forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Šta čitam, a da SF nije...
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 3

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  09:53:30  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote
Jeste, bio je ovakav topic. Jeste, postoji topic o knjigama.
Ali mišljenje nisam promenio. Komentarisaću ovde šta čitam ili sam pročitao, a da ne spada u klasičan žanr SF-a.
Ko želi, može da se pridruži. Ili se držite onog drugog topica, svejedno.

I am legion. I do not forget. I do not forgive.


Edited by - manhunter on 29/09/2015 10:42:40

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  10:01:43  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote
Krenuo sam uporedo da čitam tri knjige. Dugo nisam imao ni volje ni vremena da nešto konkretno pročitam, pa da nadoknadim.

-Baldasarovo putešestivje, Amin Maluf
-Vodi me na vodu, Jelena Vuković
-A planine odjeknuše, Haled Hoseini




O knjizi

"Ono što je prisustvo te žene u meni stišalo, nije putena žeđ neumornog putnika, već moje izvorno očajanje. Rođen sam kao stranac, živeo sam kao stranac i umreću kao još veći stranac. Suviše sam gord da bih govorio o neprijateljstvu, o poniženjima, o srdžbi, o patnjama, ali umem prepoznati poglede i kretnje. Ima ženskih naručja koja su mesto izgnanstva i onih drugih, koja su rodni kraj."

Otisnuvši se na put uoči 1666, godine Antihrista, pripovedač ove povesti, Baldasar Embrijako, Ðenovljanin sa Orijenta i trgovac retkostima, traga za jednom tajanstvenom knjigom koja navodno može doneti spas svetu u rasulu. Ali nesumnjivo traga i za onim što još može pružiti smisao njegovom sopstvenom životu.

Tokom svog putešestvija, od Biblosa, preko Mediterana i dalje, Baldasar krstari zemljama u propasti, gradovima u plamenu, zajednicama u očekivanju čuda. Doživljava strah, prevaru i razočarenje; ali i ljubav, u trenutku kad joj se više nije nadao.



–Maluf mi se malo ponavlja u ovoj knjizi, pripovedanje je „iseckano“ i na momente konfuzno. Svejedno, zanimljivo do sada (polovina knjige), ali nije ni blizu Samarkanda.




O knjizi

Pobednik konkursa Literarni online inkubator.

Imala sam previše snova i premalo dana. Previše života za življenje, a premalo vremena...

Dušica zna da s njom nešto nije u redu. Toliko joj je teško da ni svakodnevicu ne može da savlada. Kada to nešto dobije ime, njen život postaće borba za razumevanje toga kako sva složenost njenog unutrašnjeg stanja i odnosa sa stvarnošću nije samo njoj svojstvena i nedokučiva tajna već u tolikoj meri poznata pojava da će pretraživači na internetu prikazati hiljade izvora koji će tumačiti jednu kratku oznaku – F32. Iza ledene šifre kriju se drame nebrojenih zatočenika poremećaja koji postaje naizgled razumljiv kada se nazove – depresijom.

Kako se Dušica nosi s tim parazitom duše, usađenim u svaku poru njenog života? Kako se sudaraju svet u njoj i svet oko nje? Kako će odgovoriti na pitanje svih pitanja: da li vredi živeti?

Vodi me na vodu, roman o čežnji, ljubavi i žudnji za ozdravljenjem, pružiće neočekivane odgovore na ova univerzalna pitanja, dramatična kada prerastu u sudbinska.

Intimna priča o potrazi za sobom, prepoznatljiva svakome ko se ikada zapitao o smislu života u preteškim trenucima – koji se mogu savladati samo ogromnom snagom volje i ljubavi.


–Vodi me na vodu je baš „ženska“ knjiga, sasvim čitljiva. Pošto sam i sâm prolazio kroz sličnu situaciju, dosta stvari su mi više nego poznate. Za sada(trećina knjige), sasvim solidno



O knjizi

Novi roman autora svetskih bestselera Lovac na zmajeve i Hiljadu čudesnih sunaca.

Proslavljeni autor Haled Hoseini vraća se sa novim romanom posle šest godina – emocionalnom, provokativnom i nezaboravnom pričom o tome kako volimo, kako jedni druge štitimo i kako odluke koje donosimo odjekuju pokolenjima.

