative and cultural centre of Ireland's Border Region, a region of over 500,000 people which comprises the counties of Sligo, Cavan, Donegal, Leitrim, Louth and Monaghan.[3]
Sligo is a major commercial port on the west coast of Ireland and the country's most northerly on the Atlantic Ocean. In recent years, Sligo and its surrounding suburbs have experienced significant economic and population growth; over the last decade, Sligo was the fastest-growing settlement in the Border Region. The town is also one of Ireland's most important tourist destinations, owing mainly to the renowned natural beauty of the surrounding countryside and its literary and cultural associations, which include significant ties to poet and Nobel laureate W. B. Yeats and writer Spike Milligan.
I pretvorim ju u pansion za turiste i kuham i pecem kolacice i to bi se po naski reklo kako ono..seosko domacinstvo..ne mogu se sjetiti kad imas sve za goste od kuhinje na dalje..
Ludo.. i bas ostvarivo.
Ljudi, gdje vam je avanturisticki duh? Prodajte sve i put u Irsku.
Daleko od Hrvatske, Linica, i .. toga da radimo da bi njima bilo dobro, stalno i stalno i stalno njima.
http://www.4321.co.il/property/ad97396.aspx
Evo me opet ovdje.
Ne vjerujem, kuća s ovog linka još nije prodana, samo joj je narasla cijena sa 18 000 na EUR 23,707
(USD 25,000).
Jedino što mogu zaključiti da ona doista čeka mene.
Doista |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 26/04/2015 : 20:54:32
|
"Kaže se da vam se sreća samo jednom nasmješi, i da je tada treba zgrabiti. Poslije je gotovo.
Otišla je drugamo i neće se vratiti.
Ponovno sam se vraćao tom prizoru milijun puta. Svaki sam put došao do istog zaključka. Bio sam glupan nad glupanima. Kukavica... Pripadao sam onoj vrsti ljudi koji ostaju u luci i gledaju kako brodovi odlaze.
Da bi se otišlo, trebalo je hrabrosti. Što je pomislila o meni? Gdje bismo danas bili da sam bio rekao da?
... Prema pustolovini se mjere buntovnici. .."
Jean-Michel Guenassia, "Klub nepopravljivih optimista"
Kada ste zadnji put učinili nešto prvi put
Nikad na upite, ako je netko primjetio, ne stavljam upitnike.
To su moja razmišljanja koja su prošla svoj put od upita do spoznaje i postala činjenicom bez interpunkcijskih znakova, postala su naslov otvoren svakome, da po vlastitom nahođenju završi misao koja se javlja šetajući samnom mojim zemljovidom života, kao hodogramom do vlastite interpunkcije.
Dakle, kada smo zadnji put učinili nešto prvi put. Možda je to u trenutku kada shvatimo, da unatoč uvjerenju kako je sve dobro i posloženo u životu, u stvari, svakodnevno taj život ponavljamo, da je sve u nekim navikama, regulama, vremenskim rokovima, ograničenjima, čak je i kafić u koji rado navraćamo da se iz rutine iskrademo, tek usputna rutina, prilagođena kretanju, da ne skrenemo previše s puta jer za to vremena nemamo..
Možda kada shvatimo da su neke odanosti poput tvrdokorne mrlje na ionako već dotrajaloj odjeći koju treba zamijeniti, možda kada shvatimo trik da varamo sebe da ne bi prevarili osobu do koje nam je stalo, ali je od svega ostalo premalo da se ne bi našli na tom putu na kom sebe ne varamo.
Znate da sam otkrila da nije baš jednostavno živjeti na način da si priuštim prvi put. Potrebno je potpuno iskočiti iz kolotečine života, kad se to desi, shvatiš da si poput hrčka bio u onom vrtuljku misleći da nekud ideš i činiš nešto, iako od svega samo vrijeme to čini. Prolazi.
Uopće nisam htjela zvučati ovako i tako pisati, skrenula sam s vlastite teme i sad se moram prisjetiti što sam željela reći i na to se vratiti.
Neću se vratiti, nastavit ću pa gdje završim, baš me briga, ne želim završiti u okvirima onog što sam si zadala, to i jeste poanta prvog puta. Da se odreknemo pripremljenog i poznatog i odvažimo na put u nepoznato, neistraženo, jer tek tada možemo doista znati koje su nam vrline i s koliko vještine raspolažemo.
Ne`š ti vještine na hrčkovom vrtuljku. On je tu, vrti se svakodnevno i već smo ispraksirali svu potrebnu brzinu i vještinu nogica da ga pokrećemo misleći da se krećemo. Udobno smješteni u rutini svakodnevice mislimo da kušamo nešto novo. Premda nam je život restoran, mislimo da odabiremo nešto novo ali naš meni je već ispisan i sve ima svoj slijed, kojeg nam život servira.
Posao, obaveze, kuća, zabava, spavanje..posao, obaveze, kuća, zabava.. Vrtuljak života, koja zabava..
Pitanje je - kada smo zadnji put učinili nešto - prvi put - ne ponovili nešto što nam je bilo dobro.
Zašto ovo pišem, zato što sam otkrila da je neopisivo zadovoljstvo ponavljati se u jednoj stvari - prvom putu.
To su izazovi nepoznanica koje traže nove odluke, nova razmišljanja, nova shvaćanja..
Mislila sam da mogu gledati daleke horizonte, ali tek ti prvi put otvara nove.
Dakle, što sam ja to učinila prvi put.
Učite od zmija. One svake godine mijenjaju kožu. Ne znam zašto mi je to sada palo na pamet, ali i gusjenice odbacuju svoje čahure..
