forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Film & TV
 Moj filmski topic
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Author Previous Topic Topic Next Topic  

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10555 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 14/08/2020 :  21:06:39  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Otvaram si topic, gdje ću pisati o filmovima na antologijski način. Možda bi najbolje bilo da sve ide u topic Antologijske stvari, ali taj je formalno u pdf Stripovi, pa sitničavi ljudi ne bi mogli izdržati tu nepodudarnost - da u Stripovima pišem o filmovima.

Nijedan topic u pdf Film ne može odgovoriti zahtjevu i u nijednom nemam ja što tražiti. Ovdje se neće pisati ni informacije ni recenzije ni pametno ni bedasto. Za one s istančanim ukusom koji vole ovakve moje stvari je to ionako već standard; ogromna većina ostalih divnih i krasnih ljudi ima na raspolaganju sve druge topice i sve što treba naći će u njima.

Za početak idem na hrvatske filmske dvoboje: KINO LIKA protiv MEĆAVE.

KINO LIKA je hrvatski film iz 2008., a MEĆAVA hrvatski film iz 1977.
Idemo odmah u glavu: Mećava protiv Kina Like pobjeđuje 10:0. To je kristalno čista situacija, u tom duelskom pogledu.

Zašto je dobro spariti baš ova dva filma? Jer oba daju kulturno-duhovni pejzaž jednog hrvatskog područja - naše ljute Like (Velebita dike).
Vrdoljak sastavlja romantiziranu, u općem hrvatskom kulturnom miljeu jasno ocrtanu sliku Like kao iskonske, mitske zemlje koja daje tvrdu koricu kruha; malo dalje, poskoci ljuti sikću, dok ovom Likom prohode vuci, vile i hajduci, a neki ljudi su gastarbajteri. Orkanske bure huču, snježine padaju u krpama, mećave su biblijske i ostavljaju traga na ljudima koji su grubi i divlji. Ova Vrdoljakova klasična slika je sigurnom rukom sprovedena, maltene do uzoritosti kakvu na svjetskom planu daje Zameo ih vjetar.

S druge strane, Matanićeva Lika je travestija one iskonske slike Like, kako je općeprihvaćena i kakva je njemu poznata; tu naši ljuti i grubi Ličani u dodatnom zavrtnju bivaju prokazani u svojoj sirovosti i iskonskosti kao degenerici, retardi i debele neuravnotežene osobe. Ta Lika je sirotinjsko kazalište, luda pijana noć, seoska nakazna zabava. Ali ono komično u ovoj travestiji nije taj pelivanski svijet degenerika, već što autor(i) ima namjeru taj kretenizam namjestiti na tragediju i time nas (gledatelje) ganuti. Mi bismo se trebali zamisliti nad ovim degenericima i razumjeti ih kao tragična ljudska bića. Jasno se osjeti ta namjera, taj neovisno-festivalski pseudointelektualni napor koji bi publika trebala honorirati i vidjeti da car nije gol. Matanović-Karakaš dada-Lika bi kakti trebala pobuditi ono najljudskije u nama i ganuti nas u pravcu potresenosti ljudskom sudbinom jedne debele koja se valja u blatu među svinjama, u očajavanju i slomu svega ljudskog falsificirati baš ljudsku dimenziju tako da ima ljudske potrebe i nudeći se svinji da ju izjebe.
Da, zvuči nenormalno kada ovako postavimo, ali Matanić-Karakaš su uradili baš tako; to je njihova progresivna lucidnost.

Ova suluda infernalna inverzija, koja se Matanić-Karakašu čini baš smjela i prodorna u postavljanju pitanja, nije međutim dala nijedan lik vrijedan pomena. Krešimir Mikić kao retard, lički Forrest Gump koji ne zna ništa ni o čemu, ali ima jak i precizan udarac iz slobodnjaka, je osobit prilog kretenizmu u hrvatskoj kulturi. Nasuprot njemu, Jole iz Mećave je homerski arhajski čovjek koji svira diple i pregrize grkljan vuku. Jole je Ličanin par exellence i za njega vrijedi upućujuća Budakova riječ: "Nije Ličanin 'ko u godini dana ne poide tovar blata i uže dlaka."

