| Author |
 Topic  |
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
 Posted - 19/08/2013 : 00:28:52
|
Statika
Na oltaricu moje sudbine ostavljam jos jedan post prije nego utonem u san.
Moras proci oluje i nemirna mora vlastitim nemirima pokoriti da bi osjcaj bio sklad, a misao u harmoniji sa sobom.
Moras svojim jedrima gospodariti i umjesnoscu vjestog kapetana uvesti brod u mirnu luku, jasuci oluju dok ju ne svedes na bonacu, more u luci mirno kao ulje, bez traga vjetru koji je prijetio da ugasne na tvom prozoru na kom si se cekao, svijecu.
Svijeca je moje nadahnuce koje gori u meni, i samo ja se smijem igrati
vjetra, samo ja sebi jedinoj mogu dopustiti da pisuci izlazem svijecu svim smjerovima vjetra, i gorim po potrebi i zelji da se predam, da umirem, spoznajuci da nemam moci protiv, vec ju mogu imati samo ljubeci sva strujanja mojim venama, protiv kojih ne mogu i ne umijem nego ljubeci tako da i sama potecem strujom Sjevernog Vjetra koji puse kroz mene.
 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 22/09/2013 : 00:48:39
|
Škrinjica
Jedna od onih subota bez naslova, u kojoj nakon druzenja s prijateljicom i sinom u gradu vecer tako zeljno pozelim posvetiti samo sebi i svemu sto me veseli prekinuta je pozivom ni prijatelja ni nekog kog bas smatram toliko dobrim znancem da mi upadne nesto slicno poput Kramera Seinfeldu na vrata.
-Ej bok, dosao sam te izbaviti iz tog dosadnog stanja i predlazem
ti druzenje, daj se izvuci van na casicu razgovora samnom.
Lik, ko bogom mi dan, u mojim pustim slobodnim satima u kojima ne znam kud cu sa sobom od dosade. Nisam nista rekla. Jesam; pusti ga nek prica, recem sama sebi. A bas bi i mogla podruziti se malo, da vidis je li se taj svijet sto promijenio od kad se za tvoj paucina uhvatila.
- Dobro. Idemo na cugu, popit cu taj razgovor i dobit ces odgovore koji ti nedostaju u prici. Prihvatim poziv.
Spremila sam se i ubrzo stigla u bar u kom jos nikoga nije bilo.
Ta rano je jos za pravu zabavu u gradu, valjda.
Lik nije kasnio i bio je prirodan. Narucila sam kavu, dok je on predlagao pivo.
Pa popi si ga sam, ako ti treba, ja za to imam mjesto i vrijeme, pomislim, dok je on ispucavao lagano sve teme koje jos nismo prosli, a o njima imamo stosta za reci.
-Koji klinac ja radim ovdje? I tko je uopce on, prođe mi kroz glavu
misao da nisam previse razmisljala dok sam na ovo pristala.
I sta mi nova jos ima reci, a da bude razgovor koji jos nisam vodila? -Nema li on pametnijeg posla subotom popodne, kad je odlucio
spasavati od mog zivota mene? Ili misli da poznaje zene..
-..I onda je svizac odmotao cokoladu..
Vrate me u stvarnost sumovi u komunikaciji.
To je to. Vrijeme je, rukom diskretno dam znak i konobar priđe.
-Jednu ljutu, molim.
-Papricicu?
Uvijek nastoji biti duhovit.
-Ne, sljivovicu. I ponovi to jos tri puta svakih deset minuta. Nakon toga mi donesi vrata, jer cu pozeljeti izaci.
-U koju dimenziju zelite?
On me razumije. Oni uvijek razumiju..
-Bilo kamo, samo da sam sama..
U stvari,ako ti nije problem, namjesti teleportaciju negdje na farmu
servera.
Sjesti cu na trijemu, pijuckati topli caj, i kao i svake godine do sada, iznova se zaljubiti u jesen..
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 22/09/2013 : 22:01:18
|
Žene
"Pišem ko luda, dovoljno mi je sjećanje na pogled, ako ništa tu je zato."
Ovo je citat moje frendice nocas, usred noci, ostavljena poruka meni, svijetu, svemiru. Ona plovi i gubi se, tone, izranja i pronalazi u
neslucenim kolicinama uzitka, inspiracije, strasti pisanja i ona ne staje. Od kad sam ju navukla na DM, preuzela je moje obozavanje u kom odrađje i moje vrijeme kojeg nemam toliko cesto za te uzitke i poklanja mi servirano more glazbe i fotografija koje upijam na tom nasem kanalu i prenosim kroz sebe dalje, servirajuci neki svoj proizvod, na kraju.
Jedna glazba, dvije zene i dva muskarca. Neopisiv amalgam, izvor iz kojeg nepresusna inspiracija tece.
