forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Magični Vetar topic
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 76

supermark
stripovi.com suradnik



Croatia
29529 Posts

Member since 06/02/2007

Posted - 26/10/2018 : 22:30:57  Show Profile Show Extended Profile  Visit supermark's Homepage  Send supermark a Private Message  Reply with Quote
Ova naslovnica je odlična
Jedna od ponajboljih na ovom serijalu
Dods, ispravi tu nepravdu i daj desetku
Go to Top of Page

Dwayne_Looney
Advanced Member



6562 Posts

Member since 15/10/2014

Posted - 26/10/2018 : 22:46:17  Show Profile Show Extended Profile  Send Dwayne_Looney a Private Message  Reply with Quote
Vidim topic je često aktivan, uđem da vidim jel to ima objava da ga netko (čitaj Čarobna knjiga) počinje izdavati kad tamo dugački Dodsferdovi komentari, prave male recenzije očito. E, toga fali sajtu, da se sve ne svodi na pitanja i pohvale crteža, naslovnica, malo više komentara i osvrta treba. Stoga

Iako sam mislio ne kupovati jer me se sam početak, onih 4-5 epizoda iz Agarthia, nije nešto dojmio ocjenama ovim kasnijim epizodama si probudio moje zanimanje i sad sam negdje blizu pola-pola. Znam iz ocjena kod Zagorovih epizoda da smo sličnog ukusa.

loading...
Go to Top of Page

ReemCP
stripovi.com suradnik



Croatia
12345 Posts

Member since 03/01/2018

Posted - 26/10/2018 : 23:33:24  Show Profile Show Extended Profile  Send ReemCP a Private Message  Reply with Quote
Ako ga netko krene izdavati za nas koji smo zakasnili s njim, ovi komentari od DODSFERD-a će nam odlično doći

"everybody's got a plan until they get hit"
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 26/10/2018 : 23:58:05  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Dwayne_Looney

Vidim topic je često aktivan, uđem da vidim jel to ima objava da ga netko (čitaj Čarobna knjiga) počinje izdavati kad tamo dugački Dodsferdovi komentari, prave male recenzije očito. E, toga fali sajtu, da se sve ne svodi na pitanja i pohvale crteža, naslovnica, malo više komentara i osvrta treba. Stoga

Iako sam mislio ne kupovati jer me se sam početak, onih 4-5 epizoda iz Agarthia, nije nešto dojmio ocjenama ovim kasnijim epizodama si probudio moje zanimanje i sad sam negdje blizu pola-pola. Znam iz ocjena kod Zagorovih epizoda da smo sličnog ukusa.


Ako ti je legao Jan Dix onda bi trebalo i ovo biti barem zanimljivo, istina da nije isti žanr nego imaju sličnu dozu fantastike što zna biti problematično kod onih koji vole samo realnost.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 28/10/2018 : 12:25:46  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nemilosrdni



(8, 9, 8, 9)

Bez obzira što postoji kontinuitet na serijalu, Manfredi ne želi zalaziti u monotoniju ni po žanrovskom ni po narativnom opredjeljenju, tako da nećemo dobiti nekoliko sličnih ili potpuno istih epizoda u nizu, barem ne u ovoj fazi dok još nema konceptualnih saga.
Miksanje različitih žanrova je prisutno od samog početka, pa tako imamo puno westerna, malo horrora, malo drame, sve skupa unutar pojedinih epizoda ili samo nešto od toga u posebnim slučajevima.
U zadnjih nekoliko brojeva se pojavljuju više onako čišće priče; Bedlam je bio pravi horror, Dječak bijele kose prava drama, a sada dolazi na red čistokrvni western u svom ubojitom izdanju.
Nemilosrdni su upravo to; pravi tvrdi i prljavi western sa puno pucnjave i gomilom mrtvaca, koji niti jednog trenutka ne usporava niti prelazi u dosadu.
Mnogi će reći kako priče o pljačkama nemaju ništa novo za vidjeti, ali Manfredi je svojim načinom vođenje radnje pokazao da čak i tako izlizane teme mogu ponuditi ponešto svježine.

Što je najzanimljivije, ne radi se o klasičnoj vrsti scenarija u kojem nakon pljačke glavni junak ili predstavnik zakona goni pljačkaše, da bi ih na kraju uspio uhvatiti i vratiti plijen.
Ovdje dobivamo drugačiji pravac gdje je zakon nemoćan, a razbojnici uz pomoć lukavstva žele zametnuti svaki trag ukradenom plijenu, pa čak ga još i dodatno povećati. Ljudi su smislili odličan način kako da teret najprije nestane na neko vrijeme da bi se kasnije pojavio u još većem obliku.
Priča je inspirirana starim filmom Nevada Express koji također još nosi naziv Carson City, koliko je točno međusobnih sličnosti ne bih znao jer nisam gledao film.
Sama radnja zahtijeva malo više pažnje prilikom čitanja jer često skače sa jednog mjesta na drugo, zato je u njoj prisutno više događanja nego što se inače može pronaći na ovako skromnom broju stranica.
Ne postoji određena linija kretanja već se scene izmjenjuju kao suparnici pristigli iz više različitih smjerova, zbog toga je skoro nemoguće predvidjeti poteze likova, a od količine akcije niti ne stigneš razmišljati o tome.
Uvedeno je nekoliko novih likova, uglavnom negativaca, i gotovo svi su odmah poginuli, s obzirom na ukupan broj mrtvih bilo bi čudno da je netko od njih preživio. Jedan lik kome je to uspjelo nije se ni pojavljivao u okršajima niti je imao cijev oružja nasuprot sebi.

Howard Hogan nikako ne miruje, kada nije zauzet izazivanjem nemira sa indijancima onda većinom smišlja planove kako doći do novca na nezakonit način.
Uskoro se novoizgrađenom prugom sprema prijevoz pošiljaka zlata iz Pine Valleya u Elko, i to je idealna šansa za nekog tko može bez problema okupiti ekipu.
Međutim, manjih problema ima već prije samog starta jer se Hoganov čovjek od najvećeg povjerenja ne osjeća sposobnim za akciju takve vrste.
Herbert pati od halucinacija izazvanih zmijskim duhom Zuzecom s kojim je imao doticaja u epizodi Bedlam, potreban mu je odmor da se oporavi dok će na njegovo mjesto uskočiti francuski gospodin Michel Rivet.
Rivet je čovjek obdaren vojničkom disciplinom koji se ne zadovoljava malim projektima i radom za ljude nevrijedne njegovih usluga, čini se kako je pravo rješenje za nekog tako moćnog kao što je Hogan.
Ali, Hogan se brzo mogao uvjeriti kako su njegove sumnje bile opravdane, a Herbertu nije preostalo ništa drugo nego da ispravlja posljedice prevelikog povjerenja u krivog čovjeka.
S obzirom na bogatstvo Hoganu sigurno ne bi nedostajao plijen iz opljačkanog vlaka, nego su ovakve prevare nepoštivanje njegovog autoriteta što automatski ne smije ostati nekažnjeno.

Zbog nastale situacije Herbert mora raditi punom parom, što mu omogućava da dobije prostora koliko ga nije imao još od epizode Kosturi.
Iako izmučen halucinacijama pokazao je zavidnu količinu pribranosti, kao i dobar njuh za otkrivanje tragova koji će ga odvesti do njegovih bivših kompanjona.
Naravno da je lakše kada su ti poznate njihove navike pa možeš čak i predvidjeti poneki potez, plesačica Camille Glow je skriveni adut u rukavu za uspješno privođenje posla kraju.
Koliko se Herbert zna snaći u neočekivanim situacijama pokazuje scena u vlaku kada je nehotično ubio jednog od putnika i brzo se riješio leša na efikasan način.

Vijest o pronađenom zlatu u napuštenim rudnicima Pikes Peaka je podigla na noge Magičnog Vjetra i Poea, pošto postoji opasnost da se naruši mir sa Siouxima treba odmah reagirati i istražiti o čemu se radi.
Kao da je unaprijed znao gdje točno treba početi sa kopanjem, Noel Bust Sterling je pod stare dane pronašao zlatnu žilu na mjestu gdje nitko ne bi očekivao da je to moguće.
Čitav život je tražio zlato i sada kada ga je konačno pronašao želi prodati koncesiju jer je zadovoljan onim što je već izvadio i položio u denversku banku.
Istina da je do sada pribavio osjetan kapital, ali nije u ljudskoj prirodi odustati od nečeg što ti može donijeti još više.
Još je sumnjivije što je Bust angažirao skupinu stranaca za rad u rudniku, među kojima se nalazi francuski inženjer profinjenog ukusa i ljubitelj šampanjca.
Taj podatak ne ostavlja nikakve sumnje o kome se zapravo radi, ali to Manfredi ionako ne pokušava sakriti jer nedugo potom dolazi scena gdje se vide najvažniji likovi među takozvanim rudarima.