Znači tako. Hoćete priču, pa jednu ću i da vam ispričam....

Avganistan, 1952. godine. Abdulah i njegova sestra Pari žive sa ocem i maćehom u zabačenom selu. Otac je u večitoj potrazi za poslom a porodica se bori sa siromaštvom i ledenim zimama. Abdulahu je Pari divna i dobra poput vile po kojoj je dobila ime, ona je čitav njegov svet. On je njen zaštitnik, više kao otac nego kao brat, spreman da za nju učini sve, čak i da menja svoje jedine cipele za lepo novo pero u njenoj zbirci. Svake noći oni spavaju jedno pored drugog u kaputima, čvrsto zagrljeni.

Jednog dana zaputiće se sa ocem preko pustinje u Kabul. Pari i Abdulah ne slute da će im ono što ih tamo čeka razoriti život – jer ponekad ljudi kažu kako prst mora da se odseče da bi se sačuvala ruka.

Ovo delo velikog zamaha i ambicije prati brojne upečatljive likove od Avganistana do Pariza i od San Franciska do grčkog ostrva Tinos, i priča njihove dirljive i neodoljive priče, ponovo dokazujući Hoseinijevo duboko razumevanje spona koje nam oblikuju živote i koje nas određuju kao ljude.

„U ovoj priči koja bodri duh i pruža istinsko čitalačko zadovoljstvo Hoseini iskazuje optimizam koji nije bio toliko vidljiv u njegovim prethodnim delima.“ Library Journal

„Hoseinijev osećaj za detalj i emocionalne nijanse u ovom romanu jesu ono što dugo ostaje u nama.“ Publishers Weekly


–Hoseini mi je otkrovenje. Gledao sam filmove po njegovim knjigama, ali nikada nisam ništa pročitao. Odlično pripovedanje, odlična razrada likova. Lagano i pitko, a svejedno sa dubinom. Fenomenalna knjiga, ostaje mi još četrdesetak stranica.

I am legion. I do not forget. I do not forgive.

Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  10:05:46  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote


Neverovatno loša knjiga. Koeljo je reciklirao sve što se dalo reciklirati iz svojih prethodnih knjiga. I postigao potpuno suprotan efekat od onog koji je (pretpostavljam) želeo. Ko ga nikada nije čitao, a ima između 15-20 godina, mogao bi da se oduševi knjigom. Ovi ostali...pa ne baš.

I am legion. I do not forget. I do not forgive.

Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  10:11:08  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote


Ketrin Nevil je napisala jedno od mojih omiljenih knjiga, "Osmicu". Nije ni to neko remek-delo, ali je kao neobavezan, avanturistički roman sasvim dobar.

Ovde je pokušala da napiše "osmica, dvadeset godina kasnije" i sve što je mogla da pogrešno uradi, uradila je. Knjiga je ostala nepročitana negde na polovini. Možda se i nakanim da je nastavim, ali sumnjam. Isuviše likova, isuviše zapleta, neobjašnjivih dijaloga, prava američka "bigger is better" filozofija. Papazjanija koja bi mogla da se svidi nekome u sedmom-osmom razredu osnovne škole, ali to je to.

I am legion. I do not forget. I do not forgive.

Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  10:16:18  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote


Koliko god Sheldon bio Danielle Steel u muškom obliku, volim da ga čitam.
A ovo je, pored Gospodara igre, njegova najbolja knjiga. Čitao sam mnogo lošijih "pravih" knjiga. Pitka i lagana i sa odličnim obrtom na kraju. Letos mi je pravila društvo dan-dva. Sasvim dovoljno. ;)

I am legion. I do not forget. I do not forgive.


Edited by - manhunter on 11/09/2015 10:19:24
Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  10:18:32  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
Slažem se sa manhunterom u vezi Koelja. Zadnje vredno delo mu je 11 minuta. Od tada je izdao 5-6 knjiga, ako ne i vise, i sve su slabije jedna od druge.
Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  10:20:37  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote
I ja sam tog mišljenja. 11 minuta je solidan roman, sve posle toga reciklaža. Anđeo čuvar je neki pokušaj da napiše nešto novo, ali i tu je više nego podbacio.

I am legion. I do not forget. I do not forgive.

Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  10:37:17  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote


Naš bivši drug forumaš je u međuvremenu postao veliko ime u savremenoj srpskoj beletristici. Nikada nisam imao priliku da nešto njegovo pročitam, a koliko sam video na nteu, teme koje obrađuje me neobično zanimaju.
Tako da sam izabrao njegovu najpoznatiju knjigu. "Odlična tema, sigurno će mi se svideti", pomislio sam dok sam otvarao knjigu.
I...ne znam da li ja imam prevelika očekivanja, ili je nešto drugo u pitanju, ali meni ova knjiga nikako nije legla. Tema je dobra, ali na tome samo ostali. Pripovedanje mi se ne sviđa, građenje likova takođe. Ponekad ima isuviše dijaloga, ponekad isuviše opisa. Dijalozi su usiljeni, opisi predvidljivi. Meni sve više liči na neki scenario za strip (koji takođe postoji), ali ne na napetu knjigu.Sve u svemu, neusklađeno. Ne znam zašto se tolika fana pokrenula o toj i njegovim drugim knjigama, ali sumnjam da ću još nešto njegovo pročitati.

I am legion. I do not forget. I do not forgive.

Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 11/09/2015 :  11:23:32  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Svaka čast i naklon do poda što vam se uopće dade čitati Coelhove knjige. Ja sam prije nekih 15-ak godina na prijateljevu preporuku pročitao Alkemičara, i nije čak bio ni loš (moguće da sam bio i dovoljno mlad i prijemčiv za svašta), a onda sam krenuo i brzo stao s Hodočašćem, pa još brže odustao od Pete gore, i od onda mi ništa njegovo ne pada na pamet uzeti u ruke.

A kad sam skužio da su mu 80 % djela self-help priručnici za one koji padaju na fore "možeš ako misliš da možeš" i "ako u nečemu želiš uspjeti i nebo će se urotiti da to i ostvariš", pa kad su stigle one-line poruke na bocama mineralne, onda mi se i doslovno zgadio.


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  11:49:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
Ja samo prelistao njegov strip, nije mi se svideo na prvu loptu, nekome sam ga poklonio. Nesto me je odbivalo od njega i nisam hteo da gubim vreme.
Kiselo & slatko sam u medjuvremenu nabavio i procitao. Kao osvedocenog stripoljupca i kolekcionara, ocekivao sam puno vise. Mosa.Covek je opisao ljubitelje Bonelijane kao totalne naivcine i debile. Korto Malteze mu dosadan i preopsiran.Frenk Miler je ispljuvan od glave do pete(seljober iz Merilenda). Americki superheroji su za njega u stvari americki bogovi t. njihova religija.Opleo je i po nasim autorima, Bane Kerac je za njega iskljucivo namenjen za zabalavljene tinejdzere itd,itd.Jedino pozitivno po njemu je Nl Gejmen,Zeljko Pahek,jedna epizoda Dilana Doga(Gresnici Helborna),Rober Kramb i naravno dzon Konstantin, i to bi bilo sve.
Ok, ali gde su ostali? Pre svega Francuzi, Belgijanci,Spanci,Italijani, Englezi, Japanci,Argentinci i da ne nabrajam dalje.....
A mozda sve to u drugom tomu????
Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  12:06:00  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
Nisi u pravu Difule. Ti si procitao jednu knjigu od Koelja, koja ti se svidjala. Pokusao si jos dve, ali si u startu odustao. Morao si bar jednu da zavrsis iz prostog razloga sto ti se prva svidjala. Kako si samo skuzio da pise self-help prirucnike? Po reklamama za kiselu vodu? Jedina takva knjiga je Dnevnik jednog carobnjaka i delimicno Prirucnik za ratnika svetlosti. Ukratko covek pise o tradiciji prohujalog vremena i vezom sa danasnjim savremenim covecanstvom.Nema tu nikakve mistike. Prvih desetak knjiga su mu najbolje-Alhemicar,Veronika je odlucila da umre,Zahir, Djavo i gospodjica Prim, 11 minuta itd.
Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  12:09:01  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Johnny Difool

Svaka čast i naklon do poda što vam se uopće dade čitati Coelhove knjige. Ja sam prije nekih 15-ak godina na prijateljevu preporuku pročitao Alkemičara, i nije čak bio ni loš (moguće da sam bio i dovoljno mlad i prijemčiv za svašta), a onda sam krenuo i brzo stao s Hodočašćem, pa još brže odustao od Pete gore, i od onda mi ništa njegovo ne pada na pamet uzeti u ruke.

