| Author |
 Topic  |
|
Jocko
stripovi.com suradnik
Serbia
1138 Posts
Member since 22/11/2016 |
 Posted - 20/03/2020 : 21:03:15
|
Sve što je patuljakse rekao je na mestu, ali ostaje utisak (velikog broja čitalaca, pa i moj) da Kjaveroti banalizuje mračnjaštvo serijala. Dok drugi kasniji autori idu u krajnost i pišu razvodnjene priče bez duše (većinu tih novijih priča nisam čitao pa ne mogu da sudim, ali većina se sa tim slaže), Kjaveroti je pre svih išao u drugu krajnost sa glupim raspletima, još glupljim likovima, mestimično svesno ili nesvesno ismevajući serijal.
Recimo da me neko pita kakav mislim da je Kjaveroti u stvarnom životu, nikad ne bih rekao da je mračnjak, da pati od glavobolja, i da ima nihilistički pogled na svet. Pre bih rekao da je klinac (naročito u odnosu na Sklavija i druge generacijski starije autore) koji se na serijalu iživljavao brutalnim ubistvima i debilnim raspletima, a čija patetika neretko prelazi zdravu granicu treša i kempa.
Sklavijev Dilan, bez obzira na Rocky horror picture show poster i nebrojene omaže, nikada nije bio TOLIKO trashy i campy, dok nije došao Kjaveroti. Sklavi je uglavnom imao narativnu suptilnost, takođe i u zabavnijim pričama - suptilnost koju je Kjavi retko iskazivao - naročito kada treba priču privesti kraju. Ljudi ne vole kada se neko tako sprda sa serijalom i kada im prodaje muda za bubrege.
Sve ovo kažem uslovno, jer Kjavi ima dosta dobrih pa i veoma dobrih priča, ali ta tendencija da se - nekad u samo jednom kadru - posere po svemu što je napisao je prosto postalo njegov zaštitni znak.
Ako je Kjaveroti istinski depresivac, onda je najfejk depresivac koga sam ikad imao prilike da čitam. A imam makar malo iskustva o tome jer sam i sam anksiozni-depresivac i pomalo pišem. |
|
 |
|
|
patuljakse
Starting Member
49 Posts
Member since 03/06/2014 |
Posted - 20/03/2020 : 21:11:51
|
quote:
Originally posted by Jocko
Ako je Kjaveroti istinski depresivac, onda je najfejk depresivac koga sam ikad imao prilike da čitam. A imam makar malo iskustva o tome jer sam i sam anksiozni-depresivac i pomalo pišem.
Postoje razne sorte depresivaca - nekima je terapija da se sprdaju sa sopstvenom depresijom. Mislim da Kjaveroti pripada toj grupi. |
|
|
|
patuljakse
Starting Member
49 Posts
Member since 03/06/2014 |
Posted - 20/03/2020 : 21:34:30
|
quote:
Originally posted by Jocko
Sve ovo kažem uslovno, jer Kjavi ima dosta dobrih pa i veoma dobrih priča, ali ta tendencija da se - nekad u samo jednom kadru - posere po svemu što je napisao je prosto postalo njegov zaštitni znak.
Diskutovali smo već o ovome ranije u topicu, kad sam pokušavao da objasnim jako prisustvo auto-cinizma kod Kjaverotija, ali ima tu još nešto.
Klasična era serijala je tretirala DD narativ kao SAN, i to vrlo eksplicitno, što je postupak koji je sam Sklavi ustoličio (i kod njega itekako ima primera gde završnica dovodi u pitanje sve što se ranije desilo). Kjaveroti samo preuzima taj postupak i hipertrofira ga, što je potpuno u skladu sa njegovim baroknijim, pankoidnijim stilom pisanja (već sam pominjao jače spone sa tradicijom italo-horora, kao i sa Embrouzom Birsom i nagaženim apsurdom). Ako sam dobro razumeo na šta misliš sa tim "poseravanjem", Kjavi ume da sprovede naizgled racionalno objašnjivi narativ, i onda ga u završnici izokrene u natprirodno. Meni je to potpuno legitimni postupak u smislu da ne oštećuje niti negira ono što je ispripovedano u kontekstu racionalnog, već samo nudi "alternativnu" mogućnost da se priča može iščitati i na drugi način, što je sasvim kompatibilno sa stilskim sazvežđem narativa kao sna, kao i literarnom i filmskom tradicijom na koju se referiše. |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7318 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 21/03/2020 : 08:15:14
|
vas dvojica tumačite kjaverotija čisto na temelju njegovog rada na dylanu dogu, u čemu vam ja zapravo niti ne protuslovim. ja sam tu dosta rekao na nekoliko posljednjih recenzija dylana doga gdje sam se bavio upravo samo njegovim epizodama. i barem na tome kjaverotiju mogu biti zahvalan, jer su to najbolji tekstovi koje sam ikada napisao za ovaj sajt.