Ja sam ga prva srela i nisam odoljela da mu ne kazem koliko odise necim, mislim da sam tada drito mu izgovorila da toliko toga ima i previse slici na Davea i da nije nista osobno, dakle, kriv je samo njegov izgled i ne mogu si pomoci i zato ga gledam. Vrlo sarmantno spustio je pogled i zahvalio, potom dignuo glavu i pomalo sramezljivo se nasmijesio. Ostvarili smo kontakt koji i nije bio osoban, kriv je njegov izgled, pogled, ali se s vremenom pretvorio u poznanstvo s par recenica viska u prolazu, znajuci i tada da nije do njega, nije do mene, on me samo podsjeca..
I tu na scenu stupa moja frendica ocarana na prvi pogled njime, dok joj nisam pojasnila u cemu je stvar i kako stoje stvari. Nije se mirila time, a vidjeh da niti njegov pogled ne miruje. I ja svoje
poznanstvo iskoristim da ih spojim. Od kemije sam se morala u zaklon
skloniti da i mene neki vrag ne ponese koliko su zracili i upijajuci se upoznavali.. Razmijenili su brojeve mobitela, ona je ljubazno prvi poziv na pice odbila, ostavljajuci nadu za neki buduci susret, kad osjeti da je za ostatak price spremna, jer zivot ne pita da li ti pase vrijeme u kom ti darove daje.
I ta igra među njima, sutnjom, pogledima u slucajnim susretima i dalje traje, i traje, i traje..
Uzivam ju pratiti na tom putu nebrojenih napisanih tekstova iz kojih prsti erotika.
Eto vam mali djelic zenskog svemira, da vidite kako sve to u nasem svijetu funkcionira.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 29/09/2013 : 14:53:10
|
Jesenja Sonata `*.¸.*´
¸.•´¸.•*¨) ¸.•*¨)
(¸.•´ (¸.•´ .•´ ¸¸.•¨¯`•.•*´ ♥¨ `*•.¸¸.•*´ ♥¨ `*•.¸¸.•*´ ♥¨`*•.¸¸.•*´ ♥¨ `*•.¸¸.•*´ ♥¨
 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 29/09/2013 : 15:19:03
|
Zajesenilo iznenada.
Nebo nasumoriše oblaci, kao da ga se uhvatili golemi lišajevi. Dugačko zrcalo Kupe presvuklo se maglicom od hladna daha jeseni koja se naglo nada nj nadazrela. Po krošnjama drveća, nalik na operušane ptice, visio je, žalosno kao suza, po koji orošeni list. Raskišilo se i zastudjelo. Po raskvašenim i ukaljanim putovima žuborili mutni potoci i vukla se pokisla goveda, polegnute dlake, uz tužno mukanje. Pastirčići tapkahu za njima bosim nogama veseleći se mukloj ornjavi nabujale vodurine i vatri na slobodnim, razmeđenim livadama i poljima, bez poljara i zabrana, bez kvara i procjena, bez obada i plača, danih na ispust volovima i ovcama - jer su obrana i pusta. Raskrilit će nad vatrom promočen kaput na kolcima, a onda će na dimljivoj žeravici peći ispaljetkovane klipove kukuruza i popabirčene krumpire s izrovanih krumpirišta, dok će goveda hrapavim jezicima sabirati kržljavu travu i drpati je iz korijena. Ne oglašuju se klepke niti zvoncad, jer su zvečke i klatna ili uklonjena ili travom zadušena - tek se otužno rasteže graktanje vrana i bleka ovogodišnje jagnjadi, koja se privijaju uz majčino runo, dršćući na studeni. Pušile se pušnice po selima i širile miris sušenih šljiva i krušaka. Iz pecara izbijao dah rakije i vonjali po njoj seoski prolazi. Tučina krovinjara divno je mirisala topljenim pušjim salom, a na tavanu, umjesto žutih klipova, zlatila se obješena krznašca. Čitavu jesen obilazio je šume i vadio iz nastrtih, žirom nakrcanih dupalja gojazne puhove ili bi ih hvatao zamkama natopljenim uljem i omirisanima kriškom jabuke. Krznari, naučeni da se k njemu svake godine svrate, i ljetos bi odlazili zadovoljni.
I.G.Kovačić |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 02/10/2013 : 00:05:19
|
...Svilena buba melanholje predugo se čaurila u meni, i znao sam da je samo pitanje trenutka kad će neki blesavi šareni leptir prhnuti iz svega toga...
Zaljubiću se, odlučih iznenada? Jesen je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proleća?
Na ulici je Jedan Tipični Novembarski Ponedeljak, udubljen nad jesenjim receptima, upravo umutio u vetar desetak stepeni celzijusovih, jasno pokazujući da nije raspoložen za saradnju, ali rešio sam da izvučem maksimum iz tog namrštenka...
Da, zaljubiću se, i to odmah, još pre podne, pa sam čitav dan miran? Kao klinac sam time lepio napuklo srce i dobro je držalo. Kako se ranije nisam setio šta se ono radi kad te ostavi devojka?
E, pa...
Nisu mene devojke ostavljale baš toliko da bih mogao da izdam priručnik na tu temu? Jedna – dve, OK, neka bude tri, ako ćemo baš sitničariti, mada je i Ta Treća odlično znala gde me je ostavila, pa svraćala s vremena na vreme da proveri da li sam još tamo?...
