Mnogo bolje od onog Sklavijeg povratničkog prvijenca. Veći dio priče je smislen, ali ovo kosmičko se nije baš uklopilo. Ipak, ostaje problem jedna kontradiktornost: ako nije došao Dilanov rad, da li ga je Nemo zaista spasavao? Ili mu je tek saopštavao šta će se desiti? Crtež dobar, a naslovna previše nedokučiva.
Inace odlicna ali mozda i previse mracna i nihilisticna Sclavijeva prica. U Posle duge tisine i ovoj prici, Sclavi ne unosi bilo kakvu nadu u iskupljenje ili nadu u ljubav ili bilo sta slicno sto je bilo karatkeristicno za njegove price, pa cak i povratnicke price oko 240-250 broja originala. Ovde je sve crnilo, cemer i besmisao.
Dobro, vi se tu zajebavate s prijevodom imena DD-a, pa nitko nije ni primjetio da se naslov ovog broja trebalo prevesti kao Misterij života. Ali, bože moj, što očekivati od Elizabete ili Ane?
Dobro, vi se tu zajebavate s prijevodom imena DD-a, pa nitko nije ni primjetio da se naslov ovog broja trebalo prevesti kao Misterij života. Ali, bože moj, što očekivati od Elizabete ili Ane?
Vise se ne sjecam o cemu se radi. Da li se iz radnje moze zakljuciti Zvelesov prevod ili je Nel mistero izraz koji se na bchs prevodi kao Misterij života, ne znam.
formulacija "u misteriju" na talijanskom odgovara formulaciji imenice "misterij" kod nas. članovi "il" i "nel" su na talijanskom isto kao npr. "the" na engleskom. ipak, "nel" se više oslanja na neki pojam, pa se ovdje pretpostavlja "život" (da bi se dobilo na razumljivosti).
prijevod veselog četvrtka "nedokučiva tajna" je također dobar, ali u svojoj suštini doslovno znači "misterij".
Hmm, ne baš. Nel znači u (nečemu muškog roda), sastoji se od in (prijedlog) i il (određeni član).
S tim da se slažem da doslovni prijevod nema nikakvog smisla, Misterij života ili Nedokučiva tajna su puno bolja rješenja. Čak samo kao pridjev, Nedokučivo (ali ne misteriozno, tajanstveno,... jer su prebanalne riječi) bi bilo točnije smislom.
Deers, kužim što misliš. Ja sam mislio na sljedeće: "in" se referira na nešto konkretno >> L'appartamento è in centro (Apartman u centru; doslovno), dok se "nel" referira na pojam >> L'appartamento è nel centro (Apartman u središtu; geografski).
Anyways, "Krsto Kerum u vrtlogu života".
PS: Unaprijed se ispričavam ako postoji stvarna osoba istog imena!!!
Procitao sam U misteriju odnosno Nedokuciju tajnu prosle godine i evo nekih mojih zapazanja (pazite na SPOJLERE, ko nije citao):
-Vredi prodiskutovati Nedokučivu tajnu. Za sada poslednju Sklavijevu priču na redovnoj seriji. I u ,,Posle duge tišine'' i u ,,Nedokučivoj tajni'' Sklavi mi deluje mračnije nego u svom prethodnom vraćanju serijalu. I stvarno deluje kao da nema šta novo da nam kaže, pravi kolaž elemenata iz svojih ranijih priča samo da bi na kraju ostavio potpuno beznadežan kraj. Izgleda da ga je ili ponovo uhvatila neka depresivna epizoda ili pošto više nije imao šta novo da kaže i nateran je da napiše ove epizode onda je dao čitaocima ono što on pretpostavlja da oni žele od njega.
I primetio sam i u tisini i ovde ogromnu dozu tuge. Mozda i previse tuzno.
-Preporučujem Marčelov pogovor (iz integralnog izdanja Price o Nedokucivoj gospi) da se pročita gde se spominje i Djoletovo tumačenje priče.
