| Author |
 Topic  |
|
|
ken2
stripovi.com suradnik
Croatia
7887 Posts
Member since 30/07/2002 |
 Posted - 10/10/2014 : 00:50:46
|
odoše u jednom danu
gradonačelnik dva najveća hrvatska grada je otišao bolujući
a ana karić je otišla iznenada
nema mjesec dana da sam je sreo na ulici i izgledala je fenomenalno
baš tužno
|
if you tolerate this, then your children will be next |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 01:01:42
|
Stavio sam na drugi "Danas" topic, ali malo prošireno spada ovdje:
Fuck! U istom danu omiljena mi Ana Karić koju sam kao tinejdžer obožavao u Teatru u gostima i Boris Buzančić koji joj je bio partner u Živi bili pa vidjeli.
Ona koja je živjela kazalište i živjela za kazalište, koja je neprekidno i neumorno istraživala mogućnosti i granice glumačkog izraza i bez koje vjerujem da Nataša Rajković i Bobo Jelčić ne bi postigli onolike uspjehe, i on koji je uvijek bio gospodin, urbani tip slično Relji Bašiću često obilježen laganom onodobnom socijalističkom dekadencijom i određenom dozom autoironije.
Koji je to gušt bio nju gledati u Teatru u gostima s takvim imenima kao što su Fabijan Šovagović, Ivo Serdar, Vanja Drach i Relja Bašić, a njega u Kapetanu Mikuli Malom, Užičkoj republici, seriji Veliki i mali i Velom mistu.
Edit: Kad sam prije 25 godina tek došao u Zagreb na faks, često bih oko Trga i u Jurišićevoj sretao Anu, uvijek dotjerana i nenapadno glamurozna, i kao takva mi je nekako predstavljala dušu Zagreba, onog kakvog sam tada zamišljao i kakvog više nema.
Nekako mi se Boris već u Kotlovini prije tri godine činio oronulim i umornim, ali bit će da je stvar bila u tome što mi je prva slika na spomen njegova imena bio dotur Vice.
Bez Ane i Borisa onaj moj Zagreb odozgor ostao je bez dvoje uz Relju Bašića najvažnijih simbola. Relja još nosi luč meni tipično zagrebačke glumačke i gospodske umjetničke veličine.
Gadni gubici za hrvatsko glumište. Neka im je laka zemlja...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 10/10/2014 01:13:46 |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
split85
Advanced Member
Croatia
8199 Posts
Member since 25/01/2010 |
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
16871 Posts
Member since 18/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 11:18:54
|
Polimčev in memoriam u Jutarnjem:
PIŠE NENAD POLIMAC
Ana Karić: Punih 50 godina vladala je kazališnim i filmskim scenama
Prije četiri-pet godina zagrebački poklonici teatra morali su - htjeli ne htjeli - u Veliku Goricu, gdje je Senka Bulić vodila iznimno zanimljivo kazalište, na žalost, ne jako dugo, jer su ga lokalni političari sabotirali. Jedna od zapaženih i vrlo popularnih predstava bila su “Ljubavna pisma”, u kojima su igrali Ana Karić i Boris Buzančić: njih dvoje bili su partneri punih pola stoljeća, upoznali su se 1960. na snimanju filma “Pustolov pred vratima” Šime Šimatovića, dok je ona - studentica glume na zagrebačkoj akademiji - drhtala kakav će dojam ostaviti na već etabliranu zvijezdu. Poslije su nastupali zajedno na filmu, televiziji i u teatru, tako često da je Buzančićeva životna družica Evica Fici znala biti ljubomorna. Tim je paradoksalnije što su oboje umrli istog dana. Za njega se slutilo najgore, jer je već dugo bio bolestan, no njezina je smrt u 74. godini, potpuno neočekivana, izazvala šok.
