quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Kakva je to firma da dopušta konzumiranje alkohola ili se to događa tek nakon završetka radnog vremena

---

quote:

---

Originally posted by WOLF-HUNTER

HUNTERS STORYS 1: OVAKO MI JE DAN PROTEKAO!

Zdravo dragi forumaši i forumašice,
evo od sada ćemo ovako, nakon nekoliko neuspjelih topica koji su dogurali jedva 3 stranice pa se odmah zatvorile, odlučio sam eto da napravim svoj blog na forumu. Ovu ideju sam dobio od koleginice Just_Charlie i ovim se putem joj zahvaljujem na dobroj ideji i nadam se da ću dobijati što više komentara i dobrih ideja za slijedeće priče. Odmah na početku želim da kažem kako nije sigurno da li ću moći svaki dan postavljati, odnosno pisati jer imam posao i dosta obaveza kod kuće (tu su odmah na vrhu pujde, jer valja održavati onolike pse), ali ću nastojati, ne truditi se da nekako izvućem po koju lijepu i maštovitu temu svaki dan. Malo ću da pišem kako mi je dan protekao, nekada ću da pišem o stvarima koje su mi se događale u ranijim godinama, a bit će dosta priči, zanimljivih, lijepih, smiješnih... itd. itd. itd. Ali, nećemo sami pričati o meni, ne, nego ćemo uvijek imati neku zanimljivu temu ili neku temu koja mi padne na pamet pa bilo da je to iz muzičkog, političkog, realnog ili nekog tamo trećeg svijeta... No ne želim više da trošim riječi u uvodni post nego samo još što želim da kažem jeste da ostajemo na ovome topicu "Univerzum dobra" mada mijenjam naziv u "HUNTEROV BLOG" jer ne želim da popušim 7 dana odmora sa foruma, a i onako da se više ne nabijaju topici jer mislim da ih imamo ionako već previše ;) Evo kako mi je jučer dan protekao, nije bio jedan među najljepšima ali tako ti je kod mene - uvijek se desi neočekivano tamo gdje se očekuje...