Je li Jole literarna varijacija, konstrukt? Jes vala. Ali je li zato manje uvjerljiv??!!
A što je Mikić jadan ne bio?? Duplo golo. Također konstrukt, dadaistička lička ništica koja nema ništa ličko.

Taman da ovoga trena u Lici postoji takav degenerik, da je empirijski stvaran - to opet ne bi pridonijelo ni autentičnosti ni uvjerljivosti Like kakvu nam prikazuje Matanić-Karakaš!!
To je slično kao kad markos izdaje stripove o hermafroditima iz Afganistana ili Indijancima-hemofiličarima koji se moraju boriti za identitet u kulturi opsjednutoj krvlju predaka. I onda preko strip-eksperata plasira teze da su to gorko-slatki stripovi o malim svagdanjim pobjedama i porazima s kojima možemo suosjećati, čak živjeti te likove.

Ali nama, mentalnim dinaridima takve se koještarije ne mogu prodavati. No pasaran. Mi mislimo na čvrstom i oštrom zraku, u nesagledivim dimenzijama gdje su veličine reda golemosti Velebita, pod kojima se građanoidne svijesti mrve i zamuckuju. Matanić-Karakaš je jeftin u svojoj dada-pobuni, a Vrdoljak u Joletu krasni hrvatski muž dlakavog rezoniranja. Sva festivalska, neovisna, građanska, progresivna svjetska bulumenta koju je naš dobri Aralica krstio fukarizmom ne može doći do ovog bistrog shvaćanja:

"Romantično prodiranje u posebnički djelokrug ili, šta više, patografsko promatranje šire opasnu polunaobrazbu i djeluju upravo otrovno. Ono oduzima vriednost političkom momentu, te upravo na uvredljivi i nametljiv način stavlja na prvo mjesto gledište prosječnog malograđanina s njegovim sitničavim zanimanjem za posebničke i osobne stvari."

Dakle, u kobnom obratu, upravo je Matanić-Karakaš jeftini romantičar koji se sitničavo bavi bizarnostima i u prvi plan stavlja slučajne, posebne, nevažne i nebitne crtice i detalje i tako falsificira duhovni oris Like u pravcu patografske laži, koja naoko djeluje angažirano i grčkitragično, ali zapravo je mlohava čuna i probušeni kurton. U toj slici je isisano sve ono živo i glumiti takvu oporost i tragičnost je jeftino jer ništa ne košta. Matanić-Karakaš ne progovara iz Like protiv Like, nego iz urbane, građanske, fukarske svijesti. I zato je on lažan kao novčić.

Vrdoljak je pak stostruko životniji i taj njegov Jole je literarna slika koja igra, koju već možemo uzeti u obzir. Njegova Lika je prava Lika i tu su mećave, vuci, vile i hajduci i tovar blata i uže dlaka koje nama, publici, daje obvezujuće pravce stvaranja mentalnih slika Like u našim kognitivnim mapama. Najobičnije rečeno, ta Lika je i umjetnički i povijesno i zemljopisno uspjela Lika.

Edited by - stinky on 14/08/2020 21:25:19

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10555 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 15/08/2020 :  12:02:40  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
Usputna opaska o Mećavi, 1977.

Holderlin je, doduše, završio pomračena uma, a pjevao je nekako ovako: "Tamo gdje je opasnost, raste i ono spasonosno."
Ovo je gusta misao, bremenita i bogata značenjem. Ja bih najvolio da ljudi oko mene (pa i na scomu) mogu reflektirati o toj misli. Ali uglavnom ne mogu, ne ulazeći sad u razloge. Nećemo se, stoga, upuštati u pseudofilozofska otaljavanja navedene misli. Nikud nas to ne bi dovelo, a svima bi bilo dosadno.

