forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Izdavacki izlog
 FIBRA PREDSTAVLJA: Prometeja
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 2

kasper
Advanced Member

10812 Posts

Member since 04/11/2001

Posted - 03/03/2023 : 12:39:26  Show Profile Show Extended Profile  Send kasper a Private Message  Reply with Quote
mogao bi markos da stavi lektora na macana, potreban je tu vec neko vreme. al nevezano za to, strip je izuzetno kompleksan, ne znam ima li sta teze za prevesti od ovoga
Go to Top of Page

Markos
Webmaster



Croatia
28912 Posts

Member since 27/08/2001

Posted - 03/03/2023 : 14:38:07  Show Profile Show Extended Profile  Visit Markos's Homepage  Send Markos a Private Message  Reply with Quote
Darko ne voli kad mu se prcka po prijevodima, a za tipfelere sam kriv ja sto ih nisam uhvatio sve:(

Trouble will find me
Go to Top of Page

john connor
Senior Member

Serbia
2394 Posts

Member since 15/02/2011

Posted - 03/03/2023 : 17:25:17  Show Profile Show Extended Profile  Send john connor a Private Message  Reply with Quote
Ni mi ne volimo kad nam prcka prevod.
Go to Top of Page

Odoakar
Junior Member



411 Posts

Member since 04/02/2017

Posted - 08/03/2023 : 08:36:54  Show Profile Show Extended Profile  Send Odoakar a Private Message  Reply with Quote
Potrajalo je, ali napokon dovršio Prometeju. Remek djelo nultne kategorije, kako je Učo znao reći.

Na prvu mi se činilo da je dizajn Inkal boxa bolji, ali sad kad sam oba pročitao jedan za drugim, Prometejin mi se ipak više sviđa. Melina Mikulić je sa dizajnom logotipa i boxa još jednom nadmašila samu sebe, a obilje dodatnog sadržaja samo podiže ukupnu ocjenu. (A uvijek mi je fascinantno čitati Mooreov scenarij).

Scenarij i priča su fantastični, vidim da dosta ljudi ima primjedbe na drugu knjigu, meni je taj detaljni put po razinama Kabale fascinantan i ni u jednom trenutku se nisam dosađivao.

A što reći o crtežu Williamsa koji kroz sve tri knjige eksperimentira sa tehnikama i kompozicijama kadrova, pa tako u nekim poglavljiva zaokrećemo strip za 90°, pa vrtimo strip u smjeru Moebiusove vrpce, pa se u nekim kadrovima preklapaju sadašnjost i budućnost, pa 'kopira' stilove drugih autora kojima kroz svoj rad odaje počast...a sama druga knjiga je remek djelo crtalačke vještime, svaka razina Kabale dobiva svoj stil i na trenutke je nejasno kako je Williams uspio sve to izvesti.

Scenarij i crtež su vrlo meta, Moore na više mjesta razbija četvrti zid i obraća se direktno čitateljima, pokušavajući dodatno poentirati na ideji koja stoji iza stripa. Da, ponavlja se ista tema kroz sve tri knjige, ali to je i poanta po meni.





Go to Top of Page

jaki
Advanced Member



Croatia
25751 Posts

Member since 13/03/2004

Posted - 11/04/2023 : 12:16:27  Show Profile Show Extended Profile  Send jaki a Private Message  Reply with Quote
Nekad davno me Prometeja udavila na engleskom skenu pa sam mislija da je do toga.Nije.
Jednostavno mi se ne čitaju(više)ovakve stvari.
Ali kutija je

Ja sam fetišist papira!
Go to Top of Page

brko17
Junior Member



Croatia
379 Posts

Member since 30/08/2011

Posted - 11/04/2023 : 15:13:29  Show Profile Show Extended Profile  Send brko17 a Private Message  Reply with Quote
Jedva pročitao prvu knjigu, odustao na početku druge, ali za utjehu barem lijepo izgleda na polici(uzet ću vremenski odmak, pa probati dati drugu šansu).

Moore ga baš palamudi 100 na sat u ovome, jednostavno me udavio
Go to Top of Page

AleksandarN
Senior Member



Serbia
1753 Posts

Member since 24/10/2019

Posted - 11/04/2023 : 20:06:14  Show Profile Show Extended Profile  Send AleksandarN a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by john connor

Ni mi ne volimo kad nam prcka prevod.





