| Author |
 Topic  |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 23/02/2022 : 08:52:00
|
quote:
Originally posted by Sarghan
Ovo stoji, ali njih dvojica su, po meni, različitih osobnosti.
Owen je...
S druge strane, Dylan je puno otvoreniji i fleksibilniji te misli da zna što želi, ali ustvari ne zna što želi i zato je "raznovrsniji" po dnevnim aktivnostima.
Tvoj odgovor je, i opet, lijepo razlaganje, jednako kao što si radio u recenziji. Ali bez obzira na to (što ti sve to fino razlažeš), kažem da "promašuješ".
U kom smislu promašuješ?
Tako da ostaješ na priči, kao da je to zadnja stvar, kao da su bitni Dylan i Owen kao ti doslovni akteri ----- kao da su oni živi, kao da su oni stvarnost.
Međutim, ne treba se na tom mjestu fiksirati, nego se ovo što Sclavi piše može bolje razumjeti kada se prebaciš za par oktava: Sclaviju nisu toliko bitni Owen ni Dylan kao ti doslovni likovi i što oni rade u priči, nego su oni samo sredstvo da on (Sclavi) progovori o stvarima koje ga muče, koje imaju važnost za njega... a te "stvari" su zapravo čitav život iliti još izraženije: smisao života. Sclavi nam govori kako on shvaća ili ne shvaća; njegove stvari su zato dobre, jer to jesu egzistencijalna sagledavanja (a ne prazne priče). On može postaviti egzistencijelnu problematiku na visokoj razini. Druga je stvar kako se on s time nosi, kako poentira itd.
Konkretno,
u ovoj priči nije centralna stvar alkoholizam, čak ni duhovi kao puki duhovi, već se tu radi opet i opet o njegovoj glavnoj temi: smrt -> besmrtnost?? Ovdje nema dobrog doktora koji radi na serumu za besmrtnost, ali, u osnovi, Sclavi opet sklizne u osiguravanje, on bi da mu se pečatira besmrtnost. Hoće, bilo kako, "dokaz", da mu se zahvati duh kao garancija nastavka života s druge strane, nakon smrti. U toj bjesomučnoj jurnjavi za osiguranjem, za "dokazima", Sclavi zakazuje, pada ispod nivoa egzistencijelne problematike koju je izborio, i zato kažem da je on u jednu ruku genijalan, a u drugu tako bedast i plitak da je to strašno.
(o ovoj problematici "dokaza" i "duha" ćemo možda popričati, to ide nadugačko)
Vratimo se na ovo što kažeš. Ti si savršeno opisao tko je i što je to Dylan Dog (odnosno Sclavijevo razumijevanje života). Savršeno si opisao, a da ni sam ne uzimaš u obzir što to znači:
"S druge strane, Dylan je puno otvoreniji i fleksibilniji te misli da zna što želi, ali ustvari ne zna što želi i zato je "raznovrsniji" po dnevnim aktivnostima."
Dylan ustvari "ne zna što želi", i zato skakuće po "dnevnim aktivnostima". Ta "raznovrsnost" je strašna defluksija u beznačajnom, makar se tebi čini da je on "aktivan". Sclavi ovu okolnost nekako razumije, iako ne odlučno -> otuda i imamo 35 godina Dylana koji se vrti u krug: sve se, ma što Dylan (aka Sclavi) pokušavao, ruši u beznačajnost i Sclavi/Dylan ne može doći do stabilnosti. U ovoj priči ti je ta Dylanova "aktivnost" pokazana kao ništavnost, jer on postaje pijanac. Kako to da Dylan ovdje postane cuger? Pa to uopće ničim realnim nije motivirano. Izvana gledano, on je imao american dream: ide u kino, tu je pićoka, smuca se po barovima... Pa kako to da ga ove "aktivnosti" ne zadovoljavaju??!?