-A sto se tice oslanjanja Nedokucive tajne na prethodne epizode: imamo fensi serijskog placenog ubicu kao u epizodama Ukronija i Marti, beskucnik se zove Nemo sto znaci Niko kao iz Price ni o kome ali u Prici ni o kome on ima ime ali niko ne moze da ga se seti jer je toliko nebitan i niko i nista a ovde drugi beskucnici znaju Nema kao Nemo dakle raspoznaju ga, teorija o paralenim svetovima je iz Price ni o kome i iz Tri puta nula i imamo Smrt koja se pojavljuje u mnogim epizodama. Bas je kao sto se kaze i u pogovoru ovo repriza svega sto smo vec mnogo puta videli u Dilanu. Jedino ocigledno novo je odsustvo nade dakle beznadeznost i ogromna doza tuge (tuga je jos primetnija u Posle duge tisine).
Originally posted by Djole
Nije novo. Pogledajte „Projekat”, pogledajte Lift za pakao, pa i Priče iz nekog drugog sutra, mada su došle kasnije. Sklavi je već više puta osudio Dilana na beznadežan kraj.
Originally posted by Goran100
Originally posted by going going
A sto se tice oslanjanja Nedokucive tajne na prethodne epizode: imamo fensi serijskog placenog ubicu kao u epizodama Ukronija i Marti, beskucnik se zove Nemo sto znaci Niko kao iz Price ni o kome ali u Prici ni o kome on ima ime ali niko ne moze da ga se seti jer je toliko nebitan i niko i nista a ovde drugi beskucnici znaju Nema kao Nemo dakle raspoznaju ga
Ovaj fensi ubojica malo baca na lika iz Tri puta nula, trećerezeredna smrt, jel. Barem meni. A i čiča Nemo, ako mu ime čitamo odnazad ispada Omen (predskazanje) što i radi cijelo vrijeme.
Ni ja ne bih uspeo krace, a tacnije nego pcoro iznad :) A evo je moja duza verzija od pre par godina: " Nedokuciva tajna I opet, tako je logicno bilo ovu epizodu postaviti nakon Kraja tame. Sad imamo jednu solidnu neformalnu trilogiju. Pre citanja sam vec bio spreman da mantram kako se Sclavi uopste vise ne treba vracati (ovo najvise zbog nesrecnih Prica iz drugog kad,ali i zbog Duge tisine). I nakon citanja mogu reci to isto, ali onako, poluglasno. Jer, budimo iskreni koliko god sve izgledalo poznato, vec vidjeno i pomalo ofucano, ipak nista ne moze osporiti tu jezu, taj strah koji ti se penje uz kicmu dok ponavljamo gradivo o zivotu kao nedokucivoj tajni i o smrti kao nedokucivoj tajni. Dok bezazleno dzogiramo i razmisljamo o smrti bliske osobe koja je jednostavno tek tako napustila ovu ravan postojanja, a mi i dalje pokusavamo oboriti sopstveni rekord na 10 km pri tom osecajuci kapi znoja na celu dok istovremeno promisljamo da postoji velika sansa da odjednom "poljubimo" tu zemlju po kojoj trcimo dok sunce i dalje nezainteresovano przi, a na fejsbuku se liju suze zbog naseg odlaska. Koje nikad necemo moci procitati licno. Osim u nekom paralelnom univerzumu gde umiremo od dosade citajuci crnu hroniku (mali pozdrav Markezeliju koji je doziveo da bude anotacija u serijalu kojeg je uredjivao). Iskreno, Sclavi se ne mora vise nikad vracati serijalu (priznajem da me od svih ostalih RR najvise uzbudjuje), ali to bi bila nepravda prema Stanu koji apsolutno briljira kad radi sa njim, ta emocionalna distanciranost likova, a opet tako hipnotisuci zivotna, tesko se moze zamisliti u radu sa drugima. Vizuelni raskos na neki drugi, treci, dublji pogled. Koji je jos i sjajno obojen! A Gigi to sjajno prati na naslovnicama ne moze se izbeci njegov tribute Stanu u prikazu Dilana i izuzetnih emocija u (naizgled) par jednostavnih poteza olovkom.