A kad sam skužio da su mu 80 % djela self-help priručnici za one koji padaju na fore "možeš ako misliš da možeš" i "ako u nečemu želiš uspjeti i nebo će se urotiti da to i ostvariš", pa kad su stigle one-line poruke na bocama mineralne, onda mi se i doslovno zgadio.





Peta gora je fenomenalan roman, mala opservacija na temu religije i pitanja da li je Bog dobar, loš ili oba.
Alhemičar je bezvremensko delo.
Ne bih se složio sa tvojih 80%. Veronika je odlučila da umre, Na obali reke Pijedra i 11 minuta su sve odlična dela, koja ne mogu da se okarakterišu kao self-help literatura. Kad smo već kod toga, ne vidim problem sa autosugestijom i pokušajem da čovek samom sebi pomogne.

Ali dobro, o ukusima...

I am legion. I do not forget. I do not forgive.

Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  12:38:01  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
Zaboravih da napomenem- Na obali reke Pjedre, Peta gora je odlična, ali ima dosta delova koji su monotoni.
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 11/09/2015 :  12:46:14  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Ja imam ozbiljnih problema sa svim tim priručnicima za samopomoć, bez obzira pisali ih Mirjana Krizmanić, Bruno Šimleša, Louise L. Hay, Paulo Coelho ili netko stoti, s trendom trivijalnih jeftinih priručnika za autosugestiju koji za složene probleme i kompleksna stanja nude nemoguće jednostavna rješenja prema kojima je potrebno samo nešto željeti i vjerovati da bi se sve riješilo.

Mislim, OK, utopljenici se i za slamku hvataju a očajnici vjeruju da je spas moguć i na dohvat ruke, pa ako im takva literatura palijativno ublažava muke - neka im bude.

Stari tekst o Coelhu Miljenka Jergovića, s čijim se mišljenjem sasvim slažem:


http://www.jutarnji.hr/nobelova-nagrada-za-kosarku/267765/


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  13:27:12  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
I sta sad? Procitao si jednu knjigu i jednu kritiku i stekao si utisak o nekoj autosugestiji? Razumem da si procitao nekoliko knjiga i da si stekao takav utisak. Ali ovako....
Da se razumemo, magije ima u njegovim knjigama, ali veoma malo i to uglavnom na samom pocetku. Mozda toga ima u njegovim kolumnama, ali to ne citam, niti me zanima. Citam iskljucivo njegova dela kao knjizevno stivo, i nista vise. Kad zavrsim knjigu, sklopim stranice i vratim na police.Vecina knjiga su mu zabavna, interesantna, pise o neobicnim stvarima koja me privlace. I to je to. Nisam jos postao toliko ocajan da ne bih procitao dobru knjigu....
Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  13:36:13  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote
Odlomak iz Pete gore:

