|
Helena Klakocar
Starting Member
2 Posts
Member since 03/05/2015 |
 Posted - 30/09/2018 : 20:18:45
|
Smrtonosne mjere odvraćanja dolazaka
Između redaka grafičke reportaže ZID MEDITERAN nazire se brutalnost izbjeglištva i rizika koje su ljudi primorani poduzeti da bi se domogli prividne sigurnosti koju pruža Tvrđava Europa.
Piše: Martina Domladova
Zamijenivši operaciju Mare Nostrum, 1. studenog 2014. godine počela je pomorska operacija spašavanja na Mediteranu pod nazivom Triton. Operaciju Mare Nostrum provodila je i financirala talijanska vlada tijekom 2013. i 2014. godine, no nakon što im je Europska unija uskratila pomoć u financiranju, zbog visokih troškova odlučili su ju ugasiti. Umjesto toga EU je pokrenula "jeftiniju" operaciju Triton koja je imala puno manji opseg djelovanja zbog čega se već u prvim mjesecima provedbe naglo povećao broj smrti izbjeglica koji su malim i neadekvatnim plovilima pokušali prijeći Mediteran. Triton je također rasteretio talijanski proračun jer, iako su spašene osobe i dalje prevožene u talijanske luke, u operaciji su sada sudjelovali i brodovi drugih europskih zemalja. Među njima je bio i brod Hrvatske ratne mornarice Andrija Mohorovičić koji je u operaciji Triton sudjelovao od 1. kolovoza do 5. listopada 2015. godine.
S posadom broda tada je imala priliku razgovarati umjetnica Helena Klakočar koja je njihova iskustva, razmišljanja i dojmove prenijela u vidu grafičke reportaže. Pod nazivom Moha u Tritonu izložba radne verzije stripova skiciranih tijekom razgovora s posadom prikazana je u Galeriji PM, a uskoro će biti objavljena u knjizi pod nazivom Zid Mediteran. Narativna priča počinje u trenutku kada umjetnica saznaje za sudjelovanje hrvatske posade u akciji te se nastavlja ilustracijama priča članova posade i prisjećanja na pojedine trenutke spašavanja, a završava napuštanjem broda usidrenog u splitskoj luci i kontrastom mirnog proljetnog dana u odnosu na upravo prenesene teške priče. U vrijeme trajanja operacije posada je doživjela svojevrsnu popularnost u hrvatskom medijskom prostoru pa ovaj projekt na neki način ilustrira brojne tada objavljene intervjue i članke. Prvenstveno je prikazan rad koji uključuju spasilački zadaci, vojnički ustroj posade s jasnom misijom, kao i svojevrsni ponos članova posade zadovoljnih s uspješno odrađenim zadacima. Između redaka također se nazire brutalnost izbjeglištva i rizika koje su ljudi primorani poduzeti da bi se domogli prividne sigurnosti koju pruža Tvrđava Europa.
Izbjeglice su ponekad danima zarobljene bez hrane i vode u lukama i na plovilima čekajući da krijumčari u potpunosti napune čamce kako bi zaradili što više. Čamci bi se zatim najčešće uputili prema Siciliji nakon čega bi krijumčari napustili plovilo. Ponekad krijumčari prije napuštanja broda pošalju satelitskim mobitelom poziv u pomoć, a ponekad je jedan mobitel uključen u cijenu putovanja i putnici pomoć pozivaju sami. Pravovremeni dolazak spasilačkog broda znači razliku između života i smrti. Kao i prema predviđanjima, operacija Triton vrlo brzo pokazala se nedostatnom za opseg problema na Sredozemlju. Nakon što je samo u travnju 2015. poginulo više od tisuću osoba Tritonov budžet je povećan, no ne i opseg djelovanja. Nevladine organizacije to su nazvale spašavanjem obraza umjesto spašavanja života. Istovremeno su se počele provoditi nove mjere za sprječavanje iregularnih migracija. UNHCR navodi kako je ulaganje u Libijsku obalnu stražu koja ima zadatak plovila s izbjeglicama vraćati u Libiju koja ih dalje drži u pritvoru i ograničavanje djelovanja spasilačkih nevladinih organizacija dovelo je do smanjenog priljeva izbjeglica u Europu morskim putem, ali i drastično povećalo broj smrti na Mediteranu.