Znači, Sclavi već na toj površini ruši samoga sebe: Dylan pićoke i kino, ali to zakazuje i Dylan postaje pijanac.
To je sad jedna strana.
Druga strana je Owen. Owen je isto Sclavi, i kroz Owena Sclavi nešto govori.
Owen je drugo nego Dylan. Za razliku od dilanovske beznačajnog skakutanja od stvari do stvari, Owen ima čvrsto jedno. Ali onda očajava.
I prekidam sad, da se drugi uključe, i da si ti malo posložiš ovo što kažem.
|
 |
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17111 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 23/02/2022 : 16:17:41
|
quote:
Originally posted by stinky
kažeš, nebitna priča? u jebemu miša, ali to nije priča za tebe, krugeru. pa ti se ne pitaš o smislu života i ne cugaš. ne znam zakaj si to uopće išao čitati, kad si ti sređen čovjek, definiran kak Bog zapovijeda. meni je najbolje kad ti čitaš prče o skautskim vještinama i takve stvari. to je to, a ne ove papazjanije u kojima se Sclavi napinje da skuži život, smisao i te šeme.
Već duže vrijeme planiram prestati kupovati DD-a. Vjerojatno sam rob navike(rutine što se tiče stripova. Definitivno ću prestati kad šestice dođu na naslovnicu ali do tog ima pun kufer vremena.
U sjećanju mi je ostala ona priča u boji. Mada nisam baš najbolje shvatio što je pjesnik htio reći. |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7504 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 23/02/2022 : 17:16:37
|
@stinky: Ne bih ja ovdje baš tražio preveliku dubinu. Sclavi je rutinirano pokazao da može napisati zanimljivu priču upotrebljavajući već viđene elemente.
S druge strane, ovdje mi se čini vedrijim nego u "Martyju", priči koja inicijalno jako sliči ovoj. Ovdje je na kraju nada i pozitivan rasplet za obojicu.
Ne bih se baš složio da se vrti stalno u krugu.
Dok bi Sclavi, u biti, htio biti Dylan - tinejdžer u glavi koji životari i ne opterećuje se životnim pitanjima, ali je ipak uvijek nezadovoljan, jer se na taj način ni ne može doći do zadovoljstva, odnosno mira. Stoga si čak može dopustiti da se smatra ateistom.
Sclavi je sada više Owen, čovjek koji je shvatio da se "kraj" približava i da mora biti nešto više. On se više ne može zvati ateistom jer je shvatio da to ne može biti kraj. Stoga istražuje pomoću izgubljenika Dylana.
Sarghan pak sve posmatra iz aspekta serijala, što ja ne mogu jer sam odustao od Dylana. Odlučio uzeti ovaj broj zbog Sclavija. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
Edited by - Spock on 23/02/2022 17:20:27 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/02/2022 : 18:12:17
|
To si jako dobro primijetio, baš sam i ja o tome razmišljao. Mislim na ovo kad kažeš da se više ne može zvati ateistom. Ali ipak još uvijek tapka u mjestu, jer bez obzira što sad Owen gleda svjetlo na kraju tunela, čitav strip je postavljen tako da je on jedan nesretnik, očajnik, luzer i netko tko se ne snalazi baš najbolje.
Sclavi bi i dalje htio "dokaz", svim silama bi htio dokaz. Drugim riječima, i dalje nije na razini, jer sve što izbori, ruši vraćanjem na zdravorazumsko mišljenje, vraća se na malog filistra o kojima toliko piše. Tako ostavlja Owena da bude pobjednik u svom očajavanju, a Dylan bude pobjednik u beznačajnome (na žalost, iako se možda kreće prema boljim spoznajama, Sclavi se ovdje još nije otarasio balasta društvene higijenike, i te njegove partije o alkoholizmu i onda apoteoza civilnih udruga su na razini najlošijeg vica, Beroš i Stožer u najgrđim danima).
