quote:

---

Originally posted by culture vulture

Odrastes na stripovima, misleci da su ljudi koji ih crtaju najkul na svijetu, jer sto moze biti kulnije od stripa...
Onda ih pocnes upoznavati i vidis da su to u stvarnosti uglavnom ljudi niskog stupnja obrazovanja i ogranicenih intelektualnih sposobnosti, s kojima, da ne crtaju stripove, ne bi imao dvije recenice za prozboriti... Raspustena bagra, uglavnom bezboznici, vjecni pubertetlije, zaostali na razini nizih razreda srednje skole... Ili eventualno tipovi koji i jesu nekakav faks zlupali i negdje se zaposlili, mozda i kakvo dijete napravili, ali koji nisu rijesili neku staru svadju s ocem ili poocimom ili kim vec i kojima ce zivot proci u nekakvoj besplodnoj pobuni protiv te neke figure u crnom.
I to te isprva razocara kao nista u zivotu.
Onda te prestane biti briga i zivis svoj odrasli zivot, a djetinje iluzije, u kojima stripove crtaju, a i vole, najkul ljudi na svijetu, cuvas u nekom tajnom pretincu, kao neko Rastusje, koje ti, buduci da je postojalo samo u tvojoj glavi, realnost ne moze uzeti. I nema veze sto je to samo nekakva eideticka predodzba svjetla koje nije nikad ni postojalo, sjecanje na nekakav Kripton koji je zapravo samo tvoje djetinjstvo - to ti je dovoljno, iz toga crpis energiju.
Ali onda dodje doba u kojem ta bagra dobije internet i pocne svoj dotad privatni kretenizam ciniti javnim. I skupljati oko sebe horde slicnih bezveznjaka, koji im lajkaju debilanu i cestitaju na idiotizmu.
A i ti imas internet, a i tastaturu, a i temperament, pa im probas nesto reci.
Ali, naravno, budalama nema smisla govoriti: "Pliz, nemojte vise biti budale". Pa prestanes. Ali ti opet neka budala digne zivac pa opet kazes: "Ajde, dosta vise, budale ste i, ako vec ne mozete biti pametni, dajte barem sutite, da ljudi ne znaju tko ste i sto ste". Ali, naravno, efekt je opet nikakav pa opet na neko vrijeme zasutis. I tako nekoliko puta, dok se na koncu jednostavno ne zamoris i ne maknes od budala na internetu jednako kao sto si se maknuo od njih i u stvarnom zivotu.

Drugim rjecima, hvala ti, Marko, sto si me ovom epizodom Zeljke naveo da se napokon do kraja iskopcam.

---

quote:

---

Originally posted by culture vulture

Odrastes na stripovima, misleci da su ljudi koji ih crtaju najkul na svijetu, jer sto moze biti kulnije od stripa...
Onda ih pocnes upoznavati i vidis da su to u stvarnosti uglavnom ljudi niskog stupnja obrazovanja i ogranicenih intelektualnih sposobnosti, s kojima, da ne crtaju stripove, ne bi imao dvije recenice za prozboriti... Raspustena bagra, uglavnom bezboznici, vjecni pubertetlije, zaostali na razini nizih razreda srednje skole... Ili eventualno tipovi koji i jesu nekakav faks zlupali i negdje se zaposlili, mozda i kakvo dijete napravili, ali koji nisu rijesili neku staru svadju s ocem ili poocimom ili kim vec i kojima ce zivot proci u nekakvoj besplodnoj pobuni protiv te neke figure u crnom.
I to te isprva razocara kao nista u zivotu.
Onda te prestane biti briga i zivis svoj odrasli zivot, a djetinje iluzije, u kojima stripove crtaju, a i vole, najkul ljudi na svijetu, cuvas u nekom tajnom pretincu, kao neko Rastusje, koje ti, buduci da je postojalo samo u tvojoj glavi, realnost ne moze uzeti. I nema veze sto je to samo nekakva eideticka predodzba svjetla koje nije nikad ni postojalo, sjecanje na nekakav Kripton koji je zapravo samo tvoje djetinjstvo - to ti je dovoljno, iz toga crpis energiju.
Ali onda dodje doba u kojem ta bagra dobije internet i pocne svoj dotad privatni kretenizam ciniti javnim. I skupljati oko sebe horde slicnih bezveznjaka, koji im lajkaju debilanu i cestitaju na idiotizmu.
A i ti imas internet, a i tastaturu, a i temperament, pa im probas nesto reci.
Ali, naravno, budalama nema smisla govoriti: "Pliz, nemojte vise biti budale". Pa prestanes. Ali ti opet neka budala digne zivac pa opet kazes: "Ajde, dosta vise, budale ste i, ako vec ne mozete biti pametni, dajte barem sutite, da ljudi ne znaju tko ste i sto ste". Ali, naravno, efekt je opet nikakav pa opet na neko vrijeme zasutis. I tako nekoliko puta, dok se na koncu jednostavno ne zamoris i ne maknes od budala na internetu jednako kao sto si se maknuo od njih i u stvarnom zivotu.

Drugim rjecima, hvala ti, Marko, sto si me ovom epizodom Zeljke naveo da se napokon do kraja iskopcam.