Neki tupi šum, praćen krikom, prekide Ilijine misli. Usplahiren, okrenuo se prema svom pratiocu:
– Šta to bi?
Ali nije dobio odgovor; Levitovo telo se srušilo na
zemlju, probodeno strelom posred grudi.
Ispred njega je neki vojnik stavljao novu strelu u luk.
Ilija se osvrnuo oko sebe: ulica sa zatvorenim vratima i
prozorima, sunce koje je bleštalo na nebu, povetarac koji
je dolazio s okeana o kojem je toliko slušao, ali ga nikad
nije upoznao. Pomislio je da potrči,
ali je znao da bi bio pogođen još pre nego što stigne do prvog ćoška. „Ako moram da umrem, neka smrt ne dođe s leđa“, pomisli.
Vojnik ponovo podiže luk. Na svoje veliko iznenađenje
Ilija nije osećao strah, niti nagon za samoodržanjem, niti
bilo šta; kao da je sve to bilo već odavno predodređeno,
a njih dvojica – kako on tako i vojnik – samo ispunjavaju
uloge u drami koju nisu pisali oni sami. Setio se detinjstva,
jutara i večeri u Gileadi, nedovršenih rukotvorina koje će
ostaviti u svojoj stolarskoj radionici. Pomislio je na majku
i na oca, koji nikad nisu želeli sina proroka. Pomislio je na
Jezaveljine oči i na osmeh cara Ahava.
Pomislio je kako je glupo da umre sa svega dvadeset i
tri godine, a da nikad nije upoznao ljubav žene.
Ruka je odapela luk, strela je zaparala vazduh, njen fijuk
mu je okrznuo levo uvo, a onda se zarila u prašnjavo tlo
iza njegovih leđa.
Vojnik je još jedanput zategao luk i nanišanio. Samo
što je, umesto da gađa, sada netremice gledao Iliju u oči.
– Ja sam najbolji strelac u celoj Ahavovoj vojsci – reče.
– Za sedam godina nisam promašio ni jedan jedini put.
Ilija se okrenuo prema beživotnom Levitovom telu.
– Ta strela je bila namenjena tebi. – Vojnik je i dalje
držao zapeti luk, a ruke su mu drhtale. Ilija je jedini prorok koji mora biti ubijen; ostali su mogli da izaberu veru
u Vala.
– Pa onda završi svoj posao.
Bio je iznenađen svojom hladnokrvnošću. Zamišljao je
smrt toliko puta tokom noći provedenih u štali, a sada je
uvideo da je patio više nego što je potrebno; za nekoliko
sekundi sve će biti svršeno.
Ne da mi se – reče vojnik, dok su mu ruke i dalje
drhtale, a luk svakog časa menjao pravac. – Odlazi odavde,
nestani mi s očiju jer mislim da je Bog skrenuo moju strelu
i prokleće me ako budem uspeo da te ubijem.
I upravo u tom času – kad je otkrio da ima izgleda da
preživi – strah od smrti je ponovo počeo da ga obuzima.
Još uvek je postojala mogućnost da upozna okean, da sretne
neku ženu, da izrodi decu i završi svoje poslove u radionici.
– Završi s tim što pre. Sad sam potpuno miran. Ako
budeš mnogo odugovlačio, patiću zbog svega onog što
ću izgubiti.
Vojnik pogleda unaokolo da bi se uverio da niko nije
prisustvovao toj sceni. Zatim spusti luk, vrati strelu u tobolac i izgubi se iza ugla.
Ilija oseti kako noge počinju da mu klecaju; strah se
vraćao svom žestinom. Morao je smesta da pobegne, da
se izgubi iz Gileade, da se više nikad ne nađe licem u lice s
nekim vojnikom koji drži zapet luk uperen u njegovo srce.
Nije birao svoju sudbinu niti je otišao kod Ahava da bi se
posle hvalisao pred komšijama što je mogao da razgovara
sa carem. Nije bio odgovoran za pokolj proroka – čak
nije bio odgovoran ni za to što je jedne večeri video kako
se vreme zaustavlja, a radionica preobražava u nekakvu
crnu pećinu punu svetlucavih tačkica. Ponavljajući vojnikov pokret pogledao je na sve strane; ulica je bila pusta.
Pomislio je kako bi trebalo da proveri da li još uvek može
da spase Levitu život, ali ga je strah brzo nadvladao i – pre
nego što se iko pojavio – Ilija pobeže.


E sad, ne ulazeći u to da li nekome ovakva tematika odgovara, ne vidim u čemu je problem sa samim pisanjem?

I am legion. I do not forget. I do not forgive.


Edited by - manhunter on 11/09/2015 13:37:19
Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  13:52:56  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
Problem je sto je neko novinarsko skrabalo napisalo da tu ima autosugestije, samopomoci, magije,pojavljuju se subotari, Luciferisti i ko zna ko jos. Treba donositi sud nakon citanja, a ne na tudju sugestiju. Sugestija ponekad zna biti razornija od autosugestije....
Go to Top of Page

manhunter
Moderator



17796 Posts

Member since 17/09/2004

Posted - 11/09/2015 :  13:56:59  Show Profile Show Extended Profile  Send manhunter a Private Message  Reply with Quote
Vaistinu.

I am legion. I do not forget. I do not forgive.