Nije mi cilj da nekoga prozivam ali Macanove prevode bas ne volim. Ubacuje neke izraze maznute iz engleskog jezika i to mi zvuci odvratno.

"Whatever it is, I'm against it."
Groucho Marx
Go to Top of Page

doom
stripovi.com suradnik



Argentina
720 Posts

Member since 28/07/2016

Posted - 21/08/2023 : 09:30:07  Show Profile Show Extended Profile  Send doom a Private Message  Reply with Quote
Konačno nešto što bi se moglo uspoređivati sa Sandmanom. Ipak, čini mi se da Moore nije dostigao tu razinu kao Gaiman, ali nedostaje rasprave i analiza da bi se moglo tako olako nešto tvrditi. Ono što već sigurnije mogu reći je kako su Gaimanov jezik i vokabular ljepši i ”snovitiji”, dječački, samim time primjereniji ovim temama mašte, snova i refleksija. A takav je i u knjigama koje sam zasada pročitao. Dok ovdje pak ima previše prostačenja na mjestima gdje je to skroz nepotrebno. Također, upitno je koliko Moore zapravo razrađuje silne motive koje je ovdje predstavio, a koliko ih prezentira samo kao činjenice.

Koliko vidim, najviše polemike se vodi oko seksualnosti, što bi se kasnije nastavilo na feminizam, bestijalnost, silovanje, itd. Djelo bi se moglo shvatiti kao pohvala misticizmu, ženskom (božanstvu) i mašti, no pitanje je koliko je to istina, ako se uzme u obzir opsjednutost time da bude mitsko kroz postkršćanski način, uz nastojanje za seksualiziranjem vlastite simbolike.

Na prvi pogled nisam baš dobro razumio iz predgovora čitavu povijest Prometejinog lika; što je prava povijest, a što povijest unutar stripa pa sam krenuo istraživati. Moore je bio jako inovativan po ovom pitanju. No, na kraju treće knjige stoji kako je feministica Helene Cixous 1983. napisala knjigu o Prometeji, za što Moore i Williams nisu znali u trenutku izrade stripa. Ali Mooreova Prometeja nije baš jedan od slučaja žena koje se upisuju u svijet književnosti i “izlaze iz izrabljivačkog, bezglasnog zatvorskog muškog pisanja koje je konstruirano za njih” (kako kaže Cixous).


No da se vratimo na spomenute kontroverzne događaje, ima dosta scena koje valja spomenuti;

Kada Prometeja i Barbara stignu do Gebure (koji navodno, odgovara ratobornom, muževnom Marsu), šokirane su koliko su uzbuđene njegovom snagom. Kada dosegnu "najvišu mušku" sferu Hokma, ponovno su erotski opijene atmosferom "bogoseksa". Treba primijetiti da ova ideja - da Kabala otkriva muževnost koja je tako božanska, a božanstvenost koja je toliko muška, uzbuđuje naše junakinje, do te mjere da žele seks jedna s drugom – upada li to baš u pojam revolucionarnog feminizma!? Hokma je također mjesto na kojem vidimo muški "uspravni" trokut u kombinaciji sa ženskim trokutom "šalica", kako bi se formirala Davidova zvijezda, slika koja se ponovno pojavljuje nekoliko stranica kasnije kada Prometeja i Barbara naiđu na nebesku viziju Pana koji siluje Selenu. Ovo božansko silovanje, kako nas obavještava Sophie/Prometeja, sam je čin stvaranja, i stoga je dobra stvar: "Skoro kao da je ona to željela... Kao da je on morao".

Ženstvenost se poistovjećuje s receptivnošću. “Zmija predstavlja volju”, kaže Prometeja/Moore: kreativni pandan “naše ženske, receptivne mašte”. Još manje suptilno, za božansku ženstvenost se kaže da je "čaša" koja sadrži svete misterije, i "sveti gral" u koji mađioničar mora uroniti "mušku" moć čarobnog štapića: "Hvata. Prima", kako tumači Sophie njezin učitelj čarobnjak, neposredno prije nego što penetrira u nju: "To je suština žene".
Netko bi mogao tvrditi da ideja o silovanju kao nužnom zlu, koje u konačnici služi i božanskom prirodnom poretku i tajnim željama žena - ima drevni umjetnički pedigre. Bilo bi teže tvrditi da je Mooreova mitska glorifikacija silovanja trijumf progresivne feminističke imaginacije. Moore je poznat kao pisac svjestan ozbiljnih kulturnih problema okrivljavanja žrtve u raspravama o silovanju i kreativnih rizika pisanja “moralno ružnog”. Tu možda dolazi do slijepe točke; teško je vidjeti Mooreovu viziju idealnog ženskog božanstva kao onoga što želi i treba biti silovano od strane muškog božanstva kao kulturno, politički ili kreativno okrenuto budućnosti.