---

quote:

---

Originally posted by culture vulture

Odrastes na stripovima, misleci da su ljudi koji ih crtaju najkul na svijetu, jer sto moze biti kulnije od stripa...
Onda ih pocnes upoznavati i vidis da su to u stvarnosti uglavnom ljudi niskog stupnja obrazovanja i ogranicenih intelektualnih sposobnosti, s kojima, da ne crtaju stripove, ne bi imao dvije recenice za prozboriti... Raspustena bagra, uglavnom bezboznici, vjecni pubertetlije, zaostali na razini nizih razreda srednje skole... Ili eventualno tipovi koji i jesu nekakav faks zlupali i negdje se zaposlili, mozda i kakvo dijete napravili, ali koji nisu rijesili neku staru svadju s ocem ili poocimom ili kim vec i kojima ce zivot proci u nekakvoj besplodnoj pobuni protiv te neke figure u crnom.
I to te isprva razocara kao nista u zivotu.
Onda te prestane biti briga i zivis svoj odrasli zivot, a djetinje iluzije, u kojima stripove crtaju, a i vole, najkul ljudi na svijetu, cuvas u nekom tajnom pretincu, kao neko Rastusje, koje ti, buduci da je postojalo samo u tvojoj glavi, realnost ne moze uzeti. I nema veze sto je to samo nekakva eideticka predodzba svjetla koje nije nikad ni postojalo, sjecanje na nekakav Kripton koji je zapravo samo tvoje djetinjstvo - to ti je dovoljno, iz toga crpis energiju.
Ali onda dodje doba u kojem ta bagra dobije internet i pocne svoj dotad privatni kretenizam ciniti javnim. I skupljati oko sebe horde slicnih bezveznjaka, koji im lajkaju debilanu i cestitaju na idiotizmu.
A i ti imas internet, a i tastaturu, a i temperament, pa im probas nesto reci.
Ali, naravno, budalama nema smisla govoriti: "Pliz, nemojte vise biti budale". Pa prestanes. Ali ti opet neka budala digne zivac pa opet kazes: "Ajde, dosta vise, budale ste i, ako vec ne mozete biti pametni, dajte barem sutite, da ljudi ne znaju tko ste i sto ste". Ali, naravno, efekt je opet nikakav pa opet na neko vrijeme zasutis. I tako nekoliko puta, dok se na koncu jednostavno ne zamoris i ne maknes od budala na internetu jednako kao sto si se maknuo od njih i u stvarnom zivotu.

Drugim rjecima, hvala ti, Marko, sto si me ovom epizodom Zeljke naveo da se napokon do kraja iskopcam.

---

quote:

---

Originally posted by culture vulture

Odrastes na stripovima, misleci da su ljudi koji ih crtaju najkul na svijetu, jer sto moze biti kulnije od stripa...
Onda ih pocnes upoznavati i vidis da su to u stvarnosti uglavnom ljudi niskog stupnja obrazovanja i ogranicenih intelektualnih sposobnosti, s kojima, da ne crtaju stripove, ne bi imao dvije recenice za prozboriti... Raspustena bagra, uglavnom bezboznici, vjecni pubertetlije, zaostali na razini nizih razreda srednje skole... Ili eventualno tipovi koji i jesu nekakav faks zlupali i negdje se zaposlili, mozda i kakvo dijete napravili, ali koji nisu rijesili neku staru svadju s ocem ili poocimom ili kim vec i kojima ce zivot proci u nekakvoj besplodnoj pobuni protiv te neke figure u crnom.
I to te isprva razocara kao nista u zivotu.
Onda te prestane biti briga i zivis svoj odrasli zivot, a djetinje iluzije, u kojima stripove crtaju, a i vole, najkul ljudi na svijetu, cuvas u nekom tajnom pretincu, kao neko Rastusje, koje ti, buduci da je postojalo samo u tvojoj glavi, realnost ne moze uzeti. I nema veze sto je to samo nekakva eideticka predodzba svjetla koje nije nikad ni postojalo, sjecanje na nekakav Kripton koji je zapravo samo tvoje djetinjstvo - to ti je dovoljno, iz toga crpis energiju.
Ali onda dodje doba u kojem ta bagra dobije internet i pocne svoj dotad privatni kretenizam ciniti javnim. I skupljati oko sebe horde slicnih bezveznjaka, koji im lajkaju debilanu i cestitaju na idiotizmu.
A i ti imas internet, a i tastaturu, a i temperament, pa im probas nesto reci.
Ali, naravno, budalama nema smisla govoriti: "Pliz, nemojte vise biti budale". Pa prestanes. Ali ti opet neka budala digne zivac pa opet kazes: "Ajde, dosta vise, budale ste i, ako vec ne mozete biti pametni, dajte barem sutite, da ljudi ne znaju tko ste i sto ste". Ali, naravno, efekt je opet nikakav pa opet na neko vrijeme zasutis. I tako nekoliko puta, dok se na koncu jednostavno ne zamoris i ne maknes od budala na internetu jednako kao sto si se maknuo od njih i u stvarnom zivotu.

Drugim rjecima, hvala ti, Marko, sto si me ovom epizodom Zeljke naveo da se napokon do kraja iskopcam.

---

quote:

---

Originally posted by frano

Ta knjiga bi ljudima trebala donijeti mir.

---

quote:

---

Originally posted by frano

Evo, uzmi primjer iz prakse. Ne ubij. Božić se obilježava pokoljem velikog broja zivotinja samo radi prejedanja, duhovni aspekt je pao u sjenu. Jel to činjenica?

---

quote:

---

Originally posted by frano

Nema logike da su zivotinje dane nama kao hrana. Cim ih moras na silu ubiti, radi se o ubojstvu i glupo je nakon toga ocekivati mir i blagostanje. To je u Markovom stripu lijepo opisano ko licemjerje. A opet, zbog toga zakljuciti da Isus i Bog ne postoje, isto nema smisla.

---