Urbana žena
Dok se šezdesetih godina probijala kao glumica, najvažniji medijski oslonci su joj bili najprije film a zatim televizija. Nazivali su je jugoslavenskom Jeanne Moreau i Monicom Vitti, jer je predstavljala domaću inačicu moderne urbane žene kakve smo viđali po francuskim i talijanskim filmovima. U našoj kinematografiji takvi likovi nisu bili na cijeni, a i dva najzanimljivija ostvarenja koja je snimila - “Slučajni život” Ante Peterlića i “Putovanje na mjesto nesreće” Zvonimira Berkovića - ocijenjena su kao neuspjesi. Srećom, Televizija Zagreb proizvodila je tada vrlo zanimljive drame sa suvremenim temama u kojima je glumica nadoknadila sve što su joj na filmu uskratili: bračni nesporazumi, nevjere, otuđenja, izazivanje erotikom - u svim tim dramskim motivima snalazila se bez ikakvih problema.
Prvi stalni kazališni angažman dobila je u zagrebačkoj Komediji, no tada to još nije bilo teatar koji će tek kasnije preporoditi Vlado Štefančić: poput većine kolega s glumačke klase i ona je pobjegla od tamo i vratila se na pozornicu tek sedamdesetih, radila s Tomislavom Radićem i Georgijem Parom, nastupala u Teatru u gostima i ZKM-u.
Glas najveći adut
Na akademiji su je uvjeravali da ima čudan glas, međutim, legendarni Vlado Habunek upozorio ju je da joj je to najveći adut. Ponajbolje ga je iskoristila u ovom mileniju, kada postaje neprikosnovena muza alternativne kazališne scene. Kultni redatelj François-Michel Pesenti ustvrdio je da bi se samo s njom isplatilo raditi predstave, zagrebački zagrebački &TD bio joj je poput drugog doma, gostovala je gdje god bi je zvali te - usprkos obaveznoj tremi - uživala u novoj kazališnoj karijeri kao nikada ranije. “Ona ne glumi, ona izvodi performance”, komentiralo se njezine rizične i neuobičajene glumačke izvedbe.
Zapravo, u njezinom poznom razdoblju uslijedili su angažmani o kojima je prije mogla samo sanjati. Nataša Rajković i Bobo Jelčić usredotočili su oko nje zanimljiv nezavisni film “Ono sve što znaš o meni”, jedinu Zlatnu arenu u Puli dobila je prije dvije godine za glavnu ulogu u “Noćnim brodovima” Igora Mirkovića, igrala je postariju damu koja pronađe ljubav u staračkom domu i sa svojim izabranikom pobjegne u posljednju životnu pustolovinu, a sjajna je bila i u seriji “Na terapiji” kao psihijatrica koja još uvijek nečemu može poučiti svoga dvostruko mlađeg protežea. Da nije njezine neočekivane smrti, taj kasni proplamsaj vjerojatno se ne bi tako lako smirio.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12781 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 10/10/2014 : 13:44:17
|
Imao sam priliku razgovarati s Buzančićem prije njegove smrti. O njegovom bi se životu dalo snimiti nekoliko filmova. Što li je sve doživio... |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
tex2
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
29255 Posts
Member since 17/09/2006 |
Posted - 10/10/2014 : 17:54:58
|
| R.I.P. |
"Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati."
"The puck is in! The home team wins!", the good ol' hockey game
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 20:15:13
|
Polimac o Buzančiću u Jutarnjem:
IN MEMORIAM
BORIS BUZANČIĆ Glumac koji je bio rođen za glavne likove
Autor: Nenad Polimac
Objavljeno: prije 6 h i 1 min
Posljednju ulogu Borisa Buzančića na velikom ekranu možda nikad nećemo vidjeti. Daniel Marušić, redatelj “Našeg malog mista“, angažirao ga je za mediteransku komediju “Bella Biondina”, ali je umro ne završivši je. Pokušaji da film ipak stigne u kina izjalovili su se, no srećom, Buzančić je prije toga snimio ostvarenje po kojem se isplati pamtiti ga, “Kotlovinu” Tomislava Radića: u njemu je igrao ostarjelog cinika koji je životne stavove kalio na iskustvu a ne na pozi te za tu ulogu zasluženo dobio Zlatnu arenu.