Znači, ti dobro kažeš, imamo na neki način dvije pobjede. Ali NIJEDNA nije odlučujuća, ne zadovoljava, a osim toga, ne može biti dvije pobjede, nego čovjek hoće-neće osjeća da može biti samo jedan put.
Recimo, ako je Owen 'skužio' sve, pomirio se, onda je to to, nema dalje. Međutim, budući da je ta njegova pobjeda prekida sa svime, ona se kao takva ne može komunicirati drugima, jer je Owenov način života bezvezan i dosadan za druge. Nikoga ne zanimaju cmoljavci, kao što ne mogu biti putokaz drugima. Znači, Owen može nadrasti svijet, i sve, tu se nema što dalje reći, ali istovremeno: o tome se ne može ni pisati, to se ne može postaviti tako, jer je to dosadno. Zamisli sad nekog čovjeka u svijetu, tvog susjeda, koji živi samo za mrtvu ženu i prekinuo je sav ljudski odnos. Čak i da ne cmolji (kao što cmolji Owen). Taj tvoj susjed tada je možda superioran, možda je otišao najdalje što se može otići; ali to ostaje njegova stvar, tebi ne znači ništa, ako nemaš nikakav uvid u to, a ne možeš ni imati, ako je došlo do radikalnog prekida i on se povukao u svoj svijet. Sad, o tome se MOŽE raditi strip. Samo onda ne na ovakav način kako je napravio Sclavi. Jer Sclavi je napravio tako da nije siguran u to što radi Owen, dapače, on ga prikazuje kao očajnika i bezveznjaka i samo na kraju ostavlja pitanje otvorenim. Ali ne u jednoj suverenoj eksplikaciji egzistencije i otvorenosti, nego u staroj dvosmislenosti, kako je uvijek i radio.
Owen zaokružuje čitavu priču, i početak i kraj, čak i sredinu uzima Owen (Owen odlazi u crkvu, ne Dylan), i time je on centralna tema, ali u smislu onog problema koji sam kazao: pitanje besmrtnosti, što nakon smrti. No, većinu vremena se pada natrag na Dylana i njegovo skakutanje i nemir. Kroz Dylana ti je dato kak ose Sclavi nikako ne može umiriti, kako grozničavo traga za osiguranjem: Dylanovi problemi počinju kada nađe "pravu" i kada ta prava od njega ode. Ovaj bezazleni rastanak izaziva potres, i Sclavi bi htio apsolutno posjedovanje. Ne može se podnijeti ni sekunda razdvoja, jer onda Sclavi nije siguran, nema "dokaz" da će se "prava" vratiti, da ju uopće ima itd. Kažem, to je još uvijek djetinjasta fiksacija, kao neka poludjela mistika u kojoj se samo želi biti spokojno u Bogu (a s druge strane je opet strašna dvosmislenost, jer se onda rastače u svijetu, u aktivizmu, u "humanosti" itd.).
Uglavnom, ni nakon duge šutnje, Sclavi nije prevladao prijašnje pozicije i nema pravo razumljenje života, smisla, još je u tinejdžerskom modusu. |
Edited by - stinky on 23/02/2022 18:16:48 |
|
|
|
Sarghan
stripovi.com suradnik
Croatia
1798 Posts
Member since 26/01/2011 |
Posted - 26/02/2022 : 11:47:47
|
@stinky
Nemam zamjerke na ovo što kažeš, više-manje se slažem s tvojim izlaganjem. Kao što je Spock spomenuo, ja sam recenzijom bavio više iz aspekta serijala.
Evo još nekoliko promišljanja/komentara:
quote:
Originally posted by stinky
samo sredstvo da on (Sclavi) progovori o stvarima koje ga muče, koje imaju važnost za njega... a te "stvari" su zapravo čitav život iliti još izraženije: smisao života. Sclavi nam govori kako on shvaća ili ne shvaća; njegove stvari su zato dobre, jer to jesu egzistencijalna sagledavanja (a ne prazne priče). On može postaviti egzistencijelnu problematiku na visokoj razini. Druga je stvar kako se on s time nosi, kako poentira itd.
