forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Ultimate Mister No
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 275

dzoni
Advanced Member

Serbia
4268 Posts

Member since 11/09/2006

Posted - 07/11/2017 : 22:53:30  Show Profile Show Extended Profile  Send dzoni a Private Message  Reply with Quote
kakva tridesetogodinja pauza? mister no ne izlazi 11 godina redovna serija a specijalac zadnji je izasao mislim 2009 ako se ne varam
Go to Top of Page

Tutta
Advanced Member



Germany
32400 Posts

Member since 19/02/2010

Posted - 07/11/2017 : 23:14:39  Show Profile Show Extended Profile  Send Tutta a Private Message  Reply with Quote
Pardon, moja greška!

+IN HOC SIGNO VINCES+


Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/11/2017 : 00:02:44  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
S jedne strane koliko ne želim da više itko skrnavi po serijalu, s druge strane nekako prođe ugodan osjećaj zbog mogućnosti dobivanja novih epizoda.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

teller
Advanced Member



Slovenia
18327 Posts

Member since 02/06/2008

Posted - 08/11/2017 : 09:36:03  Show Profile Show Extended Profile  Send teller an AOL message  Send teller an ICQ Message  Send teller a Yahoo! Message  Reply with Quote
Neka nam opet pilota, samo što vredi kad sve ostaje na Libellusu..možda ipak Berni omekša pa...

CITAJTE TELLERA,... DA BI POSTALI BOLJI LJUDI!
STRIP JUNAK KOJI UCI POŠTENJU I PRAVDI!
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/11/2017 : 12:04:00  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Tajna dnevnika