Ustanem ja jutros, napolju magla, hladno, a najgore među svemu tome jeste što je Ponedeljak, a da bude sve gore, sjetim se da danas moram na posao, kao i na svaki radni dan. Znači, morao sam odmah na brzaka sve obaviti kod kuće, pustim pujde da čuvaju kuću dok sam ja na poslu, i tako krenem. I, čim sam bio blizu ja se sjetim da sam zaboravio novčanik u žurbi, i šta sada da radim, ja se morade da vratim po nju. I kada sam se vratio, saznajem od kolege, koji među nama drugim kolegama na poslu ima obavezu kao šef, odnosno da pazi šta radimo i da kao daje naredbe, nešta nalik kao poslodavac. I odmah mi na početku veli: "Jarane, zakasnio si sat tako da ti to moramo da odbijemo od slijedeće plate..." - ma baš mi je bio divno krenuo dan, već sam bio na minusu od stotinu maraka. I tako sam umoran ali i ljut krenuo da radim svojim poslom, i tako oko 14:00 sati već je odmor počeo i tako ja sa kolegama krenem u menzu da jedemo. Jedino tu mi je bio srećan momenat jer su se danas služile paprike, a kao i obično, svi od kuće ponesemo rakije na radno mjesto. Ponjeo bih ja i vodke, ali je previše skupa da bih je podijelio sa kompanjerima, nije da sam škrt nego samo kažem da ih ima prokletih među nama i oni dok bi stiglo da svi uzmu kapljicu, ovaj pozdržljivi bi je već iskapao, tako da ništa od vodke ljudine! I nije bilo dovoljno što sam već bio ljut zbog minusa od stotinu maraka, nego mi je još falilo da se posvađam sa jednom usijanom glavom. Neću sada da mu navedem ime ali je poprilično licemjeran i debeo, i ja se uvijek pitam odakle ovakvima posao u državnim firmama, oni kakvi su pa da od njih zapitaš vodu nakon što si prešao pustinju, odero bi vas sa kamatama. Nije samo licemjeran, kud je lopov ali i voli bacati ugalj u vatru ako me razumijeti, odnosno voli pokuhati svađu među kolegama. I tako on, sa svojom debelom guzicom, kao i uvijek ulazi u menzu, uzima platu na koju je naredao svakake hrane i sjedi za naš stol - a kud baš kod nas Bog ga mazo! Mi svi razmjenimo pogleda sa jednim drugima i ništa, nastavimo ručat, i sve je bilo mirno kada mene kolega upita: "Nije moja stvar da se miješam, ali kako da zakasniš na posao?" - ja njemu objasni kako imam kod kuće na ujutro obaveza među kojima su pujde, jer svako jutro im dajem malo hrane da imaju energije za cijeli dan prije večeri, a i prespavao sam malo jer sam neku noć gledao dobar film. I u tom momentu ovaj debeli me upita: "Znači ti imaš kerove?" - "Da" - zatim on: "Čudno - tako mlad a držiš velike kerove..." - "Ja. Što pitaš?" - zatim ta gamad - "Ma onako, nekako mi prođe kroz glavu, pošto i ja imam ženku Njemačkog ovčara pa ako bi tvoj mužjak mogao da dođe na parenje..." Samo malo, ovdje da se zadržimo, kako može Šarplaninac da opari Njemačkog ovčara? Kao prvo - nisu ista pasmina i daleko se razlikuju, drugo - štenad ne bi ispala lijepa i ne bi bila čistokrvna a takve pse niko ne želi uzimati i kao treće - e pa trećeg nije bilo. I tako ja njemu lijepo objašnjavam kako se dvije različite pasmine ne mogu pariti jer je to kršenje zakona Majke prirode i u tom momentu on meni vele: "Šta ti znaš momak! Držiš kerove a nemaš blage veze!" E u tom momentu mi je došlo da ga izbodem viljuškom made in Germanija, ali nisam jer moram na poslu da budem smiren ili inaće raus! Nego, mislim, ja držim te pse već 4 godine ali sam i mnogo čitao o njima i gledao na televiziji ali me je i moj otac mnogo toga naučio, a ovaj debeli drže pse kako ja znam, pa eto prije 2 godine. I tako kroz priču krene rasprava, ali i svađa a najgore je bilo kada mi je debeloguzan rekao "Majku ti komunističku!", e u tom momentu sam pukao, kolege su me držale, pucao sam od bijesa da razbijem onu debelu splaćinu od radnika. On se prepao nakon što sam pobijesnio, ali je u tom momentu došao poslovođa i riješio cijelu stvar - ali nisam ni dalje miran, jer kad-tada kada ga sretnem izvan posla, Bog mu neće pomoć kada ga uhvatim. I tako, nakon teškog dana na poslu, krenem u grad da dignem para iz banke jer sam morao da idem u kupovinu. I lijepo me je iznenađenje dočekalo u banci - gužva duga ko Ali - Babin tepih. I nakon sata čekanja, podignem novac i odem u veliki Konzum gdje je nekada bio Merkator u kupovinu, i kao i uvijek, dok hodam onim hodnicima pored artikala za higijenu stoje dosadne prodavaćice koje uporno objašnjavaju stvari koje me prokleto ne zanimaju. I tako, završim sa kupovinom, skoknem od kioska i uzmem novog Zagija Extra i pravac kuća. I kada sam sve završio, nahranio pse, shvatim da fali zadnja stranice, i tražim, i tražim, nema je nigdje i odem da vidim da li ima u kolima kada tamo je i ispala. srećom nije ispala na ulicu. I tako je moradoh da zalijepim tečnim lijepilom što najviše mrzim da radim jeste da lijepim proklete stranice prokletim tečnim lijepilom!!! A nije samo to bilo u pitanju, tamam kada sam se spustio na kauč da čitam ono zvoni mobilni: "halo" kad ono zovu iz banke u vezi kredita. Ja im uporno deset minuta objašnjavam da ne želim da dignem kredite i da me prestanu uznemiravati, a oni zatim kažu da imaju i porodične kredite. Porodične kredite? Pa ja nemam ni ženu ni djecu, šta će meni koji andrak porodični kredit?! No, dan je prošao tako kako je prošao, ali ipak moram biti optimističan, bit će i lijepih dana ove godine...

Evo ga, slijedeća priča se neće baviti ovime ali će biti nešta drugo, nadam se da je vama Ponedeljak lijepo protekao, ali ako imate kakvog kolegu na poslu koji vam ide na živce kao ovaj meni, pišite i kako vi riješavate ovakve situacije. I prije kraja bih vas želio pitati - šta bi ste uradili umjesto mene u ovakvim momentima?

---

quote:

---

Originally posted by mamlaz

jbmti, bit cu banan i to sa pravom ako ista kazem o ovom topiku i autoru. sloboda izricanja je na svu srecu ovdje dobro ogranicena:)

---

quote:

---

Originally posted by mamlaz

jbmti, bit cu banan i to sa pravom ako ista kazem o ovom topiku i autoru. sloboda izricanja je na svu srecu ovdje dobro ogranicena:)

---

quote:

---

Originally posted by WOLF-HUNTER

HUNTERS STORYS 1: OVAKO MI JE DAN PROTEKAO!

