forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Magični Vetar topic
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 76

vice
stripovi.com suradnik

7251 Posts

Member since 29/06/2005

Posted - 19/10/2018 : 01:35:59  Show Profile Show Extended Profile  Send vice a Private Message  Reply with Quote
Zadovoljni smo, eto te teške minute. :)

And like that... he's gone.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 19/10/2018 : 15:17:19  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Libellus malo produžio naslovnicu.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 19/10/2018 : 15:21:44  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Svakako smeće su pili u stara vremena, a danas ljudi profinjenog ukusa nisu zadovoljni sa Ballantine's finest verzijom.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 20/10/2018 : 01:42:02  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Kolekcionar



(8, 9, 5, 8)

Kolekcionar mi je došao kao melem na ranu nakon prethodnih nebuloza sa velikim i ostalim vizijama, barem kada je u pitanju scenaristički dio posla.
Manfredi je od sasvim obične i jednostavne western teme napravio priču za malo duže pamćenje, a opet niti jednog trenutka nisam imao osjećaj kako se radi o nečem izlizanom i puno puta viđenom.
Bez daljnjeg da se primjećuje podosta sličnosti sa filmom Brzi i mrtvi, samo bez ženskog lika, ali je dosta toga složeno na dovoljno inovativan način da se ne osjeti ikakva namjera kopiranja.
Nema većih predvidljivosti, što inače zna biti boljka ovakvih uradaka, pa se nesmetano može uživati u čitanju dok se scene izmjenjuju ispred očiju.
Završnica se može svrstati u kategoriju očekivanih rješenja, što opet ne spada u nedostatke jer se podrazumijeva da glavni junak sigurno neće umrijeti.

Zbog zamišljenih postavki radnja obiluje većim brojem likova, sigurno da neće svaki od njih ostati podjednako zapažen, postoji skupina prolaznika čija uloga potrošne robe prekraćuje vrijeme do stupanja na scenu važnijih faca.
Njihov raspored kroz scenarij je simetričan važnosti koju predstavljaju, pa se tako neće dogoditi da neki od njih dobije manje ili više prostora nego što ga zaslužuje.
Možda se međusobno fizički dovoljno razlikuju, dok su karakterno svi tu negdje uz poneku iznimku, što je više nego dobro pogođeno za traženu namjenu.
Ako želiš vidjeti što se događa u vučjoj jazbini naravno da tamo nećeš staviti zečeve već onoga tko može udovoljiti postavljenim zahtjevima.
Vidimo reference na prvu epizodu Forth Ghost pa zatim na Lady Charity, baš mi je bilo fora što je spomenut onaj traper kojeg je Magični Vjetar izbacio iz vlaka prije nego je upoznao Poea.

Kao i prethodne dvije epizode ova također starta u napuštenom gradu Blizzardu, koji za sada još uvijek pruža sigurno utočište dvojici prijatelja traženima od strane moćnog čovjeka.
Ta sigurnost je nedavno bila na jednoj kušnji, nakon bliskog susreta sa prošlošću ipak je uspjela odbiti napad bez vidljivijih posljedica.
Međutim, novi napad u obliku besparice polako stiže na vrata što bi trebalo pod hitno riješiti, mada nije baš jasno što će nekome novac ako ga nema gdje potrošiti.
Grad duhova nije najidealnije mjesto za trošenje kao ni za zarađivanje novca, ali zato postoji grad gdje je to dostupno i još je dovoljno daleko od aktualnih problema.
Border je mjesto gdje te nitko ne pita za ime jer su svi previše zauzeti kockanjem i klađenjem.
Nema ni smisla da te netko ispituje u vezi identiteta kada ga već zna, tako je odmah u samom startu Poeova logika pala u vodu prilikom susreta s Cainom.

Bogati sir Richard Scott organizira natjecanje u ''gađanju'' i svaki revolveraš je dobrodošao, a ne treba zanemariti ni veliku nagradu koju će dobiti pobjednik.
Magičnog Vjetra toliko ne zanima novac koliko detalji iz vlastite prošlosti, a čini se kako Scott o tome zna više od njega samog.
Manfredi je odlučio izvući na vidjelo još dio nepoznanica, povezavši Nedovu prošlost sa natjecanjem i ljudima koji će sudjelovati na njemu.
U prvi trenutak se čini kako nije moguće napraviti ikakve usporedbe između šamana Siouxa i bande spremne da ubija za novac, ali ubrzo je dokazano drugačije i igra je mogla početi sa potpuno ravnopravne razine.

Što je moglo natjerati Neda da u mladim danima postane lovac na glave, i je li možda kakva osobna tragedija ili nešto slično bilo presudno da ostavi taj posao i priključi se vojsci?
Njegov odgovor ''bit će mi lakše ubijati ih'' na primjedbu o tome kakva se sorta ljudi nalazi na natjecanju, može biti nekakav podsvjesni stav čovjeka naviknutog na takve situacije.
Odmah mu je bilo jasno o kakvom natjecanju se radi i svejedno je prihvatio da tamo sudjeluje, kao da je negdje duboko iz sebe otkopao mirnoću i hladnokrvnost svog bivšeg zanimanja.

Što se tiče navedenih karakteristika Richard Scott ih također posjeduje u izobilju, jedino što ih on primjenjuje kako bi zadovoljio svoju strast prema dvobojima do smrti.
Amerika mu pruža sve ono što Engleska nije mogla, s obzirom kako je sada prestar da bi osobno sudjelovao pronašao je drugi način za uživanje u prizorima ubijanja.
Da postoji još morbidniji hobi od toga otkriva Scottova neobična kolekcija voštanih figura u prirodnoj veličini, a najbizarnije od svega je što veličina figura nije jedino što je kod njih prirodno.
Neki će za Scotta reći da je bolesni luđak dok on sam smatra kako su ludost i genijalnost vrlo bliske, koliko se samo puta takva predodžba potvrdila u praksi.

Iako među natjecateljima na Scottovom turniru ima toliko karakternih sličnosti, svejedno neće promaknuti ni određene različitosti, pa makar bile i one minimalne.
Jordan Freeman je revolveraš koji već polako odustaje od takvog posla, vjerojatno i zbog svog tjelesnog nedostatka, ali će ovdje u posljednji trenutak upasti u igru jer ne želi nikome biti dužan.
Pošto se priča da je u prošlosti punio groblja po gradovima, mora biti da je s godinama nešto omekšao ili jednostavno ne želi ubiti svakog neiskusnog dječaka koji ga izazove.
Situacija sa Beckom je mogla poslužiti kao pokazatelj kako će se Freemanov lik dalje razvijati, pogotovo kada je stupanj ludila domaćina turnira dosegnuo maksimalne razmjere.

