Meni je od njegovih pročitanih stripova Saga debelo na prvom mjestu, EX Machina na drugom, Y na trećem, a Baghdad na četvrtom s potencijalom da klizi dolje na ljestvici kako budem (ako budem) čitao neke druge njegove radove.
Do sada sam citao samo Bagdadski copor i taj strip me je odusevio. Apsolutna preporuka za sve je Bagdadski copor. Imam prvi Fibrin tom Sage i to ce uskoro na red za citanje, cini mi se da ce mi se svideti i da cu nabaviti i nastavke, ali otom potom. Ex Machinu merkam, ali bice vremena za eventualnu nabavku, trenutno nije prioritet.
Spucao ovaj komplet pa da dam utisak... Necu ga ostaviti u kolekciji ali da je zanimljiv za procitati, svakako da. Bas vuce da citas dalje. Podseca me dinamikom nekako na seriju LOST. Pocetak przi, onda neki pad u mini epizodi i na kraju moras krenuti sledecu jer te zanima sta ce se desiti. Svakako atipican superheroj, malo i iritantni konstantni preskoci u vremenu ali interesantna prica. Ne zalim investirano vreme, no kriterijumi za zadrzavanje su sada malo ostriji jer se nema vise mesta.
ma vise mislio u smislu ako bi se biralo sta zadrzati od njega eventualno (plus koincidencija, to jeste jedini njegov strip koji imam u posedstvu xD)
Kod mene ista stvar. Strašno precijenjen autor po mom mišljenju, Baghdad mu je jedini strip kojem se vraćam s vremena na vrijeme.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Generalno mi je Vaughan jedan od dražih autora, čovjek zna napraviti pageturnere naizgled kao od šale, pri čemu većina napetosti i uzbuđenja dolazi iz likova i njihove karakterizacije, a manje od same radnje i akcije.
Što meni 100% odgovara.
Ono što mi kod njega ponekad zasmeta jesu te konstante pop culture reference, od kojih su neke na mjestu, ali neke, brate, i nisu; znaju vrlo brzo biti zastarjele, a i neprikladne određenoj vrsti žanra.
Upravo kod Sage mi često kvare užitak, jer likovi pričaju kao da su upravo izašli negdje iz Brooklina (ili bolje rečeno neke moderne HBO-serije koja se odvija u Brooklinu), a ne iz tamo neke galaksije far far away.
Najbolji Vaughan od ovih koje sam čitao mi je definitivno Y THE LAST MAN. Od početka do kraja nema slabe tačke. I kraj koji je vrhunski.
Onda, EX MACHINA. Superherojština + svakodnevna politika daju iznenađujuće eksplozivnu kombinaciju. Plus, Tony Harris rastura.
SAGA ima taj veliki minus koji sam već spomenuo, ali i dalje je prokleto zarazna. A i Fionin nevjerovatni crtež mi je za mrvicu smanjio animozitet prema digitalno crtanim stripovima.
PRIDE OF BAGHDAD je daleko od lošeg, ali nije me ni blizu toliko impresionirao kao ovdje neke.
PAPER GIRLS mi je najslabiji od svih njih - možda zato što sam ga relativno brzo preletio, pa mi je poprilično konfuzno djelovao. Možda novo čitanje poluči bolje rezultate.
Sto se mene tice iako niko ne pita: Y mi je za sada najbolji od Vaughan-a (seriju sam batalio posle 3 - 4 epizode, nije to to). Citao sam sam Bagdad (dobar ali nije ostavio neki utisak, ponovicu gradivo), Saga (odvratan crtez ali prica zarazna kao sto je napisao AdamEer tako da sam uzivao). Paper Girls jos nisam citao, ni Ex Machina. Imam sve u kolekciji pa kad dodje na red. Runaways nemam, nisam citao i nije mi zanimljivo kao i ostalo sto je radio za Marvel.
Ovi pozitivni komentari na Vaughana su mi kao pogled u paralelnu dimenziju
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Meni je Ex machina baš dobro sjela, ostala u kolekciji. Bolje i od Sage koja mi se rasplinula u drugoj knjizi pa mi se nije dalo dalje, a ostalo njegovo nisam čitao.
Superheroj sa neortodoksnom moći komuniciranja sa elektronskim i mehaničkim uređajima odlučuje da se penzioniše kako bi sledio političku karijeru, jer ceni da će više pomoći običnim ljudima pragmatičnim putem kao gradonačelnik umesto koristeći svoje moći. Opisao bih strip kao "prizemnu superherojštinu" gde se na superherojstvo gleda sa realnog stanovišta, i ovaj strip u suštini treba doživeti kao političku dramu. Teksta ima puno, dijalozi i diskusije su složeni, i obiluju pravnom i političkom terminologijom. Akcije za sada ima veoma malo, i ovo nije strip za dokono čitanje jer zahteva određen stepen koncentracije pošto se strip bavi pitanjima kao npr. pravo na privatnost, smrtna kazna itd. Kretanje radnje je takođe tako posloženo da strip startuje kada je Mitchel već na vlasti kao razočarani ex-superheroj, da bi narativ onda često skakao unazad gde se saznaje više o njegovom gorkom iskustvu kao superheroj i razlozima zbog čega ima loše odnose sa svojim bivšim saradnicima i pomagačima, i u kojoj meri je njegova rola kao "The Great Machine" tj. jedini svetski superheroj uticala na njega samog i svet oko njega.
Dobar početak, zanimljiv alternativni pogled na 9/11, uz skroz korektan crtež. Prvi specijal takođe solidno odrađen. Videćemo šta će dalje biti
p.s. Sviđa mi se što je Vaughan ozbiljno pristupio imenovanju svojih likova: Hundred, Journal, Kremlin..