Bogata karijera
S Radićem se inače odlično razumio, 1973. snimili su s malo novca provokativnu dramu “Timon”, zasnovanu na prelamanju privatnog i profesionalnog života kazališne zvijezde, u kojoj se glumac nesmiljeno razgolitio. Šteta što mu na filmu nisu dali više takvih prilika. Glede svega drugoga, Buzančić se nije mogao požaliti na karijeru. Rođen u Bjelovaru 1929., upisao je glumu na zagrebačkoj Akademiji, debitirao na filmu u komediji Branka Marjanovića “Ciguli Miguli” koja je završila u bunkeru, a publiku je osvojio u drugoj polovici pedesetih u dva velika hita Nikole Tanhofera “Nije bilo uzalud” i “H-8”. Tada je u kazalištu već bio veliko ime, u Zagrebačkom dramskom kazalištu (današnji Gavella) nije se mogla dobiti ulaznica za predstavu “Mačka na vrućem limenom krovu”, u kojoj je glumio uz Ljubicu Mikuličić, a sočnih rola je bilo još, jer se na pozornici volio okušavati i kao komičar. Kasnije je prešao u zagrebački HNK, i uvijek bio u domaćem glumačkom panteonu, pa bez obzira jesu li sezone bile sušne ili plodnije. Snalazio se u salonskom repertoaru, igrao u partizanskim filmovima (osobito su zapaženi bili “Kad čuješ zvona” Antuna Vrdoljaka i “Užička republika” Žike Mitrovića), bio je predodređen za “leading mana” u sredini u kojoj je ponuda takvih glumaca bila vrlo skromna.
Sjajno je iskoristio i televiziju, sa sinom Ivanom glumio je u omiljenoj seriji “Veliki i mali”, dobar je odjek imao i “Gabrijel” u kojem je glumio ocvalog zavodnika, a svi su zamijetili neočekivanu podudarnost, da je gradonačelnika najprije igrao u seriji “Velo misto”, a zatim se u toj funkciji kasnije okušao i u stvarnosti, jer je 1990. pobijedio na prvim demokratskim izborima za prvog čovjeka Zagreba, i to bez ikakvih muljaža. Politika mu se nije dopala, grozio se licemjerja koje je najnormalnija stvar u toj profesiji.
Moždani udar
Usprkos tome što je posljednjih godina bio slabijeg zdravlja, nastavljao je glumiti. Prije dva mjeseca pretrpio je moždani udar, oduzeta mu je lijeva strana, i od toga se nikad nije oporavio. Hrvatsko glumište ostalo je bez jedne od svojih najprepoznatljivijih faca.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 21:50:57
|
Polusatni portret-razgovor s Anom Karić u Drugom formatu prije nepune tri godine:
I portret-razgovor u emisiji Zvijezde iznad Ive Štivičića:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 10/10/2014 21:51:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/10/2014 : 12:37:25
|
Lijep in memoriam oboma Tomislava Čadeža u Jutarnjem:
IN MEMORIAM
POLA STOLJEĆA SU GLUMILI ZAJEDNO, I ISTI DAN OTIŠLI Ana Karić bila je istinska diva našega glumišta
Autor: Tomislav Čadež
Objavljeno: prije 1 h i 3 min
Ana Karić bila je istinska diva našega glumišta, glumica koja nikada nije ostarjela, a Boris Buzančić neodoljiv komičar i čovjek često sklon autoironiji.
Ana Karić umrla je mlada u 74. godini. Dan je provela u gradu, bila na probi u kazalištu, uvečer stigla kući... Kako bilo, srce je otkazalo; laka, rekao bih, otmjena smrt, kakvu je zaslužila jedna dama.