Suradnja dvojice najpoštenijih natjecatelja je svakako logična jer je to bila jedina mogućnost da se zaustavi Scottovo ludilo, a ionako je postalo jasno da čak ni pobjednik turnira ne bi bio pošteđen sudbine ostalih.
Iako u neku ruku predvidljiv, potez Magičnog Vjetra je nužan da bi vuk bio sit a ovce na broju, jedino nisam očekivao da će Freeman ići toliko daleko u prikazivanju uvjerljivosti zamišljenog plana.
Završetak sa Scottovim pomoćnikom Jeremyjem je fantastičan, tko bi očekivao da će se sjetiti na taj način odati počast svom gospodaru.
Kolekcionar je postao najvažniji dio vlastite kolekcije, njegovi detalji će zablistati u velikom sjaju a ime ostati zapisano u vječnosti, baš kao što je i priželjkivao.

Nažalost, crtež ne prati kvalitetu priče i sigurno je najslabiji do sada na serijalu.
Sicomoro me stilski podsjeća na Laurentija čiji crtež mi se također ne sviđa, sva sreća da radio samo dvije epizode.
Pozadine su mu toliko siromašne detaljima a likovi ogavni, posebno se to odnosi na Poea koji je prava sprdačina.
Kako ne bih puno narušio ukupni dojam ipak ću mu dati jedva prolaznu ocjenu, mada je iskreno nije zaslužio.
Naslovnica vrlo dobra i jedna od rijetkih čiji motiv je prenesen iz scene unutar stripa.

Za vrijeme sezone teško ćeš naći svoje mjesto ako ga nisi unaprijed rezervirao.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

velka031
Advanced Member



Croatia
16846 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 20/10/2018 : 08:15:13  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
Točno to, odličan strip loše nacrtan.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 20/10/2018 : 08:48:36  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Sicomoro barem nije bio puno prisutan, kada se sjetim da u kasnijoj fazi dolazi Siniscalchi koji će ostaviti malo više traga... bljak.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

solar
Moderator



Croatia
21432 Posts

Member since 16/03/2004

Posted - 20/10/2018 : 13:18:43  Show Profile Show Extended Profile  Send solar a Private Message  Reply with Quote
@DODSFERD

Zašto ne pišeš recenzije?
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 20/10/2018 : 15:19:32  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Kada pročitam cijeli serijal možda doradim neke komentare za epizode koje nemaju recenziju, vidim da takvih ima dosta u kasnijoj fazi.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

solar
Moderator



Croatia
21432 Posts

Member since 16/03/2004

Posted - 20/10/2018 : 17:13:11  Show Profile Show Extended Profile  Send solar a Private Message  Reply with Quote
Upravo sam to i mislio.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 21/10/2018 : 02:39:33  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Ratnikova sjena



(9, 8, 9, 9)

Mnogi će se složiti kako Ratnikova sjena nema ništa posebno drugačije od priča ovakve tematike, i vjerojatno su na neki način u pravu jer je pitanje koliko će toga ostati u sjećanju nakon određenog vremena.
Mislim, nije baš lako ovdje pronaći išta problematično što bi narušavalo ukupni dojam i stvaralo poteškoće prilikom čitanja, već se radi o tome da sve izgleda tako obično i jednostavno kao po nekoj zacrtanoj liniji bez skretanja u nepoznato.
Onaj tko očekuje neviđene situacije i iznenadna rješenja sigurno ih neće pronaći, jer nije niti bila namjera posložiti dijelove priče kako bi funkcionirala na takav način.
Dobro, ne bih htio da ispadne kako je nemoguće vidjeti ikakvu inovaciju, ona ipak postoji sa moje točke gledišta, samo što se ne odnosi na scenarističko iznenađenje već na ono vizualno.
Iako prevladavaju avanturistički elementi, Ratnikova sjena nije samo čista avantura namijenjena najbanalnijim trenucima zabave, koja će biti lišena bilo kakvog drugog pogleda na njezinu srž.
Manfredi je u uvodnom dijelu pokrenuo priču sa vrlo jakom poukom o pogrešnom poimanju savršenstva pojedinca, što je zatim kroz rasplet u završnici zaključio na jedan upečatljiv način.

Likova nema puno i gotovo svi su bačeni u igru odmah na početku, s obzirom na vođenje radnje normalno da će se njihov broj do kraja smanjiti.
Osim nekoliko novih treba spomenuti povratak Wyoming Billa kojeg smo vidjeli u epizodi Ples utvara sa nešto manjom ulogom nego što je ovdje slučaj.

Oduševio me uvod sa indijancem Bez Straha i njegovim traženjem izgubljene sjene, pogotovo dio u pećini gdje je naletio na hrpu sjena koje su pobjegle od svojih gospodara.
Bez Straha je dugo hodao putem savršenstva da nije ni primjetio kako je prešao preko svojih ograničenja, a onda kada je napokon primjetio bilo je već prekasno jer je izgubio samog sebe.
Kao što kaže Magični Vjetar, taj mit se može objasniti na više različitih načina i na svakome je da ponudi verziju kakva mu odgovara, a možda je najbolja ona Poeova o gubitku mračne strane i potrazi za istom.

Dvojica prijatelja nastavljaju borbu protiv Hogana, s obzirom da se taj spletkaroš pokazao izrazito tvrd protivnik vrijeme je za prelazak na njegovu vrstu oružja; utjecaj u političkim krugovima.
Nije prikazano u kakvim okolnostima su upoznali senatora Fultona, vjerojatno zato jer na ovakvom broju stranica to nije praktično za izvesti, a nema ni potrebe gubiti vrijeme na takve stvari.
Senator Fulton je jedan od onih rijetkih poštenih političara (ako je takve uopće moguće sresti) i zadobivanje njegovog povjerenja može biti od velike koristi kada imaš za protivnika moćnog čovjeka kao što je Hogan.
Lov na divljač je idealna prilika za dodatno zbližavanje, tim više jer sa lovcima te kategorije ne postoji opasnost od pretjeranog i nepotrebnog ubijanja životinja.
Magični Vjetar i Wyoming Bill će svaki na svoj način držati stvari pod kontrolom, kako bi sve ostalo u duhu indijanske tradicije prilikom lova.
Ovdje se još jednom naglašavaju očite razlike između bijelaca i indijanaca, dok je jednima lov samo slaganje nepotrebnih trofeja zbog običnog zadovoljavanja vlastitog ega, drugima služi kao jedina mogućnost preživljavanja u divljini.