Zdravo dragi forumaši i forumašice,
evo od sada ćemo ovako, nakon nekoliko neuspjelih topica koji su dogurali jedva 3 stranice pa se odmah zatvorile, odlučio sam eto da napravim svoj blog na forumu. Ovu ideju sam dobio od koleginice Just_Charlie i ovim se putem joj zahvaljujem na dobroj ideji i nadam se da ću dobijati što više komentara i dobrih ideja za slijedeće priče. Odmah na početku želim da kažem kako nije sigurno da li ću moći svaki dan postavljati, odnosno pisati jer imam posao i dosta obaveza kod kuće (tu su odmah na vrhu pujde, jer valja održavati onolike pse), ali ću nastojati, ne truditi se da nekako izvućem po koju lijepu i maštovitu temu svaki dan. Malo ću da pišem kako mi je dan protekao, nekada ću da pišem o stvarima koje su mi se događale u ranijim godinama, a bit će dosta priči, zanimljivih, lijepih, smiješnih... itd. itd. itd. Ali, nećemo sami pričati o meni, ne, nego ćemo uvijek imati neku zanimljivu temu ili neku temu koja mi padne na pamet pa bilo da je to iz muzičkog, političkog, realnog ili nekog tamo trećeg svijeta... No ne želim više da trošim riječi u uvodni post nego samo još što želim da kažem jeste da ostajemo na ovome topicu "Univerzum dobra" mada mijenjam naziv u "HUNTEROV BLOG" jer ne želim da popušim 7 dana odmora sa foruma, a i onako da se više ne nabijaju topici jer mislim da ih imamo ionako već previše ;) Evo kako mi je jučer dan protekao, nije bio jedan među najljepšima ali tako ti je kod mene - uvijek se desi neočekivano tamo gdje se očekuje...