Ana Karić nikad nije ostarjela, prkoseći našem općem preziru spram staraca, ona je ostajala jednako lijepa i jednako zanimljiva umjetnica.
Posljednju premijeru imala je u proljeće ove godine, u svojem trajnom utočištu, Teatru &td, i zaista nikome na pamet nije moglo pasti da će je odnijeti jesenji vjetar poput lista.
Kao i svaka značajna umjetnica ili umjetnik, i ona je bila biće suprotnosti. Prije svega, jao onome tko odluči postati glumac a da mu stas i glas odmah ne upamtiš.
Anu Karić nije moguće zaboraviti ako ste je makar jednom gledali u teatru.
Vladarica pozornice
Njezin glas je gotovo nemoguće opisati: baršunast a hrapav, sonoran a visok, u donjem registru gotovo muževan, u gornjem neugodno prodoran...
Kao što je gotovo nemoguće zapisati cjelinu njezine glumačke osobe.
Dakako, Ana Karić prepoznatljiva je i kao bista.
Bujna, poput palme razlistana kosa i usko, elegantno, pomalo lisičje ušiljeno lice i velike oči.
Gotovo nametljiva stasa i glasa, vladala je pozornicom pokoravajući se jednom smirenom tonu, jednoj unutarnjoj sigurnosti. Glumeći iz trbuha, nije lutala a lako je improvizirala.
Bila je u mladosti filmska glumica, zvijezda filmova naših klasika, Nikole Tanhofera, Ante Babaje, Zvonimira Berkovića, a poslije su je, manje-više, kako to već u nas biva, zaboravili.
Šezdesetih i sedamdesetih gododina prošloga stoljeća glumila je i u četiri filma godišnje, a od devedesetih možda svake četiri godine u jednome.
U novo doba ona živi prije svega, dakle, kao kazališna glumica.
Umjetnička suputnica
Izvan sistema, u novom stoljeću, u mirovini, kao umjetnička suputnica najvažnijih naših mlađih redatelja i performera poput Ivice Buljana i Senke Bulić.
Najbolje je predstave dala u teatru &td i na sceni Doma kulture u Velikoj Gorici. Odgojila je, na ovaj ili onaj način, mnoge ponajbolje naše glumice, rođene kad je ona bila na vrhuncu (filmske) karijere, Natašu Dangubić, Ninu Violić, Senku Bulić...
Glumac gradonačelnik
U nekoj većoj kulturi, Ana Karić postala bi diva, u ovoj manjoj, zadržala se tek kao vitalna dama čistog umjetničkog nadahnuća, gurnuta u zapećak, za koju, uvjeren sam, većina mlađih čitatelja nema pojma tko je.
Mlađi čitatelji vjerojatno slabo znaju i tko je Boris Buzančić, glumac preminuo isti dan kad i Ana Karić. Zvijezda partizanskih filmova, u kazalištu bijaše neodoljiv komičar.
Čvrste, lijepe pojave, malko izbočena čela, energična, podrugljivog držanja, lijepa, ali ne i ugodna glasa, on niti u glumi nije znao skriti stalnu autoironiju.
Autoironično je doživljavao sebe, a naivno svijet oko sebe, usto svjestan vlastite naivnosti.
Njegova puku za pamćenje najvažnija uloga bijaše ona Dotura Vice u Smojinu i Marušićevu “Velom mistu” (1980. - 1981.), a druga najvažnija, uloga “pravog” gradonačelnika Zagreba, prvoga u neovisnoj državi.
Buzančić kao gradonačelnik bijaše utopijski eksperiment, kojega je glumac iskoristio da pojača svoj konstruktivni otpor spram stvarnosti.
Suradnja s mladima
Posljednjih godina, u devedesetima života, i on se priklonio mladima, pa je posljednju predstavu, “My little corner of the world” napravio s dvjema mladim umjetnicama, redateljicom i dramaturginjom, Anicom Tomić i Jelenom Kovačić.