Hogan kao svaki proračunati protivnik, koji više koristi glavu nego ruke, želi sasjeći problem već u korijenu, svjestan je opasnosti od strane Fultona i već je poduzeo potrebne korake.
Kako nam je dobro poznato o kakvim koracima se radi potrebno je pronaći potencijalnog egzekutora, ako odbijemo one potpuno nemoguće varijante najviše mogu postojati 4 sumnjivca.
S obzirom da dvojica od njih pogibaju puno prije kraja izbor je sužen do maksimuma, ali scenarist ionako nije htio potencirati ikakvu neizvjesnost i ubrzo je otvorio sve karte.

Da ne ostane sve na izdajici pod Hoganovom ucjenom, Manfredi je u radnju ubacio krvoločnog ubojicu i time osigurao dozu horror atmosfere.
Taj dio je u stvari puno zanimljiviji od pogađanja mogućeg atentatora jer ne vidimo odmah kakva točno opasnost se nadvila nad skupinom u šumi.
Ono što mi se posebno sviđa je izbor oružja koje ubojica koristi, meni je ono originalno i ne sjećam se da sam negdje vidio nešto takvo, kako u stripovskom tako i u filmskom svijetu.
S vremenom se može prepoznati povezanost ubojice sa uvodnim dijelom priče, samo luđak i zarobljenik vlastite sjene može loviti svetu životinju i smatrati da će time dostići savršenstvo.
Je li stvarno u pitanju ciljanje prema savršenstvu ili želja za ostvarenjem osobne osvete, nije toliko ni bitno jer bi u oba slučaja snaga ratničkog duha bila zauvijek izgubljena.
Magični Vjetar nije mogao osjetiti nikakvu pobjedničku čast, zato što je bio svjestan da nije pobijedio velikog ratnika već samo njegovu izgubljenu sjenu.

Ostaje misterij kako je Wyoming Bill preživio ono probadanje rogovima jer je djelovalo da je rana prilično ozbiljna, to je jedini manji nedostatak koji neće pokvariti ukupni dojam.
Na kraju ovoj epizodi moram dati visoke ocjene, možda malo nerealno, ali ne mogu si pomoći kada su neki djelovi tako dobro odrađeni.

Barbati i Ramella su se izvrsno snašli u divljem okruženju i imam dojam da je ovo poboljšanje u odnosu na njihov prethodni rad.
Crtež obiluje detaljima iako se primjećuje da je rađen u žurbi, ovaj dvojac takve zahtjeve može ispuniti bez osjetnijeg gubitka na kvaliteti i zato nemam ništa protiv da ih često gledam na serijalu.
Naslovnica Venturija jako dobra, od crteža preko boja do pogođenog motiva i atmosfere.

Jeleni se nemaju čega plašiti, ali ostali lovci oko njega svakako imaju.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

nagor
Advanced Member



Croatia
12553 Posts

Member since 21/02/2012

Posted - 21/10/2018 : 11:22:02  Show Profile Show Extended Profile  Send nagor a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by DODSFERD

Valjda će sada picajzle biti zadovoljne, ovo me je koštalo dodatnu minutu posla.



Još kad ne bi svaka rečenica imala svoj poseban red bilo bi savršeno.
Go to Top of Page

Dexters
Senior Member



Croatia
1525 Posts

Member since 05/08/2018

Posted - 22/10/2018 : 00:26:14  Show Profile Show Extended Profile  Send Dexters a Private Message  Reply with Quote
Zato Dodsferd lupi enter nakon svake rečenice, kao na pisaćem stroju
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 22/10/2018 : 22:59:35  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Đavolova lijeva ruka



(10, 9, 10, 8)

Mislim da mirne duše mogu reći kako je ovo najbolja epizoda u dosadašnjem dijelu serijala, sva sreća da ju je i crtež ispratio jednakom kvalitetom za postizanje potpunog užitka.
U njezinoj prvoj polovini nema većih naznaka da će biti nešto posebno, već je prije svega fantastičan rasplet zaslužan za ovakav ukupni dojam.
Uvod jest malo duži od uobičajenog, i taman kada čovjek pomisli da zbog toga neće biti vremena za napraviti zaplet i smisleni rasplet, dolazi do prekretnice koja ne samo da ubrzava radnju nego je i pravilno raspoređuje kroz predviđeni prostor.
Možda će netko reći da je premalo akcije, ali ona nije bila toliko neophodna jer su drugi i važniji motivi preuzeli nit vodilju koja će kulminirati u završnom obračunu.
Nekoliko izvrsnih rješenja se proteže kroz drugi dio, a imamo jedan neočekivani obrat i povezivanje dva lika na temelju osvete prema istom čovjeku.

Koliko god da mi je western najdraži žanr, svejedno ne želim da Magični Vjetar bude samo obična pucačina kao što je u većini slučajeva Tex, uvijek imam velika očekivanja i želim vidjeti malo drugačiji pristup pisanju scenarija.
Za sada Manfredi pokazuje da može ponuditi kvalitetna rješenja, mada to automatski ne znači da će svaki puta biti na visini zadatka, ipak se radi o serijalu gdje treba potpuno sam držati konce u rukama i izbacivati materijale na mjesečnoj bazi.
Ono što mi se kod njega sviđa je ubacivanje svježih likova za koje nemam osjećaj da sam ih već negdje vidio, to se posebno odnosi na izbjegavanje onih klasičnih fraza ''želim vladati cijelim svijetom'' kod negativaca.
Likovi u većini slučajeva nisu jednodimenzionalni, jer bijelo ne mora uvijek biti potpuno bijelo niti crno potpuno crno, tj. pozitivci mogu biti osobe sa manama kao i negativci sa vrlinama.
To se itekako osjeti u ovoj epizodi kada je glavni junak prikazan kako puca u leđa čovjeku od zakona, koji mu je kasnije svejedno ponudio priliku za spas iako inače ubija i za manje prijestupe.
Ovdje imamo dva ženska lika, jedan se kroz flashbackove nameće kao dio vrlo važne Nedove prošlosti, da bi na kraju u zamišljenoj duhovnoj suradnji sa onim drugim uspio stići do svoga cilja.

