| Author |
 Topic  |
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
|
|
76
Senior Member
Croatia
2594 Posts
Member since 24/12/2005 |
 Posted - 18/08/2015 : 20:53:12
|
Kako reče jedan moj kolega:
"Nemojte se ljutiti, ali ja danas ne radim. Umro je Arsen Dedić". |
The best you can say for football is that it has given the working man a subject for conversation. |
 |
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2643 Posts
Member since 06/03/2012 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
VALTER
Advanced Member
Croatia
6361 Posts
Member since 21/07/2002 |
|
|
Sneaksie Thiefsie
Advanced Member
4208 Posts
Member since 22/04/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/08/2015 : 11:15:02
|
Arsen je jako puno skladao i za film i tv, ponekad su njegove pjesme odlično korištene u filmovima, a tu je moj izbor najdražih djela; insert iz "Slučajnog života" Ante Peterlića nažalost ne mogu pronaći:
"Živa istina" Tomislava Radića:
"Živa istina":
"Vlakom prema jugu" Petra Krelje:
Također "Vlakom prema jugu":
"Prosjaci i sinovi" Antuna Vrdoljaka:
Vrdoljakovi "Glembajevi":
"U registraturi" Joakima Marušića:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/08/2015 : 11:25:04
|
Nekoliko dueta i malo šire.
Na pozornici Arsen, Milena Dravić i Bora Đorđević:
Arsen, Zoran Predin i Bora:
Sa Zdravkom Čolićem:
S Darkom Rundekom i Radom Šerbedžijom:
Sa Šerbedžijom improvizacija:
S Massimom:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 25/08/2015 11:32:56 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/08/2015 : 11:31:09
|
Balašević je (o) Arsenu napravio pjesmu:
I legendarna, jedina i neponovljiva "Ines...":
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/08/2015 : 21:13:01
|
Arsena (Moderato cantabile, Kuću pored mora i Tvoje nježne godine) je na svoj način obradio i Johnny Štulić, kao i TBF Ono sve što znaš o meni. Obradu Saše, Mladena i ekipe dobro znamo, ali Štulića se rijetko čuje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/08/2015 : 23:48:24
|
Naletjeh na izvrstan i vrlo detaljan razgovor s Arsenom, o svemu i svačemu, o dočekivanju studentskih paketa od kuće, ljubavi s Božidarkom Frajt... i svakako o Ines, onoj pravoj koja je dospjela u pjesmu i koja je sve do njegove smrti s Arsenom održavala poseban odnos:
http://www.lupiga.com/intervjui/razgovor-s-arsenom-dedicem-pomalo-privodim-svoju-pricu-kraju
A dio o Ines i Božidarki Frajt:
Kome ste napisali "Ne daj se Ines"?
- Ona se bavila plastičnim umjetnostima, Ines, živi u Milanu i udovica je bez djece. Nikad me nije niti za trenutak napustila. Napravila mi je jednu brončanu bistu, pet poštara ju je nosilo koliko je to bilo teško. Gotovo svake godine dođe, uzme sobu u hotelu Esplanade i provede u Zagrebu tri, četiri dana, da mi bude blizu i da se vidimo. Kaže da ju je moja pjesma obilježila za cijeli život. Evo, baš danas me zvao Rade Šerbedžija, da me pita mogu li s njim nastupiti u travnju, jer će, naravno, izvoditi i Ines. Ona me, dakle, još uvijek ne napušta u emocionalnom smislu, a s njom sam prekinuo prije 51 godinu. Jel' to u redu?
Jeste, ako ne povlači sa sobom ljubomoru nekih novih ljubavi.
- Moja Gabi je dobrim dijelom svemu tome svjedočila. Nakon svih tih prošlih ljubavi ostala su prijateljstva. Samo jedna je, možda, od tih ljubavi ostala u nekom lošem sjećanju. One bi sutra sve za mene dale ruku, a i ja bih za njih. Je li to u redu? Moja najveća ljubav prije Gabi bila je Božidarka Frajt. I danas smo prijatelji. Ona je dijete s Kozare, bila je u ustaškom dječjem logoru u Jastrebarskom. Nije znala niti kad je rođena pa je kasnije svoj rođendan slavila kad je i meni rođendan. Tako smo živjeli.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/10/2015 : 12:43:16
|
"U provincijskom kinu
vrijeme kao da stoji
tamo su još na cijeni
jučerašnji heroji
i nikad neće stići
do onih jadnih sala
Bergman, Antonioni
i filmovi novog vala..."
