Ja sam bio u situacijama u kojima su nasilnici iz čiste zluradosti zaskočili slabijeg. Nisam to mogao pustiti, pa sam zakoračio da pomognem (slabijem, ne nasilnicima), dok su ostali iz društva koji se inače drže mnogo kurčevitije od mene ne-bi-se-štel-mešat pravili da ništa ne vide i brže bolje ubrzali korak da se maknu. Naravno, nisam nikoga spasio, nego sam u tim situacijama onda i sam popio batine.
Ljudskije je da se pobrineš za bližnje, svoju ženu, djecu, ili puki slučaj, ako naiđeš da neki gorostas prebija nekog znatno slabijih snaga, tu je polje da se dokažeš, pacifistu i humanistu!
Jesi li ikad bija u situaciji da ti poznanik iz (baren tebi) nepoznatog razloga krene cipelarit curu? Ako da, kakvo je tvoje iskustvo?
Naravno da laprda gluposti po običaju. Nije život Bonelli strip ili vestern film pa da se svatko može obraniti sjekirom ili pištoljem (ili, da može očekivati da će se pojaviti neki junak koji rješava stvari).
Ja ne kažen da laprda. Pitan ga konkretno. Vidiš da lipo razgovaramo.
Zamisli da ti netko napadne ženu ili mamu, pa zoves u pomoć, a policija odgovori "A što se sam ne aktiviraš? Svatko za sebe, dragi Bog za sve..."
Ljudskije je da se pobrineš za bližnje, svoju ženu, djecu, ili puki slučaj, ako naiđeš da neki gorostas prebija nekog znatno slabijih snaga, tu je polje da se dokažeš, pacifistu i humanistu!
Jesi li ikad bija u situaciji da ti poznanik iz (baren tebi) nepoznatog razloga krene cipelarit curu? Ako da, kakvo je tvoje iskustvo?
Naravno da laprda gluposti po običaju. Nije život Bonelli strip ili vestern film pa da se svatko može obraniti sjekirom ili pištoljem (ili, da može očekivati da će se pojaviti neki junak koji rješava stvari).
Ja ne kažen da laprda. Pitan ga konkretno. Vidiš da lipo razgovaramo.
Zamisli da ti netko napadne ženu ili mamu, pa zoves u pomoć, a policija odgovori "A što se sam ne aktiviraš? Svatko za sebe, dragi Bog za sve..."
Ja sam bio u situacijama u kojima su nasilnici iz čiste zluradosti zaskočili slabijeg. Nisam to mogao pustiti, pa sam zakoračio da pomognem (slabijem, ne nasilnicima), dok su ostali iz društva koji se inače drže mnogo kurčevitije od mene ne-bi-se-štel-mešat pravili da ništa ne vide i brže bolje ubrzali korak da se maknu. Naravno, nisam nikoga spasio, nego sam u tim situacijama onda i sam popio batine.
A jel ti nakon šta si za njega popija batine ovaj šta si ga branija platija cugu, ili ti je izbeštima sve živo i mrtvo i krenija trčat za ovima šta su ga tukli?
Jesi li ikad bija u situaciji da ti poznanik iz (baren tebi) nepoznatog razloga krene cipelarit curu? Ako da, kakvo je tvoje iskustvo?
Bio sam u situaciji gdje grupa nalazi žrtvenog pedra i maltretira ga nesnosno. Tko je bio u vojsci ili nekakvim sličnim plemenskim situacijama, može si predstaviti o čemu govorim. Znači, situacija gdje dečko, čovjek puca i plače od jada, plače na glas pred svima dok lešinari se kese. Takvo nešto osjetio sam kao neprihvatljivo, duboko protuljudsko, i premda sam još bio pomalo zelen, izašao sam na crtu svima, pred sve, pričamo o dvadesetak ljudi i objasnio im da je dosta i pozvao ih na obračun. Bit će da je taj moj istup bio silan, jer se čitava grupa pokunjila, i nije me 20 ljudi raznijelo, nego je jedan nadvladao sve druge i nitko nije zucnuo, a i pomogao sam tom čovjeku, jer je otada mogao lakše disati.
