Pa, tada nisam ni znao gledati filmove kako spada (ljudi misle da nema ništa lakše nego gledati filmove, ali nije tako; dosta gledatelja ne prate pozorno, ne obraćaju pažnju na ugođaj nego ih zanima isključivo fabula, pa čim je film nešto sporiji, bune se da se "ništa ne događa" itd)
Bergmana sam daaaavno gledao 7. pečat, a nedavno Vučje doba, no nisam previše upamtio (vjerojatno sam bio prekrepan za pošteno gledanje). Tarr mi je jedna od većih rupa u filmofilmskom CV-u. Possesion je blizu vrha, definitivno nije bez veze (gledao ga kao mulac, nisam ništa kužio, gledao prije koju godinu, e tad je već bilo puno jasnije :) ).
Pa, tada nisam ni znao gledati filmove kako spada (ljudi misle da nema ništa lakše nego gledati filmove, ali nije tako; dosta gledatelja ne prate pozorno, ne obraćaju pažnju na ugođaj nego ih zanima isključivo fabula, pa čim je film nešto sporiji, bune se da se "ništa ne događa" itd)
Točno. Evo Exorcist npr. Današnja horor publika bi rekla da je to dosadno i skoro ništa se ne događa. Moderni remake bi odmah bio napucan sa jump scareovima i napadnom muzikom. A ono ponajbolji horor svih vremena.
Nuspojava je da često navečer upalim neku glupost jer ne želim pravi film potratiti na gledanje u preumornom, poluodsutnom stanju, pa onda na kraju gledam hrpu pizdarija, a oni najbolji čekaju.
nije da ne znaju, nego ti je to isto kao i kod stripova, pa ti ovaj kaže da je to samo za zabavu. znači, oni ni ne žele nešto više, žele se zabaviti i nema tu nešto dalje.
onda postoje malo estetskiji ljudi, koji već prirodno 'primaju' više utjecaja, boje, glazbu, ritam, atmosferu... u ovu grupu bih ja stavio većinu ljudi koji su raspravljali o estetici ružnog, metalu i jezivom slikarstvu
a onda ima još dalje od toga, to su oni koji gledaju još šire, gledaju cjelinu, a mogu i 'objašnjavati' filmove, stripove i pričati prave lovačke priče. (to je samo jedan na svijetu, ja;)
najbolje je, ne biti samo jedno od toga, nego sve to moći: i zabavljati se i osjetilno uživati i pojmovno objašnjavati. ali se najčešće događa jednostranost, pa se tupi samo po svome i na svakom tom stupnju imaš nepodnošljive gnjavatore.
Nuspojava je da često navečer upalim neku glupost jer ne želim pravi film potratiti na gledanje u preumornom, poluodsutnom stanju, pa onda na kraju gledam hrpu pizdarija, a oni najbolji čekaju.
haha, pa tako i ja radim s tim da već imam probrano, ali i u tom probranom već unaprijed znam da je nešto tek toliko da istražim (znam da je glupost, ali čisto istražujem pa u tom smislu moram gledati), a ponešto me jako zanima i a priori određujem kao dobro---- i onda za to želim biti priseban, pa neću gledati samo tako... i onda, umjesto da gledaš sam naj naj, gledaš drekece hahahaha
Ja sam počeo sve više gledati već pogledane favorite. Znam da valja, malo ću ponoviti, možda otkriti nešto što sam zaboravio ili previdio, a ne moram se skroz uživiti jer sam ga već gledao. Bolje to nego neku run of the mill glupost.
Originally posted by stinky
najbolje je, ne biti samo jedno od toga, nego sve to moći: i zabavljati se i osjetilno uživati i pojmovno objašnjavati. ali se najčešće događa jednostranost, pa se tupi samo po svome i na svakom tom stupnju imaš nepodnošljive gnjavatore.
Pa, tada nisam ni znao gledati filmove kako spada (ljudi misle da nema ništa lakše nego gledati filmove, ali nije tako; dosta gledatelja ne prate pozorno, ne obraćaju pažnju na ugođaj nego ih zanima isključivo fabula, pa čim je film nešto sporiji, bune se da se "ništa ne događa" itd)
Točno. Evo Exorcist npr. Današnja horor publika bi rekla da je to dosadno i skoro ništa se ne događa. Moderni remake bi odmah bio napucan sa jump scareovima i napadnom muzikom. A ono ponajbolji horor svih vremena.
S tim da je ondašnja publika maltene padala u nesvijest od tog filma, imaš o tome na youtube:
Vjerojatno tadašnja publika nije bila puno sofisticiranija od današnje, ali tada još nisu bili toliko naviknuti na neke stvari koje su danas postale popularne i uobičajene u filmovima; ali može biti da ima još jedan razlog - tada je kršćanstvo odnosno religija još imala nešto jači društveni utjecaj, pa su time i vragovi, opsjednuća, sotonizam i slične stvari i izazivale veći strah.
