quote:

---

Originally posted by ivanl

DIRE STRAITS EXPERIENCE
25. veljace 2024.
Zagreb, KD Lisinski

Ima tako tih nekih dugova koji vas kroz zivot prate, takvih nekih pocinjenih gresaka zbog kojih se kajete dok postojite i tako nekih krivih odluka koje ne daju mira dok ste tu na ovom svijetu.

Moja je zasigurno propustanje splitskog koncerta Dire Straits na turneji Brothers in Arms u koncertnoj, gradskoj dvorani Gripe, prije 39 godina.

Nije mi nikakvo opravdanje sto sam bio mali jer rano, vrlo rano sam zapoceo glazbeno obrazovanje u sobi moga starijeg rodaka, gdje su se kraj ogromnog ormara u kojem su bile sve Stripoteke i Plavi Vjesnici nalazile police sa plocama. Sve jedna cudnija od druge mom djetinjem umu i koje sam radoznalo zagledavao, (nije ih se smjelo dirati samo slusati kad bi ih veliki rođo pustio), a tu je bila sva sila LPa, svaka u zastitnoj plastici, savrseno ocuvanih Doorsa, Floyda, Zeppelina, Talking Headsa, Bowiea...i da ne nabrajam do dna stranice, nekih tamo Dire Straits. Sve omoti jedan cudniji od drugog a tek cudne li glazbe...

Bilo, kako bilo navukao me je debelo na Rock, i iako mi nije sve odmah jednostavno sjelo, (to ce doci kroz formativne godine koje slijede, nesto prije, nesto kasnije), tu mi je odredena sudbina i smjer. Kako glazbe tako i stripova. (Rođo je i slikao te crtao neke meni tad cudne slike)

Tako da sam debelo znao za Dire Straits kad su nakon 15 dana uvjezbavanja za turneju, dosli iz Dubrovnika za Split, gdje su boravili i vjezbali jos dvije sedmice, te davne 85e. Ukupno su bili u nas mjesec dana.

No u toj godini i kojoj godini prije, ja sam se debelo-debelo navukao na Piece of Mind Maidena, Screaming Judasa, Another Perfect Day Motorheada, Metal Heart Accepta, Diov Last in Line, posebice Saxonov Crusaider i druge slicne bendove, i njihove tada recentne albume koje smo mi mulci poceli narkomanski konzumirati uz pomoc starijih iz ulice i kvarta i bio je vazan samo NWOBHM u to doticno vrijeme.

I sad dolazim do te proklete odluke, greske, tog zlog cina kojeg odlucih pociniti. Neodlazak na koncert Straitsa jer su oni SMINKERI!!! Kakvo zlo, kakva opacina, kakav jad i cemer nepotpuno formiranog djetinjeg uma... a na sminkere se pobogu, ne ide!

Karte se kao danas sjecam kad ju mi je T. Jakov pokazao na skolskom hodniku. Zeleno bijela s bendom na slici, malo slovo 'd'-velika IRE, pa opet malo 's'- velika TRAITS slova, datumom, vremenom i mjestom svirke... i to prve svirke na toj svijetskoj turneji u znak zahvalnosti gradu Splitu. I prvom izvedbom ikad pred publikom, recimo samo to, velike Brothers in Arms pjesme. Pjesme koja ce se pokazati poslije, ostati duboko utkana u kolektivnu svijest.

Nisam bio. Svjesno sam odbio jer eto, bio sam Metalac i to se kao ne slusa.

Katastrofa. Mogao mi je to biti prvi strani koncert, ali nije. Prvi mi je bio Iron Maiden godinu kasnije na Somewhere in Time turneji u Beogradu desetog rujna u Hali Pionir, s ploce koju mi je majka kupila u bivseg Jugotona na splitskoj Pjaci. A onda sutra i Zagreb-Dom sportova, a preksutra Ljubljana-Tivoli, (bio sam najmladi u vlaku u toj visednevnoj ludoj avanturi s koje su otpadali ljudi, a ja je izdrzao do kraja s jos trojicom puno starijih od mene)...
i tako je eto sve pocelo u mom slucaju...

A kroz godine ostalo je samo slusanje Straitsa sa ploca, nikad ih vise nisam nigdje ni mogao uhvatiti uzivo.

A u Splitu je Marka dok je dzogirao ugrizao psic Tonca Vrlike na Sustipanu, A sam je Mark napisao svojom rukom Dire Straits na krmi barke Tonija K. Bartulovica ispred Jadrana odakle su isli na Đitu...

Eto cak i istinitih uspomena i anegdota iz prve ruke iz mog grada. Oboje su mi to vjerno pricali.

I onda godina 2024.