Za dvije će se godine navršiti tri desetljeća otkad je Arsen Dedić u pjesmi Provincijski kino na albumu Kino Sloboda spjevao citirane stihove, i bilo bi nepravedno reći da se u međuvremenu ništa nije promijenilo. Kao i u praktički svim ostalim segmentima kulture i društva, duh stvarne ili tek metaforičke provincije se u proteklih tridesetak godina raširio po čitavoj Hrvatskoj, poneka kino-dvorana iz onog vremena opstala je pretvaranjem u art-kino, a aktualni dominantno stripovski superheroji više nisu čak ni jučerašnji, već zahvaljujući franšizama i "rebootovima" mnoštva serijala pravdu dijele i po više desetljeća. I u provinciju su stigli multipleksi, a s njima i dominacija infantilnih i eskapističkih filmova za jednokratno gledanje i brzi zaborav, dok većina današnje mlade kino-publike zacijelo nema pojma tko su uopće Bergman ili Antonioni, a o novom valu da se i ne govori. Vrijeme i danas u kinu kao da stoji, jer se neprekidno i neumorno perpetuiraju iste nemaštovite i zamorne formule i šablone, a to je ono što je Arsenu u glazbi, kao i na filmu i u slikarstvu i u umjetnosti općenito, bilo nepodnošljivo. Jer njegova je glazba, podjednako šansonijerska, filmska i televizijska te ona za kazalište, bila uvijek svježa, nova i poticajna, a njegove su filmske partiture kao i u filmovima i u televizijskim serijama korištene pjesme učinkovito nadograđivale i nadopisivale izvorne priče, dajući im nove, konačne i gdjekad začudne oblike, metafizička značenja i atribute bezvremenosti.
Primjerice, adaptaciju Krležinih Glembajevih u režiji Antuna Vrdoljaka, najuspjeliju ekranizaciju nekog djela velikana s Gvozda, nemoguće je i zamisliti bez Dedićevih partitura koje cjelini daju dodatne dimenzije duhovnosti i produhovljenosti. U njima se tradicija iznimno spretno križa s elementima suvremenosti, barok s nemelodioznošću a zvukovna komornost sa simfoničnošću, što rezultira jedinstvenim orkestracijama koje ponekad mogu asocirati na glazbu Hitchcockova najdražeg suradnika Bernarda Hermanna. I u ovom je filmu Dedićeva glazba bitan narativni segment, ona je čvrsta poveznica među sekvencama te maestralno opisuje intimna i psihička stanja likova, njihove mijene, neuroze i autodestruktivnosti, najavljuje i dodatno podcrtava ekspandirajuću dramsku tenzičnost, te sjajno pridonosi atmosferičnosti cjeline i umanjivanju dojma njezina teatarskog zaleđa. Dedićeve su partiture neodvojive od Vrdoljakova filmskog tkiva, one mu daju dodatnu sugestivnost i snagu, pa se može reći da bi bez Arsenove glazbe, njegove možda i najuspjelije skladane za film, Glembajevi bili osjetno slabije ostvarenje.
Ovdje je zanimljivo napomenuti da je Arsen prvotno za početak filma skladao sasvim drugačiju partituru, kao i središnju glazbenu temu, no one se Vrdoljaku nisu svidjele te ih je držao odveć modernima uz zahtjev da glazba bude emotivnija i dirljivija. Na to je Arsen odbacio sve dotad skladano za film i tijekom jedne noći napisao jednostavniju i osjećajniju partituru koja je oduševila i Sergija Endriga te koja uistinu s publikom ostvaruje sjajnu komunikaciju. Ujedno, kako je u interviewu danom upravo Vijencu davne 2000. godine rekao i sam Arsen, njegova glazba u Glembajevima nosi sugestivnu sliku uspona jedne moćne obitelji, ali obitelji čiji su moć i utjecaj stvoreni na laži i zločinu, te je ona možda ponajviše zbog toga predestinirana na tragičan kraj. Arsen je savršeno uspio u nakani da dekadenciju te moralni i svaki drugi pad Glembajevih glazbeno opiše vodeći računa i o trajnom građanskom šarmu obitelji u kojoj se kontrapunktiraju likovi blage i eterične Beatrice te neurotičnog Leonea koji otklizava u ludilo. A detalj o kreativnom nerazumijevanju i sukobu skladatelja Arsena i redatelja Vrdoljaka govori ponešto i o prirodi skladanja filmske glazbe, o prirodi procesa u kojem u srazu dviju vizija zasluženo primat ponekad može odnijeti ona redateljska, koja filmsko ostvarenje sagledava u cjelini sa svim njegovim dramskim, značenjskim i receptivnim slojevima, u odnosu na skladateljsku kojoj su nerijetko bitniji detalji, određeni likovi i dramske situacije.