Bio sam u raznim drugim situacijama, ne ovakvim iz vesterna, ali prema prirodi posla dolazim u dodir s raznim egzistencijalnim situacijama, gdje se u jednom prodornom trenu otvara ozbiljnost života, gdje vidiš bespomoć i drhtanje u očima djeteta i gdje ponekad možda uradim nešto dobro.
Bilo je svačega, ali to se ne priča drugima, pogotovo se ne može tako kako ti pitaš. Jer već samo pričanje o egzistencijalnim situacijama je profaniranje svetog, a ja nisam dobrotovor niti ne otkupljujem ukradene stripove po hreliću.
Znači, bilo je te dramatične situacije kakvu pitaš, i pokazalo se da se može djelovati na svijet i učiniti ga boljim, u nepovoljnim okolnostima i protiv svih pravila. Ali tu situaciju nisam tražio niti sam teoretizirao o nepravednostima. Našao sam se protiv svoje volje i beva bi me pohvalio, i svi ti humanisti (na koje se popišam, većinu njih. ne i na bevu, da ne bude zabune).
Jesi li ikad bija u situaciji da ti poznanik iz (baren tebi) nepoznatog razloga krene cipelarit curu? Ako da, kakvo je tvoje iskustvo?
Bio sam u situaciji gdje grupa nalazi žrtvenog pedra i maltretira ga nesnosno. Tko je bio u vojsci ili nekakvim sličnim plemenskim situacijama, može si predstaviti o čemu govorim. Znači, situacija gdje dečko, čovjek puca i plače od jada, plače na glas pred svima dok lešinari se kese. Takvo nešto osjetio sam kao neprihvatljivo, duboko protuljudsko, i premda sam još bio pomalo zelen, izašao sam na crtu svima, pred sve, pričamo o dvadesetak ljudi i objasnio im da je dosta i pozvao ih na obračun. Bit će da je taj moj istup bio silan, jer se čitava grupa pokunjila, i nije me 20 ljudi raznijelo, nego je jedan nadvladao sve druge i nitko nije zucnuo, a i pomogao sam tom čovjeku, jer je otada mogao lakše disati.
Bio sam u raznim drugim situacijama, ne ovakvim iz vesterna, ali prema prirodi posla dolazim u dodir s raznim egzistencijalnim situacijama, gdje se u jednom prodornom trenu otvara ozbiljnost života, gdje vidiš bespomoć i drhtanje u očima djeteta i gdje ponekad možda uradim nešto dobro.
Bilo je svačega, ali to se ne priča drugima, pogotovo se ne može tako kako ti pitaš. Jer već samo pričanje o egzistencijalnim situacijama je profaniranje svetog, a ja nisam dobrotovor niti ne otkupljujem ukradene stripove po hreliću.
Znači, bilo je te dramatične situacije kakvu pitaš, i pokazalo se da se može djelovati na svijet i učiniti ga boljim, u nepovoljnim okolnostima i protiv svih pravila. Ali tu situaciju nisam tražio niti sam teoretizirao o nepravednostima. Našao sam se protiv svoje volje i beva bi me pohvalio, i svi ti humanisti (na koje se popišam, većinu njih. ne i na bevu, da ne bude zabune).
Ali savjetova si Bevi da se "trgne", da svoj pacifizam pokaže na terenu. Ti si skrenija priču u smjeru za koji sad kažeš "To se ne priča drugima". Jebemu miša ja oću konkretno, ti uporno u metafiziku. Jesi li ono reka da su ljevičari ezoteričniji od desničara? Al to nije već apsolvirano u pojmu "Salonska Ljevica"? Ono puno laprdanja bez nečeg konkretnog šema? Ko je ovde livo, ko desno? Zbunjen san.
Ali savjetova si Bevi da se "trgne", da svoj pacifizam pokaže na terenu. Ti si skrenija priču u smjeru za koji sad kažeš "To se ne priča drugima". Jebemu miša ja oću konkretno, ti uporno u metafiziku.
Pa rekao sam ti konkretnu situaciju koja se dogodila. To si pitao, zar ne.
