Na drugo čitanje mi je ipak malo pao dojam, više je otišlo u zabavno krimi nego neki ozbiljniji SF, al jebga to je stvar moje osobne brije.
To i jeste zabavno krimi strip.
A od ozbiljnijeg SF stripa osim Babletovih i donekle Vječnog rata ne vidim ozbiljnijeg SF-a kod Fibre.
Hm pa sad kad smo kod SFa i ozbiljnosti to je jako rastezljiv pojam, jer mašta nema granica, tako da kod mene u kategoriju ozbiljnijeg SFa ulaze i Eternaut i Metabaruni i Nikopol i Aama, Postavke sustava itd.... uglavnom šaroliko društvo
Postavke nisam još pročitao (vidim da su ocjene dobre), a ovo nabrojano mi baš i nije neki ozbiljniji/heavy SF, više light. Nije svaki robot i letjelica, plus crvotočine teži/ozbiljniji SF.
Nisam mislio na ozbiljnost na način jel sad nešto bliže nečim što smatramo da je stvarno, nego općenito na djelo koliko je dobro, ozbiljno, zrelo napravljeno, priča, karatkerizacija likova, vizualizacija, kreativnost, mašta, SF ima taj blagoslov da može sam stvarati neka svoja nova pravila i zakone, u tome i je čar SFa. Babletov Shangri La po meni nije niš ozbiljniji od Aame ili Eternauta ili socijalistočkog Nikopola.
Kao prvi ovogodišnji pročitani strip uzeo sam u ruke ovaj prilično popularni novitet s početka godine. Čitanje je proteklo brzinom munje jer je ovo strip čija napetost to i zahtijeva i teško ga je pustiti iz ruku. Kadrovi su dinamični i radnja vješto skriva svoje najbolje adute koji se nađu tek nakon dobro izgrađene pozadine i zapleta. Crtački vrlo pohvalno s obzirom da je trebalo prikazati vrlo širok raspon lokacija i ambijenata na samo 220 stranica. Radnja je dosta ekscentrična i zanimljiv je taj frankofoni pristup gangsterskom žanru s primjesama blagog SF-a. Cijela ta ideja neke alternativne povijesti je vrlo privlačan adut ovog stripa. Ipak, nešto mi i nije pasalo u ovoj ludoj vožnji. Možda je to što likovi i njihova kretanja i motivacije su vrlo pojednostavljeni i graniče s izrazito neuvjerljivim. Prije svega ovo je uzbudljiva avantura koja računa da ćete zažmiriti na jedno oko prilikom nekih nelogičnijih dijelova. No, nisam uspio baš toliko često zažmiriti. Mislim da je dovoljna pohvala to što jedva čekam nabaviti nastavk. 4/5
Sve mi je to nekakav light SF, osim Transmetropolitana kojeg čak i ne doživljavam kao neki SF, već više kao zamaskirani SF, a u biti mi je to strip tipa Ex Machina samo sa žešćim jezikom i provokacijama.
Ali to je moj doživljaj i ne znači da sam u pravu.
Razlika je između pojmova light/heavy i soft/hard SF.
"Light" aludira na "lako štivo" što soft SF poput Dine Franka Herberta definitivno nije.
Peyo na što ciljaš sa "neozbiljnim/light" SF-om u katalogu Fibre, želiš reći da je to lako štivo ili samo da nije hard SF koji se bavi tehnologijom, matematikom i fizikom budućnosti?
Jer vrlo ozbiljnih soft SF-a u Fibre ima dosta, V For Vendetta na primjer.
Serijal se i dalje dobro drži, sf misterij je.. još uvijek misteriozan i sve više zastrašujući. Ima dosta likova a nijedan mi se ne osjeća suvišnim ili u poziciji 4.og člana posade iz star treka.. a to je toliko šaroliko društvo: kriminalci, policajci, kurve, veterani, krijumcari, odmetnici, obični ljudi... Kroz flasheve iz prošlosti pomalo se produbljuje lik glavnog antijunaka i baš mi je fora ta netipičnost o upletanju krim miljea u sf priču. Prica takodjer na više nivoa otkriva implikacije alžirskog rata za nezavisnost kao i otkuda loš glas koji slijedi posljednjeg atlasa.
Ovo je baš, baš dobro. Mješavina krimića i misterije u kombinaciji sa malo fantastike, pa onda zanimljivi likovi, napeta radnja, dobar crtež u stilu Paul Popea.. Strip koji se ne ispušta iz ruku.
Dio o ukopanom dzinovskom robotu usred grada i njegovom izvlačenju me malo podsjetio na izvrstan film District 9.