quote:

---

Originally posted by stinky

ČUDESNI ODMETNIK



Kad na Interliberu pregledavam razbacane Texove, otvaram prvu stranicu i tražim ime scenarista. Ako piše Boselli uzimam, ako piše Nizzi bacam natrag.
Otkako je otišao Nolitta, Boselli je jedini živući scenarist u kojega imam povjerenje. Ajde još i Sclavi, uzeo bih njegove Dogove ako se pojave.
Ovdje se Boselliju pridružio Andreucci; to je kao da zamislite nešto najbolje u strip svijetu. Plafon, nema dalje.

Ovaj je dvojac odradio neke od najboljih Zagora ikada. Teksaški rendžeri su tematski slični.
Čudesni odmetnik donosi priču iz Texove mladosti, njegovih odmetničkih dana. Mladi Tex odmetnik priziva na Ringo Kida iz Poštanske kočije: odmetnik za koga znaš da će preći na stranu zakona, jer već i jest pravedan.
Texu je smještena pljačka rudarskog zlata i on će polako otkrivati zavjeru. Ova detekcija nije dominantna tema, ali je sjajno uklopljena u poslovičnog razbijačko-akcijskog Texa. Čudesni odmetnik nema niti jedno 'novo' rješenje, pa ipak je cjelina daleko superiornija Macanovom Maršalu Bassu, kad sam već jučer uzeo tu usporedbu. Macan mora ići na 'šokantne' obrate i 'nepredvidljive' detalje; ali Boselli ne! Boselli može uzeti tipične vestern likove, starog odmetnika, mladića koji se želi dokazati, i sa tom građom raditi savršeni scenarij. Ako uzmemo Macanovo 'neočekivano' rješenje, lik debelog doktora transvestita i Bosellijevo standardno, mladić koji bježi od kuće da bi postao čuveni odmetnik, nema dileme tko je uzeo suvisliji lik i tko je taj isti lik uklopio u cjelinu tako da kockica sjeda na mjesto. Dok Macan ostaje samo na toj bizarnosti (lik doktora tansvestita ništa ne znači za radnju; zaplet se ne bi promijenio ni da je tu neki drugi bizaran lik: transvestit je praktički fikus, tu je za ukras), Bosellijev mladi odmetnik je itekako dio priče, pa i poante. Nije manje važno ni to što su takvi likovi prihvaćeni standard čitavog jednog pokreta, Byron odlazi u Grčku na "Divlji Zapad" i slično. Znači, taj lik ima i širu osnovu po kojoj ga se može analizirati.

Ja nisam neki redoviti čitatelj, a ni predani pratitelj Texa. Tako ne znam je li ova priča sastavni dio jedne šire o Texovim odmetničkim danima. Ono što primećujem iz ove storije: Tex je čvrsto središte, između starog outlawa koji je kolebljiv, nesiguran i na odlasku i mladog, neiskusnog koji romantizira odmetnički život. Tex nije zapravo puno stariji od Willa Kramera, ali već ima reputaciju. To da je glasovit, upućuje da možda postoji šira priča (iliti: još epizoda o ovom periodu Texove prošlosti), ali kažem, ja to ne znam, jer ne pratim baš toliko.
U svakom slučaju, Tex je čvrsto središte i, iako odmetnik, već ovdje je to isti Tex pravednik čvrste ruke. To je ono što fali starom Dustyju, koji je lik života koji je ostario, tj. predstavnik odmetničkih dana kada se nije znalo za zakon i pravdu. Taj lik života Boselli, i opet upečatljivo, daje u sljedećem standardu koji koristi: odmetnički grad, Robber's Nest. Ni ovo nije ništa novo na vestern sceni (čuveni Rancho Notorious Fritza Langa sa Marlene Dietrich kao gazdaricom odmetničkog gnijezda), ali to je ta lakoća baratanja tipičnim imaginarijem koja Macanu još uvijek fali. Jednom prilikom sam govorio o Nolitti u tom kontekstu: po meni, vrhunac je baratanje tipskim. Nolitta, Boselli, oni su doveli do savršenstva baratanje tipskim, a to je nešto drugo nego puko šabloniziranje. Macan se, međutim, mora dovijati raznim bizarnostima, jer nije savladao ovu ključnu točku pretvaranja šablone u tipsko.

Nasuprot Dustyju kao liku koji mora otići, nalazi se Kramer koji romantizira upravo to što mora otići. Tex je, kako rekosmo, čvrsto središte i točka razbijanja Dustyjeve neobrazovanosti do čvrstog pravednika, a jednako tako i Kramerovog romantiziranja. Tex kaže Ne objema ovim polovima. Zato je podjela uloga (likova) ovdje itekako smislena (za razliku od Macanove čisto slučajne).