Jedna zanimljiva epizoda, iako u drugom dijelu nakon dolaska u prašumu pada intenzitet.
Inače ne volim kada se glavne stvari prerano otkriju, ali ovdje se ipak malo predugo čekalo sa time.
Scene sa indiosima koje su prethodile tome meni nisu mogle ponuditi nešto posebno, baš zato što sam nestrpljivo očekivao da otkrijem kakva će tajna izaći na vidjelo.
Castelli je to otkriće odgodio do krajnjih granica što mi u ovom slučaju nije najbolje sjelo.
Zato je prvi dio odličan jer u vrlo kratkom vremenu tjera čitatelja da si postavi dobar broj pitanja, pokušavajući povezati nekoliko elemenata radnje.
Uvodna scena sa pajperom je poslužila da zavara čitatelja, teško da bi itko u prvi trenutak pomislio da se unutra ne nalazi Mister No.
Međutim, pilotova sudbina je razriješila tu zabludu, samo što se tada pojavila dilema po pitanju njegovog identiteta.
Kakvu međusobnu povezanost ima taj nesretni slučaj sa događajem iz New Yorka od prije nekoliko godina?
Na prvu bi se reklo kako je nemoguće spojiti te dvije situacije, pogotovo kada nisi siguran je li se ijedna od njih dogodila u stvarnosti ili je samo plod mašte.
Radnja brzo otkriva dovoljno da znamo da tu nešto postoji, a posebnost u obliku čudnog pisma je dala novu smjernicu.
Što bi to mogao dobiti Mister No od nekoga s kime nije bio u posebno dobrim odnosima?
Iako nema materijalnu vrijednost sigurno se radi o nečemu vrlo važnom, ako se uzme u obzir da je poziv na čitanje oporuke pobudio zanimanje nepoznate osobe.
Cijelo vrijeme scenarist drži tu osobu u sjeni, iako bi pozorni čitatelj na osnovi detalja sa početka priče mogao pretpostaviti o kome se radi.
Netko želi zataškati eksperiment koji je rađen baš u vrijeme kada se dogodio nesretni slučaj u New Yorku, to nikako ne može biti slučajnost i kroz maglu su se počeli nazirati prvi obrisi povezanosti.
Eksperiment je vrlo širok pojam i može puno toga značiti, kako se već naziralo da su indiosi uključeni u njega moja jedina želja je bila da ne ode sve u fantastične vode.
Strahovao sam od takvih gluposti kao teleportacija ljudi ili putovanje kroz vrijeme, ali na svu sreću ništa od toga nije bilo u pitanju.
Imamo nešto elemenata humora na čitanju oporuke u uredu bilježnika, koliko zbog prepucavanja između dvije bivše Cliffove žene, toliko zbog želje bilježnika da daje savjete Mister Nou po pitanju odnosa sa ženama. I još mu na kraju stari kaže da ode u javnu kuću madame Suzette jer bi tamošnje djevojke oživjele i mrtvaca.
Situacija se razvila tako da Mister No nije mogao zanemariti njegov savjet, pa sam se odmah sjetio jedne druge javne kuće iz priče Pruga prokletih. Šteta što Castelli nije iskoristio likove Irene i njezine dvije prijateljice nego je izmislio nove.
Zanimljive reference na priču Tajanstveni grad; najprije Mister No oblači odijelo koje čuva još iz vremena te pustolovine, a kasnije imamo sličnosti u vidu rekonstrukcije građevina iz civilizacije usred amazonske prašume.