Konkretno,u ovoj priči nije centralna stvar alkoholizam, čak ni duhovi kao puki duhovi, već se tu radi opet i opet o njegovoj glavnoj temi: smrt -> besmrtnost??
Sclavi opet sklizne u osiguravanje, on bi da mu se pečatira besmrtnost. Hoće, bilo kako, "dokaz", da mu se zahvati duh kao garancija nastavka života s druge strane, nakon smrti.
Za "smisao života" i "smrt->besmrtnost" je očigledno kako su to teme koje Sclavija zanimaju (što je i u ovom broju vidljivo), no ne bih rekao da je to nešto što ga "muči", što ga "grize", a još manje da on "žudi za dokazom o tome". Nekako sam više dojma kako je njemu to tema o kojoj mu je uvijek zanimljivo promišljati, ali da mu nije toliko bitno dobiti dokaz tome. Točnije, nije mu važan koji je "odgovor" na to pitanje koliko mu je zanimljiv sam proces i mogućnosti promišljanja. Nije mi cilj dati konačne dokaze koliko vlastita (i vjerojatno netočna) promišljanja. To jest, djeluje mi kao da mu je zabavnije/zanimljivije postaviti temelje/pitanja, a manji mu je prioritet dati (konačne) odgovore na njih (tj, zaokružiti sve to). Je, to je krajnje besmisleno iz perspektive promišljanja o smislu života, ali kao što si i sam rekao, Sclavi nikada nije zadovoljavajuće poentirao u tom pogledu. Po meni, to je zato jer se nije ni trudio i jer mu to toliko nije bitno. Kako ono ponekad znaju reći, nije bitan cilj nego putovanje do cilja. Da, to djeluje "gubitnički" i "teenagerski", no kako si i sam rekao, Sclavi je oduvijek takav (tj, ima takav stav).
U konačnici, kako si i sam rekao, Owen svjetlo na kraju tunela (pobjeda koja nije pobjeda) vidi u smrti. Točnije, Owenov odgovor na ono što traži nalazi se "nakon života". Njemu je, iz perspektive veće slike stvarnosti i postojanja, svejedno što je nakon smrti, samo zna da se tamo nalazi ono što on traži kao pojedinac. Neovisno je li smrt prijelaz iz života ili u ništavnost ili u besmrtnost, po toj logici ispada kako Sclavi "nudi mogućnost" kako ne postoji smisao (tijekom ovozemaljskog) života već da se taj smisao nalazi tek u/nakon smrti. Kad se to postavi na taj način (ne kažem da je točan), zvuči paradoksalno. :)
Nekako mi je to "pesimistično" i "crno" viđenje za nekoga tko "žudi" za dokazom o smislu životu i besmrtnosti nakon smrti, no kad se to sagleda iz prizme da je indiferentan prema "konačnom" odgovoru, a više ga zanima promišljanje (zato u Sclavijevim pričama većinom ni ne dobivamo konačne odgovore/dokaze), meni to već djeluje smislenije. Zato Sclavi tijekom priče samo iznosi viđenja iz različitih perspektiva i...to je to, nema konačnog odgovora.
quote:
Originally posted by stinky
Savršeno si opisao, a da ni sam ne uzimaš u obzir što to znači:
"S druge strane, Dylan je puno otvoreniji i fleksibilniji te misli da zna što želi, ali ustvari ne zna što želi i zato je "raznovrsniji" po dnevnim aktivnostima."
Druga strana je Owen. Owen je isto Sclavi, i kroz Owena Sclavi nešto govori.
Owen je drugo nego Dylan. Za razliku od dilanovske beznačajnog skakutanja od stvari do stvari, Owen ima čvrsto jedno. Ali onda očajava.