Sve je u prirodi već rečeno. Samo mi, ljudi, ne shvaćamo kakvu bezbolnu komociju smo pronašli u našim mentalnim kavezima, životima, htjedoh reći.
Opet nisam odgovorila na pitanje .. i to je dobro. Znači da prvi put ne brinem što me očekuje i što će biti.
.. " Usred noći probudio sam se. Bilo je očito. Morao sam se ukrcati na brod. Podići sidro. Ne gledati obalu koja se udaljava. Sučeliti se s nepoznatim oceanom i prijeći na drugu stranu.
Donio sam odluku.
Otići ću s njom. Pratit ću je. "
edit: 29.4.
Muse je objavio video za ovu stvar koju sam spomenula u Dnevniku slušanja prigodom izlaska novog albuma.
Pomislila sam da napišem tamo u editu riječ-dvije. No, gledajući video prvi put, u nastojanju da shvatim i povežem koreografiju s pjesmom, udaljila sam se od te nakane i završila ovdje, u vlastitim riječima.
Kada ste zadnji put učinili nešto prvi put. Kada ste se osjetili živima - ne sjećali života? Kada ste osjetili da izlazite iz mentalnog kaveza i udišete slobodu.. Probudite se, izađite iz mentalnih kriogeničkih komora i suočite se sa strahom ..sa životom dok ste još živi. Reprogramirajte se iz dronova u ljudska bića.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 29/04/2015 10:05:50 |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
46544 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 26/04/2015 : 21:02:35
|
Usred noći probudio sam se. Bilo je očito. Morao sam se ukrcati na brod. Podići sidro. Ne gledati obalu koja se udaljava. Sučeliti se s nepoznatim oceanom i prijeći na drugu stranu.
Donio sam odluku.
Otići ću s njom. Pratit ću je.
uz malu preinaku moglo bi proč ka početak knjige nekog migranta  |
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali s osvrtom na forumaše obavezno)!
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 26/04/2015 : 22:43:24
|
moglo bi..
No, pitam se jesmo li ispucali život kada ispucamo sve "prve pute".
Što nam tada preostaje. Rutina, koja nam prijeti da u njoj zaboravimo mnoge od "prvi put", kamo li se sjetimo da ih ne činimo više..
No, kao i na svaki put, na koji nas odvede misao, tako i na "prvi put"
na koji nas navede misao, potreban je suputnik.
Jedna od mojih omiljenih je arapska poslovica koja kaže: Najprije suputnik, onda put.
Ponekad se sretnemo sami sobom, pa smo to sebi sami, ponekad je to netko tko nam u hodu postaje suputnik kojim se otisnemo na neki put.
Svaki majstor vještina zna da učenika mora povesti na put kojeg će mu pokazati, na kom će učenik sam učiti da bi postao majstor.
To je jedino ispravno učenje. Bez ega koji nameće svoje kao ultimativno znanje.
No, postoje banalnije stvari koje smo odavno ispucali, na temu prvog puta.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 02/05/2015 : 23:35:23
|
Šeherezada
Kako mi je samo pao na pamet naslov, ni sama nisam sigurna, samo znam da je jebeno dobar osjećaj pisati o ženi koja je znala što želi, samo je tako rijetko da bi bilo lako pronaći, taj osjećaj.
Muškarac je osjećaj, kojeg on sam, strpljivo, izgrađuje u ženi i sve što treba je vrijeme koje mu je suđeno da se pojavi i postane čudo njezinog svijeta.
Svakim novim danom, novom pričom, on kupuje svoje vrijeme, on traje i na koncu pobjeđuje.. On ne osvaja silom, već vremenom, poput vojskovođe Kupidona osvaja ženine bedeme do njezine potpune predaje.
Predaje, kao jedine pobjede, jer pobjeda nije ništa nego poraz vojske otpora iza bedema, u kojima je bila sakrivena.
Predaje bez zadrške, s rukama široko otvorenih i pruženih nebu, ne bi li njegova vojska Kupidona, svojim strelicama i kopljima, neometano svoj cilj pogodila.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 02/06/2015 : 01:28:01
|
Ne znam hoću li ikada prestati vjerovati da noći poput ove, punog Mjeseca i vedrog, zvjezdanog neba nad Kvarnerom, na neki čudesan način djeluju na mene. Sve je počelo još danas, kada sam prijateljici nabrojala paletu raznih osjećaja koji se izmjenjuju, prelijevaju, isprepliću u meni.. I večeras, ona mi kaže da iskoristim to, skuham si čaj i pišem
Kako u par rečenica napisati život, dok ja sam nestrpljiva, sve bih tako htjela odmah. Kako se pomiriti da u jedan okvir smjestim dotaknute snove i sve i jednog pobrojim. Život su polja satkana od slobode i snova i hodala sam njima kao promatrač remek-djela u nekoj galeriji, diveći se umjetničkom radu i prenosila dojmove. Da, kao da sam cijelo vrijeme to radila dok se nisam spotakla i kroz pukotinu prašnjavog tavana, u vrtlogu, poput tobogana koji vodi u meni sakriveni svijet, iza zastora se našla.
Kako opisati san kojeg nisam sanjala?
Moji su snovi skromni nekome možda, ali ja samo sanjam da budem što jesam. Da se ne pretvaram da nisam. Doživjeti istinsku sebe, već pomalo zaboravljenu, od svijeta povučenu, osamljenu, ali ne toliko usamljenu..
Noćas imam neopisivu potrebu da provedem noć na plaži, da se kupam u moru do svitanja i svučem sa sebe kožu sirene.
Prelijepa je noć nad Kvarnerom.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37357 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Topic |
|
|
|
Zene na Stripovi.com