Evo nas u Lisinskom 39 godina poslije, gdje skupinu prekaljenih, mocnih, virtuoznih glazbenika predvodi Chris White bas covjek koji je svirao saksofon 85e u Splitu na turneji Brothers in Arms. Sa Terenceom Reisom koji je s Knopflerom radio filmsku glazbu i potpuno ga skinuo glasom i solazama, pa i sviranjem poznatim stilom palcem. I to covjek radi s takvim gustom da vam kad zatvorite oci dopusta da na trenutak zaboravite da niste Straitse vidjeli kad se moglo, da ne kazem; kad je trebalo. Ostali na pozornici su ljudi, glazbeni virtuozi koji su radili sa Watersom, Jaggerom, Bowiem, Mc Cartneyem, Gilmourem, Tinom Turner, Tom Jonesom, Elton Johnom, Claptonom, Rodger Daltreyem, Joe Cockerom, Steve Vaiem i drugim, samim velikanima iz gornjeg doma i koji do detalja repliciraju zvuk i stil Straitsa.

Vecer koju su nam priustili u zagrebackom hramu glazbe, probranom set listom od puna dva sata i petnaest, odlicnim zvukom i paznje vrijednom rasvjetom bila je carobna. Tu mjesta sumnji u nekakav samo tribute to, nema. I tu nema potrebe ni za slovom vise. Redali su se prekrasni brojevi koji pale danas bas kao i nekad, bez obzira sto veliki Mark vise ne zeli biti dio nekoc mocnih Straitsa, ali eto nema nista ni protiv da se njegove pjesme ovako prezentiraju. Nema zaista ni na sto se zaliti, ovo je izvrsno, svjestan je on toga. Ovi ljudi koji izvode njegove stvari su nevideni profesionalci. Sve je u takt istovjetno plocama.

Oba prijatelja koja su bila sa mnom u Lisinskom te iznimne glazbene veceri, bila su na solo Knopflerovim koncertima i ne znaju kazati sto im je bolje...

Sve su mi pjesme legle. I hitoidne i one monumentalne, orkestriranije, kompliciranije. Sve je bilo slavlje za usi i melem za dusu. Sve, ama bas sve! I Telegraph Road i 'Sultani', i Solid Gold, i So Far Away...(Tunnel of love je bila bas prekrasna)

Kao favorite ipak bi istaknuo za Hrvatsku bitnu pjesmu i utkanu u nacionalnu svijest, numeru Brothers in Arms, koju je Gordan Lederer, jedna od prvih i najpoznatijih zrtava velikosprske agresije na Hrvatsku, ucinio nezaboravnom koristeci je za snimke svojih Banijskih ratnih praskozorja, a koju je velikodusno ustupio s njegovom dozvolom osobno Mark Knopfler dirnut vidjevsi doticne snimke. Publika ju je grandiozno prihvatila i freneticno ispratila.

Te Private Investigations koja je bila bas dramaticna, monumentalna, onako 'Floydovska' iz njihovih najboljih dana. Bas je razvalila Lisinski i culi su se uzdasi cijelom dvoranom koliko je mocna bila. Bas za jedno nevideno do sad, pravo glazbeno iskustvo.

Ljudi su, bas se to vidjelo, sa ogromnim osmjesima napustali dvoranu i bilo je gust biti dio toga. Te atmosfere koja je isijavala srecom i zadovoljstvom. Uzeo sam, to jest dobio, set listu sa stagea te poslije u kaficu na pivici naletio i na bubnjara, drugog gitaristu i jednog od dva klavijaturista, (Luke Naimia, Richarda Barreta i Johna Maula, a da vam sad ne pisem sve, kakvi su to veterani pozornica i turneja...) koji su mi je i potpisali a to mi je sve bio dar za necaka koji je netom postao punoljetan i to mu je bio prvi veliki koncert. Oci su mu sjale od zadovoljstva kad sam mu je predao u tom istom kaficu.

Dakle Dire Straits Expierence je zaista veliko Dire Straits iskustvo, doslovno, i valjda sam onom malom djecaku iz 85e sa pocetka price, onom malom sebi vratio bar mali djelic duga, ako je to ikako moguce...

Bar da mislim da je tako.

---

quote:

---

Originally posted by Biroa

26.4. Chui u Osijeku!

---

quote:

---

Originally posted by igor23

Odlični su ti ovi glazbeni osvrti,Glavanova škola:)[quote]Originally posted by ivanl

DIRE STRAITS EXPERIENCE
25. veljace 2024.
Zagreb, KD Lisinski

---

quote:

---

Originally posted by fler

quote:

---

Originally posted by Biroa

26.4. Chui u Osijeku!

---

Ajde!
Gdje?

---