I te kako sam svjestan ovog što si citirao za Dylana, zato sam i napisao da sam uvjeren kako Dylan u pogledu traženja ljubavi cijelo vrijeme laže sam sebe. Samim time, možemo povući paralelu kako i Sclavi laže-sam sebe, tj, luta kao i Dylan, kao što i sam tvrdiš. U idućoj Sclavijevoj priči (vjerojatno će ju Ludens objaviti negdje kroz dvije godine) to postaje još očiglednije koliko se Sclavi, kao i Dylan, samo vrti u krug. Jer mu to, koliko god lagao sam sebe, odgovara.
Što se boldanog tiče, mišljenja sam kako je Sclavi u prvim brojevima većinu svojih stavova progovarao isključivo preko Dylanovog lika. U kasnijim brojevima (osobito njegove priče u zadnjih 100-200 brojeva redovne serije) je počeo iznositi viđenja i preko drugih "glavnih sporednih" likova pojedinog broja. Trebao bih to provjeriti, no ne bi me začudilo da je preko tih sporednih likova (poput Owena u ovom broju) više-manje ponavljao svoja starija razmišljanja (u koja i dalje vjeruje u nekoj mjeri) zbog kojih djeluje kako je taj lik ima čvrsto jedno, a preko Dylanovog više-manje "promišlja" (uživo/na licu mjesta), u trenutku pisanja istražuje stare teme kroz nova viđenja. I, kao što i sam kažeš, opet se vrti u krug i vraća na očajavanje.
U kratkim crtama, imam dojam da preko Dylana u svojim zadnjim pričama iznosi svoja "nova promišljanja", a preko sporednih likova svoja "klasična/stara promišljanja" koja smo već više puta vidjeli. Zato ovdje možemo reći kako su i Dylan i Owen Sclavi, kao što je to bio slučaj i u još nekoliko zadnjih njegovih priča (npr Marty kojeg je Spock spomenuo).
Mogao bih se još raspisati, ali malo sam u gužvi ovih dana tako da samo ovoliko za sada, dok ne ulovim još malo vremena. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/02/2022 : 09:22:14
|
Sad mi malo već forum izlazi na vuha, pa neću pisati.
A dalo bi se fino popričati o tome što kažeš.
Ja mislim da mu je itekako bitan "dokaz", zapravo, to i jest njegov najveći problem, kako u životu tako u pričama koje onda stvara i sam ih snizuje promašenim promišljanjima.
Uostalom, baš zbog toga sve te priče o očaju, dosadi, bezizlaznosti... i traganje za dobrim doktorom, za serumom, za injekcijom istine. Kao i u ovoj priči: postavlja "duha" -> 'istraži' "znanost" o duhovima (profač Adam) -> nema verificirane potvrde = nema "dokaza" -> odbaci "duhove".
Problem je što je to brkanje razina, i on postavlja pitanje na pogrešan način, ratuje sa fantomima i onda pokaže da je to iluzija. Pa naravno da je spiritualizam šarlatanstvo, o tome se ne treba varati; samo što to ni nije prava razina pitanja koja njega muče... ali kažem, ne da mi se trenutno, ovo su stvari koje zahtijevaju puno vremena i puno pisanja. Te "stvari" nisu izravno u stripu, ali su neodvojive od problematike i one su prisutne kao pravi potporanj koji uopće i drži ovu priču na jednoj solidnoj razini. Put pozitivizma tu nema zadnju riječ, čak štoviše, gotovo da nema što tražiti takav način, a nevjerojatno je da Sclavi nakon 35 godina tupi po istom, ide tragom profesora Adama i on bi jednu anatomiju duha. Ta u tih 35 godina je mogao pročitati jednu planinu filozofskih ili teoloških razmatranja, čisto da vidi neke druge okvire.