Boris Buzančić i Ana Karić susreli su se, dakako, mnogo puta prije smrti, a u predstavi posljednji put 2009., kad su zaigrali u duodrami američkog dramatičara A. R. Gurneya (Buzančićeva vršnjaka) “Ljubavna pisma” na Sceni Gorica, koju su i režirali.
Ona je Melissa Gardner, a on Andrew Makepiece Ladd III. i čitaju pisma koja su jedno drugom slali od djetinjstva do starosti, opisujući svoje strahove, razmišljajući, nadajući se. I tek na koncu shvaćaju da su ta pisma bila - ljubavna.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2014 : 10:05:46
|
In memoriam oboma u Slobodnoj Dalmaciji:
Objavljeno 11.10.2014. u 20:55
IN MEMORIAM
Ana Karić i Boris Buzančić: otišli su u istom danu, kao u glumačkoj bajci
Da je živa Njegova Svitlost, sad bi ugasila feral uz prigodnu beštimju i svečano obećanje: “Neće više nikome svitlit, kad njega nima!“ Umro je dotur Vice. Ni dekreti ni carske bule, ni stranačke koalicije ni – akobogda – preferencijsko glasanje neće lako dovesti do toga da Split ikad dobije boljega gradonačelnika. Poteštat iz Smojina pera ostat će dovijeka ona prava mjera razuma, srca i političke ljudskosti, opredmećen u ciničnome liku jednoga glumca.
No, bio je Boris Buzančić puno više od svojega najpopularnijeg celuloidnog lika. Iako njegovo stvarno gradonačelnikovanje metropolom početkom devedesetih nije bilo ni sjena onome mitskom pod Marjanom, ono je na neki način zaokružilo glumca i ulogu, čovjeka i njegov životni put. Rodio se 1929. godine u Bjelovaru, u obitelji žandara koji je nakon proglašenja NDH postao oružnik i ubrzo poginuo. To očevo stradanje u pogrešnoj odori pratilo je potom čitavu obitelj kao neizbrisiv usud.
Nakon što mu i majka 1945. umire od bolesti u partizanskom zarobljeništvu, mladi Buzančić ostaje bez ikakva egzistencijalnog uporišta, a obilježen žigom moralno-političke nepodobnosti muku muči i s pravom na nastavak školovanja. Kako u to vrijeme Akademija dramskih umjetnosti jedina kao uvjet nije tražila nedostupnu mu srednjoškolsku diplomu, postaje glumac manje vlastitim izborom, a više zbog vanjskih okolnosti. Sve nedostatke, međutim, brzo nadoknađuje učenjem od najboljih i u klasi profesora Branka Gavelle izrasta u jednog od arhetipskih tumača likova urbanog miljea.
Komunistički Olimp
Fizionomija pozitivca ga s vremenom iz kategorije “narodnih neprijatelja“ po svim pravilima dobroga paradoksa dovodi do filmskih uloga koje predstavljaju sam vrh ondašnjega ideološkog Olimpa: nerijetko glumi komunističke ilegalce, komesare i intelektualce što teorijske osnove klasne borbe usađuju u glave sirovih partizanskih seljačina.
U zabranjenoj satiri Jože Horvata “Ciguli-Miguli“ bio je predsjednik socijalističke omladine. U “H-8” Nikole Tanhofera bio je novinar Boris.
U Vrdoljakovu “Kad čuješ zvona“ bio je komesar Vjeko, u “U gori raste zelen bor“ domobranski prebjeg u partizane Ivo Jurica, u “Užičkoj republici“ partizan Bora... Kao umirovljenik, Buzančić je počesto ironičan prema ranijem sebi, pa mu i pozni likovi poput Jakova u Brešanovom “Maršalu“ ili Dida u “Kotlovini“ Tomislava Radića utvrđuju takav gard.