...Eto. Pala noć, a nisam se zaljubio?
Obično se te stvari porede sa hemijom, ali ovog puta se radilo o čistoj fizici, za promenu? Da bi se nešto moglo napuniti, prethodno se, naime, mora i isprazniti, u tome je sva nauka...
Dovraga, sve sam rasejani?
Da bih se mogao zaljubiti, dakle, prethodno se moram odljubiti (u onoj brzini sam to sasvim smetnuo s uma?), ali sad je gotovo, pala karta, povratka više nema...
Balasevic |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 02/10/2013 : 00:10:36
|
Jesen je...
Jesen je već...
I opet?
Kako sam to samo mogao propustiti? Gde li sam se zadesio one večeri kad je njena pozlaćena parada umarširala u našu varoš?
Eh, da...
Ni godišnja doba ne pomeraju me više kao nekad...
Proleće mi je uvek udaralo šamar, Leto se kao kupina kotrljalo obodom mojih usana, a Zima bi mi zazvonila u glavi kao grozd praporaca, trpajući pune šake dijamanata u moje misli, jednostavno, kao šake staklenih klikera u duboke džepove kaputa...
Ali Jesen me je najviše mazila...
Spuštala mi se na ramena nežno, kao tanani sveter obojen dimom spaljenog lišća, i učila me rečima kojima se priziva tišina, i koje se (ako ih pravilno zamisliš), rimuju sa rominjanjem kiše, i slade pod jezikom kao brašnjave mrvice pečenog kestena...
Da, nešto se dogodilo u onom posebnom kosmičkom satiću, ugrađenom u vlažni sivi pesak, negde na samom izvoru moje kičme...
Veliki zupčanik, koji bi ranije uvek škljocnuo kad kazaljka naiđe na april ili oktobar, zarubio se kao šljunak, i točkići su odjednom počeli da se vrte neočekivano lako...
Dovraga, poražavajuće lako...
Kao na glupom okruglom časovniku u holu železničke stanice koji melje rezignirano, kao dolap, nemajući pojma o tome da li je napolju upravo sumrak, susnežica, oktobar ili eventualno ponedeljak... |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 02/10/2013 : 00:17:47
|
Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo... |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38125 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 02/10/2013 : 08:36:08
|
Poli, salamo.:)
Da, ja volim jesen i njezine predivne boje, kojima su obojane sve emocije u nama, prikupljene na jednom mjestu, u jednom godisnjem dobu. Obozavam te mirise, boje, tuge i sjete koje jesen ispisuje liscem raznosenim vjetrom.. Oduzmi mi jesen, tad me ni u jednom drugom godisnjem dobu vise nema. Punim se i ispunjavam jeseni da bi me i u ostaim dijelovima godine bilo.
Jako volim jesen, pa makar cijena bila tuga, koju sa sobom nosi, mene raduje. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 11/10/2013 : 01:53:39
|
Kad sve jednom dopizdi
Ne zove se topic uzalud tako, jer unatoc svemu, ja jesam ona koja ne bih bila da ne soliram, da nemam ovu dusu koja umire ako se ne obnavlja na izvoru koji jesam sebi sama.
Uvijek u potrazi, nikad na tragu. Ponekad mi dođe da sve posaljem k vragu. Danas je takav dan, nista mi posebno nije, pa i kisa se ne moze odluciti, da li da pada, da prestane ili ko iz kabla da lije.
Zapela sam zatecena, ponudjena, zbunjena. Da li poput rijeke Portalom, kroz vrijeme, u sadasnje, poteci, ne znajuci da li da budem, ostanem ili odem U Prolazu, niti se ne osvrcuci.
Na izvoru stojim, odgovor trazeci. Dok ga ne dobijem, ne kanim otici.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 11/10/2013 02:03:47 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 13/10/2013 : 15:42:56
|
Žena
Ni u jednoj pesmi ne nalazim tebe, pa ih pišem sam,
da mogu da te zavole i oni što nisu te sreće da te vole kao ja.
Prospem slova po hartiji, kao čokoladne mrvice,
oduvam uzdahom, pa njihov trag, sladak i crn,
liči na ono što ne umem da kažem.
Crno me ne čudi, to je boja mog potpisa,
ali slatko svedoči da te u meni još uvek ima.
Toliko je lepih reči, ali tuđih, ne mogu te njima opisati,
jer koga bi dodirnule reči koje nisi dodirnula?
Bar da umem u čašu da te pretočim, umesto u stih,
da pravim od sebe budalu, tražeći sažaljenje tamburaša,
pa da misle da si samo muza, a ja propali muzičar,
koji se setio da te izmisli, da bi imao razlog za patnju.
A da se malo potrudim, svi bi me mogli voleti.
Nije meni do ljubavi, već do tebe.
Neki ljudi ne smeju da žive, u strahu da će preterati, ako se užive.
Da se nisam pravio blesav i da se nisam pravio pametan
ni ja te, poput njih, ne bih doživeo i ne bih jedva preživeo.