što se tiče Tarra, njega bih isto stavio u ove "jezive momente". to je sad pak nešto posebno, u svakom smislu, a svakako ide u vrh uznemirujućeg, raspadnutog, u kost tvrdog. problem je što malo tko to može gledati, jer su to najsporiji filmovi na svijetu (i najzločestiji, u jednom smislu). ja sam čak uzeo Krasznahorkaija čitati, da vidim taj dinamični duo mađarskog darknajta. to je nihilizam at his best, i dobro je tko može kroz njega, ne da tu ostane, nego da to savlada, pobijedi.
usput, baš taj potez mađarsko-austrijsko-poljsko-čak možda hrvatsko, to nešto srednjeeuropsko je nešto jezivo u svom kišnom, jesenskom, depresivnom, prohladnom ispoljavanju. ne znam koliko su ovi naši mediteranci senzibilizirani u to mađarsko panonsko blatno raspadanje, ali ja imam neke pristupe u te ugođaje i to je, prije svega, ono što bi išlo u ovu temu - u jezivo.
usput, baš taj potez mađarsko-austrijsko-poljsko-čak možda hrvatsko, to nešto srednjeeuropsko je nešto jezivo u svom kišnom, jesenskom, depresivnom, prohladnom ispoljavanju. ne znam koliko su ovi naši mediteranci senzibilizirani u to mađarsko panonsko blatno raspadanje, ali ja imam neke pristupe u te ugođaje i to je, prije svega, ono što bi išlo u ovu temu - u jezivo.
Tarkovski je valjda blizak tome ugođaju, a i Rusija ima slične krajolike.
rusi su nešto drugo. naoko je slično (slični krajolici), ali je to jedan drugi svijet, i nema tu tog specifično jezivog, ni kod Tarkovskog. rusi imaju padanja u ekstreme, bakunjin, anarhizam, ali sve to još izgleda dječački dobroćudno prema Tarru. tamo gdje je katolicizam, a pogotovo možda spoj reformacije i katolicizma, tu je naličje ono sumorno, jezivo. rusi su još djeca prema ovim prezrelim, rafiniranim oblicima raspada.
zato su i ruski autori koji su pobjegli od ruskog dječačkog poluludog komunizma, pisali i filozofirali o tome da dekadenciju europe može preobratiti, da obnova može stići iz rusije, jer ruski čovjek nije tako potonuo (premda je infantilan u komunizmu)
Rusi imaju mesijanski kompleks, i Dostojevski je mislio da će ruska čista (jasno, pravoslavna) vjera spasiti dekadentnu Europu. I sovjetski komunizam je jedna verzija istoga (ruski mužik će sprovesti Marxovu misao u djelo i pokazati put cijelom svijetu).
Stinky i Vukozec, kad se već pričalo o starijim hororima, ne znam kakvo vam je mišljenje o onim starim Hammerovim hororima sa Vincentom Priceom, pogledao sam ih par, davno, i nije mi to bilo nešto. Kako bi bilo sada, ne znam.
Vincent Price.. nekad davno moj omiljeni:) gledao sam brdo njegovih filmova, sve E.A.Poe adaptacije i to je danas dosta loše ali i dalje ima šmek. Ti filmovi se mogu danas gledati u glavnom zbog samog Price-a, njegovog šarma i neponovljivog jezovitog glasa. Od svih tih filmova možda bih izdvojio Masku crvene smrti i Mankiewiczev Dragonwyck ali bih trebao ponovo gledati, prošlo je sigurno 15-20 godina.. House of wax, Fly, Pit and the pendulum, House of Usher, Theatre of blood, dr Phibes... interesantno je ali ništa više od toga.
Stinky i Vukozec, kad se već pričalo o starijim hororima, ne znam kakvo vam je mišljenje o onim starim Hammerovim hororima sa Vincentom Priceom, pogledao sam ih par, davno, i nije mi to bilo nešto. Kako bi bilo sada, ne znam.
Vincent Price.. nekad davno moj omiljeni:) gledao sam brdo njegovih filmova, sve E.A.Poe adaptacije i to je danas dosta loše ali i dalje ima šmek. Ti filmovi se mogu danas gledati u glavnom zbog samog Price-a, njegovog šarma i neponovljivog jezovitog glasa. Od svih tih filmova možda bih izdvojio Masku crvene smrti i Mankiewiczev Dragonwyck ali bih trebao ponovo gledati, prošlo je sigurno 15-20 godina.. House of wax, Fly, Pit and the pendulum, House of Usher, Theatre of blood, dr Phibes... interesantno je ali ništa više od toga.
Bio je faca, šteta što nikada nije imao neki veliki film...možda se izdvaja The Last Man on Earth, ali nisam siguran ni da je to nešto posebno.
Ma njemu su sve te uloge jako ležale ali jedna iskače, a to je prikaz Matthewa Hopkinsa u Withcfinder General iliti Za dželata nema milosti;) to je ono, baš za njega. Šteta što je sam film b produkcije.