Zatim se događaju i razne druge situacije, koje možda nisu dramatične po vanjskim obilježjima (nema tučnjave), ali se u njima dolazi na rub, u trenu se osjeti strah i drhtanje. To su situacije koje sada možemo skraćeno nazvati, egzistencijalne. Takve u kojima se pokazuje tko je tko, od kakvog je materijala. O takvim situacijama se ne priča, eventualno samo odmjereno i sa najbližima, ako i njima. Ja ti nisam za živu istinu, za to profaniranje i lupetanje.
Bevi nisam savjetovao da se trgne, u tom smislu da sad on ide tražiti kojekakve škakljive situacije i da se dokazuje. Nego sam rekao "Ljudskije je da se pobrineš za bližnje, svoju ženu, djecu, ili puki slučaj, ako naiđeš da neki gorostas prebija nekog znatno slabijih snaga...", znači, prvenstveno bližnji, žena, djeca, a onda eventualno puki slučaj ako se nađe u protuljudskoj situaciji, tu će se bolje dokazati nego u pričama o idealnom društvu.
Ja sam bio u situacijama u kojima su nasilnici iz čiste zluradosti zaskočili slabijeg. Nisam to mogao pustiti, pa sam zakoračio da pomognem (slabijem, ne nasilnicima), dok su ostali iz društva koji se inače drže mnogo kurčevitije od mene ne-bi-se-štel-mešat pravili da ništa ne vide i brže bolje ubrzali korak da se maknu. Naravno, nisam nikoga spasio, nego sam u tim situacijama onda i sam popio batine.
Ti si skrenija priču u smjeru za koji sad kažeš "To se ne priča drugima".
Također, ovo isto nije baš dobro rečeno. Uopće nisam skrenuo priču u tom smjeru, jer po tebi ispada da sam ja pozvao Bevu da priča o svojim dobrim djelima. A od takvog nečega sam ja ohoho daleko, i zapravo, uvijek kažem da se o tome NE PRIČA.
Uostalom, ima tu jedan kolega koji je nedavno skrenuo priču u tom smjeru, pričao o svojim dobrim djelima. Valjda si vidio kako je to izgledalo i kako je završilo. Tako je sasvim jasno da se o tome ne može pričati na takav način, način "hej, ajmo sad malo pričati koliko smo dobri ljudi". .
Ali savjetova si Bevi da se "trgne", da svoj pacifizam pokaže na terenu. Ti si skrenija priču u smjeru za koji sad kažeš "To se ne priča drugima". Jebemu miša ja oću konkretno, ti uporno u metafiziku.
Pa rekao sam ti konkretnu situaciju koja se dogodila. To si pitao, zar ne.
Zatim se događaju i razne druge situacije, koje možda nisu dramatične po vanjskim obilježjima (nema tučnjave), ali se u njima dolazi na rub, u trenu se osjeti strah i drhtanje. To su situacije koje sada možemo skraćeno nazvati, egzistencijalne. Takve u kojima se pokazuje tko je tko, od kakvog je materijala. O takvim situacijama se ne priča, eventualno samo odmjereno i sa najbližima, ako i njima. Ja ti nisam za živu istinu, za to profaniranje i lupetanje.
Bevi nisam savjetovao da se trgne, u tom smislu da sad on ide tražiti kojekakve škakljive situacije i da se dokazuje. Nego sam rekao "Ljudskije je da se pobrineš za bližnje, svoju ženu, djecu, ili puki slučaj, ako naiđeš da neki gorostas prebija nekog znatno slabijih snaga...", znači, prvenstveno bližnji, žena, djeca, a onda eventualno puki slučaj ako se nađe u protuljudskoj situaciji, tu će se bolje dokazati nego u pričama o idealnom društvu.
Pa naravno, razumimo se. I ja san vidija svakakvoga jada o kojen bolje ne pričat. Naravno da neće Beva ić tražit obiteljske nasilnike i glumit pravednika. Al zašto kad već lipo pričamo ne bi podili neka iskustva ako ih imamo. Uostalon, ko ti kaže da Beva nije pravi dasa koji ne priča o tin stvarima,al sa prvin mjesečevin zrakama navlači triko, tajice, plašt i Air Džordanice, i pretvara se u zaštitnika slabih? Možda cili Mostar strepi od Beve a da to niko nezna?