Da se ponovo rodim, pretrčao bih život, da te što pre sretnem,
ako bi mi ponovo bila ukazana čast da te volim,
a ja ništa ne radim k’o drugi.
Ni drugi te ne bi voleli k’o drugi, jer bio bi greh voleti te
onako kako bi te svako mogao voleti.
Bezgranično smo se voleli, dok nisi zatražila pasoš na uvid i vizu za budućnost.
Zar nije bila lepša obostrana bezuslovna predaja od ove uslovne slobode?
Bili smo posebni, dok nismo počeli da se volimo posebno.
Posebno ti mene , posebno ja tebe.
Ljut sam kao feferona kad pomislim da me možda još uvek voliš,
mada ne priznaješ sebi, jer si, preko noći, odrasla.
Odrastali smo zajedno u zajedničkoj noći, ti prvi, ja ko zna koji put.
Opraštam ti što si dopustila da te ljubim, misleći da ljubim lepše no iko,
ali ti ne mogu oprostiti što si me volela i što liči kao da me voliš.
To što smo jedno za drugo rođeni,
nije značilo da ćemo živeti zajedno.
Ili to nije ljubav, ili ovo nije život.
Ne ljuti se što te volim i ne zameri što ću te kratko voleti.
Ne brini, da se od ljubavi umire, živih ne bi bilo,
ali od ljubavi se ni ne živi, pa…
Ne brini, svaki put promašim u dvoboju sa sobom i izađem k’o pobednik.
Sve sam pobede izvojevao promašajima.
Ne veruj onima što svima veruju i vole sve one koji kažu da ih vole.
Ne nasedaj na komplimente, osim ako ti se baš hoće.
Ne savetujem, samo želim da budem siguran
da će ti srce biti zbrinuto, kada me ne bude.
Čak i Boga molim da ti nađe nekog ko se u tebe, kao ja, razume,
a meni, dok je mene, dozvoli samo mrvu tebe,
jer koga bih voleo da mi nije tebe?
Uzalud je. I Bog radi privatno, pa usreći samo svoje miljenike.
Ne daj Bože da si mi ljubav, do sada bi ostala bez daha,
pa bih od tuge i ja za tobom.
Žena si mi, pred milionima svedoka na nebu.
Moja, ma čija bila. To nije kletva, kojom ću te proganjati,
već tvoj dar, kojim si, meni beživotnom, poklonila život.
G.Tadić
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 27/10/2013 : 23:04:20
|
Samo tad i nikad više miris'o je sneg na jorgovan..
Secam se, bio je obican, sasvim obican prohladni dan, a u meni je tinjao osecaj neizmerne toplote i iscekivanja. Sta reci? Kako reagovati? I jos hiljadu nekih bitnih, a nekih opet totalno nevaznih pitanja okupirali su mi mozak. Nije mi smetao ni sneg koji je provejavao, ni autobus koji je kasnio, ni mokre noge, ni bilo sta drugo. Sreca i odusevljenje obuzeli su me prvi put u zivotu. Valjda zbog toga sto toliko cekam taj trenutak. Ne znam. Po prvi put mi se nije jelo posle skole, a ni spavalo, jer mi je srce dobilo neki cudan ritam i kao topot odzvanjalo ceo dan. S obzirom da sam okoreli pesimista, nista me ne bi cudilo da se nesto izjalovi u poslednjem trenutku. Noc je rano prekrila selo kao sto i obicno ima naviku u zimskim danima. Sneg je provejao i ulice su uskoro bile potpuno prekrivene, ali ni to mi nije smetalo. Ni da je ne znam koliko jaka mecava niti da su nanosi snega do crkvenog tornja dosegli, ne bi me sprecili da ne izadjem na ulicu i ne pogledam to sto dugo cekam. Sat je lagano otkucavao, a minute su trajale kao vecnost. I konacno...vreme je da se spremim i krenem da ispunim i sebe i svoja ocekivanja. Nervoza i uzbudjenje izjurili su me na tu hladnocu pola sata ranije, ali mi nije bilo tesko da prosetam. Pahulje su mi nezno udarale po faci i topile se brzinom svetlosti, a tek bi se ona najledenija zadrzala koji sekund duze na trepavicama ili shishkama. No, nije mi smetalo. Ljudi su prolazili, a mene je uhvatio onaj grc oko lica koji zovemo smesak i celo vece me nije pustao. Dalo se primetiti da danas nisam ustala na levu nogu. Na uglu kod seoske poste ulicna rasveta bas i nije bila za pohvalu, pa je tek nesto malo osvetljavala stazu, ali ni najveca tama me ne bi mogla zbuniti. Taj korak jako dobro znam. Tek malo dalje od mene pojavila se senka i vrlo dobro sam znala cija je, ali cak ni taj mrak me nije sprecio da se zagledam u ta dva oka...ima nesto u njima, samo mi nije jasno sta. Dovoljno mi je bilo samo da cutimo i setamo, reci i nisu bile potrebne. Ponekad bi se iskrao po neki smesak i to je bilo sasvim dovoljno. Ne znam da li se takva osecanja desavaju svaki dan ili se radjaju samo jednom. Nisam neki romanticar niti sam neko ko veruje u ljubav na prvi pogled. To je suvise smesno za moj ukus. Jeste, vidis nekoga, zavolis i ceo zivot patis. Ne, hvala. Ja sam vise tip za one malo komplikovanije stvari. Vidis nekoga, bude ti sladak, upoznajete se, svidi ti se, zaljubis se, pa tek onda volis...a to bi vec bila ljubav na ne znam koji pogled, tako da...teorija o prvom pogledu za mene je glupost i ne verujem u nju i sumnjam da cu ikada. Ipak, ne mogu reci da je onaj osecaj koji se osetio te veceri bio samo neko svidjanje, daleko od toga..Bilo je to nesto sto mi je nateralo srce da posteno zaigra, ali isto tako, to je bio osecaj koji mi je govorio da ce na toj veceri i ostati. Ipak, ostalo je ono sto mi se duboko urezalo. Ta dva oka, osmeh i spoznaja da je samo tad i nikad vise mirisao sneg na jorgovan.