Nije objašnjeno kako su pljačkaši stupili u kontakt sa starim Bustom, jesu li ga poznavali već od ranije ili su naletjeli na njega nakon pljačke pa odlučili napraviti suradnju.
Uglavnom, ideja sa polaganjem sirovog zlata u banku je odlično zamišljena, puno je sigurnije imati novac u rukama jer nitko ne može znati njegovo porijeklo.
Rivetu to nije dovoljno i sanja o tome kako dva puta unovčiti isto zlato, plan je gotovo savršen samo što izvedba ovisi o više drugih faktora na koje nije računao.
Pohlepa se u većini slučajeva obije o glavu ako je nisi u stanju kontrolirati, Rivet nije ni slutio kakvi ljudi mu se nalaze na tragu što će ga na kraju skupo koštati.

Magični Vjetar je iz neznanja pomogao Herbertu u sprovedbi njegovog plana, a za drugi dio se pobrinuo čovjek koji očito voli mijenjati strane kada iskrsne povoljnija prilika.
Nije bilo otkriveno na koji način ga je Herbert uspio uvjeriti da surađuje s njime, ali poznavajući Hoganovu desnu ruku može se pretpostaviti kako se radi više o ucjeni nego o poslovnom prijedlogu.
U svakom slučaju bi rezultat i krajnje posljedice bile iste, takvi ljudi kao Herbert sigurno neće riskirati i ostaviti na životu potencijalnog svjedoka.
Osim uspješno obavljenog posla Herbert je riješio i probleme sa svojim zdravstvenim stanjem, ipak malo prebrzo s obzirom koliko su drugi imali teškoća sa Zuzecinim prokletstvom.
To bih naveo kao sitniji nedostatak, kao i još jednu situaciju prilikom pljačke na početku. Kada je na opskrbnoj postaji jedan od djelatnika skužio da su je zaposjeli razbojnici, počeo je bježati sa svjetiljkom u rukama tako da ga ovi što bolje vide i uspiju zaustaviti.
To su ipak sitnice koje neće narušiti ukupnu ocjenu i činjenicu da se radi o odlično posloženoj western priči sa nepredvidljivim raspletom.

Piccato se vrlo dobro snašao ako se uzme u obzir da ovo nije njegov žanr, jedinu zamjerku imam na Poea koji na trenutke ima pogled kao Nele Karajlić u svojim mlađim danima.
Lica Piccatovih likova izgledaju grublje nego kod većine ostalih crtača, jednim likovima to izvrsno paše dok je drugima više smetnja.
Klasična western naslovnica je najbolje moguće rješenje za ovakav tip priče tako da joj moram dati visoku ocjenu.

Mogu ljudi govoriti što hoće, ali post nikako nije dobar za zdravlje.



Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 30/10/2018 : 01:31:26  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Čovjek bez lica



(10, 9, 10, 8)

Iako nije savršena mislim da je Čovjek bez lica najbolja epizoda u dosadašnjem dijelu serijala, količina akcije i zabave su mi bili dovoljni da prikriju određene sitnije nedostatke.
U stvari, moram priznati da mi ovakva tematika nevjerojatno dobro leži, pa shodno tome imam blaže kriterije kada mi u ruke dođe nešto iz takvog opusa.
Gotovo da nema serijala gdje se nije pojavljivao maskirani lik, bez obzira što se ne radi o ničem neviđenom kod mene svejedno ostavlja dojam, pogotovo kada se tema obradi tako uspješno kao što je napravio Manfredi.
Neki će kod maskiranih likova pronaći puno naivnosti, one svakako postoje mada se Čovjek bez lica ne može strpati u isti koš sa mnogim sličnim radovima iz svijeta stripa.
Prvo mi na pamet pada Magic Face iz Kapetana Mikija, koji je u vrlo kratkom vremenu mogao napraviti lice po želji sa malo materijala, pa čak i koristeći običnu sredinu kruha. Da ne govorim o tome kako je bio u stanju preuzimati identitet ljudi sa potpuno različitom tjelesnom građom.
Čovjek bez lica ipak ne ide u toliko naivnu kategoriju jer je vođeno računa o nekim stvarima; Dick je uvijek sa sobom nosio pribor za prerušavanje, svejedno ga nije mogao obaviti na brzinu već je zahtijevalo vremena, a ponekad čak i detaljno proučavanje lica koje želi kopirati. Prilikom maskiranja u suca mudro je izbjegao previše kretanja kako netko ne bi posumnjao u njegov identitet.
U ovakvoj priči izvučeno je najviše što se može po pitanju scena prerušavanja i ne vidim što se moglo napraviti drugačije da bude uvjerljivije, osim potpuno promijeniti cijelu koncepciju.

Kao što često zna napraviti, Manfredi je opet uveo nekoliko novih likova i pozabavio se njihovom osobnošću na zanimljiv način, uvijek će predstaviti različite profile negativaca i neće ponavljati ono što je već ranije upotrijebio.
Ostaje dojam da se nekih likova prebrzo riješio koji su mu mogli koristiti u sljedećim epizodama, ali to nije pretjerani razlog za žaljenje dok god je u mogućnosti stvarati podjednako kvalitetne zamjene.
Baš me zanima što će se u nastavku događati sa Herbertovim dvojnikom, koliko dugo će obnašati tu ulogu i kakav će biti njegov odnos sa Hoganom.

Koliko daleko može otići ljubomora, vidimo u uvodu gdje su na izvrstan način isprepleteni osjećaji iz privatnog života sa glumom u kazališnoj predstavi.
Dick Carr je kao uspješan majstor prerušavanja imao bezbroj lica, a kada se odlučio da glumi koristeći svoje pravo, odmah ga je izgubio zbog histerične i osvetoljubive žene.
Ni činjenica da se brzo osvetio neće biti velika utjeha ako se uzme u obzir kakve pripreme će biti prisiljen obavljati samo kako bi se pojavio u javnosti.
Karijera kazališnog glumca je završena, ali zato počinje ponešto drugačija karijera na životnoj pozornici.
Svaku situaciju u životu, pa čak i onu negativnu, treba iskoristiti na najbolji mogući način, a Dick Carr dobro zna kome će se kao bjegunac od zakona obratiti za pronalazak novog posla.

Tamo gdje se vrte novci i mogućnost dolaska do istih, bilo na manje zakonit ili potpuno nezakonit način, svoje korake će usmjeriti i Howard Hogan, takav spletkaroš ništa ne prepušta slučaju i uvijek će iskoristiti svaku ponuđenu priliku.
Da bi stekao povjerenje i suradnju bogatog bankara Blasta Hogan će morati udovoljiti njegovim hirovima, a neki od njih nose previše rizika čak i za tako moćnog čovjeka.
Hogan je proračunat i neće bezglavo juriti u nešto što mu može naškoditi, čak i kada ne smije odbiti zahtjev stavljen ispred sebe pronaći će način da se pokrije kako njegovo ime ne bi bilo ukaljano nekakvom aferom.
Idealna prilika da se gurne u vatru Dicka Carra i iskoristi njegov glumački potencijal, a ako nešto krene po zlu netko drugi će snositi sve posljedice.

A kada u svom društvu imaš Ferdinanda Blasta onda je samo pitanje vremena kada će nešto krenuti nepoželjnim smjerom, taj bankar je toliki sadist da jednostavno ne može izdržati kada na dohvatu ruke ima ostvarenje svojih fantazija.
Njegova životna filozofija je svijet u kojem bi postojali samo bogataši bez siromašnih i ljudi nižih staleža, svijet koji je stvoren da bi bogati uživali u njemu, dok ga siromašni nisu dostojni jer ne mogu postići ništa drugo osim provoditi bijedne živote u isčekivanju smrti.
Blast ide toliko daleko da mu nije dovoljno biti samo zagovornik takve socijalne filozofije, već je mora osobno provoditi na terenu i pokazati u praksi kako eliminirati ono što je nepoželjno u društvu.
Upravo zbog toga je organizirao izlet u divlja i otvorena prostranstva, kako bi neometano uživao u onome što mu velegrad kao Chicago ne može priuštiti u tolikoj mjeri.
Unatoč svojoj bolesnoj filozofiji Blast je jedna velika kukavica pošto se nije u stanju suočiti sa posljedicama koje mogu izazvati njegovi postupci.
Dok god se štap prelama na tuđim (i nemoćnim) leđima hrabrosti mu neće zafaliti, a kada se nadvije nad vlastita onda će preklinjati za milost pokušavajući iskoristiti svoj prljavi novac.

Pored svih prisutnih likova Magični Vjetar i Poe su nekako pali u drugi plan, kod njih je ionako više-manje dobro poznato kako će se ponašati i što će napraviti u određenoj situaciji.
Na prvi pogled lagani zadatak se zakomplicirao, slijedeći ubojice dvojicu prijatelja je put doveo u Loup Fork, mjesto gdje vladaju šerif Ogden, njegov zamjenik Quentin, a povremeno navrati i sudac Kellogg.
Sudac je upravo stigao kako bi narednih dana izvršio presudu prema zatvorenicima uhićenima od njegovog posljednjeg boravka u Luop Forku, kako se većinom radi o ubojicama posao mu neće biti težak jer za takve postoji samo jedna vrsta kazne.
Kellog je vrlo strog sudac, ali mu se ne može poreći da je pravedan, većinom se bavi najtežim slučajevima i nema milosti prema ubojicama, bez obzira jesu li svoj zločin izvršili u potpuno svjesnom ili pijanom stanju.
Sada mu se smiješi dodatan posao jer Blast opet nije mogao odoljeti svojoj bolesti, a uspio je u tešku situaciju uvući i Magičnog Vjetra.