Sad, dosta ljudi gleda negativno na ovu postavku; ovaj motiv odnosa muške moći u zamišljanju ženske božanske moći provlači se kroz čitav serijal; Prometejina hvaljena ženska moć stvorena je magičnim znanjem i trudom muškog mađioničara - njezina oca. Otkriva se da je sam svemir "otac" koji spašava; njegov Veliki Prasak je muški "kreativni zamah" iz kojeg je "sve... proizašlo". Ovaj koncept "muške sile, kreativnog poriva iz kojeg sve proizlazi" je tradicionalan do te mjere da je skoro pa vjerski i umjetnički kontrarevolucionaran, a također zgodno veliča muške kreatore serije implicirano. Zapravo, u sljedećoj kreaciji ex nihilo koju vidimo nakon svjetskog naleta Velikog praska, ova skoro pa masturbatorska kreativna božanstvenost prilično je eksplicitna: gledamo kako naše gole heroine izlaze u fazama rasporeda i skica iz prazne stranice, kroz moć pisanja i crtanja svojih muških kreatora.

Čini se da Mooreova Prometeja povremeno pada upravo na objektivizaciju žena... protiv koje se bori. Međutim, u povezivanju muškog božanstva s kreativnošću također vidimo povezanu zamku “idealnih ženskih” figura koje se koriste kao egzotični alati za samopoimanje i samoistraživanje svojih muških kreatora. Sophie postaje Promethea pisanjem, a njezina najbolja prijateljica Stacia postaje Promethea crtanjem. Može li se u ovim metodama samo-apoteoze vidjeti veličanje kreativne moći Moorea i Williamsa? No s druge strane, možemo ovdje postaviti i drugu teoriju (meni osobno dražu): iako u njenoj priči postoje muški kreatori koji pišu i crtaju ženske Prometeje, te Prometeje su "prave" i "žive": i na drugi način se afirmiraju – te onda nisu samo objekti i alati muške želje.

Moorea možemo zamisliti kako odgovara na ovo pitanje o opasnosti da "žensko" funkcionira kao muška kreativna igračka s izjavom da je njegova Promethea "stvarna" kao i on. Serija se svakako uvelike oslanja na premisu da su imaginarne stvari "stvarne" kao i sve druge stvari, a zaplet ovisi o narativnoj zamisli da je idealna ženska Prometeja "stvarna”: ona se doslovno piše sama. Da se Moore predstavlja kao kanalizator svoje ženske kreacije Promethea, međutim, samo bi riskirao ponovno služenje muškoj želji. Čini se čudnim da je kreativna zbrka koju je Kabala ponekad ponudila muškarcima, izjednačavajući utapajući gubitak "ja" u seksualnom sjedinjenju sa ženom s utapajućom "smrti" mističnog sjedinjenja s božanskim (drevna i dovoljno složena povezanost da zaslužuje pozornost pisca poput Moorea - riječ "smrt" može značiti "orgazam", na primjer, i na grčkom i na latinskom, a u simboličkom smislu smrt se tradicionalno povezuje s mističnim i/ili seksualnim sjedinjenjem), i nije skroz iskorištena u Prometeji. Serijal doista artikulira mušku želju da strateški, profitabilno, samotranscendira gubljenjem "sebe" u "(božanskoj) ženi".
I sad najzanimljiviji dio, Jack Faust prosvjetljuje Sophie tajnom da svi čarobnjaci, pa i svi muškarci, heroji iz legendi poput Herkulesa, žele "postati... ženom" - "utopiti se u tome". Kad se Sophie i Barbara izgube u „ponoru“ bez dna blizu „vrha“ Drveta života, naiđu na samog Aleistera Crowleya, koji je uspio postati “žensko“. Crowley objašnjava da kada mađioničari prodru u više razine magije, oni sami bivaju prožeti magijom: “penetrator postaje penetriran”.