Autor
Prokleti pesnik koji stoji na kiši, koji laže i voli.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 15/11/2013 : 00:39:25
|
Ne znam vise razliku između ovog topica i onog Zene na s.com, i to mi se bas sviđa. 
Ja sam sanjalica, lutalica, tvrdoglavka, Pipi, Mia, Charlie, kokosov orascic, malena, bliska, daleka, pristupacna, nedostizna, nemarna, zabrinuta, smotana, seprtljava, prepuna mana, pet-sest vrlina, prznica, drznica, smijesna, tuzna, lijepa, ruzna, s nosom u oblacima, ponekad na nebu, s nogama na zemlji, nekad na klizavom ledu, dobra, zla, ohola, drska, njezna, podatna, meka, tvrda ko kamen, hladna ko led, topla ko deka, pametna, glupa, a Zena jedna - sve to skupa.
heh..bilo mi zanimljivo nabrajati sve cega se sjetim..
- Boze, da nisi izvadio svoj spisak! Nađi svoj forum pa na njemu sam pisi. Ne gnjavi sad mene s tim spiskom na kom opisujes zene.
Znam, znam, takva ti je priroda posla..ali, ovo je noc, doba za odmoriti malo.-Zar nemas hobi neki do kog ti je stalo?
-Charlie!?
-Molim?
-Nisam ja tema.
Nasla sam si drvce kakvo ove godine zelim. Moram naci slicnu granu i ofarbati ju sprejem bijelim.. Mislim da cu se brzo u potragu dati i
necu cekati Bozic da drvce zasja u mome domu.. Bozic je ionako stanje duha, nedjelja u kojoj kolacici zamirisu, a na peci se nesto domace kuha..
Da. Poradit cu na svojoj bajci i obradovati prijatelje drage, koji nece znati sto ih kod mene ceka.. Kuhano vino, klincic i cimet, svecano uređen stol, mnostvo malenih svijeca..
Da, tako se u mojoj kuci proizvodi sreca. U sebi imam toliko ljubavi
i visak moram od sebe dati. Tada se ona vrati.
Boze, znas da nisam vjernik neki, ali ne ljuti se na mene.
Ja samo ne propustam prigodu u kojoj se moze dotaknuti srecu.
I ti si pozvan kod mene, mozes mi pomoci oko lampica.
Ti si svemoguc, ja sam nemoguca. Mi smo savrsen par.
e, da..p.s. ali ove godine doista pod bor zelim batlera na dar!
-Charlie!
-Molim?
-Sviraj! -to ponovo Sama ili kako god, briga me..samo
pusti muziku. I zasuti vec jednom. 
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 27/11/2013 : 00:10:37
|
..
To whom my dear; where else to go
When there`s winter and
never ending snow
And there`s no way out - there`s no
way in
There is only one end
in place
where we begin
J.C. Uncompromised You
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 27/11/2013 00:13:13 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 22/12/2013 : 01:36:15
|
Hommage II
Zasto volim Milerovu Elektru i Daredevila..?
Zato jer ta prica govori vise o istinskim osjecajima i previranjima osobnosti nego bilo koja druga prica na ovom svijetu..
Ponoć je prošla. Ne otvaram pjenušac jer nije Nova godina.
Otvaram - za posebne trenutke - bocu crvenog vina iz 2009. godine,
dvije godine mlađeg od godina bremena kojeg Elektra nosi na leđima.
Elektra i Murdock su u stvari Sekspirovski likovi okovani predrasudama drustva..dvije samostalne jedinke koje sljede svoj put bez obzira na posljedice ...
Otvaram mail, "Elektra" ga otključava.
U njemu već tri mjeseca, sažeta kratka ponuda.
Jednom mi netko reče: "Popi nešto, sve će ti biti jasnije". Ovoga trena te riječi ne mogu biti glasnije.