Došavši u Eureku, glavni grad nevadske metalne industrije, kako bi otkrili nešto o kretanjima Howarda Hogana, Magični Vjetar i Poe odmah upadaju u žarište tamošnjih problema.
Napete odnose između siromašnih proizvođača ugljena i bogatih vlasnika rudnika i talionica dodatno pogoršava slaba aktivnost predstavnika zakona u obavljanju svog posla.
A kada je zakon u pitanju za građane Eureke šerif Coleman je bog i batina, ili točnije rečeno đavolova lijeva ruka.
I sam Coleman će reći kako je bogu potreban vrag, aludirajući na činjenicu da ga dobri i pobožni građani uvijek iznova izaberu kada treba odlučiti o tome tko će im krojiti pravdu.
Svi znaju da je šerif gad i svejednu mu daju povjerenje, valjda ipak duboko u sebi osjećaju da je čak i takav čovjek, koji često primjenjuje metode izvan nadležnosti zakona, bolje rješenje od nekog finog i lopovski nastrojenog gospodina sa političkom pozadinom.
Coleman je sebe postavio iznad samog zakona, pa tako on nije samo šerif već po potrebi sudac i krvnik u isto vrijeme.
Čak je i za svoje ljude i pomoćnike postavio pravila kojih se moraju pridržavati, kršenje istih u većini slučajeva donosi najtežu moguću kaznu, što se vidjelo u početnoj fazi na slučaju nesretnog Poola.

Čim je novinar Tony spomenuo Colemana Magični Vjetar je znao kako je njegovo ime već negdje čuo, i jedna stara napuštena kuća mu je otkrila u kakvim okolnostima se to dogodilo.
Prošlost Neda Ellisa sve više pokazuje svoje lice i sada smo dobili još jedan komadić slagalice iz života bivšeg vojnika i lovca na ucjene.
Iako nije točno određeno u koji dio njegove prošlosti spada rad za šerifa Colemana, po nekoj logici trebalo bi se raditi o poslu kojeg je radio još prije nego je postao lovac na ucjene.
Zanimljivo je pratiti polagano otkrivanje zaboravljenih detalja, samo se nadam da Manfredi s vremenom neće ubaciti hrpetinu Nedovih zanimanja, jer to kasnije može biti zbunjujuće zato što nije lako složiti cjelovitu sliku kada je ista razbijena na previše sitnih komadića.

Maude je vjerojatno bila prva žena koja mu je nešto značila u životu i njezina sudbina je poput vodiča pokazala put prema konačnom raspletu priče.
Ona je prisutna samo u kratkim flashbackovima, ali je i to bilo dovoljno da se osjeti tragična nota u njezinom liku. Ne radi se samo o presudi šerifa Colemana već i svemu onome što je prethodilo takvom razvoju događaja.
Duševna patnja izazvana nanesenom sramotom je često najgora od svih kazni, i onda kada se ukaže tračak nade on brzo biva ugašen na okrutan način.
Zbog toga je razumljiva Nedova reakcija u naletu bijesa, a usput smo imali priliku vidjeti kako su i učitelj i učenik zanemarili unaprijed utvrđena pravila svog posla.
Jedan je okrenuo leđa protivniku dok drugi nije provjerio je li mrtav, i takva pogreška se Nedu dogodila dva puta u kratkom vremenskom razmaku.

Još jedan od važnijih likova je sudac Holder, uglađeni gospodin i potpuna suprotnost svega onoga što je šerif Coleman. Poput mnogih sebi sličnih i Holder se odlučio za život u manje prljavom mjestu nego što je Eureka.
Kako se za šerifa sumnja da je vođa tajanstvene protutalijanske organizacije, ugljenari računaju na sučevu pomoć u suzbijanju vala nasilja.
Ali, stvari često nisu onakve kakvima se čine i Manfredi je napravio izvrstan obrat u nešto dužoj završnici, uključivši u rasplet gotovo sve likove s kojima je do tada vodio radnju.
S jedne strane čovjek u traženju osobne osvete, a sa druge sukob dvojice protivnika sa naglašenom reputacijom u javnosti, svaki sa svojim argumentima za koje smatra da su nepobitni.

Kako ne može biti više pobjednika netko uvijek mora izvući kraći kraj, i to je u konačnici odlično napravljeno upravo zbog iznenađenja koja dugo vremena nisu bila vidljiva niti na udaljenom horizontu.
Maske su pale ispred očiju javnosti što obično ima najteže moguće posljedice, građani Eureke uz prisutne novinare dobili su priliku razbiti dugo stvarane zablude.
I neki stari dugovi su došli na naplatu iako je način bio ponešto drugačiji od očekivanog, Magični Vjetar je s godinama dobio veću dozu hladnokrvnosti i promišljenosti.
Više nije onaj nekadašnji mladić lišen osjećaja za nastalu situaciju, a sada je još došla i dodatna pomoć pa nije ni morao ići do samog kraja.
Ruka osvete je na trenutak izvukla poznato lice iz tragičnih sjećanja, kao da je duh prošlosti odlučio da mu nitko neće uzeti zadovoljstvo koje je tako dugo čekao.

Ne znam što više reći o Frisendi a da nije već ranije rečeno, izrazi lica njegovih likova su toliko rječiti da ih možeš čitati čak i kada ništa ne govore.
Kako je samo u nekoliko navrata u krupnom planu dočarao umorne oči šerifa Colemana ili zamišljeni pogled Magičnog Vjetra.
Pozadinski elementi naslovnice odlični, ali joj u prvom planu fali više upečatljiva scena.

Sigurno će mu puno značiti što vode računa o njegovom dostojanstvu i ne tretiraju ga kao psa.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 22/10/2018 : 23:02:12  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Ne znam zašto je ovaj naslov Libellus preveo kao ''đavolova'', zar ne bi bilo ispravnije ''đavolja''.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Combatrock
Advanced Member



Serbia
4564 Posts

Member since 26/12/2009

Posted - 22/10/2018 : 23:03:03  Show Profile Show Extended Profile  Send Combatrock a Private Message  Reply with Quote
Left hand ... top 5 serijala

sangue navajo
Go to Top of Page

vice
stripovi.com suradnik

7251 Posts

Member since 29/06/2005

Posted - 22/10/2018 : 23:20:03  Show Profile Show Extended Profile  Send vice a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by DODSFERD

Ne znam zašto je ovaj naslov Libellus preveo kao ''đavolova'', zar ne bi bilo ispravnije ''đavolja''.