Dick Carr se pokazao kao bolji glumac na kazališnim daskama nego u stvarnom životu, nakon što je sve otišlo predaleko više se nije mogao povući jer Hogan ne oprašta ako posao nisi obavio do kraja.
Najsmješnija mi je bila situacija kada je Dick preuzeo identitet suca Kellogga i oslobodio čovjeka koji je zadavio svoju ženu.
Neki će reći kako je to nerealno jer je uz lice trebao preuzeti i strogost pravog suca, ali Manfredi je tom scenom htio ubaciti dozu humora i usput pokazati kako razmišlja čovjek kada se sretne sa skoro identičnom situacijom kroz kakvu je osobno prošao u životu.

Nakon prethodne epizode Herbert je opet dobio malo više prostora nego ga inače ima, šteta što je završio svoj put jer je bio izvrstan negativac, mada kraj nagoviješta da bi ga mogli vidjeti barem u fizičkom obliku.
Zanimljivo koliko je Herbert cijenio svog šefa i smatrao kako on radi za interes zemlje, a potpuno zanemario da se ti interesi podudaraju sa njegovim vlastitim.
Hogan je ponovo pokazao kako pametno zna procijeniti rizike i izbjeći ih bez većih posljedica, iz situacije sa Blastom je izvukao najviše za sebe, iako je cijelo vrijeme bio u Chicagu i sjedio u udobnoj fotelji dok su drugi ginuli i radili za njegovu korist.

Nije ništa čudno ako kažem da je Frisenda odlično obavio svoj posao, gotovo identično onome što smo imali prilike vidjeti na njegovim prijašnjim radovima. Posebno mi se sviđa kako je prikazao lik Dicka Carra i njegovo uništeno lice.
Položaj Magičnog Vjetra na naslovnici je mogao biti bolji, ali je to nadoknađeno Dickovim likom pa sve skupa može dobiti vrlo dobru ocjenu.

Za slučajeve drskih i agresivnih žena uvijek je spreman sudac sa zdravim razumom.




Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 01/11/2018 : 01:10:13  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Pod kožom neprijatelj



(7, 6, 7, 10)

Još uvijek pod dojmom prethodne epizode Čovjek bez lica, počeo sam čitati i ovu očekujući nešto barem približno slično.
Na kraju ispada kako je jedina sličnost činjenica da se radi o nastavku sage u vezi Dicka Carra, dok se sve ostalo ne može po ničemu uspoređivati.
Ovdje se jedino prisustvo Dicka može svrstati u pozitivne aspekte, neovisno o njegovoj ulozi negativca, mada niti on nije iskorišten koliko je trebao biti s obzirom na mogućnosti.
Scenarist je jednostavno prekasno sproveo u djelo svoju zamisao, tako da je izgubljeno previše vremena do trenutka kada se napokon počelo događati nešto konkretno.
Uvod i priprema materijala za njegovu iskoristivost u konačnoj namjeni su predugo trajali, i kasnije se više nije mogla nadoknaditi propuštena prilika za priču sa većom dozom aktivnosti.
Radnja teče usporeno i trebalo je dobrih 65 stranica kako bi uopće vidjeli akcijske scene, a kada su se pojavile postale su toliko usiljene da sam počeo žaliti za onim periodom kada ih nije bilo.
Sama završnica jest dobro odrađena, samo je šteta što nije preostalo više prostora da se onakva ideja sa medicinskim kotačem opširnije razradi i time ostavi jači dojam.

Po običaju je opet uvedeno nekoliko novih likova, ali ni približno nemaju tako jaku osobnost kao što je bio slučaj sa onima iz prošle epizode.
Prikazani su više u zakopčanom izdanju ne dajući preveliku mogućnost pogleda u vlastitu unutrašnjost, u ovom trenutku se ne osjeti da predstavljaju veću važnost, mada se to može promijeniti već u sljedećoj avanturi jer su svi ostali na životu.
Jedan od njih će u završnici ipak uspjeti skrenuti pozornost na sebe zbog otkrivanja pravog identiteta, ostaje da vidimo kakav značaj će dobiti misija s kojom se u budućnosti treba uhvatiti u koštac.

Na kraju prošle epizode Dick Carr je preuzeo identitet poginulog Herberta i teški zadatak na svoja leđa, osim što ne smije napraviti pogrešku kojom bi ga Hogan razotkrio, mora se brinuti o svim poslovima njegovog bivšeg tajnika.
Sada je prisiljen glumiti bez scenarija, uvijek improvizirati i biti spreman na sve moguće situacije, živjeti pod stalnim pritiskom i izvlačiti ono najbolje iz sebe kako ne bi pokleknuo pod takvim teretom.
Dick je siguran da je ovo najbolja uloga koju je ikad odigrao i da tek sada može reći kako je postao veliki glumac, kazalište je mrtvo i trenutno se na programu prikazuje stvarni život.
Zašto se takav čovjek, nenaviknut na akciju i opasnosti rada za Hogana, uopće odlučio promijeniti način života kada ga prema njemu ne goni nikakav viši cilj?
Odgovor se sasvim sigurno krije u novcu i svemu onome što on nudi, netko tko se mora skrivati od javnosti i zakona ne može si birati poslove, a gdje ćeš biti sigurniji nego u službi moćnog čovjeka.
Za barem djelomično olakšanu poziciju nije loše imati dodatnu pomoć, pogotovo ako se radi o nekome tko je s tobom već ranije surađivao na neki način. Sammy se prošli puta pojavio samo u uvodnom dijelu, dok će sada dobiti puno veću ulogu i biti zadužen za Dickov fizički izgled.

Nakon dugo vremena Magični Vjetar i Poe su ponovo kod Lakota u plemenu Bikovog Repa, ali tamošnja situacija nije idealna jer se Ona Koja Odbija Prestati nikako ne može pomiriti sa gubitkom sestre.
Ona osjeća da još nisu kažnjeni svi odgovorni za njezinu smrt, kao da uočava nekakvu nevidljivu prijetnju koja promiče drugima.
Magični Vjetar i Poe su poput pravih detektiva uspjeli rekonstruirati prijašnje događaje i pronaći odgovor na situaciju sa Herbertom.
Zbog toga mi je nejasna odluka Magičnog Vjetra da ode na rijeku svjetlosti provjeriti nalazi li se među dušama umrlih i Herbertov duh, kada si već toliko siguran u svoja uvjerenja onda nemaš potrebe raditi takav uzaludan posao.
Sve vodi prema tome da Manfredi nije mogao drugačije opravdati Herbertov bijeg iz svijeta mrtvih kako bi dobio tijelo s kojim će manipulirati.
Sukob sa lovcima na skalpove u onoj selendri također nije potreban, imam dojam da je on ubačen samo zato da priča ne ostane bez akcijskih scena skroz do završnice.
Scene opsjednutosti su same po sebi vrlo dobro napravljene, počevši od halucinacija, preko potpunog preuzimanja tuđeg tijela, pa skroz do promjene osobnosti opsjednutog.
Jedino mi nije jasno kako je Dick uspio razotkriti tko je zapravo Alex, nije mi logično da duh mrtvaca može vidjeti ono što se nalazi ispod odjeće.

Što se tiče Alex, od početka se naziralo kako u ''njemu'' ima nešto drugačije u odnosu na preostala dva kandidata za Hoganove čuvare.
Nije u pitanju samo razlika u godinama, nego su samouvjereni nastup i moć zapažanja sitnica oko sebe na neki način bili sumnjivi, ali se mora priznati kako je pravi razlog takvog ponašanja bio dobro sakriven.
Prvo što pada na pamet je pomisao kako Alex ima nešto protiv Hogana osobno, a u stvari je on samo stepenica prema konačnom cilju.

S vremenom se ispostavilo da ni Hogan nije toliki naivac kakvim se možda činio u početku, koliko god Dick bio dobar glumac neke stvari se ne mogu sakriti od iskusnog čovjeka.
Unatoč svemu Dick je prošao test na zadovoljavajućoj razini, pa će za nastavak suradnje zaraditi veću slobodu kretanja i mogućnost pronalaska traženog neprijatelja.
Međutim, ograničenje na skupljanje informacija ne dolazi u obzir od trenutka kada postane dio dvostruke ličnosti, Herbertov duh će pokazati jasan put do ostvarenja konačnog cilja.
Kada nešto nestrpljivo očekuješ postoji vjerojatnost da ćeš počiniti nekakvu grešku, dobro pripremljena zamka i ulazak u krug medicinskog kotača postali su nepremostiva prepreka za dušu željnu osvete.
Ono što je Hoganu trebala biti prednost sada će postati nedostatak, Dick će za jednu stranu biti nesvjesni saveznik a za drugu skrivena opasnost.
Neki kao Alex će čekati prigodan trenutak da izravnaju račune, a o čemu se točno radi saznat ćemo sljedećom prilikom.

