quote:

---

Originally posted by Peyo


Nisam se uključivao jer mi se ne da pisati previše polemičkih postova.

---

quote:

---

Originally posted by Aco

quote:

---

Originally posted by Peyo


Nisam se uključivao jer mi se ne da pisati previše polemičkih postova.

---

Argumentirane rasprave su uvijek dobrodošle. Ne znam zašto bi se svađali ako je nekome dobro što drugome nije? Nisam valjda uvrijedio nekog tko voli Mattea ako napišem da se meni ne sviđa ;-) ?

---

quote:

---

Originally posted by izivko
Sorry Peyo.

---

quote:

---

Originally posted by Peyo

NESVRSTANI, pobjegao si iz kandži strip-kviz robovlasnika samo da pljucneš na Džibru ?

Ako se i ne složim s tobom, mašala što si se javio!

Nadam se da će te biti više na forumu, bez tebe je ovo sve nekako mrtvuckavo?

Ecce homo!

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

Serijal o španjolskom francuzu Matteu ambicioznije je djelo nego prethodni Gibratovi stripovi koje smo imali priliku čitati u izdanju Fibre - Odgoda i Potkazivač. Autor ovdje kroz priču o naslovnom liku pruža povijesni pregled najvažnijih događaja u Europi prve polovice 20. stoljeća, ili se bar takav zaključak nameće nakon prva tri albuma. Albumi odnosno razdoblja, kako ih Gibrat naziva (i što im odlično pristaje) govore svaki o jednom važnom povijesnom događaju (u širem smislu), ali i o različitim fazama Matteovog života, miješajući pritom širu sliku i intimne detalje u različitim omjerima. Pa krenimo redom...

Prvo razdoblje (1914.-1915.)

"Ah, bolničarke, činile su sve što su mogle da olakšaju našu bijedu, mali anđeli koje su tolerirali u stražnjim prostorijama lokala pakla..."

U prvom albumu upoznajemo Mattea, mladog španjolca koji živi u Francuskoj. Kao stranac Matteo nije obvezan ići u rat koji je upravo započeo već provodi dane pomažući svojoj majci i valjajući se po livadama sa zgodnom Juliette, no ugodni trenutci postaju sve rjeđi. Juliette se sve više divi Guillaumeu, sinu svoga poslodavca koji je hrabro otišao u rat, i počinje u potpunosti izbjegavati Mattea. U pokušaju da ju impresionira i vrati, naš junak se prijavljuje u vojsku i kreće na frontu. Gibratovo pripovijedanje tečno je i zanimljivo, a tekst ima gotovo poetsku notu. U prvoj polovici albuma polako upoznajemo ključne likove i njihove odnose, dok se druga dotiče užasa rata. Iako mi je ljubavna priča kao okidač za odlazak u rat malo prenaivna i lik Juliette me ovdje uglavnom nervirao, način na koji se jednom pokrenuti događaji raspliću je vjerodostojan, uključujući i ipak nepredvidivi kraj. O Gibratovom crtežu je već mnogo toga rečeno. On je bez daljnjega izuzetno vješt i oku ugodan, iako mu se likovi prečesto ponavljaju. Skicozan crtež kakav krasi Mattea nije svima po volji, no meni izuzetno odgovara, čak i više nego onaj ispoliraniji iz već spomenutih ranijih autorovih radova, pa tako i najimpresivniji dio prvog albuma ostaju scene rata od kojih sam se doslovce ježio. Na kraju se može reći da je u pitanju prosječna ljubavna priča sa složenim i problematičnim glavnim protagonistom i snažnim anti-ratnim pečatom. Za početak jedne sage sasvim solidno.

7/10


Drugo razdoblje (1917.-1918.)

"Ne znam je li revolucija bila djevojka za mene, ali sam svejedno spavao s njom... A ona je imala prilično nove ideje... Uglavnom, za mene je bila moderna."

Dezertiravši protiv svoje volje bijegom u Španjolsku, Matteo se povezao s Gervasiom, prijateljem svog pokojnog oca, te se priključio anarhistima, uvjeren, nakon proživljenih užasa rata, da treba promijeniti vladajuće strukture i povesti ljude u novu eru slobode i prosperiteta, drugim riječima da je svijetu potrebna revolucija. A revolucija je naravno u tom trenutku osvajala ulice Sankt Petersburga, pa su i Matteo i Gervasio krenuli njenim stopama. U ovom albumu nalazimo našeg junaka u novoj životnoj fazi, iz cinizma je prešao u idealizam, a u pokušaju da zaboravi Juliette pronašao Leu. No sve što je dobro kratko traje, pa tako i novorođeni idealizam i utjeha koju mu Lea pruža. Što se šire slike tiče, Gibrat nakon besmisla rata prikazuje i onaj revolucije. Bezbroj različitih frakcija koje su danas saveznici, a sutra neprijatelji, licemjerje u pogledu (ne)ravnopravnosti, napadi na vlastite ljude - zapravo je od početka bilo očito da to ne može opstati. Gibratovo pripovijedanje i crtež zadržavaju sve odlike koje su ih krasile i do sada te još jednom čine čitanje i gledanje Matteovih dogodovština jednako ugodnima. Ovaj album najbolje se može sažeti kao jaka kritika društva koje u svom pokušaju da svih izjednači neizbježno ostaje isključivo, ispričana kroz Matteovu avanturu u kojoj se ideali ruše jedan po jedan te mu na kraju preostaje samo moralna odgovornost.