No znači li ovo ”postajanje ženom” ujedno i trijumf ženstvenosti? Ideja da "biti penetriran" definira "biti žensko" i nije baš originalna pa čak i kontrarevolucionarna sama po sebi, pogotovo u u feminističkom smislu. Dosta se govori kako Prometeja u konačnici promiče monolitni heteroseksualni ideal magije, ljubavi i želje. I u svjetlu gornjih “ženskih” Crowleyevih riječi, popisu kritika može se dodati samohvališuću “aktivnu” i “mušku” ideju kreativnosti. Negdje stoji da zamišljanje najviših čarobnjaka kako postaju "žene" zapravo čuva status samog najvišeg principa kao muškog i prodornog, a da ideja o muškarcu koji "preuzima žensko" i " gubi sebe” u ženskome izgleda kao korištenje “idealnog ženskog” principa za muško kreativno samopoimanje i samoistraživanje. Kao takvo, “žensko” Crowleyevo obrambeno poricanje magičnog povlačenja samo izoštrava pitanje: možemo li vidjeti Moorea i njegov muški tim kao fetišizirajuće kreativno samonadilaženje kao djelo povlačenja iz stripa, osobito kada Sophie postaje Prometeja tako što piše sebe, a njezina najbolja prijateljica Stacia postaje Prometeja crtajući sebe? Vrijedi spomenuti da kada Stacia prvi put uspije nadići samu sebe na ovaj način, njezin dijalog odjednom skreće u femme klišej. “Kako jednostavno draga”, u samočestitnom kretivnom potezu koji je u praksi neodvojiv od čarobne umjetničke radnje njezinih kreatora da “postane žensko” za zabavu i profit.

No, da ne ostanemo u za neke ciničnom i negativnom tonu, uz gore spomenutog ”oca koji spašava”, na kraju vrijedi spomenuti; nije li onda u neku ruku i Prometeja “majka koja spašava”, i to ni manje ni više nego spašava apokalipsom!? Ona koju čak i neprijatelji demoni nazivaju majkom.
Sva ova pitanja ostaju otvorena za tumačenja.

Edited by - doom on 21/08/2023 09:36:44
Go to Top of Page

Živs
Starting Member

61 Posts

Member since 20/01/2021

Posted - 18/01/2024 : 22:57:35  Show Profile Show Extended Profile  Send Živs a Private Message  Reply with Quote
Prometeja počinje impresivno, i crtački i pripovjedački. Sve mi je bilo lijepo i zanimljivo i dinamično. Ne nešto zbog čega ću past na guzicu, al vrlo vješto je tekla priča i crtež je jako zanimljiv, boje upečatljive.
I dok je grafički segment sve do samog kraja izuzetan, maštovit i razigran (Williams Treći se pokazao kao homo ludens u najizvrsnijem smislu te riječi), #&@"NO DOBAR!, pripovjedno mi je u trećoj knjizi potpuno splasnuo interes za događaje, za razvoj priče, za likove i raspletaj njihove sudbine.

Razlog tome možda leži u činjenici da je Mooreu glavni cilj bio izložiti/poslati poruke o svejedinstvu, o ezoteričnom učenju kojega se prihvatio i koji je prigrlio.
Negdje sam naletio na njegovu izjavu da je Prometeja strip didaktičke naravi, da pouči ljude nečemu, ne samo da zabavi, kad već svi drugi pričaju priče i na ovaj ili onaj način zabavljaju.
I mada su mi ideje koje izlaže zanimljive i otprije poznate, ništa tu nije (meni osobno) iole prosvjetljujuće i osebujno.
Drugi svezak, koji se uglavnom bavi predstavljanjem prapočela i temelja postojanja zanimljiv mi je u prvom redu u vizualnom pogledu, ne toliko izlagački (inače mi je ovaj dio Prometeje najdraži).

Ma, mislim da je ovdje osnovni problem u tome što nemamo osobito jak narativ s jedne strane, niti se uspijeva izložiti nešto svježe i filozofski originalno s druge strane. Više je to nakupina i niz natuknica pobranih s raznih mjesta.
Al ajde, kombinacija spajanja akcijskog superjunačkog žanra s okultnom filozofijom vrijedan je podvig i mislim da je urodio dobrim plodom. Samo što sam ja očekivao više.
Go to Top of Page
Page: of 2 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.08 seconds. Snitz Forums 2000