Veliko srce je stalo. Guido i Gallieno možda već sada, u nekoj drugoj dimenziji, razgovaraju , smiju se i dogovaraju nove odiseje svoga besmrtnog duha sa sjekirom......
Baš mi pored kreveta stoji Libellusova knjiga sa njegovim najranijim radovima na Zagoru koju sam nabavio pred neki dan. Kako će sada biti neobično ju pročitati. Nakon Sergia, otišla je još jedna legenda.
Be'... aprire FB per scrivere una nota, poi andare sulle news e apprendere che Gallieno "Zagor" Ferri ci ha lasciato, è un pessimo inizio di domenica... ricordo così al volo di un viaggio comune a Istanbul per la Fiera del libro e del fumetto. Gallieno era stato intervistato dalla TV nazionale. Il giorno dopo siamo andati al mercato. Lo hanno riconosciuto. Tutti i negozianti hanno smesso di vendere, molti sono usciti dalle botteghe con indosso magliette di Zagor, lo hanno applaudito e festeggiato e lui.. sorridente e incredulo. Ricordo un concerto in suo onore in cima a un bar giovanile, in una soffitta di legno, asfittica, piena di cavi elettrici, in cui si esibivano per lui anche gruppi punk turchi... e lui seduto per terra, in prima fila ad ascoltare sorridente (e io fuori perché mi era venuto un attacco di claustrofobia) ... ricordo l'atletismo (era un atleta) con cui ha retto tutti quei giorni estremamente impegnativi, vissuti anche per ore nel traffico congestionatissimo, senza mostrare mai stanchezza e senza mai perdere il sorriso... ricordo l'ultimo giorno, alla conferenza stampa di chiusura, un suo lieve mancamento che ci ha allarmato, tutti... ma da cui si è ripreso prontamente tornando al sorriso e tranquillzzandoci (lui che tranquillizzava noi!). Be'... l'artista lo abbiamo conosciuto tutti... l'uomo non tutti hanno avuto la fortuna di conoscerlo. Ma Gallieno si è preso le sue soddisfazioni, perché si vive una volta sola e le esperienze o si fanno o non si fanno e le soddisfazioni bisogna cercarsele e meritarsele, ha dato tanto agli altri , a generazioni di lettori, con i suoi disegni e ha dato tanto nella vita con il suo esempio.
Puno mi je lakše odgovorit radi koga volin strip nego zašto. Volin ga radi samog početka, radi Ferrija, Nollite, Magnusa i Bunkera...kao i manje više svi mi stripaši ovim prostorima...kakva veličina, kakav utjecaj na naš život...koliko uspomena...moćni Ferri. Drago mi je da bar imam fotografiju s njim i potpis da mogu pokazat dici da sam ga upozna i prozboria koju besidu s tom veličinom. I nije to samo nostalgija, nije to samo Zagor i Ferri, ima puno boljih crtača al takvu atmosferru koji Ferri stvara ne stvara nitko. Ferri fala na svemu.
Sinoc sam ovo procitao oko 3 ujutru kada sam dosao kuci iz grada i nisam mogao da verujem, nisam zeleo da verujem.
Nisam imao snage nista tada da napisem na forumu. Nesto me steglo u grudima i grlu i oci mi postale suzne. Kao da mi je umro neko izuzetno blizak, iskren prijatelj, koga poznajem citavog zivota. A Ferri to i jeste. Svaki put kada se osecam potisteno i kao da ne uspevam u necemu, uzmem neku Zagorovu epizodu iz zlatnog perioda i posle sve gledam drugacijim ocima.
Ferri je uvek zracio nekom toplinom i dobrotom, na svakoj slici je bio nasmejan, uvek sa istom vedrinom i entuzijazmom i ljubavlju prema zivotu, prirodi, umetnosti.
Najveci moguci poklon maestru bi uradili da jos masovnije kupujemo njegove stripove...nije to samo podrzka Ludensu i VC vec podrzka radu velikog maestra... Mozda je taj tuzni trenutak i podstrek nekim domacim izdavacima, da reprintiraju neke Ferrijeve ranije radove..Maskar, Thander Jack,Tom Tom...... Ima jih dosta ali ipak ne toliko da jih neki ozbiljan izdavac nebi mogao izbacit Ferriju na cast.. Toliko mu valjda svi skupa dugujemo..
CITAJTE TELLERA,... DA BI POSTALI BOLJI LJUDI! STRIP JUNAK KOJI UCI POŠTENJU I PRAVDI!
Mene suza još nije stigla...još uvek sam blago pogubljen. Verovatno će me stići u osami. Ali imam devojku sveticu...kako je mene strefilo (valjda je vidljivije nego što mislim da jeste) tako je nju inspirisalo. Ovo me je sinoć dočekalo na stolu
Počivaj
Stranče, pokazao si mi da crne linije imaju dušu i da borba Dobra ne prestaje nikad, a sve tako lijepo teče i dušu dečiju maštom budi, pravdom uspavljuje.
Prijatelju, poveo si hordu sjajnih junaka za sobom, dao im sjaj u oku i smejak na licu, da priču tvoju za pričom pričaju i istoriju svoju osvajaju.
Prijatelju mog prijatelja, u miru počivaj i nek' drvo tvoje na ovom svetu širi krošnju.
L'uomo che nel 1961 ha inventato l'aspetto visivo di uno dei più importanti e longevi personaggi della storia del fumetto, è stato anche, per quasi sessant'anni e continuativamente, il suo disegnatore di punta, l'autore degli episodi più memorabili e la firma su ogni singola copertina. Una simbiosi artistica e umana senza precedenti, un caso unico nella storia del fumetto mondiale. Diranno che oggi s'è spento uno dei più grandi fumettisti di sempre, ma per me, per mille motivi che ora sarebbe lungo e stupido elencare, oggi ci ha lasciati il più grande di tutti. Che il grido di Za-Gor-Te-Nay risuoni in tuo onore per tutta Darkwood, ci vediamo dall'altra parte, Maestro Ferri. https://www.facebook.com/mauro.uzzeo/posts/10209133605442499:0?fref=nf
Moj naklon do poda i velika hvala, što si mi uljepšao detinjstvo...majstor mračne atmosfere. Da se samo sjetim, na koji je način bio nacrtao prvog i drugog Kandraxa, pa Tigra i Vampira...a od malo novijih epizoda Bijela srdžba i Tajanstveni samostan...
Nemam riječi, ali za svakoga dođe ona kreatura sa naslovne specijalaca ZS 16 dilana Doga "Mefisto"...kad-tad.
Gallieno Ferri (1929-2016) è stato un maestro del fumetto italiano. Per anni il suo stile inconfondibile e le sue tavole di Zagor hanno appassionato migliaia tra voi, ed è uno dei miti che hanno lasciato le impronte delle mani nella nostra Walk of Fame. Sarà difficile dimenticare il suo indomabile “spirito con la scure”, e noi di Lucca Comics & Games non lo faremo.