Iako neće oduševiti crtež Mastantuona je poslužio svojoj svrsi, jedino me smeta što pojedini likovi izgledaju toliko divlje i neprirodno.
Kod većine crtača je glavni junak najviše problematičan dok je kod Mastantuona obrnut slučaj, Magičnog Vjetra je prikazao vjerodostojnije nego ostale likove.
Naslovnica je odlična i jedna od najboljih u ovom dijelu serijala.

Iako svi dobro znaju o tome se ne priča, previše je udaraca od robovlasničkog biča.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Jocko
stripovi.com suradnik



Serbia
1138 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 01/11/2018 : 01:52:38  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Uf bre, ako je suditi samo po Dodsferdovim isečcima iz stripova, odlični crtači svi odreda!
Piccatta sam prepoznao, a ovaj što crta Čovjeka bez lica je fantastičan.


Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 01/11/2018 : 11:06:49  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Frisenda mi je u dosadašnjem dijelu najbolji crtač, kako samo zna prikazati izraze na licima i dočarati emocije likova.
Pogledaj samo ovog lika koji je ubio svoju ženu, kakva razbojnička faca.
Jedini slabiji crtač je bio Sicomoro, mada će se kasnije pojaviti još dvojica koji su zbrljavili posao.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Jocko
stripovi.com suradnik



Serbia
1138 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 01/11/2018 : 11:33:17  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by DODSFERD

Frisenda mi je u dosadašnjem dijelu najbolji crtač, kako samo zna prikazati izraze na licima i dočarati emocije likova.
Pogledaj samo ovog lika koji je ubio svoju ženu, kakva razbojnička faca.
Jedini slabiji crtač je bio Sicomoro, mada će se kasnije pojaviti još dvojica koji su zbrljavili posao.



I sudija izgleda k'o iz groba izašao, a tek razbojnik

Hmm ako je to onaj Eugenio Sicomoro, čudno onda... Poznat mi je (od ranije kad sam googlao njegove radove) kao vrhunski ilustrator a radio je i neke stripove vrlo realističnim stilom.


Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 01/11/2018 : 12:19:53  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
I Hogan je kasnije primjetio da tom liku koji glumi suca fali prirodnih boja u obrazima, valjda stavlja previše šminke pa zato taj grobni izgled.
Što se tiče Sicomora, nije toliko loše nacrtao ostale koliko je zbrljao 2 glavna lika, a crtež mu općenito izgleda prazno jer nema nikakvih pozadinskih detalja.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Gru
Average Member



817 Posts

Member since 07/01/2014

Posted - 01/11/2018 : 12:27:36  Show Profile Show Extended Profile  Send Gru a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Jocko

quote:
Originally posted by DODSFERD

Frisenda mi je u dosadašnjem dijelu najbolji crtač, kako samo zna prikazati izraze na licima i dočarati emocije likova.
Pogledaj samo ovog lika koji je ubio svoju ženu, kakva razbojnička faca.
Jedini slabiji crtač je bio Sicomoro, mada će se kasnije pojaviti još dvojica koji su zbrljavili posao.



I sudija izgleda k'o iz groba izašao, a tek razbojnik

Hmm ako je to onaj Eugenio Sicomoro, čudno onda... Poznat mi je (od ranije kad sam googlao njegove radove) kao vrhunski ilustrator a radio je i neke stripove vrlo realističnim stilom.




Sicomoro je i meni odličan crtač, ali na Magičnom je malo čudno odradio posao:

https://cafart.r.worldssl.net/images/Category_34899/subcat_147260/Sicomoro%20Magico%20Vento.JPG
https://cafart.r.worldssl.net/images/Category_25748/subcat_86582/sicomoro.jpg
https://cafart.r.worldssl.net/images/Category_7624/subcat_34591/Sicomoro-IlDoppio-web.jpg
Go to Top of Page

Jocko
stripovi.com suradnik



Serbia
1138 Posts

Member since 22/11/2016

Posted - 01/11/2018 : 12:55:51  Show Profile Show Extended Profile  Send Jocko a Private Message  Reply with Quote
Meni ovo i dalje izgleda kul (bar ovako na prvu)
Likovi kao kakve polu-karikature iz humorističnih stripova.
Padaju mi na pamet Piccatto i Saudelli u Dylanu.


Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 07/11/2018 : 23:45:30  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Sijači smrti - Posljednja zasjeda



(8, 9, 9, 9)

Ako se nisam prevario u proračunu onda je ovo prva dvodijelna epizoda nakon niza od 15 jednodijelnih, ta promjena je toliko jasno izražena kroz sve dijelove radnje što donosi sporije odvijanje događaja.
Shodno tome otvorilo se više mogućnosti za detaljniju scenarističku razradu i eksploataciju većeg broja likova, stavljanje posebnog naglaska na poteze i općenito njihove karakterizacije.
Sigurno da će zbog svega toga biti prisutno više dijaloga, pogotovo što je u pitanju tematika koja je vrlo pogodno tlo za raspravu i iznošenje raznih ideja među akterima.
Postoji vjerojatnost da se mnogima takav pristup neće svidjeti, dok onaj kome pašu teme o malverzacijama, špekulacijama i taktičkom nadmudrivanju ne bi trebao ostati razočaran.
Među takvima sam i ja pa zato niti jednog trenutka nisam osjetio dosadu prilikom čitanja ove epizode, a na kraju sam ostao vrlo zadovoljan pojedinim rješenjima.
Možda se u prvi trenutak čini nemoguće u priču o poljoprivredi ubaciti odgovarajuće elemente iz indijanske mitologije, međutim, to je uspješno napravljeno sa mitom o ženi kukuruzu na dva mjesta kroz viziju Magičnog Vjetra.
U prvom slučaju je njezino raskomadano tijelo značilo da tek predstoji borba protiv neprijatelja, dok je u drugom donosila novi život onome tko je bio spreman žrtvovati se za prijatelja.

U ovoj fazi serijala već se razvio vrlo jak kontinuitet, pogotovo je to izraženo na relaciji glavni junak-glavni negativac, a Sijači smrti, osim nadogradnje njihovog odnosa, donosi još i završni dio trilogije o Dicku Carru koja je startala u epizodi Čovjek bez lica.
U prethodnoj avanturi uvedena su tri nova lika kao Hoganovi pomoćnici, dva prava i jedan lažni, ali nikome od njih nije posvećeno dovoljno pažnje da bi saznali nešto više od običnog imena i eventualno nekadašnjeg zanimanja. Sada su dobili više prostora i do izražaja su došle njihove sposobnosti navedene prilikom upoznavanja.
Alex je u stvari Alexandra Haynes i pod maskom muškarca traži odgovornog za smrt svoje obitelji, igrom sudbine put je opet šalje na početnu točku sa koje je sve krenulo.

Fargo je mjesto poslovne suradnje dvojice bezobzirnih ljudi na štetu tamošnjih poljoprivrednika i malih uzgajivača kukuruza.
Kao da već nije dovoljan Pinkler, vlasnik poljoprivrednih strojeva, koji svojim načinom poslovanja želi iskoristiti seljake i uzeti od njih ono malo što posjeduju, nego se tu pojavio još i Hogan kako bi dodatno podupirao nezakonite radnje.
A njegova potpora je neophodna da se slome oni koji ne žele igrati po pravilima moćnika, pošto se Pinkler pokazao previše mekan da preuzme potrebne rizike za dolazak do planiranih ciljeva.
Skupina ratara okupljena oko starog Sloanea koči Pinklera u njegovim nastojanjima da proširi biznis, a on ne zna kako riješiti taj problem ili jednostavno nema hrabrosti povući krajnje poteze.
Dok je Hogan u njegovoj blizini ne treba ni razmišljati o ikakvim rizicima, ali s vremenom će Pinkler vidjeti kako je cijena njihove suradnje visoka, puno viša nego što je mogao pretpostaviti.
Kao što kaže Warren Crown, zakon tržišta je takav da veći partner guta sitnijeg, a ući u partnerstvo sa Hoganom i prepustiti mu da doslovno upravlja tvojim životom je poguban potez.

Upravo je Warren bio zadužen da napravi prvi korak prema sanaciji nastalog problema i pokaže svom novom poslodavcu kako možda posjeduje kapacitete da bude njegova desna ruka.
Ali, Hogana nije moguće prevariti, on jako dobro zna kako među svojim trenutnim ljudima nema nikog tko bi mogao biti dostojna zamjena za Herberta.
Warren jest čovjek od akcije spreman obavljati najprljavije poslove, samo još nije naučio shvaćati potpuno očite stvari, tj. razumjeti ono što gazda želi čak i kada mu ništa ne kaže.
Kada je pitao Hogana što mu još nedostaje da postane kao Herbert, ovaj mu je odvratio ''pameti, dobri maniri i nešto stila, zasad se zadovolji da budeš čovjek za akciju''.
S druge strane Dick Carr je potpuno obrnuti slučaj, dok mu prepoznavanje logičnih situacija neće predstavljati problem, učinkovitost na terenu je sasvim druga priča i rođeni glumac tamo nikad neće moći dosegnuti potrebnu razinu.
Hogan je svjestan svega toga i zato je odlučio obojicu žrtvovati kada je osjetio da je najpogodniji trenutak, kada je vidio da mu više neće biti od koristi izvukavši prije toga maksimum njihovih mogućnosti.