Osim sedamdesetak filmskih, ostvario je on u svojoj karijeri i barem petstotinjak kazališnih uloga. Više od stotinu puta zaigrao je samo u “Ljubavnim pismima“, drami A. R. Gurneya. U ovome komadu Andrew i Melissa čitaju jedno drugome pisma koja su razmjenjivali od djetinjstva i tek kroz taj proces na kraju života shvaćaju kako su to zapravo bila - ljubavna pisma.
Buzančićeva dugogodišnja partnerica u ovoj hit-predstavi bila je Ana Karić. Nakon 50-godišnjeg intenzivnog druženja na kazališnim daskama, obilazili su s njome do prije par godina Hrvatsku, BiH i Crnu Goru kao da su u cvijetu mladosti, po kiši, zimi i kijametu. Buzančić bi publiku na vratima često dočekivao riječima da on po takvom nevremenu ne bi išao u kazalište ni da mu tko plati. Usud je htio da su on i Ana Karić, kao u kakvoj glumačkoj bajci, napustili ovaj svijet istodobno, u jednome danu.
I nikako san na oči: svake noći čovjek se pita što bi bilo, bi li bilo drukčije, jel moglo biti bolje, jel uopće moglo biti? Al ne vrijedi. Život je prošao, koga briga. Moja je duša otišla u vjetar: više nije bilo novorođenih, da se naše duše u njihova tijela usele. Bili su zadnji dani na planeti. Divno je bilo, divno, divno, tih nekoliko dana, dok je trajalo”, zadnjom replikom iz melodrame “Noćni brodovi”, na svojemu Facebook profilu dirljivo se redatelj Igor Mirković oprostio od svoje glavne zvijezde Ane Karić, dive hrvatskoga glumišta koja je preminula u Zagrebu u 74. godini života.
’Arena’ u zadnji čas
Posljednja filmska uloga u Mirkovićevu dugometražnom prvijencu, u kojoj joj je partner bio slovenski kolega Radko Polič, velikoj je hrvatskoj glumici prije dvije godine donijela Zlatnu arenu na 59. filmskom festivalu u Puli, a lani i nagradu za najbolju glumicu na pariškom festivalu filma jugoistočne Europe “SEE a Paris”.
Prva dama hrvatskoga glumišta i uzor mnogih mlađih kolegica proteklih je godina živjela pravu profesionalnu renesansu – osim u spomenutom filmu glumila je u brojnim kazališnim projektima mladih autora, te u ulozi psihoterapeutkinje-mentorice u TV seriji “Na terapiji”, u kojoj je igrala uz Elvisa Bošnjaka. S Bošnjakom je, nakon zoga sjajnog iskustva i glumačke prisnosti, nastavila suradnju i u predstavi “Rebro”, koja je premijerno izvedena na proteklom “Splitskom ljetu”.
“O da, ja to radim zato da bi me voljeli”, rekla si. Voljeli smo te, draga Ana, od prve do zadnje sekunde. Voljeli smo te čim smo te vidjeli. Volimo te. Nismo ti rekli: “Hvala ti”. Nismo ti rekli: “Grlimo te” - napisao je Bošnjak, ravnatelj splitskog kazališta PlayDrama, na svojemu Facebook profilu posvetu glumici rođenoj 1941. u Perušiću. Nije se ugodno osjećao progovoriti o Ani i za medije...
Buzančić najdraži partner
Ana Karić diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1963., a cijeli je radni vijek provela kao slobodna umjetnica. Legendarna hrvatska filmska, kazališna i televizijska glumica u počecima svoje karijere tumačila je uloge raskošnih pučkih ljepotica, a poslije i likove otmjenih senzualnih žena. Bila je članica kultnog Teatra u gostima te ostvarila niz uloga u filmovima poznatih hrvatskih redatelja Ante Babaje, Nikole Tanhofera, Zvonimira Berkovića, Krste Papića...