Elektra ne gubi ni trenutka, na ponudu odgovara, svjesna cijene koju plaća, ali nije cijena bitna, koliko taj osjećaj snage i oštrice, poput mača.
Sve ima svoju cijenu; dosta mi je cijene koju ovaj narod, ni kriv ni dužan, plaća.
Uopce ne sumnjam u pravdu. I Daredevil je slijep. A Elektra je sanjala san.
Dokazi nisu ispod madraca. Elektra ih ima, i spremna je za ono sto u cemu je najbolja.
Popila sam svoju noćnu čašu vina.
U njemu doista počiva jedina istina.
"Budi ono sto jesi. Samo budi".
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 22/12/2013 01:39:14 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 03/01/2014 : 03:27:34
|
Iz Rusije, s ljubavlju
Čitam na ruskom portalu - ne, ne govorim ruski, pišu na engleskom jeziku - kako
Rusi liječe mamurluk, pa im pomalo zavidim.
U tom receptu doista svašta ima, i njima je veselije jutro poslije, nego nama noć prije.
Veselije, raskošnije, bogatije.
Mislim da je baš dobro u Rusiji biti pijan. Imaš se čemu veseliti sutra.
Mamurluk liječe veselom votkom, pjenušavom kupkom i porcijom kavijara - uz napomenu da ne treba pretjerivati,
da se ne vrate u pijano stanje. Napomena za kavijar - ne pretjerivati jutro poslije?
Pa na čemu su bili noć prije?
Na čokoladnoj torti sa zlatnim listićima umjesto marcipana? Perignonom žeđ gasili? Zabava započela nabacivanjem beluga kavijara?
Ne znam, ostadoh zatečena stanjem u Rusiji i potrepštinama kojima mamurluk ujutro liječe.
Kod nas, kad ujutro u kontejneru nađes odbacen stari sendvić, imaš sreće.
Ovdje još ima kućanstava koja na rešou, za pranje, vodu griju, a pijanim Rusima preporuka da smanje kavijar, dok u pjenušavoj
kupki ujutro votku piju.
Kažem ja - bolje je u Rusiji biti pijan, nego ovdje radišan i trijezan.
S naših portala nakon svakog dočeka čekaju nas savjeti da pijemo vodu i rasol.
Još stave sliku Linića, za bolju probavu, i odmah proradi detoksikacija.
Doista smo, jadna nam majka - jadna, trijezna nacija.
Pere nas proračunski manjak, dere po nama nizak BDP.
HDZ kaže - "nisam ja; dokrajčio vas je SDP".
U našoj zemlji nemaš love ni za pošteno se napiti, a o ruskom mamurluku možemo samo sanjati.
Psst, tiho! - nisam to rekla!
Ako Linić za to čuje, odmah ujutro s portala čekat će nas vijesti kako ministar krpa proračunske rupe -
(progutale para više nego Crne rupe - Svemira) - novim porezom što ga uvodi na snove.
Odmah izlaze i gotove tabele sa stavkama:
Erotski - 14% mjesečne place.
Ljubavni - (imaš popust na budale, pa jeftinije dođe) - 11.8%
Emigracijski - (imaš porez na prenošenje snova preko granice) -17.8% , ako sanjaš samo za sebe. Po svakom dodatnom članu još 2% više.
Onima koji su ostali bez snova - popuniti obrazac za olakšicu, na temelju koje dobivaju povrat poreza.
I tako, ljudi.. potajno, ali budni sanjajte, jer nam se inače i u snovima bruto-neto - manje-više - veliko sranje piše.
Šta da vam još kažem, u ovoj zemlji bez milosti i srama.
Povest cu i vas u veselu Rusiju, a ako nas u snovima ulove, pokrijte se po glavi. Stat ću pred Linića i uvjeriti ga da putujem sama.
Nek se on jebe, i njegove Crne Rupe i ostali - ne dogovoreni tko nas je dokrajčio.
Nasmijte se i zamislite scenarij u kom je ovaj narod, u snovima barem, ove prasce namagarčio.
Meni se ovdje ne ostaje više niti jednog jedinog dana.
I zato odoh sanjati Rusiju.
Srdačno Vaša,
iz Rusije - pijana.
napomena: ovaj post podliježe autorskom pravu,
i ruska šuma neće bit daleka, nekome tko ne razmišlja,
što ga za krađu ideje, po tom pitanju, s moje strane čeka.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 03/01/2014 04:01:25 |
|
|
|
zlatko900
Average Member
945 Posts
Member since 28/01/2012 |
Posted - 05/01/2014 : 23:07:04
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
Iz Rusije, s ljubavlju
Čitam na ruskom portalu - ne, ne govorim ruski, pišu na engleskom jeziku - kako
Rusi liječe mamurluk, pa im pomalo zavidim.
U tom receptu doista svašta ima, i njima je veselije jutro poslije, nego nama noć prije.
Veselije, raskošnije, bogatije.
Mislim da je baš dobro u Rusiji biti pijan. Imaš se čemu veseliti sutra.