Vrlo domišljat način na koji je isčupan bitan podatak od Cliffove prve žene, spomen novca uz malo mašte je ključ koji otvara mnoga vrata.
Koliko god Mister No bio poznat kao jako zantiželjan i sposoban tip, u ovom slučaju vjerojatno ne bi ništa mogao napraviti da nije bilo klijenta koji mu je olakšao posao.
Dan ranije iskrsne Rio Urucu kao bitan detalj za početak istrage, i onda se pojavi lik koji želi otići upravo tamo.
Osim lokacije na koju želi otići Sanford nije otkrio ništa drugo, bio je dosta zakopčan po pitanju putovanja i čudno kako se Mister No nije posebno trudio da izvuče više podataka.
Sanfordov zahtjev da bude ostavljen usred prašume podsjeća na sličan slučaj iz priče Ananga, samo što je tadašnji klijent imao nešto brži način izlaska iz prijevoznog sredstva.
Na koji način je Sanford povezan sa nekadašnjim eksperimentom i što želi postići ostankom u divljini?
Možda bi pogled na njegovo lice mogao odati o kome se radi, ja nisam obraćao pozornost na još jedan detalj pa sam tako na kraju dobio otkriće koje nisam predvidio.
Sa profesorom Jacksonom je bilo lakše nego sa Sanfordom, što je u konačnici ispalo idealnije za samu radnju.
Trebalo je osigurati da pilot bude upetljan u glavni tok radnje cijelo vrijeme, trebalo ga je nekako stopirati da ode i tada Castelli pribjegava najjednostavnijem mogućem rješenju; nevrijeme i oštećenje pajpera.
Dolaskom u selo indiosa priča malo pada jer je to razvučeno na više stranica nego je potrebno. Ipak treba izdvojiti situacija kada Mister No odbija zadovoljstvo jer je mislio da ga očekuju stare babe, kad ono najbolji komad u selu.
Rasplet ima svojih boljih i svojih lošijih trenutaka. Lošiji je svakako onaj kada Sanford inzistira na oslobađanju profesora Jacksona iz zarobljenjištva, bilo bi realnije za očekivati da se barem malo usprotivi tome.
Ne razumijem potrebu riskiranja vlastitog života da bi oslobodio nekoga koga ionako želiš ubiti, učinio to svojim rukama ili netko drugi umjesto tebe gotovo da nema razlike jer bi cilj svakako bio postignut.
Naravno da Mister No ne bi dopustio da ljudi budu smaknuti na onakav način, ali Sanfordu bi stvarno trebalo biti svejedno.
Ako je njegova mržnja bila toliko velika onda bi mu trebalo više odgovarati da krivci za njegovu nesreću budu mučeni prije smrti.
Bez obzira na svu svoju primitivnost, indiosi su također znali prepoznati pravoga krivca za njihovu noćnu moru.
Možda je istina ono što je Mister No rekao na kraju kako su indiosi puno mudriji od bijelaca, da shvaćaju kako u civilizaciji može biti kao u raju, ali i kao u paklu od kojega se žele držati daleko.
Na crtež Di Vittovih nemam zamjerke što se tiče prikaza prirodnog okoliša, ali im lik Mister Noa ne leži zbog čega ne spadaju u krug crtača za najviše ocjene.
Prva naslovnica nije nešto, druga ipak osjetno bolja.