Na "đavolova" sam naišao više puta u našim prijevodima, mada ni meni nije sasvim jasno. Prema hrvatskom pravopisu može "đavolja" i "đavlova".

And like that... he's gone.

Edited by - vice on 22/10/2018 23:20:14
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 22/10/2018 : 23:34:47  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Možda bi Curunir znao nešto više o tome jer je na ovom izdanju potpisan kao lektor.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

vice
stripovi.com suradnik

7251 Posts

Member since 29/06/2005

Posted - 22/10/2018 : 23:55:28  Show Profile Show Extended Profile  Send vice a Private Message  Reply with Quote
Iskreno me to zanima. Curunir zna šta radi, tako da ne sumnjan da je ok. :)

And like that... he's gone.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 24/10/2018 : 01:46:12  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Bedlam



(8, 7, 9, 7)

Bedlam je prva čistokrvna horror epizoda na serijalu koja u sebi ne sadrži ni western ni elemente nekih drugih žanrova.
Kao što se vrlo lako može primjetiti, ovo bi bez problema prošlo u Dylan Dogu kada bi se zamijenili glavni junaci, a da dojam bude potpun pobrinuo se Roijev crtež.
Pošto smatram da Magični Vjetar ne treba biti kopija Dylan Doga, moram priznati da je postojao neobičan osjećaj prilikom čitanja, i vjerojatno zato priču nisam doživio kao nešto posebno, kako idejom tako i scenarističkom izvedbom.
Daleko od toga da se radi o lošem uratku, smatram da će kao solidna zabava ispuniti svoju namjenu i pobuditi zanimanje kod većine čitatelja, kod jednih više a kod drugih manje.

Nakon što je u epizodi Ratnikova sjena podsjetio na besmislenost ubijanja životinja samo zbog trofeja, ovdje se Manfredi pozabavio sa gmazovima, koji unatoč svojoj skromnoj veličini postižu veliki efekt straha kod ljudske populacije.
Stvarno je vrlo malo onih koji u zmijama mogu pronaći išta privlačno, takav skoro urođeni način razmišljanja se jako teško mijenja, barem kada su u pitanju civilizirani dijelovi svijeta.
Iako živim na području gdje uopće nema otrovnica, svejedno ne želim vidjeti ni potpuno bezopasne zmije i najbolje se osjećam kada se nalaze što dalje od mene.
U Bedlamu je scenarist maksimalno približio strah od zmija i učinio ga gotovo opipljivim kroz postupke nekih svojih likova, na takav motiv još je dodao klasične horror elemente pojačane indijanskim mitom o zmijskom duhu.
Vjerno je dočarao kako pojedinac reagira kada se susretne sa svojim najvećim strahovima, koliko je daleko spreman ići da se riješi takvog utega, i što je u stanju napraviti kada posumnja da se stvari ne razvijaju predviđenim tijekom.
Pokazao je i to jesmo li dovoljno jaki da prihvatimo ono što je na prvi pogled neprihvatljivo, ono što nas užasava do te mjere da ne želimo razmišljati o tome kao o realnoj mogućnosti.
Istina da ovdje određene scene same po sebi nisu realne, ali se lako mogu ubaciti umjesto nekih drugih situacija u stvarnom životu da bi se otkrilo kako će čovjek postupiti kada se pronađe u njima.

Osim straha od zmija Manfredi se dotaknuo ustanova za mentalne bolesnike i načina na koji su nekad davno funkcionirala takva mjesta.
Nije tajna kako su se u takozvane ludnice na silu zatvarali pojedinci koji nisu bili pravi mentalni bolesnici, već su jednostavno imali nesreću da su zasmetali nekom važnom i dovoljno moćnom da završe iza mračnih zidova.
A niti pravi bolesnici nisu imali tretman dostojan čovjeka nego su većinom kažnjavani zbog svojeg stanja, tako da se može reći kako su mentalne ustanove više bila mučilišta nego lječilišta.
Ovdje se doktor Foster dotaknuo Benjamina Rusha, kolege po struci, povijesne ličnosti i oca američke psihijatrije, koji je imao grube metode liječenja jer je smatrao kako bol i patnja pomažu zdravstvenom stanju bolesnika.
Na sreću po bolesnike u Bedlamu, doktor Foster je odbacio Rushove i radije odabrao humanije metode liječenja sa više rizika, sigurno da ni one neće koristiti u mnogim slučajevima, ali će barem pacijenti u većoj mjeri biti pošteđeni teških trenutaka.
Fostera smo već vidjeli u epizodi Kameno lice gdje nije imao gotovo nikakvih uspjeha u liječenju poremećenog Dereka Disha, a izgleda da nije puno bolja situacija ni sa sadašnjim pacijentom, tj. pacijenticom Audrey Davis.

Već prema uvodnim scenama se može naslutiti što će točno Audrey napraviti da završi na takvom mjestu kao što je Bedlam, u ranoj fazi je došlo do zapleta i dalje je trebalo samo otkrivati detalje do konačnog rješenja.
Kada netko smatra da mu samo indijanska magija može pomoći to mora značiti da je u prošlosti na neki način bio povezan sa istom.
Kroz flashbackove će isplivati kako je strah od zmija bio okidač s kojim je počela cijela agonija, koga jednom zmija ugrize taj to neće zaboraviti i Walker je dobio neutaživu želju da ih uništava, čak i kada mu ne prijeti nikakva opasnost od njih.
Za razliku od bijelaca indijanci smatraju kako su zmije njihva braća, donose im kišu i štite ih od drugih štetočina, a za uzvrat traže samo da ih ljudi poštuju.
Walker se ogriješio o takvo nepisano pravilo i navukao na sebe bijes zmijskog duha Zuzece, da bi ispravio pogrešku morat će puno toga pretrpjeti kako bi jednog dana dobio njegovu milost.
Ali, put do oslobođenja je vrlo dug i koliko god se trudio nije mogao sakriti strah i gnušanje prema odvratnim gmazovima, a Zuzecu je nemoguće prevariti samo običnom željom za ostvarenjem cilja.