Njezina posljednja dva desetljeća obilježile su suradnje s nezavisnom scenom - kazališnim redateljem i dramaturgom Ivicom Buljanom i Teatrom ITD u kojemu je, s neiscrpnom energijom usprkos sedamdesetima, glumila u nizu predstava poput “Dezertera” Saše Božića, “Elektre” Ivana Plazibata i “Svratištu kod Alberta C.” Vedrana Hleba.
“Igrala sam s brojnim glumcima, imam mnogo dragih partnera, no ipak mi je najdraži Boris Buzančić. S njim sam odigrala svoj prvi film kad mi je bilo samo 19 godina, nakon čega su uslijedile brojne suradnje kako na filmu tako i u teatru i na televiziji.
On je moja konstanta, a imamo i plan uskoro zajedno raditi broadwayski hit “Posljednja romansa”, izjavila je glumačka diva u jednome od svojih posljednjih intervjua, objavljenom na našim stranicama uoči srpanjske premijere “Rebra”. Otišla je s omiljenim kolegom uprizoriti je na nekom boljemu mjestu.
DAVOR KRILE, MIRELA GORETA
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2014 : 10:11:17
|
Sjećanja kolega i prijatelja, plus jedan status s Facebooka:
Špiro Guberina: Dobar komičar
- I Boris i Ana bili su istinske zvijezde. Izuzetna mi je čast da sam imao mogućnosti biti s njima na sceni. Kad je odigrao Timona Atenjanina, vidio sam koliko je jak glumac, a bio je i dobar komičar, uvijek bi dobio apluaz. U “Velom mistu” bio je prirodan pa mi je bilo lako igrati s njim. Izgubili smo izuzetne glumce, rekao je Špiro Guberina.
Lukas Nola: Nesebičan
– Angažirao sam ga nakon njegove pauze u predstavi u ITD-u “Ptice 2”. Plašili su me da je težak, no prema meni je bio divan i odlično smo se družili. U toj predstavi glumio je s Anom Karić, kao i u filmu “Rusko meso”. Za oboje mogu reći samo najbolje riječi – krasni ljudi i veliki glumci koji su nesebično pomagali nama mlađima, kaže Lukas Nola.
Dejan Šorak: Talent i gospodstvo
– U “Maloj pljački vlaka” i “Oficiru s ružom” Buzančić je odigrao čudesne uloge. Često smo surađivali i na radiju i tu mi je izazivao divljenje. Rijetko kada priroda u nekom čovjeku, osobito glumcu, objedini tako silan talent, šarm, ljepotu i gospodstvo kao u Borisu. Sve je to bilo samo podloga za mnoštvo raznorodnih uloga koje je stvarao s lakoćom, ističe Dejan Šorak.
Zrinko Ogresta: Bez dlake na jeziku
– S Borisom sam radio TV film “Leo i Brigita” u kojem je imao središnju ulogu. Ako bi primijetio da bi tekst trebalo doraditi u pojedinom dijelu, čak i scenaristički, nije se ustručavao to reći. Bio je aktivan od početka do kraja. Kada smo snimali scenu u zatvoru u Petrinjskoj pokazao mi je ćeliju u kojoj je bio zatvoren 70-ih. Bilo je to nešto što nije mnogima pričao, prisjetio se Zrinko Ogresta.
Antun Vrdoljak: Kum
– Bili smo dobri prijatelji i kumovi. Počeli smo surađivati kao studenti, a kasnije nisam više radio filmove bez njega. Bio je moralan, darovit, inteligentan. Ne znam kud se požurio s tom smrti, kaže Antun Vrdoljak.
Goran Grgić: Svjetska klasa
– Boris je iz plejade naših najvećih desetak glumaca koji bi, da nije bilo jezične barijere, mogli glumiti u svjetskim predstavama i filmovima. Nevjerojatan talent, dobro se osjećao u koži glumca, živio je svoje rečenice i likove. Nije ga se moglo imitirati jer je imao izvorni talent. Činilo nam se da radi s potpunom lakoćom, ali vjerujem da je ulagao trud da dođe do toga, no sigurno manje nego mnogi jer je bio tako velik talent – rekao je Goran Grgić.