Interesantnije je pokušati dati primijenjenu filozofiju (pa makar u tome doživio fijasko i ispao smiješan u društvu). Primijenjena filozofija jest takva pseudofilozofija, rekćemo, diletantska i poluinteligentna, koja određene misli primjenjuje na određene stvari: u našemu slučaju, Holderlinovu misao na film Mećava.

Film se zove Mećava, a u filmu upravo i imamo zvjerski strašnu mećavu. Ova "mećava" je - uzet ćemo sada kao radnu hipotezu - metafora Like. Ono što autor pokušava reći o Lici jezgrovito je sažeo u pojam - mećava.
Mećave su, uostalom, dobro poznate ljudima kao neugodna iskustva i nitko ne bi mijenjao, recimo, svoj položaj u hladu na predivnoj plaži prekrasna osunčana vedra dana dok liže Snjeguljicu za zaglušnu zastrašujuću mećavu koja brije i raznosi mu lice i oči dok pokušava uteći u toplu brvnaru. Koliko je do čovjeka, on će se kloniti mećave i samo će nerado i u nuždi sudjelovati u činu mećave.

E, ali Likom briju mećave. To je zajebano, ali je - tako. Usud. Ne da se ništa učiniti. Mislim, da se sagraditi brvnara, ognjište itd. Sve se to da, ali briju mećave. Kad je već tako, ljudi izloženi takvim usudbeno-klimatskim duhovno-prostornim utjecajima formiraju naročite karaktere. Postaju sirovi, divlji, otresiti i grubi.

Jole je jedan takav. Nije ga ni Amerika pripitomila, dapače. Jole nije ni vidio Ameriku od Aljaske do Meksika, nije vidio Diznilend ni žensko pismo u Americi. Jole je drndao u rudniku, crnčio u ugljenokopima te postajao još suroviji, otresitiji i grublji. Ono malo crkavice štono je skuckao, sprčio je u salunima. I to je jedino vidio Jole: salune, vilinske kraljice u negližeu i primate koji crnče po ugljenokopima poput njega i moraju trošiti svoje šolde na ženetine i loš viski.

Kad se Jole, nakon godina rmbanja, vratio u Liku, nije imao ni cvonjka.
Ali je imao lipu Kaju odnosno kćer na glasu i stasu. I nju je Jole prstenovao za Ivana, Amerikanca. Ivan je bio pripitomljeniji od Joleta te je skupio neke šolde. To je Joletu dalo osnovu za fantaziranje u pravcu da neće više biti fukara: "Lipo ćemo mi nju udat, a Ivan će priteći pare."

Pazimo sad dobro. Lika je škrta zemlja i daje tvrdu koricu kruha. Tu se rađaju divlji i sirovi ljudi, a opet su skroz podređeni instituciji javnog mnijenja odnosno Supermašini. Ni njihova sirovost ih ne može osloboditi tiranije javne transparentnosti odnosno palanačkog štakorskog uvida u sve i sva u funkciji posvemašnje nivelacije čitavog života. Jole - grub divlji Ličanin koji je pregrizao grkljan vuku; a, s druge strane, drhti kao mali miš jer selo priča da je duplo golo, sirotinja i fukara. Usudbeno-klimatski duhovni prostor zatvara Liku kao enormnu mećavu od koje ne možeš uteći, već postoji samo vječno vraćanje istog: Lika-mećava-škrta zemlja-sirov karakter-tvrda korica kruha-Amerika-dodatni sloj ogrubljivanja karaktera-posvemašnja palanačka nivelacija-prstenuj kćer-uzmi pare.

I sada smo nanišanili Holderlinovu misao.
Lika je mećava, a mećava je opasnost i predisponira ljude u grube i divlje.