Kako naučiti voljeti ono čega se toliko užasavaš, kako usaditi u sebe nešto što ti stvara pretežak teret za nošenje na vlastitom putu prema iskupljenju?
Vrlo je vjerojatno da Walker ne bi ni stigao do željenog cilja jer su neke prepreke jednostavno nepremostive, a Audrey je samo još dodatno pogoršala situaciju odlukom da ga zaustavi na tom putu.
Zato je kletva namijenjena Walkeru postala njezina, sudbina se pobrinula da je stavi na potpuno istu kušnju ponudivši joj samo jedno rješenje, a do njega stoji ogromna količina užasa.
Potpuno je pogođeno ubacivanje Audreyinog sina jer niti jedna druga situacija ne bi mogla dočarati težinu Zuzecinog zahtjeva, a da opet taj zahtjev ne bude doslovno kopiranje Walkerovog slučaja.

Ako ću govoriti o promašenim stvarima onda je to uvođenje Hogana u radnju, on ovdje nije bio potreban jer ne paše toliko za priče klasične horror tematike.
A nije mi ni logično da Hogan ima svog čovjeka čak i na takvom mjestu kao što je ustanova za mentalne bolesnike, kako je mogao predvidjeti da će Magični Vjetar i Poe jednom doći u Bedlam.
Alexova uloga se pokazala presudnom, tko bi rekao da će Zuzeca preko njega pomoći Audrey da se suoči sa svojom kušnjom i uspije izaći kao pobjednik iz toga.
Ali to ne znači da je Zuzecin posao priveden kraju, dok Audrey završava svoj put iskupljenja netko drugi tek započinje onaj prepun teških i tjeskobnih trenutaka.

Da je ovo crtao netko drugi vjerojatno ne bi pogodio potrebnu atmosferu, Roi se ovdje snašao kao riba u vodi što nije bilo upitno niti jednog trenutka.
Jedino mi malo smeta što na trenutke lik Magičnog Vjetra izgleda previše mračno i zbog toga mu neću dati najveću ocjenu.
Naslovnica solidna, za nešto pamtljivije nedostaje lice barem jednog od zatvorenih luđaka

Prije puštanja u pogon svaki izumitelj prvo na sebi mora testirati svoj izum kako bi procijenio da li vrijedi truda.




Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 24/10/2018 01:47:07
Go to Top of Page

supermark
stripovi.com suradnik



Croatia
29529 Posts

Member since 06/02/2007

Posted - 24/10/2018 : 08:33:04  Show Profile Show Extended Profile  Visit supermark's Homepage  Send supermark a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by vice

quote:
Originally posted by DODSFERD

Ne znam zašto je ovaj naslov Libellus preveo kao ''đavolova'', zar ne bi bilo ispravnije ''đavolja''.



Na "đavolova" sam naišao više puta u našim prijevodima, mada ni meni nije sasvim jasno. Prema hrvatskom pravopisu može "đavolja" i "đavlova".




Ovo "đavolova" se trebalo izbaciti jer, možda je i točna, što sumnjam, zvuči totalno nakaradno
Go to Top of Page

Grabb
Junior Member



340 Posts

Member since 26/03/2018

Posted - 24/10/2018 : 10:15:34  Show Profile Show Extended Profile  Send Grabb a Private Message  Reply with Quote
Ybg, Dodo, sad moram ponavljati gradivo, a opirao sam se žestoko :)
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 24/10/2018 : 11:41:31  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nemoj se opirati, nije to Blek sa topovskom kuglom u trbuhu.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Grabb
Junior Member



340 Posts

Member since 26/03/2018

Posted - 24/10/2018 : 11:48:21  Show Profile Show Extended Profile  Send Grabb a Private Message  Reply with Quote
Nemoj mi sedam džinova demistificirati

Spremio sam još tamo početkom srpnja Magičnog u gepek, kao čitat ću na godišnjem, biće vremena :)
Mislim da ga nisam ni izvadio iz auta.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 25/10/2018 : 12:03:04  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Mačji čovjek



(6, 6, 8, 9)

Nakon što je u prethodnoj epizodi veliku većinu predviđenog prostora posvetio strašnim zmijama, Manfredi nastavlja u sličnom stilu i kao glavni motiv koristi jednu drugu vrstu životinja.
Tematski tu ipak nema prevelikih sličnosti jer Mačji čovjek samo na trenutke postiže dio mračne atmosfere Bedlama, a sigurno da ni Ortiz nije tip crtača za horror žanr već se najbolje snalazi na sirovom i prljavom westernu.
Ova epizoda baš kao i prethodna nema nikakve važnosti za kontinuitet, tako da je može pročitati svatko bez upućenosti u glavnu nit vodilju serijala.

Mačke kao kućni ljubimci su sveprisutne diljem svijeta, jer se lako prilagođavaju svim mogućim uvjetima potrebnim za život na određenom području.
Meni osobno spadaju među najdraže životinje, ali unatoč tome Mačji čovjek mi se nije posebno svidio i svrstavam ga među 3 najslabije epizode u dosadašnjem dijelu serijala.
Previše je ovdje nedorečenosti, posebno kod glavnog negativca koji je pokazao premalo da bih ga smatrao ozbiljnim protivnikom, nije se pošteno ni zagrijao i već je završio izvan stroja.
Ostaje dojam kako je zbog količine dijaloga dobio manje prostora za djelovanje i pokazivanje svojih moći, istina da se u zadnjoj trećini to promijenilo pa je preuzeo čak i glavnu ulogu, ali onaj važni središnji dio je ostao suhoparan sa tek jednim kratkotrajnim bljeskom.
Da se scenarist kojim slučajem odlučio na dvodjelnu priču vjerojatno bi detaljnije obradio lik mačjeg čovjeka, prikazao njegovu opsjednutost kroz više različitih scena, a možda bi saznali poneki detalj iz prošlosti i kako je do toga došlo.
Inače se Manfredi dobro snalazi kada je potrebno na malom broju stranica provesti čitatelja kroz cijelu radnju, dok je sada pogriješio kod samog pristupa pokušavajući obraditi više materijala nego što je bilo moguće s obzirom na postavke.
Meni osobno se ne sviđa ni to što su mačke prikazane kao nešto negativno, mada su one ovdje samo oružje u rukama demona i njihova uloga nema pretjerano veze sa scenarističkom kvalitetom.
Na njihovom mjestu su isto tako mogle biti neke druge životinje i dojam se ne bi bitnije promijenio, samo što bi u tom slučaju trebalo mijenjati određene dijelove zbog nemogućnosti da se uklope u ovakvu shemu.

