Ja sam samo zavirio na kiosku, nisam uzeo jer su bili loši primjerci...
Kad sam gledao u SNK, ama baš svaki primjerak je imao oštećen hrbat, tako da sam ga naposljetku neoštećenog našao na kiosku, nakon dugog obilaženja istih i pregledavanja primjeraka.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Ja sam samo zavirio na kiosku, nisam uzeo jer su bili loši primjerci... Crtež mi izgleda na prvu super. Moram priznati da sam došao u napast uzet broj!
ja uzeo za čitanje na plaži...pa ako hoćeš javi se da ti ga prepustim.
"I kako se može razaznati je li neciji jezik iskren, ako mu ne gledamo u lice dok govori i ako ne slušamo zvuk njegovih rijeci?"
I drugi dio Giganta me nije previše oduševio.... Ambrosini je poprilično prepoznatljiv, sanjarski, kvazifilozofski motivi, izmjenjivanje stvarnosti i onog drugog te njegov stari poznanik ali ipak nije to to, fali fokus. barem meni. želim vjerovati da je to zato jer je morao pol priče preradit po nalogu uredništva, zbog čega nije želio više pisat Dylana te da mu nije bez razloga dao Recchioni povjerenje u reanimaciji Dylana.
Druga Gualdonijeva je srećom kratka jer da je epizoda na čitavih 94 stranice bila bi živa dosada, Dylana skoro da i nema. Crtež je najlošiji Dall'Agnolov, izgleda ko da je crtan u pauzi za ručak na salvetama.
Sve mi su se priče svidjele (pogotovo četvrta... šta mogu kad volim takve priče ), no kod treće sam u više navrata pomislio "Daj završi više!"... ima nekih 17 završetaka, seriously...