Sve po zaslugama, tko je najbolje radio njemu najviše pripada.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 09/11/2017 : 17:50:04  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Komodski zmajevi


Priča koja je posebna po tome što se velika većina radnje ne odvija na američkom već na azijskom kontinentu, tj. na najvećoj otočnoj državi svijeta.
Baš me zanima kako se scenarist odlučio odabrati lokaciju toliko udaljenu od Manausa, vjerujem da je to napravio upravo zbog specifične životinjske vrste koja obitava na otoku Komodu.
Međutim, toj vrsti je dao vrlo malo prostora a radnju skrenuo u drugi smjer, pa nakon svega ostaje dojam nedorečenosti.
Komodski zmajevi su drugi i posljednji rad Cicogne na serijalu, i rekao bih kako ni on nije točno znao što želi postići ovom avanturom.
Meni se dosta više sviđa njegov Magloviti vrh, još da je samo bilo zamijeniti crtače na ta 2 uratka pa da svaki od njih dobije onoga sukladnog kvaliteti scenarija.
Sudeći prema drugoj naslovnici i imenu epizode čovjek bi mogao steći krivi dojam, ne bih se čudio da zbog toga većina čitatelja ostane razočarana onime što je dobila.
Moram priznati da sam ja malo razočaran jer sam očekivao više i ponešto drugačije, mada i ovako postoje stvari koje su dobro napravljene.
Iz prvog dijela bih skrenuo pozornost na lik Nadie koji je po meni nepotreban jer nema nikakvu važnost za kasniju fazu priče.
Istina da je u prošlosti Mister No imao neke klijente koju su bili samo obični turisti u prolazu, ali zato barem nisu bili forsirani na tolikom broju stranica kao Nadia.
Mislim da je 60 stranica previše za nekoga tko je toliko zanemariv lik, a da ne govorim o tome kako usiljeno izgledaju pokušaji Emmena da joj se udvara.
Da su barem pokušaji urodili plodom i da je uspio povesti Nadiu na put za Komodo onda bi njezino pojavljivanje imalo smisla, ovako je ženska doslovno pobjegla od napasnika služeći se okriljem noći.
Emmenu nije preostalo ništa drugo nego da zaboravi privatni i usmjeri se na poslovni život, i od tada konačno kreću bolje stvari za priču.
Pohvalno je što je Kruger dobio vrlo važnu ulogu, ovdje je bio prisutan cijelo vrijeme za razliku od mnogih drugih slučajeva kada se znao pojaviti u kakvoj nebitnoj sceni.
Do trenutka dolaska Emmena na Komodo problemi su već poprimili ozbiljne razmjere, a otprilike tu negdje se priključuje ostatak članova bjelačkog kluba na otoku.
Tu dolazi do nekih sukoba u razmišljanjima između pojedinih članova dok pokušavaju pronaći smisleno objašnjenje za aktualne nevolje.
Zanimljivo kako su iskazana podijeljena mišljenja po pitanju komodskih varana, dok Rosendaal smatra (ili barem glumi) da se radi o biljojedima, Benny govori kako to nije dokazano jer se jako malo zna o njihovim prehrambenim navikama.
Pitanje da li stvarno tih godina znanost nije bila upućena u činjenice kako su varani mesožderi, ili je scenarist jednostavno odlučio da za svoje potrebe stvari postavi na takav način.
I Mister No je odlučio iskoristiti svoja iskustva iz prošlosti da objasni kako granice između prirodnog i natprirodnog nisu toliko jasne kao što izgleda ljudima čvrstih stavova.
Krugerov slučaj pokazuje da prijetnja koja dolazi sa životinjske strane nije jedina, ljudska ruka također ima svoj udio u stvaranju opasnosti nad otokom.
U igri je tajanstveni šef koji se spominje u nekoliko navrata, naravno da nikome neće izletjeti ime, ali jasno je kako se radi o nekome iz kluba bijelaca.
Postojala su 4 kandidata za to mjesto od čega su trojica bila nešto vjerojatnija, a na kraju je prevladao onaj sa najmanje šansi.
Iako čovjek ne djeluje tako uvjerljivo kao zločinac, svejedno mislim kako je dobar izbor jer se time dobio efekt iznenađenja.
Koliko je iskustvo nezamjenjiva prednost pokazao je Mister No prilikom obuke novih pilota. Velški hvalisavac Tremadoc je dobio dobru školu pa mu sigurno više neće pasti na pamet da precjenjuje svoje mogućnosti.
U prvi trenutak sam pomislio da je napad japanskog lovca lažiran kako bi se testirala reakcija Tremadoca u opasnoj situaciji, ali je ispalo da se radi o pravom atentatu.
Vrlo dobar način snalaženja uz pomoć tekućeg gnojiva, pošto taj tip aviona nije niti imao drugih mogućnosti.
Ni Kruger nije ništa slabiji po pitanju snalaženja u teškim situacijama, ne znam da li u stvarnost postoje korice koje se mogu preoblikovati u nož, ali ta scena je svakako ispala izvrsna ideja, kao i ona sa slanjem poruke Morseovom abecedom.
Zadnji dio sa krijumčarima oružja više smeta nego pomaže ukupnom dojmu, možda su baš zbog toga komodski zmajevi dobili tako malo prostora.
Iz tog završnog dijela može se izdvojiti hladnokrvno smaknuće Knughta te način na koji je skončao Rosendaal, mač kojim se igrao je na kraju presudio i njemu samome.
Nakon raspleta se još jednom našao lik, kao onaj profesor Krovitchko, koji se čudom čudi što postoje gušteri mesožderi, ma stvarno ljudi koji vam je...
Odjavna scena kada Mister No i Kruger odlaze u avionu a sa obale ih promatra komodski varan mi je izvrsna, kao da podsjeća kolika je šteta što se Cicogna nije potrudio da prepusti glavnu ulogu onima koji su to najviše zaslužili.
Prva epizoda Bianchinija i odmah je pokazao o kakvom kvalitetnom crtaču se radi, njegov rad jako podsjeća na stil Civitellija što mi je svakako drago.
Možda mu likovi još nisu toliko ujednačeni, ali ambijent, okoliš i prirodna bogatstva je dočarao na fantastičan način.
Naslovnice također jako dobro izgledaju, posebice druga.

