Darkwoodom odjekuje žalosni ritam doboša... Danas, 2. travnja 2016., netom napunivši svoj 87. rođendan, napustila nas je crtačka legenda Gallieno Ferri, koji nas je zadužio svojim besmrtnim pričama o Zagoru Te Neju, neustrašivom Duhu Sa Sjekirom…
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one."
Uh... kakva grozna vest. Čovek koji je svojim prepoznatljivim crtežom obeležio detinjstvo mnogih od nas i doprineo da zavolimo SBE junake. Imao samo to zadovoljstvo i čast da ga upoznam 2008, kada je gostovao na Sajmu knjiga. Proveli smo nekoliko sati u razgovoru, prilično ga je zanimao fenomen Tita i ex-YU, on je sa svoje strane pričao o Drugom svetskom ratu, Musoliniju i Italiji posle njega. Tih dana je Sampdorija, čiji je Feri bio navijač, pobedila Partizan pa smo se dotakli i te teme i sporta uopšte. Nekoliko godina kasnije, sreli smo se ponovo u Buratinijevoj kancelariji u Milanu. Bio sam ubeđen da se neće setiti ko sam ja, ali on je prišao i pozdravio me, i uz osmeh dodao "Complimenti!" (Čestitam). Nisam razumeo o čemu priča dok se nije ponovo nasmejao i rekao "Pallanuoto" (Vaterpolo). Tada sam se setio priče iz Beograda. Živeo je u Reku, blizu Đenove, i bio veliki navijač vaterpolo giganta Pro Reko, a te godine je Partizan u finalu Evrolige pobedio upravo Pro Reko. Sećam se da mi je Buratini kasnije rekao da je Feri došao svojim kolima u Milano i da takva putovanja njemu ne predstavljaju nikakav problem, da voli lično da donese crteže i popriča sa redakcijom. Vraćam film na taj dan i pokušavam da se prisetim još nekog detalja ali ne ide. Nisam verovao da će nam to biti poslednji susret. Nisam verovao ni da Feri može nekad da umre. Nekako ni sad ne verujem da se to desilo.