Mamurluk liječe veselom votkom, pjenušavom kupkom i porcijom kavijara - uz napomenu da ne treba pretjerivati,
da se ne vrate u pijano stanje. Napomena za kavijar - ne pretjerivati jutro poslije?
Pa na čemu su bili noć prije?
Na čokoladnoj torti sa zlatnim listićima umjesto marcipana? Perignonom žeđ gasili? Zabava započela nabacivanjem beluga kavijara?
Ne znam, ostadoh zatečena stanjem u Rusiji i potrepštinama kojima mamurluk ujutro liječe.
Kod nas, kad ujutro u kontejneru nađes odbacen stari sendvić, imaš sreće.
Ovdje još ima kućanstava koja na rešou, za pranje, vodu griju, a pijanim Rusima preporuka da smanje kavijar, dok u pjenušavoj
kupki ujutro votku piju.
Kažem ja - bolje je u Rusiji biti pijan, nego ovdje radišan i trijezan.
S naših portala nakon svakog dočeka čekaju nas savjeti da pijemo vodu i rasol.
Još stave sliku Linića, za bolju probavu, i odmah proradi detoksikacija.
Doista smo, jadna nam majka - jadna, trijezna nacija.
Pere nas proračunski manjak, dere po nama nizak BDP.
HDZ kaže - "nisam ja; dokrajčio vas je SDP".
U našoj zemlji nemaš love ni za pošteno se napiti, a o ruskom mamurluku možemo samo sanjati.
Psst, tiho! - nisam to rekla!
Ako Linić za to čuje, odmah ujutro s portala čekat će nas vijesti kako ministar krpa proračunske rupe -
(progutale para više nego Crne rupe - Svemira) - novim porezom što ga uvodi na snove.
Odmah izlaze i gotove tabele sa stavkama:
Erotski - 14% mjesečne place.
Ljubavni - (imaš popust na budale, pa jeftinije dođe) - 11.8%
Emigracijski - (imaš porez na prenošenje snova preko granice) -17.8% , ako sanjaš samo za sebe. Po svakom dodatnom članu još 2% više.
Onima koji su ostali bez snova - popuniti obrazac za olakšicu, na temelju koje dobivaju povrat poreza.
I tako, ljudi.. potajno, ali budni sanjajte, jer nam se inače i u snovima bruto-neto - manje-više - veliko sranje piše.
Šta da vam još kažem, u ovoj zemlji bez milosti i srama.
Povest cu i vas u veselu Rusiju, a ako nas u snovima ulove, pokrijte se po glavi. Stat ću pred Linića i uvjeriti ga da putujem sama.
Nek se on jebe, i njegove Crne Rupe i ostali - ne dogovoreni tko nas je dokrajčio.
Nasmijte se i zamislite scenarij u kom je ovaj narod, u snovima barem, ove prasce namagarčio.
Meni se ovdje ne ostaje više niti jednog jedinog dana.
I zato odoh sanjati Rusiju.
Srdačno Vaša,
iz Rusije - pijana.
napomena: ovaj post podliježe autorskom pravu,
i ruska šuma neće bit daleka, nekome tko ne razmišlja,
što ga za krađu ideje, po tom pitanju, s moje strane čeka.
Nemaš ti tamo mjesta ni u snovima. Putin je čuo da si glasala "protiv" i ima samo dvije dvojbe u slučaju da dođeš: dali da te razapne ili pošalje u Sibir.  Vidiš šta je napravio sa ovom malom pjevačicom (mislim da se grupa zove pussy riot-neznam),a zbog čega??? Šta misliš šta tek tebe temo čeka?? |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 10/01/2014 : 02:10:51
|
quote:
Originally posted by zlatko900
Nemaš ti tamo mjesta ni u snovima. Putin je čuo da si glasala "protiv" i ima samo dvije dvojbe u slučaju da dođeš: dali da te razapne ili pošalje u Sibir. Vidiš šta je napravio sa ovom malom pjevačicom (mislim da se grupa zove pussy riot-neznam),a zbog čega??? Šta misliš šta tek tebe temo čeka??
ma nabijem ga! 
zaboravio si treću opciju: mogu mu biti dobar vojnik.
Biti protiv ili uz njega.
Ionako ponekad poželim poneki rat koji me se ne tiče. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 10/01/2014 : 03:30:50
|
Čaj u Bušu
Ni me bilo jer sam zapela u australskom bušu. Priča je stara ali mi se dopala
toliko da sam ju pošla ponoviti - što ne vjerujem da bi itko.
Naime, jake kiše isprale su pistu, morala sam na zadadatak, pa su me padobranom spustili na istu.
Kako to ponekad u životu biva, kad improviziraš, improviziraš kako se što zbiva. Padobran mi je otpuhao vjetar i ja sam sletjela u krošnju taman iznad aboridžinskog kazana. Ne znam je li ta voda bila za juhu - ja je ne bih jela - jer uočih u njemu
utopljenu muhu. Mislim, ja o muhi u kazanu, a oni mene papre i sole. Jedva sam se iz užadi ispetljala i odgurnula gurmana što me solio, misleći: "a kud mene, vole!"