ali tu su njegovi čisto autorski radovi poput brendona i morgana losta, za koje smatram da su cijepljeni od bilo kakve (auto)ironije i sprdačine i tu se najbolje očituje dotični kao pisac i osoba. totalna bezidejnost, reciklaža, ponor u mračno i fatalnoost. bez ikakvog scenarističkog i tehničkog načina izlaza.
no, biće da je tu možda i pitanje afiniteta čitatelja. tko ovdje ćemu svjetonazorski i karakterno naginje. ja brendonu i morganu lost zacijelo ne. |
|
|
|
patuljakse
Starting Member
49 Posts
Member since 03/06/2014 |
Posted - 21/03/2020 : 09:34:38
|
quote:
Originally posted by kiky
ali tu su njegovi čisto autorski radovi poput brendona i morgana losta, za koje smatram da su cijepljeni od bilo kakve (auto)ironije i sprdačine i tu se najbolje očituje dotični kao pisac i osoba. totalna bezidejnost, reciklaža, ponor u mračno i fatalnoost. bez ikakvog scenarističkog i tehničkog načina izlaza.
Brendona praktično nisam čitao jer mi generalno ne odgovara post-apokaliptični seting, ali Morgana Losta jesam, i tu se ne bih baš složio.
Ono što jeste simptomatično u vezi njegovih autorskih serijala je da mu očigledno ne paše Bonelijev format koji i dalje dosta konzervativno podrazumeva KLASIČNOG junaka, POZITIVNOG protagonistu. Meni je u Morganu Lostu apsolutno SVE zanimljivije od glavnog junaka. Sam mračnofantazijski world-building koji Kjavi ovde izvodi je meni totalno fascinantan i originalan. Ta kombinacija fatalističke utopije i anti-utopije, opsesivno snoliki fetišistički svet u kome idolatrija pop-kulture funkcioniše umesto zakona i državnog uređenja, gde omasovljena kontrakultura i ležerni fašizam idu ruku pod ruku, gde se izolacija, solipsizam i samozaljubljenost uzdižu na nivo neke nove implozivne (de)evolucije, nešto je što nismo baš često imali prilike da vidimo, a uznemirava svojom žovijalnom spontanošću.
Smatram da epizode poput Megamultipleksa, Savršenog Života, Klovna Ubice ili Tišine po inventivnosti i kreativnom ludilu spadaju u apsolutni vrh Kjaverotijevog stvaralaštva, rame uz rame sa klasičnim Dogovima. Ono što im pak nedostaje jeste ta vezanost za glavnog junaka, emotivno-mehanička uslovljenost koja u DD-u po automatizmu postoji.
Kjavijev autorski pogled na svet je takav da zahteva slobodu od diktata Bonelijevskog protagoniste, traži antijunaka gotovo Ranxeroxovske provenijencije kako bi njegove nihilistično delirične ideje najbolje profunkcionisale. Recimo, bilo koji od živopisnih serijskih ubica bi ovde bolje figurirao kao noseći lik od samog Morgana, koji je samo nametnuta anahrona projekcija ovog Boneli formata (što se, po svemu sudeći, odnosi i na Brendona), a tako ga autor negde suštinski i postavlja.
E sad, koliko vidim, tebi upravo "ponor u mračno i fatalnoost. bez ikakvog scenarističkog i tehničkog načina izlaza" smetaju, a ja ih ovde smatram vrlinama, tako da mi se čini da ti više leži klasični bonelijevski pozitivizam, pošto verovatno imaš nasušnu potrebu da se uhvatiš za nekakve moralne stožere oličene u glavnim junacima koji nude "izlaz", nadu ili svetlo na kraju tunela. Kjaverotijev autorski svet suštinski nije iz te priče, ali u njoj može gostovati posredstvom Dilana kao Sklavijevog medijuma.
|
Edited by - patuljakse on 21/03/2020 09:54:51 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
12724 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/03/2020 : 13:19:39
|
evo kako sam prije 10 godina pisao o Chiaverottiju. danas od svega toga, lako moguće, vrlo malo stoji. uglavnom, nemam pojma, valjda je i prošlo 10 godina od mojih zadnjih susreta. kako, malo po malo čituckam neke stare stvari, možda se dogodi da ponovim starog Chiaverottija. ako se to dogodi, bit ćete obaviješteni:
"Samostan se, s jedne strane može povezati sa Sclavijevom epizodom Phoenix, a s druge, sa Mignaccovim Izgubljenim svijetom. Sve tri priče izašle su iste godine, a čak je valjda najsimpatičnija naivna i nepretenciozna Mignaccova storija, dok je Chiaverotti ovaj put uvjerljivo najslabiji.