Go to Top of Page

DeeCay
stripovi.com suradnik



Croatia
21586 Posts

Member since 24/09/2002

Posted - 11/09/2015 :  14:35:45  Show Profile Show Extended Profile  Send DeeCay a Private Message  Reply with Quote
Samo da se osvrnem na početni komentar. Nije onaj topic žanr SF-a, ne znam zašto ljudi tako misle... Unutra su preporuke za sve moguće žanrove, a mladjo u zadnje vrijeme čita puno krimića. Ja sam stekao samo dojam da oni što tamo pišu (esefičari) najviše čitaju od svih ostalih.


Pročitao sam Coelhovog Alkemičara i knjiga je izvanredna, i sumnjam da je nešto bolje napisao poslije toga. Što vi kažete?

Potencijalno su mi još zanimljive Peta gora, Zahir i Demon i gospođica Pym, a ostalo ne znam bih li imao volje čitati. No, vjerojatno bi mi bio zanimljiviji da nije toliko razvikan u zadnje poduže vrijeme. Opravdano ili ne, ne znam.

“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one."
Go to Top of Page

Dudley Smith
stripovi.com suradnik



Croatia
1014 Posts

Member since 05/04/2014

Posted - 11/09/2015 :  14:39:33  Show Profile Show Extended Profile  Send Dudley Smith a Private Message  Reply with Quote
Tako je hunteru, dosta terora SF-ovaca

Evo malo gledam svoje police (u zadnje vrijeme čitam isključivo knjige koje si sam kupim, i to uglavnom u antikvarijatima ili kod uličnih preprodavača) pa da dam nekakav presjek što sam lijepoga čitao zadnjih mjeseci:

Gore Vidal: Burr (Znanje, 1978 - orig. 1973)

Sjajan i opširan revizionistički povijesni roman. U središtu je radnje Aaron Burr - jedan od očeva nacije i ratnih heroja Revolucije, a nakon nje političar, odvjetnik, treći američki potpredsjednik, ali i kontroverzna osoba - ubojica Alexandera Hamiltona, prvog ministra financija (ubio ga je u nelegalnom dvoboju, ali svejedno nikada nije procesuiran zbog toga), optuženik za veleizdaju, ali i čovjek u mnogo čemu ispred svoga vremena, koji se zalagao za žensko pravo glasa sto godina prije nego što je to zaživjelo. Glavni je lik romana Charlie Schuyler (jedina izmišljena ličnost u cijeloj knjizi, koja predstavlja duh vremena) mladić koji pokušava uspjeti u New Yorku 1830-ih u društvenome i političkome životu. Piše za novine, a istovremeno i radi kao vježbenik kod ostarjeloga Aarona Burra, koji i u svojim kasnim sedamdesetima i dalje radi kao odvjetnik. Igrom slučaja, Charlie počinje bilježiti Burrove memoare - radnja romana paralelno prati više-manje kronološki Burrov život od 1770-ih do 1800-ih (kako ga on prepričava Charlieju) te Charlijevo uspinjanje u društvenome svijetu New Yorka i šire. Kako je Burr očito nepouzdani pripovjedač, u njegovim sjećanjima mnoge osobe iz američke povijesti su drugačije od slike koju imamo o njima - Washington je potpuno nesposoban general koji je izgubio većinu bitaka, Jefferson je licemjerni robovlasnik, Hamilton je frustriran činjenicom što je kopile...
Briljantna knjiga vrijedna čitanja! Dio je Vidalova serijala Narratives of the Empire (ovo je zapravo prva knjiga) koji prati američku povijest od neovisnosti do kraja 20. stoljeća. Kod nas je nažalost prevedena (koliko ja znam) samo još jedna knjiga, izravni nastavak Burra naslova 1876 (tražim ju već neko vrijeme po antikvarijatima ali ju nikad nisam vidio)

Raymond Chandler: Zbogom dragana moja (Spektar, 1984 - orig. 1940)

Što reći o Chandleru da se već ne zna? Veliki majstor hard-boiled krimića (njegova djela svakako nadilaze žanr) čiji je detektiv Phillip Marlowe utjecao na naraštaje i naraštaje pisaca, čitatelja i filmaša. Kod Chandlera zločin nije intelektualna igra kao kod Christijeve i sličnih autora. Njegov zločin je brutalan i realan, a zapleti izuzetno komplicirani - kada se na kraju sve niti radnje povežu i objasne, ne može se ništa drugo nego zapljeskati.