Robert Pauletić:
"U grčkoj mitologiji, toliko bogatoj lipin i svevremenskin pričama, postoji jedna divna legenda, među najlipšima, ona o starčićima Filemonu i Baukidi. To je bija bračni par u kućici na kraju sela. Njih dvoje su prerušenima Zeusu i Hermesu pružili gostoprimstvo nakon što su bogovima svi ostali, a među njima i mnogi bahati bogataši iz sela, odbili dat smještaj i hranu. Zeus i Hermes bili su toliko oduševljeni dobrin siromašnin starcima da su in obećali ispunit koju god oće želju (inače, ostatak sela su uništili velikon poplavon). Njih dvoje, Filemon i Baukida, poželili su umrit na isti dan, da ne moraju jedno za drugin tugovat. Bogovi su in to ispunili, isti dan su ih pretvorili u stabla (poput ovog stabla na zajedničkoj slici Borisa i Ane). Priča o smrti Borisa Buzančića i Ane Karić na isti dan - sitila me na taj lipi mit. Nisu bili par u životu, ali jesu na pozornici. Sve ovo danas je vrlo tužno, ali i najbliže moguće onome šta nam mitovi poručuju.", zapisao je na svome facebook profilu Robert Pauletić.
Ivica Buljan:
- Kao urbana heroina zablistala je u filmovima Ante Peterlića “Slučajan život” i Zvonimira Berković, a “Putovanje na mjesto nesreće”, sve do zadnjeg “Noćni brodovi”. Inteligentna, prelijepa, baršunastog glasa, obilježila je zlatno doba Dramskog programa Televizije Zagreb. S Teatrom u gostima proputovala je sva mjesta Jugoslavije. Njezin raskošni talent i intelektualna znatiželja dovode je u Teatar ITD, čijih je dvadeset godina zaštitni znak i s čijim je predstavama gostovala u cijelom svijetu. Naš susret 1995. na predstavi “Fedra” značio mi je umjetničku i osobnu prekretnicu. Od tada neprekinuto radimo. Ana je moj prijatelj i učitelj. Život mi je darovao mnogo jer me je povezao s njom - kazao nam je Ivica Buljan.
Igor Mirković
- Dugo sam zazirao kontaktirati Anu, jer mi se činilo da je ona pogrešan odabir za ulogu u mojem filmu – nikako je, naime, nisam mogao zamisliti u staračkom domu. Činilo mi se da u sebi nosi previše života, da bi mogla utjeloviti lik kakav sam zamislio. Pokazalo se na kraju da sam bio potpuno u krivu. Ana, doduše, nije bila starica, ali je bila glumica. I nevjerojatno mi je drago što je tako ostalo do kraja – nikada nije ostarjela, glumila je do posljednjeg daha. Otišla je u velikom stilu, kao što je i živjela, usred aplauza. Nitko joj ne bi mogao bolje poželjeti i stoga moramo biti sretni – sretni zbog tih nekoliko dana, koliko smo bili zajedno. Premda će mi, naravno, nedostajati naše kave od dva sata. Nikada to nismo uspjeli obaviti brže. Sjedneš s Anom na kavu, nešto se malo zapričaš – i evo ga, prošlo dva sata…- prisjetio se Igor Mirković.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
MSBlueberry
Senior Member
1692 Posts
Member since 18/02/2013 |
Posted - 13/10/2014 : 15:56:58
|
| Jednostavno je došlo vrime za odlaske, sve su svoje proživjeli i odradili, i nema mista tuzi. Sa takvin glumcima san rasta, gotovo od početka TV ere, i sve te godine su nam uljepšali (onda se snimalo puno i znalački, ne kao zadnjih 20 godina). Dakle došlo je vrime i za ovo i gotovo, pustite tugu. |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
RIP BORIS BUZANČIĆ I ANA KARIĆ