Sa Sclavijem se latio preispitivanja Sudbine (standardna DD tema), a sa Izgubljenim svijetom je zajedničko 'otuđenje službenika'; ljudi koji više ne mogu podnijeti jednoličnost svakodnevice, kojima je došlo 'preko glave' pa urlaju "sav svoj užas". Obje te epizode o 'poludjelom službeniku' izviru iz Schumaherovog Dana ludila (Falling Dawn); Samostan bez ustezanja kopira čitave scene (usitniti novac u dućanu, iritirajuće čekanje u redu).
Dakle, Samostan je nekakva kombinacija Borgesove priče o Babilonskoj knjižnici i Dana ludila.
Znakovito je kako priča počinje: čovjek stoji u redu, oko njega ravnodušnost, besmislenost, birokracija, vrućina, muha; on kipti i tada već znamo da će mu glava eksplodirati. Ovo je standardan Chiaverottijev motiv koji služi kao pokretač košmarne radnje – gube se granice realnog i počinje fantasmagorija. Tako antropologinja Eleanor pronalazi legendarni samostan u kojemu se nalazi Knjiga sudbine; pokušavajući izmijeniti tijek vlastite sudbine, generira zamršene situacije u kojima se isprepliću putevi Dylana, službenika, čudovišta i nje same. Naravno, redovito promašuje i ma kako zapisala svoju sudbinu, ova ju neprestano pogađa.
Tema slobodne volje i determinizma je stara koliko i svijet; bilo je i boljih pokušaja od ovog Chiaverottijevog. Možda povremeno (ali zaista vrlo rijetko) biva zanimljivom ta DD-opsesija ovom temom, no ovdje se to svodi na ponavljanje općih mjesta. Jesmo li kovači svoje sreće ili lutke na koncu? Postaviti to pitanje nije nešto originalno. Ponavljati slijed mjene sitnih detalja koji naposljetku dovode do iste sudbine, da bi na kraju krenuli opet ispočetka – također nije originalno. Ako se nešto promijenilo, nakon što pročitate ovaj komentar, onda je Eleanor preživjela…
Meni zanimljiviji aspekt ove epizode je taj, sada već poslovični, kjaverotski početak sa ljudima koji polude uslijed besmisla svijeta. Na žalost, ovaj put je podbacio: nema one sulude logike kojom su prožete njegove priče, a nema ni razmahanih delirija. Može se uočiti određena postojanost motiva koji ga okupiraju – i to je valjda najveća 'vrijednost' ove epizode. Amorfno čudovište koje se pojavljuje kao raspadanje svih oblika, tema započeta u Kamenom satu. To je nekakvo putovanje u iskon kada nestaju vrijeme i prostor, a materija prelazi kroz preobražaje, iz oblika u oblik (preuzeto iz Altered States). Ova je tema bolje odrađena u gigantu, Posljednja mutacija (objavljeno iste godine) ili kasnije u maxiju Osveta vremena. Vrijeme, prostor i materija, te teške metafizičke teme, zaokupile su Chiaverottija pod stare dane.
Drugi motiv koji je uočljiv u Samostanu je 'kažnjavanje znanstvenika'. To je započeto već u Goblinu, a znanstvenik koji dira u prirodu, u život, u poredak, biva redovito prokazan ili kao zlikovac ili kao nesretnik koga susreće huda sudba. Eleanor, iako fabularno orisana kao pozitivan lik, lik kroz koji pratimo priču i pokušavamo joj pomoći, zapravo je na toj temeljenoj kjaverotskoj razini bad guy: znanstvenik koji nije trebao prčkati po Knjizi sudbine.
Iste godine, Chiaverotti je napisao Igru sudbine. Tu se nije toliko udubio u paradokse vremenskih petlji i sudbine, pa je epizoda odmah ispala bolja: 'Sudbina' je jednostavno kriminalac angažiran od strane zle novinarke, pa je otpočet jedan niz događanja koji naposljetku ipak susreće svog 'tvorca', samu novinarku (omiljeni scenarij tema o Sudbini). U svakom slučaju, bolje to, nego peripetije bez kraja i konca.
Usput budi rečeno, jedna minijatura iz Igre sudbine je uvertira za kasniju epizodu Crna duša.
Što se tiče Samostana, jedan od najslabijih Chiaverottija - 5/10" |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11350 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
jogurt
New Member
(6).jpg)
Serbia
240 Posts
Member since 23/01/2020 |
Posted - 21/03/2020 : 23:27:07
|
| Ja prekinuo posle drugog ili trećeg posta clana patuljakse (ništa lično). Video sam da se sve silom može dici na rang umetnosti i izvinjavam se na prostoti ali ovo je jedno od najboljih pravljenja pite od govana. |
Edited by - jogurt on 21/03/2020 23:27:27 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Claudio Chiaverotti