Kad su me do kraja otpetljali, skinuli s mene svo blato i lišće, skužili su da sam ljudsko biće.
Ugledah jednog što se i dalje oblizuje gledajući kazan, pa onda mene. "Bem te živote, al ovi znaju pripremiti kupku za žene!"- pomislim i u bijeg
se pošla dati kad me jedan za kosu uhvati i nazad vrati. Kažem ja vama, bila je to krvava borba jer nisam još bila spremna postati argo kocka za aboridžinsku juhu , pa dobijem ideju gledajući kazan; padnem ko mrtva - ugledajući se na muhu.
Kružili su i njušili me, valjda procjenjujući kakvo će biti meso, mislim da bi jedni pekli a drugi bi malo na lešo.
Potom shvatih da su vijećali, ne bi li mi još jednu šansu, da se obranim, dali.
Posjeli me na neki panj, u lončić mi nasuli čaj i rekli:"mala, u svoju obranu sad pričaj!".
Htjela sam pregovarati, počela im na higijeni prigovarati, održala predavanje iz medicine, na koncu ih poslala u tri 3.14zde materine.
Znate da nakon toga morate jako brzo trčati, ako to ne znate, nemojte po svijetu pičkarati.
Kako sam im u buš s neba pala, isto sam tako ko munja nestala. Još je od kiše bilo blato, ali mislim da sam uspjela proizvesti oblak prašine, kako i ne bi kad sam imala pogon na "tri 3.14zde materine". Naravno, trče oni, trčim ja, mislim da sam i samu sebe prestigla.
RayBanke su mi posluzile ko retrovizor, jer tko smije usporiti i okrenuti se da vidi koliko su zaostali daleko, mora da su i klokani zaključili kako je pored njih prozujalo munjeno čeljade neko.
Od opreme mi je ostalo jako malo, no odlučih o tome razmišljati kasnije, jer mi je trenutno samo do nekuhanog života stalo.
Naišla sam na vodu i red je preplivati rijeku, ali sam najprije aligatoru izbila zube, gledala na Discovery da i oni rado dočekuju ljude. Preplivam vodu i ono što se dalje zbilo stvarno je bilo ko u filmu. Upadoh u "Survivor" kamp i taman startni pištolj opali hitac - bmte svijete,
i ovdje sam morala trčati s ovima što poziraju za lovu. Stvarno mi je bilo ispod časti, ali imala sam pogon na "aboridžina kako samnom brk masti"
Mislim da sam fakat pretrčala pola Australije, i još ni naznake kraja tom triatlonu u kom sam se našla,
Jebem ti i razrovanu pistu i padobran, zbog kojih me ova sudbina snašla.
Ukopam se i neću dalje. Ionako sam svih pobijedila jer "Survivore" vidim - odnosno ne vidim, jer neki pužu, neki il˙nisu živi il`
po onom blatu gmižu. Zabole me i za njih kad su htjeli pare bez motike i svjetsku slavu. Naravno da sam pobijedila,
jer sam trčala da spasim glavu.
Ni jedna biljka ne opstaje u bušu zbog svoje ljepote, novca i onog što donosi slava.
Opstaje samo ona kojoj o tome ovisi glava. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 10/01/2014 03:36:10 |
|
|
|
zlatko900
Average Member
945 Posts
Member since 28/01/2012 |
Posted - 13/01/2014 : 00:48:09
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by zlatko900
Nemaš ti tamo mjesta ni u snovima. Putin je čuo da si glasala "protiv" i ima samo dvije dvojbe u slučaju da dođeš: dali da te razapne ili pošalje u Sibir. Vidiš šta je napravio sa ovom malom pjevačicom (mislim da se grupa zove pussy riot-neznam),a zbog čega??? Šta misliš šta tek tebe temo čeka??
ma nabijem ga!
zaboravio si treću opciju: mogu mu biti dobar vojnik.
Biti protiv ili uz njega.
Ionako ponekad poželim poneki rat koji me se ne tiče.
Danas to barem nije problem. Ima ratova toliko da biraš gdje ćeš. Samo kupiš putnu kartu. Ali ne povratnu. I ni jedan te se ne tiče. A ako samo tražiš sredstvo i način da se "ispušeš"-netrebaš zato ići u nijedan rat,jer ima mnogo načina za ispuhivanje i ovdje. Od onih jako ugodnih do onih malo manje ugodnih... |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 13/01/2014 : 01:18:01
|
quote:
Originally posted by zlatko900
Danas to barem nije problem. Ima ratova toliko da biraš gdje ćeš. Samo kupiš putnu kartu. Ali ne povratnu. I ni jedan te se ne tiče. A ako samo tražiš sredstvo i način da se "ispušeš"-netrebaš zato ići u nijedan rat,jer ima mnogo načina za ispuhivanje i ovdje. Od onih jako ugodnih do onih malo manje ugodnih...
odjebi s tim frojdovanjem od mojih ratova!
ja skupljam letačke milje, ne letim u jednom smjeru.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Iz jednog pogleda