Tijekom više od četiri desetljeća dugog skladateljskog rada za film i televiziju, Arsen je skladao trajno prepoznatljive zvučne kulise za četrdesetak igranih, petnaestak dokumentarnih i desetak animiranih filmova, koje je baš kao i pedesetak televizijskih serija i filmova snažno obilježio svojim akordima koji, i kad se slušaju odvojeno od konkretnog filmskog ili televizijskog djela, nepogrešivo asociraju na to djelo i pred oči prizivaju određene scene. Takav je slučaj već s antologijskom Živom istinom Tomislava Radića iz 1972. godine, fascinantnom psihološkom socijalno-egzistencijalnom dramom u kojoj su sjajno i maksimalno svrhovito iskorištene njegove pjesme Balada o prolaznosti i Takvim sjajem može sjati. Među problemima koji su u vrijeme premijere pratili recepciju i vrednovanje eponimna Radićeva filma, njegova prvijenca u kojem je i Arsen debitirao kao autor filmske glazbe, neki su se odnosili upravo na glazbu, točnije na stihove Balade o prolaznosti ("Počast se na kraju primi, ide vrijeme bije sat / Pobjedom se poslije čini izgubljeni neki rat...") u kojima su ideološki rigidni predstavnici ondašnjeg SUBNOR-a detektirali neprihvatljive politički subverzivne i provokativne poruke. Uslijedila je izvrsna Peterlićeva socijalna drama Slučajni život, u kojoj se Arsenovi akordi skladno isprepleću s dominantnom jazz-glazbom Boška Petrovića, potom zarazno pjevna zvučna kulisa Vlaka u snijegu Mate Relje, te dojmljivo glazbeno impregniranje i armiranje suptilno predočenih egzistencijalnih stanja protagonista u Vlakom prema jugu Petra Krelje, sve do spomenutih Glembajevih, također Vrdoljakova filma i serije Karneval, anđeo i prah, Bulajićeva Donatora i Senečićeva Pont Neufa. U svim navedenim kao i ostalim ostvarenjima Dedićeva je glazba tijekom svih desetljeća ostala odana i iznimno važna suputnica filmskih priča. Štoviše, ona je uvijek predstavljala dodatnu i zasebnu vrijednost svakog filma za koji je skladana, a u njoj se može uživati i bez gledanja filmova, jer u pravilu pripovijeda i određenu posebnu priču koja se odlično stapa s onom celuloidnom, ali besprijekorno funkcionira i samostalno, izvučena iz filmskog konteksta.
U svojoj poeziji i šansonama Dedić je često posezao za filmskim motivima poput primjerice sekvence s noćnim dočekom luksuznog turističkog broda iz Fellinijeva Amarcorda u pjesmi Parobrod Rex, u kojoj se ironično ali i sjetno i empatično pozabavio vječnom ljudskom čežnjom za boljim i ljepšim životom, opredmećenoj u maštariji o ukrcaju na brod koji će nas odvesti daleko od naših malih, skromnih i jednoličnih egzistencija. Arsenova ljubav prema sedmoj umjetnosti bila je trajna i čvrsta, a Amarcord kao izvor motiva nimalo ne iznenađuje jer je svijet koji film oslikava bio i Arsenov svijet, svijet koji obilježavaju mediteranski temperament i malomišćanski mentalitet, svijet ironije, sarkazma i groteske, naglašenih kontrasta i karnevalizirane stvarnosti, svijet koji u manje grotesknoj i karnevaliziranoj inačici prikazuje i Giuseppe Tornatore u Novom kinu raj, oskarovcu kojeg je Arsen navodio kao svoj najdraži film. Arsen je nadahnuće pronašao i u Fritzu Langu, pa je tako njegov album Ministarstvo izvorno trebao biti naslovljen Ministarstvo straha kako glasi i naslov pjesme s tog albuma, kao i u celuloidnim inkarnacijama glasovitih glumica Marlene Dietrich u pjesmi Pali anđeo i Rite Hayworth u pjesmi Amado mio.