Ti si skrenija priču u smjeru za koji sad kažeš "To se ne priča drugima".
Također, ovo isto nije baš dobro rečeno. Uopće nisam skrenuo priču u tom smjeru, jer po tebi ispada da sam ja pozvao Bevu da priča o svojim dobrim djelima. A od takvog nečega sam ja ohoho daleko, i zapravo, uvijek kažem da se o tome NE PRIČA.
Uostalom, ima tu jedan kolega koji je nedavno skrenuo priču u tom smjeru, pričao o svojim dobrim djelima. Valjda si vidio kako je to izgledalo i kako je završilo. Tako je sasvim jasno da se o tome ne može pričati na takav način, način "hej, ajmo sad malo pričati koliko smo dobri ljudi". .
Ma nije mi uopće to bila namjera. Ljudi se često busaju u prsa "ja bi napravija ovo, ja bi ono", a nemaju pojma. Blebeću bezveze jer in se nikad ništa slično nije dogodilo.
Originally posted by NESVRSTANI Al zašto kad već lipo pričamo ne bi podili neka iskustva ako ih imamo.
Pa ne branim ja nikome da priča svoje životne priče. Samo mislim da to nije ono primjereno, jer uzmimo da sad svi mi ovdje počnemo stavljati epizodice iz svog života. Opet ne bi ništa dobio, sve bi se svelo ili na zajebanciju ili na fabriciranje, ušminkavanje, bilo bi raznih dobrotovora itd. Mislim da to nije put kojim treba ići, ali kažem, ne branim nikome ni da se ogoli i priča živu istinu i reality priče.
Ionako je, onaj tko bolje sagledava stvari i može čitati i između redova, nekako jasno tko je tko i od čega je napravljen. To se otkriva iz načina, razmišljanja, reagiranja pojedinih na bitno i na nebitno, iz sagledavanja je li povodljiv ili nije, da li se laktari, ugrađuje li se u probitke koji proizlaze iz mode, trenutne konstelacije, nadovezuje li se i grozničavo traži "greške" kao ovaj moj satelit zorass (mališa, pa nemoj mi sad svisnuti, ali ti si potpuno poludio a ja sam ti već dao odrješenje grijeha--- samo, to ne može poništiti djelo, ono što si radio i što radiš, to je nepovratno, s tim se moraš pomiriti i sagledati sam sebe što si i kako si... a ne ovdje opterećivati ljude koji sa svime time nemaju veze).
Za prave priče, za to "konkretno" što tebe toliko opsjeda, čovjek mora biti zreo. Ti ustvari tražiš, ili želiš da ti zreli ljudi daju svoja viđenja, raznih situacija, od bezveznih do životnobitnih.
Činilo bi se da je to na forumu gdje su uglavnom oldtajmeri opravdan zahtjev. Ali ja mislim da nije to samo tako. da bi se ušlo u stvar, čovjek mora ispuniti točno određene postaje. Ovo će se sad činiti kao vic, ali zapravo je dubokofilozofski to da čovjek ne može biti zreo (osim u slučaju nekih iznimaka, redovnika i sl., ali to su specijalni slučajevi) ako nije prošao:
1. borbe u generaciji; ove borbe se vode na svaki način, od tučnjava do nametanja duhovnom superiornošću ili kako god 2. cure; čovjek ne može biti kompletan (osim ovih spec. slučajeva koje možemo zanemariti za naše potrebe) ako nije postavio seks (ovdje seks ne shvaćam u smislu pričanja živih istina, nego elementarno, fundamentalno savladavanje erosa). Tko nije prošao cure, ne može pričati čak ni filozofirati, ljudi moji. 3. žena; kompletan čovjek sastoji se od sebe i žene 3a - dobar prilog zrelosti su i djeca, premda ovo može ovisiti i o slučaju, pa netko ne može imati djecu = nije u njegovoj moći, slučaj se ne može isključiti ni iz čega na svijetu
Ima valjda još, ali nek ove 3 postaje budu temeljac. Nisam siguran koliko su stripaši uspješni po ovom pitanju, jer ipak je strip, što sam zapazio kroz moja iskustva i posteriori (jer, prvo svi misle da su drugi isti kao i on) da je stripašenje ujedno i gikovska aktivnost i da se tu vrzmaju razni felerični na bilo koji način.