Amelie Nothomb: Robert je njezino ime (Vuković&Runjić, 2003 - orig. 2002)
Prva ali svakako ne i zadnja njezina što sam ju pročitao. Kratak i zanimljiv roman o neobičnoj djevojci opsjednutoj baletom. Kraj je možda malo prezbrzan i lošiji od ostatka romana (čujem da je Amelie to i inače problem) ali sve u svemu dobra knjiga.

Pavao Pavličić: Umjetni orao (Školska knjiga, 2003 - prvo izdanje 1979)
Na naslovnici ovoga izdanja piše "Uzbudjivi krimić hrvatskoga Simenona" međutim ne bih ovo nazvao krimićem u pravom smislu riječi, a i ne vidim kakve veze ima sa Simenonom (doduše, njega sam slabo čitao, pa se možda i varam). Da, nasilna smrt (samoubojstvo koje to možda je ili možda nije) jest u središtu radnje, ali nema previše žanrovskih obilježja. Roman govori o grupici od 5 prijatelja iz studentskih dana (ovakav postav podsjeća na tzv. prozu u trapericama i ono što teoretičari u nas zovu "klapa" - kao kod Šoljana recimo) koji se nakon nekoliko godina slaboga druženja (nakon što su pozavršavali fakseve našli su poslove, osnovali obitelji i tako dalje) ponovno povezuju oko smrti svoga prijatelja Radovana Orlaka zvanoga Orao. Orao je bio nedavno razvedeni alkoholičar i skončao je padom s vrha zgrade u kojoj je živio - policija to odmah otpisuje kao bezrazložno samoubojstvo pijanca, ali Pripovjedač i njegovi prijatelji počinju vlastitu, privatnu istragu oko toga tko je Orla usmrtio (ako je zapravo ubijen) odnosno zbog čega je skočio (ako je ipak posrijedi samoubojstvo). Iznimno zanimljiv roman. Pavličića sam prije slabo čitao - Koraljna vrata kao izbornu lektiru u srednjoj (nisam se oduševio) i neki od novijih krimića o novinaru crne kronike koji rješava zločine, koji mi je bio bezveze. Ovo je ipak puno bolje...

Pavao Pavličić: Večernji akt (Znanje 1982 - prvo izd. 1981)
...što me navelo da kupim još jednu njegovu hvaljenu knjigu iz istoga razdoblja (očito je da je krajem 70-ih/početkom 80-ih bio na svome vrhuncu). I ova je jako dobra, a sadrži i mnoge elemente fantastike i više je postmoderna - riječ je o mladome studentu likovne akademije Mihovilu koji otkrije da posjeduje neobičan dar - on je naime u stanju krivotvoriti bilo što - od strip-tabli (na početku krivotvori Maurovića i, čini mi se, neke table Action Comicsa #1 ili tako nešto) preko novčanica i umjetničkih djela pa sve do običnih predmeta. S vremenom se to pročuje i Mihovil postaje zvijezda, ali i prijetnja za sigurnost u očima zakona!
Isto preporuka (u ovaj sam post natrpao samo preporuke, čitao sam i svašta drugoga ali neke mi se stvari nisu svidjele, neke su već isparile iz pamćenja i tako).
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 11/09/2015 :  14:39:47  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Residents

Problem je sto je neko novinarsko skrabalo napisalo da tu ima autosugestije, samopomoci, magije,pojavljuju se subotari, Luciferisti i ko zna ko jos. Treba donositi sud nakon citanja, a ne na tudju sugestiju. Sugestija ponekad zna biti razornija od autosugestije....




Da pokušam rezimirati: Miljenko Jergović je "novinarsko škrabalo", a Paulo Coelho je pretpostavljam veliki umjetnik čija svaka rečenica vrijedi zlata i treba ju upijati halapljivo poput žednog u pustinji.

Ako je tako, onda smo se razumjeli i nema potrebe za daljnju raspravu. Uživaj u Coelhu...