7/10

---

quote:

---

Originally posted by Shaner

U trećem albumu, čija se radnja zbiva 18 godina nakon prethodnog, zatičemo Mattea kako se s prijateljima bezbrižno vraća iz Pariza u rodni kraj na odmor. Ponovno susrećemo stare likove poput Paulina, Matteovog najbližeg prijatelja, i Amelie, medicinske sestre koju je Matteo upoznao još za vrijeme prvog svjetskog rata, a ovdje joj Gibrat posvećuje više pozornosti. Tu je naravno i Juliette, čiji sin je već odrastao i zainteresiran za politiku, a koja još uvijek gaji simpatije prema našem junaku, pogotovo otkako je ostala sama. Moram istaknuti kako mi je zasmetalo preskakanje tako velikog vremenskog perioda i Matteovog služenja kazne. Shvaćam da tu nije bilo mogućnosti spojiti Mattea s nekim važnim događajima, ali ipak je riječ o još jednom razdoblju njegovog života, i to vrlo važnom. No što je, tu je. Ljeto je 1936. godine i u španjolskoj je počeo građanski rat no on se ovdje pojavljuje samo u vijestima. Gibrat nam ovaj put pripovijeda malo ležerniju priču svjetlijih tonova te naglasak stavlja na osobne priče sad već dobro poznatih likova. Ima tu svakakvih iznenađenja i obrata, kao i neugodnih trenutaka, a sve skupa ostavlja dojam posljednje fešte nakon koje slijede crni dani, koji se kako se približavamo kraju albuma sve više naslućuju. Moram priznati da mi ovdje nedostaje onaj grandiozni društveni element prisutan u prethodnim albumima u vidu rata i revolucije, no Gibrat pokazuje da se može snaći i bez njega. Kombinacijom starih i novih likova dodatno uslojava odnose i uspješno stvara napetost u relativno mirnom okruženju. Naracija je, sukladno priči, osobnija u odnosu na prethodna razdoblja, dok je crtež jednako upečatljiv, ali s jednom manom. Naime, bez obzira što je prošlo preko dvadeset godina od događaja iz prvog albuma, svi likovi izgledaju gotovo identično. To mi je stvarno zasmetalo, pogotovo kad se uzme u obzir da nikoga od njih život nije mazio i posljedice starenja, i fizičkog i psihičkog, bi trebale itekako biti vidljive. Pretpostavljam da je problem što likovi onda više ne bi bili toliko lijepi, a to je Gibratu očito važno. Bez obzira na ovu zamjerku i nedostatak nekakvih "većih" događaja, još jednom je u pitanju zanimljivo djelo. Mali obiteljski intermezzo pred nadolazeće nevrijeme.

7/10

---

quote:

---

Originally posted by NESVRSTANI

quote:

---

Originally posted by Peyo

NESVRSTANI, pobjegao si iz kandži strip-kviz robovlasnika samo da pljucneš na Džibru ?

Ako se i ne složim s tobom, mašala što si se javio!

Nadam se da će te biti više na forumu, bez tebe je ovo sve nekako mrtvuckavo?

Ecce homo!

---

Od petoga miseca do nedavno od posla nisan zna di mi je glava di guzica.
Inače, komentari se pogube po topicima, ali već je Gibrat iskomentiran nekoliko puta.

---

quote:

---

Originally posted by DiSkAcH

quote:

---

Originally posted by NESVRSTANI

quote:

---

Originally posted by Peyo

NESVRSTANI, pobjegao si iz kandži strip-kviz robovlasnika samo da pljucneš na Džibru ?

Ako se i ne složim s tobom, mašala što si se javio!

Nadam se da će te biti više na forumu, bez tebe je ovo sve nekako mrtvuckavo?

Ecce homo!

---

Od petoga miseca do nedavno od posla nisan zna di mi je glava di guzica.
Inače, komentari se pogube po topicima, ali već je Gibrat iskomentiran nekoliko puta.

---

Upadam ko padobranac i to još OT. Jel to znači da sezona ipak nije propala?

---

quote:

---

Originally posted by Aco

Evo da pokvarim party :

Matteo je jedan od najdosadnijih stripova ikad. Znači nakon svih 5 albuma pročitanih u cugu (iskustvo koje ne bi poželio nikome) to odgovorno tvrdim. Skoro pa ništa se ne događa (posebno brutalan je 2. album, tamo stvarno ne znaš tko koga), radnja stoji u mjestu i pratimo njegova razmišljanja kroz nepotrebne tone i tone teksta a sve to prati absolutno premali font. Plus je potrebno puno znanja o političkoj situaciji u razdoblju u kome se radnja odvija. Tek u Španjolskoj je malo radnja dinamičnija, ali sve u svemu - teška muka za čitanje.

Sviđa mi se barka kao nekakav most koji povezuje radnju i albume.

I Gibrat kao crtač je tako- tako. Sve je to super i krasno obojano, i naravno da ima spektakularnih scena i tabli ali ubrzo se počinje ponavljati...plus su mu svi likovi(posebno) žene iste, svi uglavnom gledaju unazad, scene borbi gotovo komične itd. Da ne govorim o tome kako Matteo od 2- do 3. ciklusa (cca 18 godina) skoro po da nije dobio nijednu boru ni sijedu vlas, iako je odrobijao svoje.
Svaka čast prekrasnom fibrinom izdanju i bojama, ali očekivalo se puno više.

---

quote:

---

Originally posted by anto

kako kome

kakva ti je priča u Odgodi/Potkazivaču?

---

quote:

---

Originally posted by Aco
@PEYO - Monica Bellucci je najljepša žena na svijetu ;-)

---