Početkom 2018. godine Frontex je predstavio novu operaciju - Themis koja je kreirana za borbu protiv ilegalnih migracija i međugraničnog kriminala. "Iako je spašavanje života na moru i dalje prioritet, Themis će provoditi više sigurnosnih provjera radi prikupljanja informacija i obavještajnih podataka o terorizmu i organiziranom kriminalu. Nova će operacija imati pojačani fokus na primjenu zakona" navodi Frontex. Prema podacima UNHCR-a, broj dolazaka u Italiju u prvoj polovici 2018. godine smanjen je za 81 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, no istovremeno broj dolazaka u Španjolsku povećan je za 130 posto, a u Grčku za 88 posto. Iako manji broj ljudi prolazi mediteranskom rutom veći udio ljudi umire na moru. Od siječnja do srpnja ove godine poginula je jedna od osamnaest osoba na takozvanoj Centralno mediteranskoj ruti, za razliku od istog razdoblja prošle godine kada je poginula jedna od četrdeset dvije osobe.
O UNHCR-ovom izvješću raspravljalo se i u Hrvatskoj jer se u njemu navodi da se Hrvatska služi osobito brutalnim i ilegalnim mjerama "odvraćanja" izbjeglica od prelaska granice i traženja azila, među kojima je i fizičko nasilje. Rezultat toga je humanitarna kriza u Bosni i Hercegovini gdje je u pograničnim mjestima sve veći broj izbjeglica primoran živjeti u neljudskim uvjetima. Nesigurnost na granicama i nepovjerenje prema policiji dovelo je do daljnjeg nasilja. Osobe koje su prolazile Balkansku rutu prijavile su da su ih krijumčari ponekad držali bez dovoljno hrane kako bi od njih izvukli dodatan novac, mnoge su opljačkale lokalne bande, a puno žena i djevojčica, kao i neki muškarci i dječaci doživjeli su seksualno nasilje. Od početka godine barem dvadeset šest osoba umrlo je na Balkanskoj ruti.
Ministarstvo unutarnjih poslova brani se krilaticom kako se navodi izbjeglica ne mogu dokazati pa stoga nisu ni relevantni. Naglašavaju i kao optužbe dolaze od migranata "koji se, po vlastitom priznanju, ilegalno kreću preko granica većeg broja država". To bi valjda trebalo značiti da se osobama koje su priznale da su neku državnu granicu prešle ilegalno, ne može ništa drugo vjerovati, ili da su takve osobe izuzete od međunarodnih zakona, prava na sigurnost i dostojanstvo. Jasno je, naravno, da takve politike nisu pale s neba. Vlada pod bilo koju cijenu, pa makar ona bila i ljudski životi, Hrvatsku želi ugurati u Schengenski prostor. Tapšanje po leđima i pohvala Njemačke kako lijepo čuvamo svoje granice bila je dovoljno osiguranje Premijeru i Vladi da se ne moraju brinuti zbog sve veće međunarodne sramote koju nam je to priskrbilo.
Na izložbi Helene Klakočar prikazana je i ilustracija člana posade Andrije Mohorovičića koji je rekao kako je nakon jedne akcije spašavanja iz odijela izlio šest litara znoja. To je samo neznatna ilustracija opasnosti izbjegličkog putovanja koje postaje još smrtonosnije kada se mjere odvraćanja dolazaka počinju provoditi sustavno. Iste, smrtonosne politike upravo gledamo na hrvatskim granicama. Umjesto da slijedi međunarodne zakonske norme o pružanju azila hrvatska čini sve kako bi obeshrabrila izbjeglice u pokušaju prelaska granice i traženja zaštite, stvarajući dojam nesigurne i neprijateljske zemlje. Baš kao i u slučaju Zida Mediterana, takve politike neće spriječiti ljude u traženju boljeg i sigurnijeg života, ali će uzrokovati puno više smrti s kojima će se Hrvatska prije ili kasnije morati suočiti.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 21.09.2018
TAGOVI
|
|
Najava strip reportaže ZID MEDITERAN