Kao lokaciju događanja imamo rudarski grad South Pass City koji se bori sa problemom velikih najezda miševa i štakora.
South Pass City se u odnosu na mnoge druge slične gradove doima kao model čistoće i organiziranosti, hoteli i barovi su izvrsni i bez prisutnosti smeća, a svejedno nešto privlači glodavce kao oličenje prljavštine.
U stvari, bilo bi točnije reći kako ih nešto tjera prema blagodatima civilizacije, problem je u rudnicima u okolici grada i svakodnevnim eksplozijama koje tjeraju štakore iz utrobe zemlje i njihovih prirodnih staništa.
Zlatne su žile gotovo iscrpljene i kopanje u potrazi za novima je stiglo skroz do grada, civilizacijski napredak ne pita za cijenu u svojoj bespoštednoj utrci za bogatstvom.
Zbog kratkog vremena blagostanja ljudi su spremni iskopati tlo ispod svojih nogu ako to bude potrebno, South Pass City je jedan od gradova koji brzo juri prema svojoj propasti, i onda opet sve ispočetka na nekom drugog mjestu sa istim planovima.
A samo prije nekoliko godina takva područja su nastanjivali indijanci, dok nije došla vojska i silom ih otjerala pod maskom navodnog civilizacijskog proboja u divlje krajeve.

Teško se tu nešto može promijeniti, ali Poe u pratnji Magičnog Vjetra svejedno želi pokušati iskoristiti svoje novinarsko iskustvo i pokrenuti kampanju u cilju zaustavljanja rudarskih iskapanja.
Da bi se uopće moglo razmišljati o tome prvi preduvjet je dobivanje podrške vlasnika tamošnjih novina, a taj vlasnik je žena tvrdih stavova pod imenom Esther McQuigg Morris.
Esther je povijesna ličnost koja je uspjela izboriti pravo glasa za žene u okrugu, što je bio prvi takav slučaj u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Nakon tog uspjeha bila je izabrana za mirovnog suca i upravo zbog nje je South Pass City stekao nacionalnu slavu.
Manfrediju treba priznati barem to što je uspješno povezao stvarnu ličnost sa potrebama ove epizode, tako da možemo vidjeti kako Poe svojim argumentima polako slama tvrdu Esther, da bi na kraju njegov trud ipak bio nagrađen u realnim mogućnostima s obzirom na okolnosti.

Poeova kampanja protiv rudarskih iskapanja se isprepliće sa pričom o čovjeku koji dolazi u grad u podjednako vrijeme. Jurca je došao na kolima sa svojih 12 mačaka baš u pravom trenutku da oslobodi grad od najezde miševa.
Međutim, postoji nešto uznemirujuće u njemu i njegovim mačkama, pogotovo u predvodniku, crnom mačku pod imenom Bessik.
Je li Jurca stvarno došao u grad kako bi mu pružio samo oslobođenje od glodavaca ili ima skrivene i potpuno drugačije namjere?
Zašto je njemu u cilju da se nastave iskapanja u rudnicima kada je logično da on kao stranac neće imati nikakve koristi od toga?
S vremenom izlazi na vidjelo kako u Jurci ima nešto nadnaravno, samo što nije bilo prostora da se tome posveti dovoljno pozornosti kojom scenom više.
Ciganka Auska je važan lik mada nije najbolje napravljen njezin ulazak na pozornicu, pojavila se iznenada kao s neba pala i odmah otišla ravno do Magičnog Vjetra da ga upozori na opasnost, čovjek bi očekivao barem malo napetije okolnosti takvog susreta.

Legenda o Moisaru i njegovim slugama može proći kao upoznavanje sa situacijom, još da je barem otkriveno kako je Jurca stigao u doticaj sa gospodarom ljudi lavova.
Ponuđeno je objašnjenje kako se rasa Moisarovih sinova nalazi među ljudima, a na kraju ispalo da se radi samo o jednom čovjeku, nigdje ni riječi o tome gdje su završili ostali.
Veliki dio završnice je otišao u lov na Jurcu, a svejedno ne mogu reći kako se u svemu tome dogodilo nešto posebno pamtljivo, ponekad se na svega nekoliko stranica ostavi efikasniji dojam nego ovdje na 20-25.
Najzanimljivija situacija je prelazak duha džinija iz Jurce u mačku, pa zatim završna potjera i sukob s njime.
S obzirom da je mačji čovjek shvaćen kao nekakvo upozorenje da se približava kraj South Pass Cityja, može se reći da je u neku ruku pomogao Poeovoj kampanji.
Cilj je ionako teško dostižan, ali ako nešto može koristiti onda je to podrška osobe koja će najprije doprijeti do ljudske svijesti.

Crtež Oriza samo vrlo dobar, što u njegovom slučaju nije uspjeh jer se od takvog majstora uvijek očekuje najviše.
Ovdje nije uspio ponoviti prijašnje radove,pogotovo u prvom dijelu priče gdje je bilo neujednačenosti, vjerojatno izazvanih brzinom.
Naslovnica skoro pa odlična, unatoč tome što broj i boja mačaka ne odgovara stvarnom stanju unutar stripa.

Kladioničarska taktika, kladi se na obje momčadi i sigurno nećeš pogriješiti.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 26/10/2018 : 21:39:58  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Dječak bijele kose



(8, 10, 9, 7)

Koliko god da je u dosadašnjoj fazi serijala bilo referenci na prošlost glavnog junaka, to opet nije išlo tako daleko da bi mogli složiti pretjerano jasnu sliku o svemu onome što se događalo u njegovom zaboravljenom dijelu života.
Stvaranjem novog identiteta kao da je htio pokazati da niti ne želi otkrivati ništa što bi mu narušilo duševni mir, ali okolnosti su se potrudile da s vremenom dođe do ponekih saznanja.
Ispočetka je postojala samo želja da sazna nešto više o nesreći u kojoj je zamalo izgubio život, a ubrzo nakon toga su se počeli pojavljivati dijelovi slagalice, bez kronološkog redoslijeda već više onako sudbinski određeni.
Vidjeli smo kako je Ned promijenio više zanimanja, upoznali nekoliko likova s kojima je nekad imao doticaj, dobili čak i nekakve sumnje po pitanju odnosa između njegovih roditelja.
Međutim, takve stvari nisu uspjele previše približiti prošlost toliko tajanstvenog lika i sada je došlo vrijeme da to napravi upravo ova epizoda.