A onda, jednog dana jedne strašne mećave, Jole spasi mladog Ličanina od vukova i pusti ga u kuću... I sada ja neću više pričati, imate film pa pogledajte.
Završna scena: Jole gubi grimasu grubosti i neobuzdanog divljaštva, prihvativši jadnijeg i siromašnijeg od sebe, koji mu je na ognjište donio bebu. Joletova grubost prelazi u svetost.
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10555 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 16/08/2020 :  11:56:24  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
imao sam na umu obraditi naoko začudan fenomen: nadrkanost Hrvata na Mediteranu. istraživao sam nešto u tom smjeru, pogledao nekoliko odabranih naslova... onda sam stao, jer su me okupirale druge teme.

ipak, ova je tema i vrijedna i zanimljiva. meni je ona nadošla u sklopu veće teme koja me okupira od kada sam maltene skinuo se sa majčine sise: hrvatska stvar. malo tko je zaluđen hrvatskom stvari kao ja. ali ta zaluđenost je sveta zaluđenost. ne obična, nazdravičarska i malograđanska koja vidi samo ono lijepo, dobro i tako se naštimava: da vidi Hrvate kao božje ovčice, uvijek najbolje i anđeoske. naravno da sveta zaluđenost vidi svetost hrvatske stvari, inače ne bi bila sveta. ali ona gleda i zna crno i bijelo. i da moraju biti crne stvari u temelju kako bi onda bijele se uopće mogle ispoljiti i potisnuti crne da miruju u temelju - bijele moraju pobijediti, a crne mirno spavati... ali i jedne i druge moraju biti! ovaj složeni koncept hrvatskih crno-bijelih stvari neću sada detaljno opisivati. to je napetost do prenaprezanja i zaista, da to nije samo fraza, za rijetke. na taj teren ne mogu i ne smiju neinicirani. dovoljno je osluhnuti naznake na primjeru hrvatskog filma o nadrkanosti Hrvata na Mediteranu.

prvo što bode oko i mozak: kako to da na osunčanom divnom krasnom širokom plavom Mediteranu uopće može postojati nadrkanost!!!?
ali da ga jebeš, činjenice govore same za sebe:

ALOHA - PRAZNIK KURVI
DVA SUNČANA DANA
PAD ITALIJE
OKUPACIJA U 26 SLIKA
ALEKSI
NE GLEDAJ MI U PIJAT
UJED ANĐELA
KAJA, UBIT ĆU TE
i vidjet ćemo dalje

ova nepodudarnost: naše divno more plavo i sunčani lipi cvit Mediterana i besmislena, neizživljena, slomljena nadrkanost kakva se očituje u navedenim filmovima, to je da čovjeku pamet stane?? da ne uvađamo sad naše lipe forumaše jer bi se mogli uvrijediti; to je općepoznato, samo se šaptom izražava kako su uvijek nadrkani, a da za to nemaju nikakva razloga. ili imaju??

kažem, ovaj misterij hrvatske stvari nisam istjerao do kraja; počeo sam, pa stao, misao me nekamo drugamo ponijela ili sam to samo sanjao. donosim početak, uzmimo to kao skicu, neizbrušene misli, pa tko je besposlen nek čita:

HALOA - PRAZNIK KURVI (mediteransko truljenje):
"ono što mene sada zanima, evo kako vidim: jedan samosvojni Hrvat, koji btw živi s majkom ne ide nikud i ne radi ništa. samo cimer fraj i lupetanje, jedna crnačka egzistencija, ali što je najgore, ona više nije ni samosvojno-prirodno-crnačka nego užasno falsificiranje u cimer fraj i nabijanju walkmana na uši.
s druge strane, jedan otromboljeni profač Nijemac, koji se hoće prikopčati na pravi život, kojega on, jelte, vidi u hrvatskoj samosvojnosti, moru i zemlji i niknutosti tjelesno-duševnih oblika iz te zemlje u vidu hrvatskih ljepotica.
zafranovićevo malograđansko postavljanje ove antiteze, u kojoj s jedne strane vidi samosvojnog Hrvata ali u onom palanačkom između i s druge otuđenog profača Nijemca koji proučava hrv kulturu von oben, nasukava se na grimasu Hrvata kojemu je dosta cimer fraj i Nijemaca i da bude obični falus za strane ženetine, jednako tako na grimasu profača koji bi se rado odrekao znanja von oben samo kada bi bio takav samosvojni falus u ultra falusnoj zemlji Hrvatskoj. pri tomu je sama Hrvatska s jedne strane ultra falusna vinska i velebite vilovito stijenje zemlja, a s druge pelivanska, maskenbalska i kazališno falsificirana u maksimalno otvorenu poliglotsku turističku atrakciju."