U skladanju glazbe za film i televiziju (gdje se bogatstvom motiva i raskošnom zvučnom slikom osobito izdvajaju serije U registraturi Joakima Marušića i Vrdoljakovi Prosjaci i sinovi) on se uvijek znao savršeno prilagoditi ciljanoj publici i njezinim očekivanjima, pa recimo glazba i stihovi u spomenutom Vlaku u snijegu jednostavnošću i infantilnom zaigranošću, podjednako u središnjoj temi kao i u glazbenim ilustracijama i variranju jednog lajtmotiva, s lakoćom osvajaju mlade gledatelje, ali i one starije. Zahvaljujući jednostavnim harmonijama i zaigranoj instrumentaciji kojoj je pridodano fućkanje u uvodnoj pjesmi Dobro jutro, baš kao i spretnom poigravanju pjesmom Kokotiček lepo poje te uvođenjem Himne zadrugara u nastavku, Arsen je stvorio melodičnu i prividno jednostavnu glazbenu kulisu koja se lako i nenametljivo približava gledatelju te trajno ostaje u njegovu uhu. Znajući da i filmska glazba definira žanrovsku pripadnost filma za koji je skladana, Arsen se umio savršeno prilagoditi određenom žanru. Kao što se sva složenost i suptilna gradacija traumama obilježene psihološke drame u Glembajevima ogleda u njegovoj glazbi, koja dramski krešendo doživljava kao i film u sekvenci Leoneova ubojstva barunice Castelli škarama na stepenicama, te kao što dvije ranije spomenute pjesme učinkovito nadopisuju kompleksna psihička stanja nezaposlene mlade glumice Božidarke u "cinéma véritéu" Živa istina, tako se i u obiteljskoj pustolovini Vlak u snijegu u glazbi odražavaju djetinja zaigranost, prijateljstvo i naslućivanje prvih ljubavi, podjednako kao i međusobni antagonizmi i borba za prevlast u zajednici. Kao prvi skladatelj ovjenčan Nagradom Vladimir Nazor iz područja scenske glazbe, Arsen je osvojio i dvije Zlatne arene, za rad na Bulajićevu Donatoru 1989. i na Senečićevu Pont Neufu osam godina kasnije. Zvučnu kulisu (pseudo)biografske drame Donator, realizirane kombiniranjem fikcije i interpretacije stvarnih događaja, Arsen je glazbu rodnog kraja mladog beogradskog Židova Ericha Šlomovića vješto isprepleo sa zvučnom slikom Pariza u kojem je Šlomović neko vrijeme živio.
Tijekom posljednjih 15-ak godina "pjesnik opće prakse" Arsen nije skladao za film i televiziju, posvetio se poeziji, šansonama i kazalištu, a tijekom karijere je osim s Petrom Kreljom (Usvojenje, Godišnja doba, Probni rok, Zimsko ferije, Stela, dokumentarci Vrijeme igre, Treća smjena...) i Antunom Vrdoljakom (Od petka do petka) najviše surađivao s Vladimirom Tadejem (Žuta, Pakleni otok, Tajna starog tavana, Anticasanova), Jakovom Sedlarom (Fergismajniht, Agonija, doks Enigma Mimara...) i Željkom Senečićem (Zavaravanje, dokumentarac Licem u lice), te s Radovanom Ivančevićem u nizu kulturno-povijesnih dokumentaraca kakvi su Kulturna baština Istre te Crkve i dvorci Hrvatskog zagorja. Filmovi svih navedenih autora, bez obzira na nerijetko i velike međusobne kvalitativne razlike, neosporno bi bili značajno siromašniji i slabiji bez glazbe "pjesnikova bratića" i "tihog obrtnika" Arsena Dedića.
"U provincijskom kinu
Loše filmove daju,
Tamo i danas pravda
Pobjeđuje na kraju".
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Topic |
|
|
|
Preminuo Arsen Dedić