Prepreka zvana Sloane je maknuta i sada samo treba pronaći žrtvenog jarca za taj zločin, a gdje ćeš bolje prilike od one koju je nanjušio šerif Bridges, još jedan Pinklerov plaćenik.
Činjenica da nekoga smatraju luđakom je sama po sebi dovoljna da većina zaključi kako je takva osoba spremna na sve, šerif Bridges je uvjeren da ima savršeno rješenje u čiju vjerodostojnost nitko neće moći posumnjati.
Kome uopće može nedostajati osoba kao mama Hazel koja po mišljenju mnogih ima djecu čudovišta; dvije mentalno i fizički zaostale kćeri i jednog nešto bistrijeg sina.
Bridges ipak nije računao s time da će naletjeti na protivnika koji je navikao pucati prvi, a da stvar bude gora po njega, ni sin ubijene žene neće propustiti priliku da mu naplati za ispostavljanje računa bez krčmara.
S obzirom da Bridges nije uspio odigrati svoju ulogu do kraja, trebalo je pronaći novog žrtvenog jarca ne odlazeći previše daleko od prvog pokušaja, tada na scenu stupaju John Smith i sve prednosti njegovog zanata.
Kada nisi svjestan da te suparnik pročitao koristeći iste metode onda tvoje prednosti brzo postanu nedostaci, Caleb je na brutalan i domišljat način onemogućio da zacrtani plan ubere plodove svoje pokvarenosti.

Misija Alexandre Haynes je u isto vrijeme izvrsna prilika da Magični Vjetar i Poe stanu na kraj puta svom krvnom neprijatelju Hoganu, mada se od samog početka može pretpostaviti kako će se stvari odvijati nepredviđenim tijekom.
Postavlja se pitanje zašto je Magični Vjetar u svojoj viziji propustio pucati u Hogana kada ga je već držao na nišanu?
U toj situaciji Manfredi odvodi čitatelje u zamku, servira im krivi razlog Nedovog oklijevanja jer je činjenica da ništa drugo nije toliko očito kao što je zabrinutost za sudbinu prijatelja.
Nema dileme da je Magični Vjetar u istom trenutku također bio uvjeren u takav razlog, ali tek na kraju postaje svjestan o čemu se zapravo radi, možda i zbog toga što je bio spreman žrtvovati sebe samo da ne izgubi prijatelja.
Njegova povezanost sa Hoganom postaje sve očitija, a sada za promjenu imamo pristup u unutrašnjost duše protivničke strane.
Kako je moguće da čovjek koji sve gleda kroz novac može biti u stanju vidjeti tajanstvene puteve duha i posjedovati psihičke moći?
Očito da nije u pitanju jednodimenzionalna osoba kao što su mnogi mislili, pa je tako blizina protivnika izbacila na površinu skriveni obrambeni mehanizam.
Hoganu su počeli stizati znakovi koji otvaraju njegova sjećanja iz prošlosti, a svaki taj znak predstavlja jedan osobni poraz od istog protivnika.
Koliko god spoznaje bile bolne i šokantne istovremeno će pružiti izlaz iz mreže u koje su ga zapetljale, nakon što nestanu prve strijepnje proračunat čovjek kao Hogan će vrlo dobro znati kako okrenuti vodu na svoj mlin i izbjeći sve moguće rizike.
Ionako je postigao ono što je htio i nema potrebe da se zadržava u Fargu, a uspjeh će biti još veći ako jednim udarcem ubije nekoliko muha koje mu smetaju.

Završetak pokazuje svu Hoganovu pokvarenu genijalnost, svojstveno dotadašnjoj proračunatosti riješio se poslovnog partnera i usput natjerao svoje ljude da rade u njegovu korist, dok će on bez imalo rizika uživati u plodovima nastalima iz takvog načina ophođenja.
Varka sa kočijom na kraju je definitivno najbolji trenutak epizode, time je neizvjesnost podignuta do krajnjih granica baš zbog toga što će većina očekivati potpuno drugačiji rasplet.
Nakon epizode Ratnikova sjena ponovo se pojavio senator Fulton, sada je dobio tek toliko prostora da izvuče nastalu situaciju kako zbog Hoganovih nedjela ne bi nastradali nevini ljudi.
Vrlo je vjerojatno da neće biti dovoljno kako bi se taj spletkaroš izbacio iz igre, ali možda će još jedan udarac u nizu od istog protivnika biti presudan da napravi krivi korak.

Crtež je vrlo dobar, Barbati i Ramella su zbog svoje brzine pravi izbor kada treba napraviti dvodijelnu epizodu.
Lica na trenutke mogu izgledati pregrubo, ali u ovakvoj priči to izvrsno paše kako bi se dočaralo iskorištavanje poljoprivrednika od strane moćnih ljudi.
Prva naslovnica je jedna od najboljih na serijalu, šteta što i na drugoj Venturi nije upotrijebio sličan motiv umjesto onog koji nije toliko adekvatan.

Pravi mornar plovi po svim morima a ne samo po plavom.




Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

velka031
Advanced Member



Croatia
16846 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 08/11/2018 : 08:32:34  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
Frisenda je upravo fantastičan, svaki njegov rad na serijalu diže scenarij za 20%.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/11/2018 : 23:58:46  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Maska boga ljudoždera



(6, 8, 10, 9)

Nakon što smo dobili niz od nekoliko vrlo važnih epizoda za kontinuitet, ovdje je predstavljena jedna koja se može čitati neovisno od ostatka serijala.
Sam njezin naziv vrlo lako može odvesti na krivi put jer bi čovjek pomislio da se cijela koncepcija vrti oko spomenute maske, a na kraju je ona ostala više u pozadini odnosa između dva indijanska plemena.
Moram priznati kako sam i ja također očekivao da će maska predstavljati glavni motiv u radnji, možda čak nešto nadnaravno iz indijanske mitologije, ali je sve ostalo nekako na zemlji u realnim okvirima bez pomišljanja da se barem kratkotrajno izađe iz takvog kruga.
Kada bi zamijenio glavne junake ovo bi svakako moglo proći kao Zagorova epizoda, puno je tu vrlo sličnih elemenata iako je primjetno da Manfredi cijelo vrijeme drži ozbiljnost scenarija na visokoj razini, što često nije slučaj na spomenutom serijalu.
Dobili smo jedan solidni western smješten u divlja prostranstva bez ikakvog doticaja sa civilizacijom, gotovo svakodnevne događaje iz života prerijskih indijanaca i međusobne sukobe dva različita plemena.

Najveći nedostatak ovakve tematike je svakako činjenica da je puno puta obrađivana na razne načine, više nije moguće smisliti nešto novo po čemu će biti zapamćeno u moru sličnih ili potpuno istih uradaka, ali kvalitetni scenarist će barem nekakvim sitnim detaljom pokušati razbiti monotoniju, ako već ne može osigurati da cjelokupna ideja izgleda svježe.
Ako ću tražiti nekakvu prednost onda moram navesti da je Manfredi izbjegao najveći mogući klišej koji se može pronaći u pričama sa indijancima, tj. ubacivanje zlonamjernih bijelaca koji iz neke vlastite koristi huškaju crvenokošce na rat ili im prodaju oružje i alkohol.
Štoviše, ako ne računam dva glavna lika, u cijeloj priči je moguće pronaći samo jednog bijelca, i taj je predstavljen u pozitivnom svjetlu kao prijatelj indijanaca, bez obzira što je u jednom trenutku bio prisiljen staviti se nasuprot jednih kako bi pomogao onoj drugoj ugroženoj strani.
Čak ni takav lik i njegovi postupci nisu izabrani slučajno već su inspirirani jednom povijesnom ličnošću, doduše ne pretjerano poznatom, ali svejedno treba pohvaliti za odabir upravo takve karakterizacije.
Među ostalim novopečenim likovima nema onih posebno bitnih, svi osim Turpina su rađeni za jednokratnu upotrebu kako bi zadovoljili samo trenutne potrebe nakon čega će brzo pasti u zaborav.

Uvodni dio počinje na neuobičajeni način, stari indijanac pod dvostrukom maskom izaziva na dvoboj Magičnog Vjetra samo kako bi dobio priliku umrijeti kao ratnik.
U tom trenutku se može samo nagađati zašto se bivši poglavica Vrana odlučio na takav potez, nameće se pretpostavka kako je tim činom želio skinuti sramotu sa svog imena koju mu je vjerojatno nanio puno mlađi i snažniji nasljednik.
Sudeći po njegovim posljednjim riječima postoji vjerojatnost opijenosti nekom vrstom zablude, čudna i neobjašnjiva maska na licu još dodatno pojačava uvjerenje u istinitost takvih sumnji.
Je li Lisica Koja Trči želio samo prikriti svoju starost ili se potajno nadao da bi ona mogla potpuno nestati?