Doduše, u ovoj priči ima raspetog Krista, ima križ, čak ni svećenik nije napadnut... Još ima refleks i čisto deklarativno se proklamira "ne vjerujem" i nalazi se "crkva" u AA i civilnom sektoru. No, kako je i Spock rekao, sve se to pomalo ljulja, "križ", "znoj", "raspeto" iskaču kao jaki simboli i realno, nadjačavaju Sclavijevu završnu deklamaciju o "zajedništvu" kroz građansko društvo. Sekularno zajedništvo = drveno željezo = nonsens, samo on to još ne zna. Tek simboli probijaju lažnu okućnicu kojom se okućio. I tako dalje i tako sad puno pričanja treba, neka bude dosta ova mala uputa.
|
|
|
|
Deers
Advanced Member
Croatia
9399 Posts
Member since 29/03/2004 |
Posted - 06/03/2022 : 22:43:25
|
Nekad davno sam ovo napisao:
quote:
# 362 Dopo un lungo silenzio
Znamo za Dylanove probleme s alkoholom u prošlosti, a znamo i koji dramatični događaju su ih uzrokovali. Znamo koliko je nama lako vratiti se poroku kojeg smo ostavili. Samo jedna cigareta, samo jedna čaša... to se ne računa.... Ali koliko treba našem junaku, Dylanu, da posustane, da padne na dno? Zastrašujuće malo. Kao i nama samima.
I dalje mislim da nekako izmakne taj dio u cijeloj priči. Koliko je lako i jednom junaku da poklekne. Izgleda kao jeftin i lijen motor radnje koji se na sličan način i rasplete ali mislim da je više od toga. Na kraju ipak vidimo da se junak (pa s time i mi) možemo i nakon pada dignuti.
Možda nategnuto ali čini mi se da Dylan pada tri puta u stripu. Treći put zbog Owena. Mada, ne laže si, to je i zbog njega samoga.
Između toga imamo ono što je stinky lijepo istaknuo, priču o besmrtnosti i našoj težnji k tome. Ili barem velikom otkrivenju, da ima nečega negdje.
Na ovo ponovljeno čitanje mi se priča puno više svidjela. Sama režija je na dosta visokom nivou a nijemi kadrovi su pravog ritma. Čak i uobičajene scene su tako ukomponirane da ne strše van ostatka stripa. Casertano se ovdje potrudio kao nikad o sada pa izgleda bolje od svojeg uobičajenog izraza.
Što se tiče naslovnice, da li ste i vi imali problema sa crtanjem po njoj? Kako da je zbog boje, laka ili čega tuš slabo prianjao na nju. Da li je naslovna VČa bila drukčija?
 |
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
|
|
|
Barker
Advanced Member
Fyro Macedonia
4648 Posts
Member since 10/10/2003 |
Posted - 10/03/2022 : 19:14:59
|
Dve godine kasnije, dve godine prezivljene u pandemiji, sada i sa virusom u sebi ponovo (tacno nakon godinu dana i dve vakcine plus) opet procitah Tisinu. A kroz prozor se krcka III svetski rat, ne?
Ono sto prvo moram reci da je ovo klasicni primer price o kojoj ce utisak nakon citanja zavisiti od licnog stanja citaoca. Sto sam stariji, to su mi ove scene iz stripa sve realnije , nekom koga znam su se desile, mozda ce se desiti, meni ce se desiti...
I sad, mozda smo blize Sclaviju i njegovom beznadju koje je on "provalio" jos pre 30 godina. Ove sjajne diskusije na ovih par strana to i potvrdjuju.
Tada sam bio prestrog, napisao sam da se nije ni trebao vracati. Sada naravno mislim da mene niko niti ne treba pitati kad i kako ce se neko vracati. A ipak, Sclavi je uvek dobrodosao.
Mi mozemo samo zgrabiti tisinu i terati dalje.
Evo ja odoh da popijem lek, dok nije prekasno :) |
Bistro i duboko nebo utociste pruza! |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Dylan Dog 189: Nakon duge šutnje