HALOA 20 GODINA KASNIJE SREĆE DVA SUNČANA DANA:

"neće biti da je najslabija karika u lancu, kad je zapravo jedini pokretač radnje, ako se to zafranovićevo nabadanje može nazvati radnjom. nadrkanost te karike u lancu, tog prirodnog-poludio-sam-od-vašeg-maskenbalstva hrvata je slučaj za opsežnu analizu, pogotovo na liniji sredozemnih povrataka koji liječe one koji se prave Englezi, što je na klasičan način proveo već Rossellini 1954. u Viaggio in Italia. uzorna Rossellinijeva izvedba, u kojoj prvo pratiš kako oni tu nešto gledaju, pričaju i razgledavaju, a onda shvatiš kako on diskretno -a ne kao zafranović nasilno i pomahnitalo- postavlja simbole života i smrti, sprovod, pa trudnice itd., ostaje na glavnoj liniji sve do lijepog finala napravljenog po najboljim standardima holivudskog happy enda. zafranovićev klošarski završetak sa psom koji grize, iako su prema riječima samog profača (sjeti se scene u muzeju) trebali imati dobru godinu budući da je ona našla falus i nabola se, oteo se kontroli. ako je haloa trebala poslužiti da se oni prestanu praviti Nijemci ili englezi ili zbog čega su već došli, ma kako on ugurao neke mini smislove, minira veći smisao, smisao cjeline mediteranskih povrataka. e to sad treba pratiti dalje, a razmjeri nadrkanosti samosvojnih hrvata poprimaju glumačke kvalitete kakve bi tebi valjda pasale. kada Leon Lučev kaže amerikancu "šta je? oš da ti razbijem pičku sad", 20 godina kasnije u Dva sunčana dana, stvar postaje i komična, ali prvenstveno je enigma ta - nadrkanost. nadrkanost ni zbog čega, s tim da se u Dva sunačana dana, koji bi da je ljepše snimljen tj. da je veliki film bio sjajan, jasnije uvodi ono dvojstvo sunačne ali i zagušene turističko podatne Hrvatske i divlje, stjenovite, puste i otrovne velebitske Hrvatske koja sad stupa na scenu na velika vrata.
baš je ta nadrkanost najjača karika u lancu, premda tu sad treba pogledati zašto se to događa. na ovu hrvatsku nadrkanost su se uboli mnogi, srbi ponajviše, iako tu opet treba potražiti odgovore onim vječnim nazdravičarskim kompilacijama o tome zašto nismo švicarska kad sve to imamo: najljepši krajolik i navodno drage ljude. kad ono, oni tako nadrkani, i to još u cvitu mediterana."
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10555 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 21/08/2020 :  10:58:02  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
WOLFEN, 1981. je još jedan pokazatelj da opća publika nema pojma. Na imdb-u se kotira 6,3, znači nešto kao dobar prosjek. Prava ocjena ovog djela je ipak iznad 7,5, možda 7,9/10, tj. kreće se među značajnim filmovima.

Da je autor mogao povezati sve pravce, sve disparatne elemente koji njegov film razvlače, Wolfen bi išli prema remek-djelima, ocjene iznad 9.
Zaboravite paralele s vukodlak-filmovima; to je beznačajno i promašeno. Meni evocira ambijetalni ugođaj kalibra Anđelovo srce. Za ovakve poveznice, mora se biti pomalo poeta sacer. Znati raščlaniti ono površinsko od onoga što pokreće iznutra.