Onaj Koji Prolazi U Trku je novi lik kojeg nismo imali prilike vidjeti ranije, unatoč tome što je selo plemena Lakota već nekoliko puta bilo mjesto raznih događanja.
Mladi indijanac svim silama želi da Ona Koja Odbija Prestati postane njegova žena, samo što stvari nisu tako jednostavne kako se njemu čine.
Kroz dosadašnju fazu serijala se moglo primjetiti da Ona Koja Odbija Prestati vodi slobodniji način života, a sada je Manfredi još dodatno poradio na karakterizaciji njezinog lika.
Ona jednostavno ne želi da ovisi o jednom muškarcu koliko god sposoban bio, poučena negativnim iskustvima nekih članova svoje obitelji još više je uvjerena u ispravnost takvog razmišljanja.
Nedavno je izgubila sestru upravo zbog toga što ju je muž ostavio na milost i nemilost života u samoći, pa zašto onda izazivati sudbinu i otvarati svježe rane u situaciji kada ih je moguće izbjeći.
U epizodi Dugi nož Ona Koja Odbija Prestati je više kroz šalu spomenula situaciju sa svojom majkom, tj. kako joj je njezin muž Bikov Rep odrezao nos zbog ljubomore.
Tada se to nije učinilo kao ozbiljna i posebno važna informacija, dok je sada Ona Koja Odbija Prestati upravo patnju svoje majke shvatila kao upozorenje kako nikad neće napraviti grešku da pristane biti nečija žena.

Onaj Koji Prolazi U Trku ne prihvaća poraz i spreman je na sve kako bi postao dostojan kćeri jednog poglavice, a ako želiš pokazati koliko vrijediš onda samo velika ostvarenja imaju potrebnu težinu.
Mladost i neiskustvo nikad nisu bili dobar preduvjet za uspješno privođenje posla kraju, pogotovo kada uzmeš pretvrd zalogaj na kojem je vrlo lako polomiti zube.
Onaj Koji Prolazi u Trku je pao na testu skupa sa svojim prijateljem Bijelim Zecom i svi veliki snovi su se rasplinuli u trenutku poput magle na Suncu.
Njegov potez u logoru Vrana je u isto vrijeme oličenje hrabrosti i kazna prema samom sebi što nije uspio ostvariti zacrtani plan. Postao je svjestan kako je propustio posljednju priliku da pokaže svoju sposobnost, nije htio živjeti sa teškim teretom na leđima i odlučio je ostaviti nekakav čin hrabrosti po kojem će biti zapamćen u plemenu Lakota.
Poglavica Vrana Oluja S Tučom nije uvjeren u njegove razloge i odlučan je u namjeri da brutalnim metodama izvuče istinu na vidjelo, tj. zamišljeni motiv koji on želi vidjeti kao jedinu istinu.

Igrom slučaja u plemenu se zatekao Cole Turpin, umjetnik koji se bavi slikanjem, i odlučio reagirati kada je vidio da su stvari otišle predaleko.
Turpin ima uvjerljive metode za držanje indijanaca pod kontrolom, igranje na kartu njihovog praznovjerja često će dati bolje rezultate nego korištenje nasilja.
Slikar ionako nije čovjek od akcije pa će mu mala varka dobro doći da smiri uzavrele strasti, iako nije u pitanju nešto neviđeno scenaristički je idealno iskorištena prednost njegovog posla, a da s druge strane ona ne izgleda kao pretjerivanje.
Ali, nisu baš svi praznovjerni i ne padaju lako pod utjecaj varki, poglavica Oluja S Tučom je neko vrijeme živio u civilizaciji i dobro zna kakvim trikovima se bijelci služe da probude strah kod crvenih ljudi.
Čak i kada na trenutak posumnja u svoja uvjerenja brzo će pronaći dovoljno jako objašnjenje zašto se nešto odigralo suprotno od očekivanja, tako da se može reći kako poglavica Vrana jednako dobro iskorištava prednosti dvije različite kulture.
Unatoč svim Turpinovim upozorenjima sukob plemena je nemoguće izbjeći, ali se u takvoj situaciji slikar ponovo pokazao kao dragocjeni saveznik obje zaraćene strane, kako drugačije nego uz pomoć varke.

Tek u završnoj fazi maska sa početka priče je izvučena iz zaborava kako bi dobila više prostora, saznajemo njezino porijeklo i namjenu pa se jasno može zaključiti da je Lisica Koja Trči imao prevelika očekivanja.
Njemu maska nije pomogla, ali zato će Turpin na najbolji mogući način iskoristiti okolnosti u kojima se ona pronašla unutar plemena Vrana, koliko god pojedinci htjeli da je drugačije pravi ratnici ne zaboravljaju ostavštinu dugogodišnjeg poglavice.
Kako je došla oluja rata je tako i prošla, Oluja S Tučom poput ugašene vatre na kiši vlastitog bijesa pada u vječni zaborav, dok se na obzoru rađa nova staza prema životu u miru.
Maska boga ljudoždera se pokazala po posljednji put kao upozorenje na prethodne pogreške, ali ako bude potrebno vratit će se kao užasna noćna mora ispred očiju onih koji ne poštuju uspomenu na njezinu pojavu.

Ovo je prvi rad Biglie na serijalu i odmah je predstavio odlično ostvarenje, toliko detalja u nekom crtežu još nisam vidio na Magičnom Vjetru.
U nekim dijelovima stilski vuče na Frisendu, pogotovo kod prikaza Poeovog lika, i njih dvojicu bih svrstao na vrh crtača u dosadašnjoj fazi serijala.
Naslovnica ne pokazuje ono što se stvarno događa unutar stripa, ali unatoč tome je jako dobro nacrtana i zaslužuje visoku ocjenu.

Svaka greška se plaća i poslije jebanja nema kajanja.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 09/11/2018 : 23:20:38  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Žena s portreta



(9, 7, 6, 6)

Žena s portreta je još jedna od onih epizoda koje su važne za kontinuitet, samo sa malo drugačijim likovima nego što smo navikli u prijašnjim slučajevima.
S obzirom na postavke serijala, otkrivanje prošlosti glavnog junaka ne može ići krupnim koracima već postepeno, što daje dodatnu draž i napetost u očekivanju trenutaka kada će nešto nepoznato izaći na vidjelo.
U dosadašnjoj fazi imali smo prilike složiti većinu dijelova slagalice iz nekadašnjeg života Magičnog Vjetra, čija se kulminacija dogodila u epizodi Dječak bijele kose.
Pošto je većina junaka usko povezana s nekim određenim neprijateljem, pa više ili manje dolazi do njihovog izravnog ili neizravnog sukobljavanja, normalno da s vremenom čitatelj poželi saznati nešto iz prošlosti tako kreiranih negativaca.
Moram priznati da je i kod mene postojala želja da saznam kako je Howard Hogan postao tako bogat i moćan, pogotovo nakon što su se ranije pojavile naznake o tom dijelu njegovog života.
Iz već spomenute epizode dolazi saznanje da je Hogan uništio nekoliko osoba kako bi stupio u brak koji će ga učiniti bogatim čovjekom.
Osim te sitne napomene nije izašlo ništa drugo što bi dodatno približilo ukupnu sliku, iako je svatko u glavi mogao složiti svoju vlastitu i vjerojatno bi okvirno bila pogođena, barem kada su u pitanju njezini najvažniji motivi.
Uglavnom, način Hoganovog ulaska u visoko društvo nije bila nepoznanica i jedino je trebalo otkriti nekoliko imena i detalje tih događaja, a ponešto o tome donosi Žena s portreta.

Ipak, ovdje je rečeno malo toga o samom Hoganu što već nismo znali ili barem mogli naslutiti, već je pažnja više usmjerena na osobe kojima je bio okružen u određenim dijelovima svog života.
Kada se sve zbroji na kraju ispada da se pojedine osobe ne razlikuju previše od njega samog, mada je također istina kako su životne okolnosti odigrale presudnu ulogu i utjecale na promjenu njihovih osobnosti.
Opasan čovjek u opasnom okruženju s vremenom postaje još opasniji nego što je bio, možda se Hoganova zločinačka osobnost počela formirati upravo u trenutku kada je igrom slučaja ušao u odabrano društvo.
Ideja kao takva i priča unutar iste su već u startu kod mene označene kao veliki potencijal, što se tiče scenarističke izvedbe ona ipak nije na takvoj razini jer ostaje dojam da su neke stvari nedorečene ili nisu uspješno sprovedene do kraja.
Najviše se to odnosi na lik Rebecce koji je samo polovično pogođen; određene sumnje u vezi njezinih postupaka su bile izvrsna maska za prikrivanje stvarnih problema, dok prikazani motivi nemaju ni približno takvu uvjerljivost.
Ellinor je ovdje središnja figura oko koje se vrti cijela radnja, Manfredi je njezin lik pokušao prikazati kompleksnije nego što se u prvi trenutak čini, što je nakon svega imalo za posljedicu nedostatak određenih objašnjenja.
Bez obzira što je bilo puno riječi o njemu, prisustvo Hogana kroz aktualno vrijeme priče nije potrebno i scenarist je to također uspio prepoznati na isti način.
Ubačeni flashback je sasvim dovoljan da se čitatelj upozna sa najosnovnijim stvarima za nesmetano praćenje, dok su neki drugi likovi poslužili da se radnja postepeno nadograđuje.