Ustanem ja jutros, napolju magla, hladno, a najgore među svemu tome jeste što je Ponedeljak, a da bude sve gore, sjetim se da danas moram na posao, kao i na svaki radni dan. Znači, morao sam odmah na brzaka sve obaviti kod kuće, pustim pujde da čuvaju kuću dok sam ja na poslu, i tako krenem. I, čim sam bio blizu ja se sjetim da sam zaboravio novčanik u žurbi, i šta sada da radim, ja se morade da vratim po nju. I kada sam se vratio, saznajem od kolege, koji među nama drugim kolegama na poslu ima obavezu kao šef, odnosno da pazi šta radimo i da kao daje naredbe, nešta nalik kao poslodavac. I odmah mi na početku veli: "Jarane, zakasnio si sat tako da ti to moramo da odbijemo od slijedeće plate..." - ma baš mi je bio divno krenuo dan, već sam bio na minusu od stotinu maraka. I tako sam umoran ali i ljut krenuo da radim svojim poslom, i tako oko 14:00 sati već je odmor počeo i tako ja sa kolegama krenem u menzu da jedemo. Jedino tu mi je bio srećan momenat jer su se danas služile paprike, a kao i obično, svi od kuće ponesemo rakije na radno mjesto. Ponjeo bih ja i vodke, ali je previše skupa da bih je podijelio sa kompanjerima, nije da sam škrt nego samo kažem da ih ima prokletih među nama i oni dok bi stiglo da svi uzmu kapljicu, ovaj pozdržljivi bi je već iskapao, tako da ništa od vodke ljudine! I nije bilo dovoljno što sam već bio ljut zbog minusa od stotinu maraka, nego mi je još falilo da se posvađam sa jednom usijanom glavom. Neću sada da mu navedem ime ali je poprilično licemjeran i debeo, i ja se uvijek pitam odakle ovakvima posao u državnim firmama, oni kakvi su pa da od njih zapitaš vodu nakon što si prešao pustinju, odero bi vas sa kamatama. Nije samo licemjeran, kud je lopov ali i voli bacati ugalj u vatru ako me razumijeti, odnosno voli pokuhati svađu među kolegama. I tako on, sa svojom debelom guzicom, kao i uvijek ulazi u menzu, uzima platu na koju je naredao svakake hrane i sjedi za naš stol - a kud baš kod nas Bog ga mazo! Mi svi razmjenimo pogleda sa jednim drugima i ništa, nastavimo ručat, i sve je bilo mirno kada mene kolega upita: "Nije moja stvar da se miješam, ali kako da zakasniš na posao?" - ja njemu objasni kako imam kod kuće na ujutro obaveza među kojima su pujde, jer svako jutro im dajem malo hrane da imaju energije za cijeli dan prije večeri, a i prespavao sam malo jer sam neku noć gledao dobar film. I u tom momentu ovaj debeli me upita: "Znači ti imaš kerove?" - "Da" - zatim on: "Čudno - tako mlad a držiš velike kerove..." - "Ja. Što pitaš?" - zatim ta gamad - "Ma onako, nekako mi prođe kroz glavu, pošto i ja imam ženku Njemačkog ovčara pa ako bi tvoj mužjak mogao da dođe na parenje..." Samo malo, ovdje da se zadržimo, kako može Šarplaninac da opari Njemačkog ovčara? Kao prvo - nisu ista pasmina i daleko se razlikuju, drugo - štenad ne bi ispala lijepa i ne bi bila čistokrvna a takve pse niko ne želi uzimati i kao treće - e pa trećeg nije bilo. I tako ja njemu lijepo objašnjavam kako se dvije različite pasmine ne mogu pariti jer je to kršenje zakona Majke prirode i u tom momentu on meni vele: "Šta ti znaš momak! Držiš kerove a nemaš blage veze!" E u tom momentu mi je došlo da ga izbodem viljuškom made in Germanija, ali nisam jer moram na poslu da budem smiren ili inaće raus! Nego, mislim, ja držim te pse već 4 godine ali sam i mnogo čitao o njima i gledao na televiziji ali me je i moj otac mnogo toga naučio, a ovaj debeli drže pse kako ja znam, pa eto prije 2 godine. I tako kroz priču krene rasprava, ali i svađa a najgore je bilo kada mi je debeloguzan rekao "Majku ti komunističku!", e u tom momentu sam pukao, kolege su me držale, pucao sam od bijesa da razbijem onu debelu splaćinu od radnika. On se prepao nakon što sam pobijesnio, ali je u tom momentu došao poslovođa i riješio cijelu stvar - ali nisam ni dalje miran, jer kad-tada kada ga sretnem izvan posla, Bog mu neće pomoć kada ga uhvatim. I tako, nakon teškog dana na poslu, krenem u grad da dignem para iz banke jer sam morao da idem u kupovinu. I lijepo me je iznenađenje dočekalo u banci - gužva duga ko Ali - Babin tepih. I nakon sata čekanja, podignem novac i odem u veliki Konzum gdje je nekada bio Merkator u kupovinu, i kao i uvijek, dok hodam onim hodnicima pored artikala za higijenu stoje dosadne prodavaćice koje uporno objašnjavaju stvari koje me prokleto ne zanimaju. I tako, završim sa kupovinom, skoknem od kioska i uzmem novog Zagija Extra i pravac kuća. I kada sam sve završio, nahranio pse, shvatim da fali zadnja stranice, i tražim, i tražim, nema je nigdje i odem da vidim da li ima u kolima kada tamo je i ispala. srećom nije ispala na ulicu. I tako je moradoh da zalijepim tečnim lijepilom što najviše mrzim da radim jeste da lijepim proklete stranice prokletim tečnim lijepilom!!! A nije samo to bilo u pitanju, tamam kada sam se spustio na kauč da čitam ono zvoni mobilni: "halo" kad ono zovu iz banke u vezi kredita. Ja im uporno deset minuta objašnjavam da ne želim da dignem kredite i da me prestanu uznemiravati, a oni zatim kažu da imaju i porodične kredite. Porodične kredite? Pa ja nemam ni ženu ni djecu, šta će meni koji andrak porodični kredit?! No, dan je prošao tako kako je prošao, ali ipak moram biti optimističan, bit će i lijepih dana ove godine...

Evo ga, slijedeća priča se neće baviti ovime ali će biti nešta drugo, nadam se da je vama Ponedeljak lijepo protekao, ali ako imate kakvog kolegu na poslu koji vam ide na živce kao ovaj meni, pišite i kako vi riješavate ovakve situacije. I prije kraja bih vas želio pitati - šta bi ste uradili umjesto mene u ovakvim momentima?

---

quote:

---

Originally posted by Poli


Pa ne moze to svako, saka cast!

---

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Evo malog doprinosa ovom veselom b(l)ogu.

---

quote:

---

Originally posted by tinton

quote:

---

Originally posted by Poli


Pa ne moze to svako, saka cast!

---

Što je na slici?

---

quote:

---

Originally posted by paro

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Evo malog doprinosa ovom veselom b(l)ogu.

---

Vauuu, doprinos ti je vrhunski...kao i uvijek.

---

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Naravno, ali to nije ništa u usporedbi sa alkoholnom krizom koja se može nanjušiti... kao i uvijek kada ti zagaziš na forum.

---