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Dudley Smith
stripovi.com suradnik



Croatia
1014 Posts

Member since 05/04/2014

Posted - 11/09/2015 :  14:54:09  Show Profile Show Extended Profile  Send Dudley Smith a Private Message  Reply with Quote
Zanimljiv Jergin članak si izvukao Johnny. Ja bih se osvrnuo na ono što je bio povod članka - i sam sam primijetio da naši polupismeni novinarčići često pomisle (valjda u svojoj neobrazovanosti) da svaki pisac za kojega su oni čuli mora biti nobelovac - što je posebno smiješno jer danas doslovno za dvije minute možeš provjeriti je li netko dobio nagradu ili nije - tako da osim "nobelovac Coelho" često čujemo i "nobelovac Kundera", "nobelovac Murakami" ili čak "nobelovac Borges" (što mene jako rastuži jer me podsjeti na nepravdu zbog koje jedan od najznačajnijih autora 20. stoljeća nije dobio nagradu jer se Akademija nije slagala s njegovim političkih stavovima, koji se za razliku od mnogih autora čak niti nisu nikada prelijevali u njegovu prozu).
Još veća zabluda "običnog naroda" je kada misle da se Nobel dodjeljuje za neku određenu knjigu, pa čujemo o "romanu za kojeg je XY dobio Nobela". (ovo bi moglo i u onu hunterovu Mitovi u koje vjerujemo)
Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  15:10:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
Rezime rezimea-stanoviti gospodin koga jesam nazvao skrabalom zbog njegove gluposti i neobavestenosti. Da je g.Jergovic pročitao i jednu knjigu, ne bi ga nazvao piscem autosugestije I trivijalnih priručnika. Ko je razumeo( pročitao) shvatice. Zaboga, njega je potreslo to sto je komentator uzgred spomenuo Koelja u toku utakmice. Zatim drvlje i kamenje po čoveku potpuno neargumentovano i podcenjivacki? Covek jeste svetski poznat i prodao je milione knjiga. Tačno je da nije nobelovac, i to po svojoj prilici nikad neće ni biti. Nije to ni merilo kvaliteta, koliko predobrih pisaca nije dobilo, pa sta.
Daleko od toga da je stresnuo svo znanje ovoga sveta. Napisao je par dobrih knjiga, i to je to.
Kolumne se po meni pišu iz razloga kad neko uglavnom nema sta da kaže, i da pokaze auditorijumu da je jos uvek živ. Posebna priča su poznate ličnosti, koje pišu kolumne( tu ne mislim na pisce).
Go to Top of Page

Dudley Smith
stripovi.com suradnik



Croatia
1014 Posts

Member since 05/04/2014

Posted - 11/09/2015 :  15:18:31  Show Profile Show Extended Profile  Send Dudley Smith a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Residents
Kolumne se po meni pišu iz razloga kad neko uglavnom nema sta da kaže, i da pokaze auditorijumu da je jos uvek živ. Posebna priča su poznate ličnosti, koje pišu kolumne( tu ne mislim na pisce).



Mislim da je glavni razlog ipak to što treba svaki mjesec platiti račune, svaki dan jesi barem triput, platiti doktora ako mu treba itd. Od pisanja književnosti se skoro nigdje ne može bogznašto zaraditi (osim ako ne pišeš self-help, priglupe krimiće ili ljubiće) tako da većina pisaca mora imati i neki stalni posao - a može li bolje nego pisati o bilo čemu jednom tjedno za novac?
Go to Top of Page

bjelolasica
stripovi.com suradnik



Croatia
5105 Posts

Member since 30/08/2009

Posted - 11/09/2015 :  15:26:30  Show Profile Show Extended Profile  Send bjelolasica a Private Message  Reply with Quote
Ljubitelji povijesti i/ili vremena Henrika VIII. Nisam pročitao još jedino Lamentation (2014). Svaka priča je bolja o prijašnje i nažalost još niti jedna nije doživjela ekranizaciju





Don’t beat me massa!Please don’t beat me massa!Don’t beat this tired old body! No, no!
http://www.youtube.com/watch?v=H8D93Awa434

Edited by - bjelolasica on 11/09/2015 15:29:16
Go to Top of Page

Residents
New Member



Serbia
138 Posts

Member since 15/02/2015

Posted - 11/09/2015 :  15:43:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Residents a Private Message  Reply with Quote
Kada pisci pišu kolumne, tu ima sta da se pročita. Uglavnom. Ali kada to rade sportisti, glumci, pevaci i ostale javne ličnosti, to je uglavnom glupost, besmislenost i ispraznost.
Go to Top of Page
Page: of 3 Previous Topic Topic Next Topic  
Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 1.31 seconds. Snitz Forums 2000