Da bi saznali odakle je krenuo Hoganov uspon potrebno je otići u St. Louis na imanje Ellinor Monroe, i već nakon uvodnog dijela je jasno kako tamo nema ni mrvicu idile svojstvene mjestima koja ne oskudijevaju po pitanju materijalnog.
Vlasnica imanja je doživjela jednu vrstu šoka, a ako je suditi po trenutnoj situaciji može se sa sigurnošću reći kako je u životu imala sličnih iskustava.
Ono malo likova koji žive u istoj kući nemaju nikakve rodbinske veze sa Ellinor već je u pitanju obična posluga, među njima vlada takvo ozračenje da se bez problema može prepoznati kako hvataju neki svoj interes u svemu što se tamo događa.
Da ga tražiš u najskrivenijim kutevima u kući nećeš pronaći niti jednog pozitivca, ali jedna osoba sa posebno negativnim pristupom se odmah izdvaja od ostalih.
Dadilja Rebecca je prikazana kao poremećena osoba koja će naglas reći svoje mišljenje u vezi Ellinor, pa nije ni čudno da je glavni sumnjivac za brutalno ubojstvo vrtlara Harrisona.
U stvari, Harrison Mails je agent tajne službe ubačen na imanje kako bi izvukao kakve korisne informacije u cilju rušenja Hogana uz velikodušnu pomoć novinara Jima Brennana.

Nakon epizoda Zmijin sin i Top Jim Brennan se ponovo vratio u svom trećem pojavljivanju, mogućnost rušenja zajedničkog neprijatelja ga je natjerala da u St. Louis pozove Magičnog Vjetra i Poea.
Teško je procijeniti kakve su uopće mogućnosti da se Ellinor upotrijebi protiv svog muža, mada je Jim Brennan siguran kako je Harrison gotovo uspio pronaći rješenje prije nego što je zaustavljen.
Onoga koga nema bez njega se može i mora pa je Poe odlučio nastaviti tamo gdje je Harrison stao, koliko god da neće biti lako probiti izolaciju kojom je okružena Ellinor u svojoj vlastitoj kući.
S obzirom da ju je Hogan oženio samo zbog bogatstva, ostaje otvoreno pitanje zašto je s vremenom nije uklonio sebi s puta. Mogućnosti mu sigurno nije nedostajalo i takav čovjek može birati način da stigne do željenog cilja, varijanta sa zatvaranjem u ludnicu je najbezbolnije rješenje kada se već poklopilo da sve potrebne okolnosti idu na ruku.
Kako je dobro poznato da Hogan nikad ne igra na kartu osjećaja, razloge njegove popustljivosti treba potražiti negdje drugdje, vjerojatno je procijenio da mu Ellinor nikako ne može nauditi ili je u javnosti želio ostaviti dojam brižnog čovjeka.

Od djetinjstva sudbina nije bila naklonjena nesretnoj ženi koja je vrlo rano ostala bez majke, a da stvar bude gora, pronašla se u potpuno identičnoj situaciji po pitanju bračnog partnera.
Basil Monroe i Howard Hogan su u stvari dvije strane iste medalje, niti jedan nije stekao bogatstvo svojim zaslugama, niti se potrudio da iskaže poštovanje prema osobi koja mu je omogućila blagodati lagodnog života.
Osim fizičkog izgleda s majke na kćer je prešao i osjećaj mržnje, obje su postale svjesne kako su iskorištene u prljavoj utrci za novcem i društvenim položajem, pa su njihov bijes morale kušati i neke nevine osobe.
Iz slučaja Wille dolazi Rebeccina kasnija poremećenost, ali je ona otišla predaleko i također obuhvatila mržnjom nekoga tko je nije zaslužio.
Zbog toga mi Rebeccina karakterizacija nije uvjerljiva i mislim da nema potrebnih motiva da bi se razvila u prikazanom smjeru, to je Manfredijev jedini veći propust u ovoj epizodi.

Kako radnja ide kraju primjećuje se nedorečenost kod lika Ellinor, najviše zbog toga što nije točno precizirano da li se radi o poremećaju dvostruke ličnosti ili je stvarno duh majke upravljao njezinim postupcima u pojedinim trenucima.
Unutarnje promjene su se uglavnom dešavale nakon šokova ili razočaranja zbog neispunjenih očekivanja, kada se oboljela osoba nije u stanju nositi s time tada u opasnost dolaze i oni koji joj žele pomoći.
Mračna tajna s kojom Ellinor već dugo živi je izvrsno iskorištena za preokret u završnici, nakon što jednom prijeđeš granicu prema zločinu više nema povratka na stranu spokoja i razuma.
Sudbina je bila neumoljiva i po drugi puta donijela istu presudu u slučaju obitelji Monroe, mač osvete je predan u druge ruke kako bi zasjao u punom sjaju kada dođe pravi trenutak.
Pristup Hoganu je još jednom ostao blokiran kao da je oko njega postavljena nevidljiva obrambena barijera, ali Magični Vjetar je od početka svjestan kako postoji samo jedan način da dođe do zacrtanog cilja.

Bellagamba se ovdje nema čime pohvaliti, baš poput svog poluprezimenjaka nekad na Zagoru, crtež mu je u većini slučajeva zbrzan što se posebno primjećuje kod likova.
Za one koji se pojavljuju po prvi puta nije toliko ni bitno, ali Magični Vjetar, Poe, pa čak i Jim Brennan su već fizički izgrađeni likovi i ne smiju izgledati ovako smiješno.
Jedino što je kod njegovog crteža bilo zanimljivo vidjeti je prikaz Hogana u mlađim danima, sve ostalo više nego zanemarivo.
Naslovnica također jedna od slabijih na serijalu, prilično nemaštovita sa promašenim motivom dvostruke opasnosti.

Koliko god se trudio čovjek ne može izbrisati sjećanja jer mu iskoče ispred očiju kada se najmanje nada.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 10/11/2018 : 23:59:08  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Shado



(9, 9, 8, 7)

Taman kada pomisliš kako si kod westerna vidio sve što se može vidjeti, onda dođe jedna ovakva epizoda koja te uvjeri u suprotno svojom izvrsnom scenarističkom izvedbom.
Ne sjećam se kada sam zadnji put unutar žanra čitao nešto sa toliko iznenađujućih preokreta, nešto što ne robuje standardnom pristupu pripovijedanju i zacrtanim šablonama.
Kada je u pitanju motiv dime novela Zagorova priča je najsličnije meni poznato ostvarenje, u oba slučaja je glavni junak serijala ubačen da bude središnja figura tih priča, jedino se njihovi autori u većoj mjeri karakterno razlikuju.
Bez obzira što se događaji opisani u novelama mogu svrstati pod teške izmišljotine, to nije razlog da se ponekad ne ubaci i djelić istine, barem kroz likove koji su tamo pronašli svoje mjesto.
Ovdje imamo upravo takav slučaj, dva lika iz stripovske stvarnosti, sa određenim promjenama imena ili karaktera, egzistiraju kao akteri priča u novelama koje, iako izmišljene, imaju dodirnih točaka sa događajima iz njihovih života.
Kroz radnju se proteže velika sličnost između nekih stvarnih i izmišljenih likova, tako da je Shado iz dime novela preslikana verzija mladog Neda Ellisa, a lovac na skalpove Titus Paine u stvari uzgajivač stoke Macklin.
Osim navedenih sličnosti njihovi likovi su poslužili da pokažu razlike koje dijele nužno i nepotrebno nasilje, ono što su radili Shado i Ned se nikako ne može strpati u isti koš sa postupcima preostale dvojice.
Kako je Titus prisutan u dvije verzije morao je upasti netko tko će ih znati razlikovati, ta uloga je pripala mladom lovcu na ucjene sa potpuno različitim zadatkom od onog prikazanog u dime novelama.