Dječak bijele kose donosi gotovo sve što je ostalo skriveno u prijašnjim slučajevima, dramu na vrhuncu napetosti, šokantne spoznaje i scene koje čitatelja ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Neki će reći kako ovo polako prelazi u sapunicu i vjerojatno neće biti daleko od istine, ali Manfredi je to tako uspješno posložio do najsitnijih detalja, da nemam zamjerki čak ni ja koji ne volim guranje previše dramskih elemenata.
Stvarno ne vidim kako se drugačije moglo pristupiti scenarističkom dijelu posla da se dobije željeni efekt, da se zamišljena ideja pretvori u priču sa glavom i repom bez osjećaja da nešto fali u samoj izvedbi.
Ideja kao ideja se ne mora svima svidjeti i teško je utjecati na takve stvari, ako se uzme u obzir samo razrada iste svatko će primjetiti kako je ovdje uloženo puno truda i da ništa nije slučajno stavljeno.
Unatoč količini prisutnih emocija Manfredi je dobro pazio da one ne odu u patetiku, tako da imamo scenu u kojoj Ned gotovo hladnokrvno doživi susret sa svojom majkom nakon dugo vremena.
Ne fali ni brutalnosti što je još jedan dodatni plus, mada treba priznati kako je neke scene bilo mučno za gledati.

Baš poput Magičnog Vjetra i dječak Zadig ima sposobnost razgovaranja sa dušama mrtvih. Djetinjstvo mu nije donijelo puno lijepih trenutaka jer je rano ostao bez majke, a tetka ga je otjerala od kuće zbog pogrešnog shvaćanja njegovih moći.
Sudbina je htjela da se Zadigov put ukrsti sa čovjekom izgubljene prošlosti i dječak će postati posrednik u otkrivanju strašne istine.
Čak i kada je ne traži prošlost će sama pronaći put do Magičnog Vjetra, i kako onda odoljeti iskušenju da pogledaš u ono što ti se nalazi ispred očiju.

U epizodi Olovno nebo bilo je riječi o njegovom ocu Rodericku Ellisu, imali smo prilike saznati samo da je umro, ali ne i pod kojim okolnostima se to dogodilo.
Prije konačne istine ovdje dobivamo kratko navođenje na krivi trag u obliku sumnje u vlastitu odgovornost, što je tako uspješno predstavljeno da se u prvi trenutak ne prepoznaje namjera.
Ned je zaključao vrata svoje prošlosti i bacio ključ u nepoznatom smjeru, a nakon dugo vremena se pojavio netko tko ga je pronašao i ponovo vratio u bravu.
Susret sa njegovom majkom je poslužio kako bi se potvrdile riječi kapetana Archera, koji je u Olovnom nebu kroz Nedovu viziju dao naznake o sumnji Rodericka Ellisa.
Upravo zbog te sumnje nije problem dokučiti kako će se situacija razvijati u nastavku serijala, mada to meni ne igra nikakvu ulogu jer sam već od ranije bio upoznat sa stanjem po tom pitanju.
Teško je suditi o postupcima Nelly Ellis iz mlađih dana jer treba uzeti u obzir okolnosti koje joj nikad nisu išle na ruku, na kraju će ostati dojam da je uvijek bila vezana za krivog čovjeka, kako u braku tako i izvan njega.
Ned je prepoznao trenutak i također nije htio otvarati rane iz života svoje majke, omogućio joj je ono što je dugo priželjkivala, miran i dostojanstven odlazak bez imalo patnje.

S obzirom kako nema nikakve logike da je Roderick Ellis umro na način opisan u vojnom izvješću, preostala je jedino činjenica o namještenom slučaju s ciljem prebacivanja krivnje na nekog drugog.
Kako ostati po strani kada si jako blizu i potreban je samo mali napor da otkriješ ono što te zanima, samo mali korak da stigneš do ubojice svog oca i pogledaš mu u lice.
Ali, lice ubojice je ostalo u mraku jer je tako odlučio Roderickov duh, da li zbog toga što je htio poštedjeti sina razmišljanja o osveti ili da mu ne stvara nemir u njegovoj borbi sa opasnim protivnikom.
Scene mučenja Nedovog oca stvarno izgledaju brutalno, koliko god da nisu ugodne za gledanje Manfredi je pogodio s njima jer su malo otvrdnule ukupni dojam i usput pokazale kakav sadist čovjek može biti.
Skalpiranja na živo se ne bi postidjeli ni indijanci, a kada to napravi bijelac sigurno je kako se radi o najgorem primjerku ljudske vrste.

Ned nije mogao otkriti identitet ubojice, ali je zato Poeova istraga bila uspješna isto koliko i šokantna, novinaru je u krvi da kopa dok ne iskopa traženi podatak.
Kako nakon neočekivanog otkrića skupiti hrabrosti da prijatelju kažeš istinu kada nisi siguran koliko će ga ona pogoditi.
Što god napravio u takvoj situaciji može se okrenuti u potencijalnu grešku, zato je Poe postupio jedino kako je mogao i ništa nije govorio.
Ionako će neke stvari kad-tad stići na naplatu i nema potrebe forsirati ubrzanje, neka se sve odvija prirodnim tijekom dok sudbina ne odluči da je pravi trenutak.

Crtež Parlova varira između vrlo dobrog i odličnog, nije za maksimalnu ocjenu jer na pojedinim mjestima nema detaljnosti.
Treba mu priznati kako jako dobro ističe starosnu razliku na likovima koji su se naizmjenično pojavljivali u prošlosti i sadašnjosti.
Naslovnica solidna, moglo je i bolje jer ovako ostavlja nepotpun dojam i navodi na krivi trag.

Jebeš mladića koji mora koristiti rastvor da bi tjelesni organi funkcionirali u skladu sa godinama.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page
Page: of 76 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.39 seconds. Snitz Forums 2000