Svakako, westerni su mi jedan od naj-žanrova, to je bila prva ljubav:) Mada ukus se menja, nekad sam bio zaludjen spaghettijima, sad mi više nisu. Ford, Hawks, J.Wayne, to volim. The Shootist mi je ostao kao izvanredan. Pored Wayna i meni uvijek drag Jimmy Stewart, odičan film. Sad se ovaj topic baš pretvara u svaštaru al kad već pričamo.. jesi možda gledao Jonny Guitar? Kakav ti je? Mene zanima jel to uopće western jer ima skoro sve elemente ali ipak
vestern je majka svih žanrova usput, u vesternu imaš ono što je vukozec htio rezervirati za horor: katarzu. jer vestern je baziran na tragičkom sukobu, otuda i tolika popularnost, a i žilavost vesterna. naravno, onda se ova shema čisto oponaša, pa se banalizira u bezbrojnim b c d vesternima. sve to ne smeta da se vestern obožava;))))))
Što se tiče topica, rasprava o slikama je zamrla, naravno, mogao bih nastaviti o tome, ali zasad neću.
Jonny Guitar nisam gledao, samo sam čuo. Pogledao sam većinom ove najpoznatije, kao Shane, Rio Bravo, Wild Bunch, dolarsku trilogiju, Once upon a time in the West, i još tridesetak ostalih, morao bih se sjetiti naziva.
Imamo filmski topic za westerne, slobodno se prebacite, ionako uglavnom samo stinky i ja zadnjih godina tamo pišemo :)
Ja sam planirao u narednim danima pogledati par vesterna, neke ponoviti (tu će bit i špageta), neke po prvi put (između ostalih spomenuti The Shootist).
Svakako, westerni su mi jedan od naj-žanrova, to je bila prva ljubav:) Mada ukus se menja, nekad sam bio zaludjen spaghettijima, sad mi više nisu. Ford, Hawks, J.Wayne, to volim. The Shootist mi je ostao kao izvanredan. Pored Wayna i meni uvijek drag Jimmy Stewart, odičan film. Sad se ovaj topic baš pretvara u svaštaru al kad već pričamo.. jesi možda gledao Jonny Guitar? Kakav ti je? Mene zanima jel to uopće western jer ima skoro sve elemente ali ipak
i opet slijediš moj put;) naime, i ja sam odbacio špagetije, i ja sam htio nešto drugo pa sam tražio špagetije, a onda ih odbacio kao nedovoljno dobre (špageti je zajebancija, i oni (redatelji) se samo poigravaju žanrovskim postavkama ili nekim elementima vesterna)
The Shootist je odličan, ali tu ti nema Stewarta. ti si mislio na Libertyja Valancea.
Johnny Guitar je vestern i to vrlo cijenjen u francuskoj kritici koja je utjecala dosta i na Peterlića Meni nije bio neki posebni vrh, iako je dobar.
Svakako, westerni su mi jedan od naj-žanrova, to je bila prva ljubav:) Mada ukus se menja, nekad sam bio zaludjen spaghettijima, sad mi više nisu. Ford, Hawks, J.Wayne, to volim. The Shootist mi je ostao kao izvanredan. Pored Wayna i meni uvijek drag Jimmy Stewart, odičan film. Sad se ovaj topic baš pretvara u svaštaru al kad već pričamo.. jesi možda gledao Jonny Guitar? Kakav ti je? Mene zanima jel to uopće western jer ima skoro sve elemente ali ipak
i opet slijediš moj put;) naime, i ja sam odbacio špagetije, i ja sam htio nešto drugo pa sam tražio špagetije, a onda ih odbacio kao nedovoljno dobre (špageti je zajebancija, i oni (redatelji) se samo poigravaju žanrovskim postavkama ili nekim elementima vesterna)
The Shootist je odličan, ali tu ti nema Stewarta. ti si mislio na Libertyja Valancea.
Johnny Guitar je vestern i to vrlo cijenjen u francuskoj kritici koja je utjecala dosta i na Peterlića Meni nije bio neki posebni vrh, iako je dobar.
Stewart je doktor u filmu. Wayne dolazi kod njega na diagnozu, da bi mu ovaj rekao nešto u smislmu: neću te lagati, nije ti ostalo puno života.. Đoni Gitara je neobičan po pitanju westerna jer žena postavlja stvari na mjesto. Čak je i završni duel izmedju dvije žene. Feminizam u svijetu divljeg zapada.
ja sam baš tražio granice vesterna, odnosno što sve "neobično" (neuobičajeno) može ući. i našao sam ohoho toga, a zanimljivo je da mi takvi dosta i ulaze u listu (ili liste)
usput, kad već voliš Pricea, jedan vrlo dobar vestern s njim ti je The Baron of Arizona, 1950. (također nije klasičan)
Jezovito slikarstvo
Posted - 02/11/2020 : 11:10:56