Pohvalna stvar je što se u priči nalazi osjetna doza nasilja, kako stvarnog tako i izmišljenog, pa sve skupa daje onaj potrebni dojam grubog i prljavog divljeg zapada.
Ubijanje se događa doslovno za svaku najmanju sitnicu, sve onako ravnodušno kao da se radi o najobičnijem rutinskom zadatku.
Nasilje ide toliko daleko da uopće nije potreban nikakav razlog za ubiti nekoga, dovoljno je samo da nasilnik ne voli određenu skupinu ljudi kako bi bez razmišljanja zaprljao ruke krvlju, čak i u situaciji kada mu žrtva pomogne traženom informacijom.
Zanimljivo je vidjeti jedan povijesni podatak tog vremena iz svijeta sporta, nisam provjeravao je li stvarno istinit pa ću vjerovati Manfrediju da se dobro informirao prije ubacivanja istog.
Ako bih tražio nekakav nedostatak onda je to klasičan i zbrzan završetak priče, mada to neće utjecati na ukupan dojam jer je nemoguće na tih par stranica poništiti sve ranije prednosti.

Nakon što je dugo vremena bio samo politički novinar Poe se odlučio okušati kao romanopisac, kako Willy Richards nije ime koje će privlačiti publiku bolje je koristiti nekakav pseudonim i izbjeći moguće neugodnosti.
Ali, neugodnosti bi mogao imati netko drugi jer Poe u svoje novele ubacuje stvarna imena povezujući njihove osobnosti sa izmišljenim događajima.
Novopečeni romanopisac ne skriva da je inspiraciju za kreiranje glavnog lika dobio u svom najboljem prijatelju i njegovom nekadašnjem zanimanju lovca na ucjene.
U epizodi Kolekcionar smo imali prilike vidjeti kako su dvojica prijatelja došla u posjed starih novina sa Nedovim fotografijama koje je sakupio ludi kemičar Richard Scott.
Prvobitni plan je bio uništiti sve dokaze Nedove prošlosti, ali Poe nije mogao učiniti takav ''zločin'' i time je dobio dobar izvor inspiracija za svoje priče.
U njima osvetnik pod imenom Shado lovi svog smrtnog neprijatelja Titusa Painea, okrutnog šefa bande lovaca na skalpove, koji je skrivio smrt Shadu jedne drage osobe.

Posve normalno je očekivati da će mnogi takvu literaturu svrstati pod jeftini šund, ali vjerojatno nikome nije niti na kraj pameti da ista može postati štetna za nekoga.
Kako je moguće dobiti pismo od čovjeka koji je mrtav već godinama, a sumnje u njegovu smrt ne postoje zato što su dokazi objavljeni u novinama? Mogućnost lažnog predstavljanja također pada u vodu jer je provjerom utvrđeno da stvarno postoji čovjek pod imenom Titus Paine.
Pošto je u pitanju još jedan djelić njegove prošlosti koje se ne sjeća, naravno da Magični Vjetar neće ostati po strani dok njegov prijatelj možda ulazi u veći rizik nego što se čini u prvi trenutak.
Ne treba zanemariti ni radoznalost koja se probudi kada otkriješ da se među živima pojavio netko tko je navodno umro od tvoje ruke.
Opet je došlo do izražaja koliko je Manfredi pogodio sa postavkama glavnog lika serijala, gubitak pamćenja je kvalitetan kamen temeljac bez čijeg utjecaja bi ovakvo vođenje radnje bilo nezamislivo.
Ako je suditi po viđenom onda je lov na Titusa bio posljednji Nedov posao u svojstvu lovca na ucjene, i mora se priznati da ga je okončao na najidealniji mogući način.
Možda nije najpošteniji s obzirom da je nekoliko ljudi posegnulo za varkom kako bi vuk bio sit a ovce na broju, ali u svakom slučaju humaniji od ubojstva čovjeka koji u životu nikome nije oduzeo život.
Sigurno da je u toj situaciji Macklin ostao najveći gubitnik, kao što je još sigurnije kako ga osobno ne mogu nimalo žaliti zbog svega onoga što je napravio u svojoj mržnji prema drugima.

Kako je dobro poznato da nevolja nikad ne dolazi sama, guranju pred oči javnosti čovjeka koji je želi izbjeći priključio se netko tko u svemu tome vidi priliku da ostvari svoju vlastitu korist.
Joseph Stine je po drugi puta pokazao da je spreman poslovati s onim tko dobro plaća ne vodeći računa o ispravnosti svojih postupaka, sada će ga pohlepa zaslijepiti više nego u prethodnom slučaju jer je potpuno zanemario s kime surađuje.
Da je imalo logički razmišljao mogao je pretpostaviti da takav čovjek kao Macklin ne oprašta onima koji su u prošlosti radili na njegovu štetu.
Tek na kraju je Macklinova crna duša došla do punog izražaja, što se više približavao mogućnosti da ostvari svoju osvetu postajao je krvoločniji u širenju vala nasilja, čak i prema vlastitim ljudima.
Rasplet je zbrzan i imam dojam da je nedostajalo još nekoliko stranica da se uvjerljivije odradi završni obračun, mada je jasno da se ni u tom slučaju ne bi dogodilo ništa posebno drugačije.
Kao što je već bio slučaj u prošlosti, Titus Paine je opet pokazao da jednostavno nije sposoban da ikoga ubije, bez obzira što to nije nedostatak već povlastica, postoje ljudi koji sebi istu nikako ne mogu dopustiti.

Prvi rad Milazza na serijalu može proći kao vrlo dobar uradak, u nekim scenama oči Magičnog Vjetra bacaju na Ken Parkera što zna malo zasmetati, ali ništa pretjerano problematično.
Šteta što će Milazzov crtež s vremenom postajati sve lošiji, kao da mu se nije dalo više truditi ili je možda pomislio da će fanovi sve progutati samo zbog njegovog imena.
Naslovnica je preslikana scena iz stripa, ali to nije njezin problem nego činjenica da je prejednostavna i nemaštovita.

Domaće stvari nisu uvijek kvalitetne, pogotovo kada dolaze iz ''ruku'' najgoreg ološa.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

zlatan bihac
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
7589 Posts

Member since 24/03/2009

Posted - 11/11/2018 : 20:52:06  Show Profile Show Extended Profile  Send zlatan bihac a Yahoo! Message  Send zlatan bihac a Private Message  Reply with Quote
gledam onu libelusovu extra ponudu magicnog vjetra...po 40-50 kuna po knjizi..hc, 3 epizode...ostecenja prakticki nevidljiva...i opet se ne mogu prodati...a ovamo govorimo o tome da CK treba da pocne sa izdavanjem...kako god da bude, ne moze povoljnije od ovih izdanja sa interlibera...
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 11/11/2018 : 21:11:28  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Serijal ima kontinuitet pa vjerojatno ljudi ne žele kupovati samo određene knjige ako ne mogu nabaviti one početne po istoj cijeni, ali stoji da povoljnije od navedene ponude ne može biti ni u kiosk verziji.
Nisam siguran koliko bi ČK izdanje bilo isplativo jer se osim prvih nekoliko Libellusovih knjiga ostale mogu nabaviti povoljno, čak i većina rasprodanih.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

anto
Advanced Member



Serbia
20658 Posts

Member since 29/06/2008

Posted - 11/11/2018 : 22:19:08  Show Profile Show Extended Profile  Send anto a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by zlatan bihac

gledam onu libelusovu extra ponudu magicnog vjetra...po 40-50 kuna po knjizi..hc, 3 epizode...ostecenja prakticki nevidljiva...i opet se ne mogu prodati...a ovamo govorimo o tome da CK treba da pocne sa izdavanjem...kako god da bude, ne moze povoljnije od ovih izdanja sa interlibera...


po 60 do 50 kuna su,što je zaista sjajna cena sa obzirom na kvalitet izdanja - problem je možda u tim nedostupnim brojevima.

Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 11/11/2018 : 22:56:10  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Sada sam bacio pogled na tu ponudu i vidim da imaju rasprodane knjige 9-20, tako da ispada kako je samo prvih 8 potpuno nedostupno.
Od tih 8 barem 4-5 ih možeš nabaviti na aukcijama po izdavačkim cijenama, svatko tko želi imati ovaj serijal može ga nabaviti povoljno, ali zašto se malo potruditi kada je lakše kukati da je nešto nedostupno.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

sawitch
Advanced Member



Serbia
39102 Posts

Member since 17/11/2007

Posted - 11/11/2018 : 22:57:50  Show Profile Show Extended Profile  Send sawitch a Private Message  Reply with Quote
Ja sam nabavio ta ostecena bez meni vidljivog ostecenja i kompletirao serijal. Blago na polici
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 11/11/2018 : 23:07:08  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Sigurno da se raznim kombinacijama može nabaviti cijeli serijal, ali ljudima je draže kada daju 170 kn za Zagora u boji nego za nešto što nema alternativu.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

zlatan bihac
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
7589 Posts

Member since 24/03/2009

Posted - 11/11/2018 : 23:38:55  Show Profile Show Extended Profile  Send zlatan bihac a Yahoo! Message  Send zlatan bihac a Private Message  Reply with Quote
stripašima iz srbije bi trebala samo knjiga 8 da bude problem da se kompletira cijeli serijal, tačnije druga i treća priča iz knjige 8, jer su prva 22 broja izašli u srbiji, većina kao kiosk izdanje, i ti se mogu nabaviti još jeftinije nego ove knjige od libelusa..
Go to Top of Page
Page: of 76 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.39 seconds. Snitz Forums 2000