Solidno dinamičan detektivski okvir podignut je stepenicu više potragom za nerazjašnjenim i sve uvire u misteriozno. Slika New Yorka visokih mostova i razrušenih zgrada nasuprot sjaju, bogatstvu i moći savršeno ugađa taj bezoblični, nejasni, iz dubina misterij koji se polako zaokružuje u duhovnu potragu. Ali za čime?!
Crnci klošari, narkići, šljam spojeni u sliku raspadnute četvrti, masivni materijalni otpad cigli, žbuke i krame, sve ovo pretvara se u nekakav neartikulirani krik --- za čime?
Šlag na tortu je uvođenje Indijanaca u ovu živčanu sliku. Naša civilizacija uvijek traži potopljene Atlantide u egzotičnim drugim kulturama, onome što smo nekada možda imali a sada nemamo nego imaju ti drugi, tuđinci u pravom smislu. Indijanci na visokom mostu, iznad svjetala velegrada, vrte vitlo i stvaraju izluđujući, omamljujući zvuk duhovne misteriozne potrebe, koji se ne da definirati, a ne da ni jasno izraziti. Jaspers to naziva - demonsko. Estetski tu postoji opasnost od potonuća, jer čovjek koji nema jasnu svijest o budnosti i vjernosti, rastvara se u ovu cjelinu koja omamljujuće djeluje zajedničkim uzdizanjem u gledanju mračnih dubina iz kojih sjaji Tajna. Iako se polazi od nastojanja da se racionalno shvati što se zapravo dogodilo (detektiv istražuje slučaj), sve skupa je toliko zgusnuto i teško da nema nikakva prohodna puta u osjetilnu i racionalnu shvatljivu zbiljnost. Ostaje samo "izraz za nešto neshvatljivo, za nešto što je na granici događanja kao mojega htijenja i bića, premda se ono upravo ne zamjećuje, ali se ipak predočuje kao nešto što djeluje."

Autor ne može iznijeti ovu demonologiju; ona se ne rješava tako da iznudimo kakav-takav odgovor. On pokušava zaključiti film na najvišoj točki moćnom slikom metafizičkih vukova čuvara. Čega? Da li samo svog teritorija ili čitavog našeg planeta? Brže bolje poseže i za duhovnom slikom rastresene, psihički i fizički neuravnotežene naše, bjelačke civilizacije dok nasuprot tomu stoji prirodni mir indijanske civilizacije koja živi u općoj harmoniji sa bogolikim metafizičkim vukovima čuvarima.
To je jedna lijepa slikica, no previše jeftina i moralizatorska. Ono uznemirujuće, misteriozno i metafizičko, koje je autor vrlo uspjelo evocirao, ne da se zaključiti pedagoško-didaktičkom poantom. Ta je poanta čisto deklarativna katarza, dok naše srce ostaje nenamireno, jer osjeća nesrazmjer probuđenih, potaknutih moći i iznuđenog zaključka kojim se mora utješiti i vratiti u normalu.


Go to Top of Page

zeljko
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
16084 Posts

Member since 02/08/2002

Posted - 21/08/2020 :  13:30:13  Show Profile Show Extended Profile  Send zeljko a Private Message  Reply with Quote
wolfen mi je jedan od prvih divixa
i nimalo mi se nije svidio
upamtio sam ga samo zato što mi je jedan od prva 4 divxa :D

Utabanim stazama ocaja!
Go to Top of Page

stinky
stripovi.com suradnik

Croatia
10555 Posts

Member since 29/12/2001

Posted - 21/08/2020 :  13:37:14  Show Profile Show Extended Profile  Visit stinky's Homepage  Send stinky a Private Message  Reply with Quote
vrijeme je da ponoviš, željko
Go to Top of Page

zeljko
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
16084 Posts

Member since 02/08/2002

Posted - 21/08/2020 :  13:41:47  Show Profile Show Extended Profile  Send zeljko a Private Message  Reply with Quote
postim od filmova ima 10ak dana
samo knjige i serije

možda nekad

Utabanim stazama ocaja!
Go to Top of Page
  Previous Topic Topic Next Topic  
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.11 seconds. Snitz Forums 2000