Boselli kao pandan Texu daje dakle, ne ovu dvojicu 'glavnih' pratitelja, nego Cochisea. Cochise je Tex u indijanskom svijetu. I on ima reputaciju, čvrsto je središte te njih dvojica postaju krvna braća (kao Zagor i Sivi Vuk). To su ista ona nolitijanska rješenja o kojima sam pričao u kontekstu Zagora. Boselli je najbolje preuzeo i integrirao u vlasiti rukopis ovu Nolittinu ostavštinu. Te po stoti put moram ponoviti da je on ono što bismo mogli označiti kao klasični Zagor, a ne Burattini, koji mehanički kopira neke izvanjske stvari, a u onom bitnom se udaljuje od 'pravog' Zagora. Dobro, to je problem za interne zagorovske diskusije u kojima dio publike malo toga kuži, ali zato glasno halabuči i vidi samo Atlantide, fantazije itd., a nema uvida u one bitne činitelje koji kod Bosellija nikada ne izostaju. Pa i ovdje, u Čudesnom odmetniku je taj nolitijanski element poanta i Tex i Cochise predstavljaju uzor.

Posljednja stranica stripa dodatno podiže ovu savršenu priču. Naime, scenarij je koncipiran tako da je priča koju čitamo zapravo Texovo prepričavanje događaja prijateljima uz logorsku vatru. Međutim, završetak je Kramerova strana priče, nešto o čemu Tex ne može znati. Radi se o unutarnjim stanjima mladića koji napušta pustolovinu. I kada on u tipičnom fordovskom krajoliku ugleda, prvo Texa na propetom konju, zatim odmah u sljedećem kadru nestanak, isparavanje Texa, a ostaje samo stijena u romantičnom sunčevom zalasku, čitava priča dobiva novu dimenziju. Može se zamišljati Kramerova strana priče u kojoj je mitizacija Texa u funkciji njegovog odrastanja. Ali ovo odrstanje ne mora se shvatiti kao odustajanje od romantične pustolovine i prelazak u prozaični poslovni život, nego može biti i prelazak iz loše romantike u dobru. I upravo je to odrastanje u pravom smislu, prihvaćanje vrijednosti poput "časti, poštovanja i prijateljstva koje su važnije od novca i ponosa". U Kramerovoj priči Tex može biti mitski lik, između legende i stvarnosti, ali ideja koja ga je potakla na razvijanje i odrastanje. S te strane, završetak je izuzetan, a može se iskoristiti za jedan fantastičan ekskurs o Krameru i Texu u priči u kojoj se isprepliću mit i stvarnost.

---

quote:

---

Originally posted by solar

Vjerovali ili ne ali Villin Texone ide u lettering fazu što bi moglo značiti i objavljivanje sljedeće godine!

---

quote:

---

Originally posted by doom

Zar ne ide po jedan gigant svake godine, a ove godine je od Laure Zuccheri

---

quote:

---

Originally posted by doom

Zar ne ide po jedan gigant svake godine, a ove godine je od Laure Zuccheri

---

quote:

---

Originally posted by MisterYES

quote:

---

Originally posted by solar

Vjerovali ili ne ali Villin Texone ide u lettering fazu što bi moglo značiti i objavljivanje sljedeće godine!

---

Zašto ne i ove? Pročitali smo da je na tabli 196, a Texonei su do 240.

---

quote:

---

Originally posted by MaTex

quote:

---

Originally posted by doom

Zar ne ide po jedan gigant svake godine, a ove godine je od Laure Zuccheri

---

Jest pravilo, ali desilo se već da su u jednoj godini izdana dva giganta. Očekujem čim Villa završi da će to već sutra biti van.

---

quote:

---

Originally posted by Poli

quote:

---

Originally posted by MisterYES

quote:

---

Originally posted by solar

Vjerovali ili ne ali Villin Texone ide u lettering fazu što bi moglo značiti i objavljivanje sljedeće godine!

---

Zašto ne i ove? Pročitali smo da je na tabli 196, a Texonei su do 240.

---

Zapravo tabli ima 224, sve ostalo (do 240 stranica u Texonu) se odnosi na one uvodne clanke, predstavljanja i intervjuje...

---

quote:

---

Originally posted by Poli


Samo da nam ne ode sada u penziju kada odradi ovaj "mucni" posao do kraja.

---