redovni brojevi: 298,305,309,312,314,316,322,335 Speciale Dylan Dog 26, Speciale Dylan Dog 27, Almanacco della Paura 2010, Almanacco dell Paura 2011, Maxi Dylan Dog 12, Maxi Dylan Dog 15, Maxi Dylan Dog 17, Maxi Dylan Dog 19, Maxi Dylan Dog 21, Maxi Dylan Dog 23, Maxi Dylan Dog 24, Maxi Dylan Dog 28, Dylan Dog Gigante 17, Dylan Dog Gigante 18, Dylan Dog Gigante 19, Dylan Dog Gigante 20, Dylan Dog Gigante 21, Dylan Dog Gigante 22, Dylan Dog Color Fest 1, Color Fest 2, Color Fest 4, Color Fest 5, Color Fest 7, Color Fest 8, Color Fest 9, Color Fest 10, Color Fest 11, Color Fest 15, Dylan Dog Magazine 1
Ovo se uzima! Eto kako vrlo efektna naslovna strana moze da privuce kupca, a i Brindisi unutra obecava. Takodje ako je i Deers nahvalio epizodu onda tu stvarno ima necega.
Gualdoni je opsjednut bolnicama. Vjerojatno je imao gadna iskustva. Ovome Dylanu svakako pripada naslov prvaka za jedno - nikad nijedan strip nije imao tako velik raskorak između izvrsne i primamljive naslovnice i totalne pizdarije unutra.
Ne upuštajte se u raspravu s budalama, spustit ce vas na svoju razinu, a potom vas zatuci iskustvom.
Već sam se ponadao da je Gualdoni napisao dobru priču, ali nije, i dalje je sve što sam od njega pročitao katastrofalno ili slabašno, a u njegovim najinspirativnijm trenucima osrednje. Ovo je tek donekle čitljivo, ponajviše zbog Brindisija i Stanove navlakuše. Gualdoni je sav štreberast - vidi se da odlično barata Dylanovom kronologijom, a upućen je i u mnoga filmska i književna remek-djela, pa se razbacuje tim svojim znanjem, od svuda pomalo posudi i ukalupi u priču... što mu nije za zamjeriti, nije ni prvi ni zadnji. Jedino što on nije, primjerice Sclavi, koji to ipak (većinom) zna nekako i prisvojiti, odnosno sagledati, protumačiti i predstaviti iz nekog vlastitog kuta, razraditi priču, likove i općenito radnju učiniti zanimljivom, dati materijala za promišljanje... Gualdoni je pak skroz površan, dijalozi i promišljanja njegovih likova su banalni, s one psihološke strane nerijetko neuvjerljivi i besmisleni, kao da autor nije previše promišljao o njima. Nerijetko Gualdoni posudi nečiju zamisao, ali ista u njegovoj interpretaciji djeluje skroz suhoparna i lišena dubine, više je tu tek da popuni scenarij (kao i neki retrospektivni ulomci iz prijašnjih Dylanovih epizoda, više nekakvo Gualdonijevo igranje na kartu vađenja iz zaborava nekih starih likova...) jer dug je put od 1. do 160. stranice, a Gualdoni ionako ne funkcionira ni na 96 stranica. Pojašnjenje kako je Gericho postao vidovit je čak i blesavo, bolje da autor nije ništa objašnjavao, ovako samo dokazuje nedostatak domišljatosti. Ima i poneka dobra scena, npr. ona sa Smrću koja se umorila od "prekovremenih" masovnih ubojstava. Posljednjih desetak stranica nije ni loše, ako čitatelja previše ne izmori prethodnih 150 - mada je i ta, donekle efektna završnica, više Brindisijeva zasluga nego Gualdonijeva - ali u globalu gledano ništa vrijedno pamćenja...
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
ma taj gualdoni, u paketu sa marzanom i gregorijem, je zakurac. svi se oni kao kreću prema toj zadanoj dilandogovskoj, sklavijevoj špranci, ali nema tu nikakve nadogradnje, inovacije, konkretnosti... el oni svi glume neku političku korektnost ili jednostavno nemaju vještine, znanja, hrabrosti biti drugačiji, bolji, određeniji..? ako je u BOMBI sistem toliko opasan i destruktivan, zašto je onda i revolucija i taj revolucionarni um toliko problematičan? zašto svi u ovoj priči ispadaju toliko retardirani, maliciozni, bez obzira na ideologiju, bez obzira na pozicioniranje, stajalište? možda je forumaš iznad mene točno napisao, gualdoni je nepromišljen. jednostavno je blesav. jer napisati 160 pretencioznih stranica a praktički ne reći ama baš ništa... pa gdje toga ima? u dylan dog specijalcima!
Dylan Dog specijal 27 - Bomba!
Posted - 08/10/2016 : 11:09:16
.jpg)
.jpg)
.jpg)
(1).jpg)