Zato je teško da ćeš dobiti zrela iskustva, makar, nije nemoguće i možda ćeš skupiti doživljaje da izdaš bestseler.
1. borbe u generaciji; ove borbe se vode na svaki način, od tučnjava do nametanja duhovnom superiornošću ili kako god 2. cure; čovjek ne može biti kompletan (osim ovih spec. slučajeva koje možemo zanemariti za naše potrebe) ako nije postavio seks (ovdje seks ne shvaćam u smislu pričanja živih istina, nego elementarno, fundamentalno savladavanje erosa). Tko nije prošao cure, ne može pričati čak ni filozofirati, ljudi moji. 3. žena; kompletan čovjek sastoji se od sebe i žene 3a - dobar prilog zrelosti su i djeca, premda ovo može ovisiti i o slučaju, pa netko ne može imati djecu = nije u njegovoj moći, slučaj se ne može isključiti ni iz čega na svijetu
1. Slažen se. Ali ja ne smatran da je nametanje nekakve superiornosti znak zrelosti ili kompletnosti. Mislin da bi to prije bilo nać svoje misto u čoporu, bit svjestan svojih mogućnosti i ograničenja. Ne moraš bit na vrhu da bi ima poštovanje i da bi bija zadovoljan samin sobon. 2.Slažen se. Narodski rečeno, kronična nejebica sjebe glavu. 3.Apsolutno se slažen.
Originally posted by NESVRSTANI 1. Ali ja ne smatran da je nametanje nekakve superiornosti znak zrelosti ili kompletnosti. Mislin da bi to prije bilo nać svoje misto u čoporu, bit svjestan svojih mogućnosti i ograničenja. Ne moraš bit na vrhu
Bravo! Slažem se skroz, i možda sam se izrazio tako da se shvati kao da govorim da se mora biti superioran... Nisam to htio reći, niti sam o tome govorio, nego baš ovo što kažeš. Ajmo reći: u borbama koje se vode među generacijom čovjek se mora potvrditi na bilo koji način. Ne mora biti na vrhu, a mora pasati na mjesto za koje je stvoren. Čak i za takvo mjesto, pa bilo ono i na dnu, ako sad postavimo vertikalu, mora se izboriti, potvrditi. Tko ovo izbjegava, ne ulazi u te borbe (koje uopće ne moraju biti fizičke), svejedno dobiva poziciju (obično najnižu) a da ništa ne dobiva, odnosno, puno gubi u ljudskom smislu, jer ne realizira konkretno svoju pretpostavljenu ljudskost, ostaje mu sama ta formalna, prazna mogućnost da je čovjek.
Originally posted by NESVRSTANI 1. Ali ja ne smatran da je nametanje nekakve superiornosti znak zrelosti ili kompletnosti. Mislin da bi to prije bilo nać svoje misto u čoporu, bit svjestan svojih mogućnosti i ograničenja. Ne moraš bit na vrhu
Bravo! Slažem se skroz, i možda sam se izrazio tako da se shvati kao da govorim da se mora biti superioran... Nisam to htio reći, niti sam o tome govorio, nego baš ovo što kažeš. Ajmo reći: u borbama koje se vode među generacijom čovjek se mora potvrditi na bilo koji način. Ne mora biti na vrhu, a mora pasati na mjesto za koje je stvoren. Čak i za takvo mjesto, pa bilo ono i na dnu, ako sad postavimo vertikalu, mora se izboriti, potvrditi. Tko ovo izbjegava, ne ulazi u te borbe (koje uopće ne moraju biti fizičke), svejedno dobiva poziciju (obično najnižu) a da ništa ne dobiva, odnosno, puno gubi u ljudskom smislu, jer ne realizira konkretno svoju pretpostavljenu ljudskost, ostaje mu sama ta formalna, prazna mogućnost da je čovjek.
Bravo??? Rastopićuse.
A prije dvi stranice si vika da se nigdi ne slažemo.