Dobar gost ne odbija domaćina, bez obzira koliko ga želi napojiti splačinama.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 09/11/2017 : 19:51:15  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Ova glupost od naslovnice iskorištena za dvije različite priče, a nema veze ni sa jednom od njih.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

velka031
Advanced Member



Croatia
16846 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 09/11/2017 : 22:14:42  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
A tek kolor, hahaha
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 09/11/2017 : 23:54:00  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Koji je to bio pokušaj zavaravanja, drugačije obojati naslovnicu da kupci ne skuže da je već upotrijebljena ranije.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 10/11/2017 : 09:29:57  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Velika je snaga tog proljeća kada uspije tako zatravniti put po kojem prolaze vozila.
A cijena u manje od 3 godine skočila sa 130 na 14500 dinara... i onda još kažu da je Libellus skup.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 12/11/2017 : 22:50:38  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Posljednji samuraj


Kako mi kod Zagora jednostavno ne odgovaraju priče sa Japancima, očekivao sam da će tako biti i ovdje.
Međutim, ovo se po mnogo čemu razlikuje od dosadnih samuraja s kojima se sretao Duh sa sjekirom, a da ne govorim o tome kako su same postavke na ozbiljnijoj razini.
Daleko od toga da Posljednji samuraj nema ni trunku humora i da se svodi samo na ozbiljnost. Stvar je u tome da se iz svega ovoga mogu izvući pouke, koliko zbog oslonca na neke događaje iz stvarnosti, toliko zbog ljudskih postupaka kada se nađu u određenim situacijama.
Priča na jedan način pokazuje svu besmislenost rata i borbe za razne (a često i lažne) ideale, dok s druge strane šalje upozorenje kako se prave opasnosti kriju puno bliže nego što mislimo, ponekad i u nama samima.
Vidimo koliko gorko može biti razočaranje zbog dugogodišnjeg života u zabludi, i koliko je teško nakon toga prihvatiti stvarnost onakvu kakva ona zaista jest, grubu, okrutnu, bez ikakvog uljepšavanja.
Vjerojatno i onaj tko nikada nije okusio sve nedaće rata može iz vlastitog iskustva izvući nešto što će biti vrlo lako usporedivo sa mnogim stvarima koje su opisane u stripu dvojca Nolitta/Capone.
Ne znam koliki je utjecaj Caponea u nastanku ove pustolovine, a kada bih se vodio svojim instinktima rekao bih kako je u pitanju uradak sa klasičnim elementima Nolittinog stvaralaštva.
To je vidljivo od samoga početka pa do zadnje stranice; kada glavna radnja doživi svoj rasplet tu ne slijedi kraj već vidimo još kratki dodatak koji nema veze sa prijašnjom radnjom, ali koji također može poslužiti da potakne čovjeka na razmišljanje o svojoj svakodnevici, sadašnjosti, budućnosti...
Zato mislim da je Nolitta vodio glavnu riječ, bez obzira da li se radi o kreiranju ideje ili davanju potrebnih smjernica za nastanak iste.
Malo humora nikada ne škodi, pogotovo kada je zastupljen na uvodnim stranicama gdje još nije došlo do nikakvog zapleta.
Barem imamo priliku vidjeti rijedak slučaj kada Kruger nadmaši Mister Noa u osvajanju ženske naklonosti.
Ispočetka mi je bilo žao što je Kruger brzo nestao i nije mu namijenjena veća uloga, ali kasnije se ispostavilo da je radnja odlično funkcionirala bez njega.
Tu prije svega mislim na kasnija događanja u logoru, Krugerova prisutnost bi ondje samo smetala jer bi kočila odnos Mister Noa i narednika Toshira, a vjerojatno bi izlaz iz teške situacije bio jednostavniji od ponuđenog.
Kada krene loše onda nikako da stane; nevolje sa ženom koja ne razumije niti jedan jezik osim njemačkog, pa zatim nevolje sa ljubomornim zaručnikom, i na kraju nevolje sa skupinom japanskih turista.
I što onda pomisliti kada nakon buđenja u svojoj kući ugledaš petoricu Japanaca osim da se nastavlja nevolja od večer ranije.
Kao što Mister No kaže, možda su u pravu oni koji kažu da svi Japanci isto izgledaju.
To je i meni predstavljalo problem u nastavku priče, jedino je Mishima bio lako prepoznatljiv zbog svoje karakteristične ''frizure'', dok su mi njegovi kompanjoni bili prilično slični pa se nisam ni trudio pohvatati tko se kako zove.
Njihov pokušaj prevare je bio očit, iz aviona se vidjelo da oni sa geologijom imaju veze isto kao kokoš sa šarenim jajima.
Međutim, takve stvari su postale sporedne na ovom serijalu, puno važnije je ono što će kasnije izaći na vidjelo i motiv koji pokreće pilotove klijente.
Drugo pojavljivanje kapetana Antonija Vege, stari riječni vuk je mirovao još od epizode Rio Negro i bilo je vrijeme da se vrati.
Njegova uloga je identična onoj prijašnjoj; odvesti brodom putnike dokle god to rijeka dozvoljava, a zatim usidren čekati na njihov odlazak i povratak kopnenim putem.
Još jedna sličnost sa Rio Negrom je susret Mister Noa i kajmana u riječnoj vodi.
Svejedno se ne može reći da se radi o kopiranju, i to zbog nekoliko stvari; u prvom slučaju je taj susret završio pravom borbom između čovjeka i zvijeri dok sada do toga ipak nije došlo, a niti razlozi zbog kojih je pilot završio u vodi nikako nisu isti.
Upravo taj razlog skakanja u vodu je otkrio neke detalje o jednom od japanskih klijenata.
Noćne more, mjesečarenje i prisustvo čudnovatih ožiljaka na grudima su pokazali kako Akira ima takvu prošlost koju bi radije sakrio nego govorio o njoj.
Već na brodu je počeo izlaziti na vidjelo autoritet kojeg posjeduje Mishima u odnosu na ostatak njegove ekspedicije, a to se još više pojačalo na početku kopnenog dijela puta.
Jedna bezazlena nespretnost Akire, kada se spotakne o korijen i padne, je izazvala burniju reakciju nego što bi se moglo očekivati.
Mishima se postavio kao nadređeni na projektu gdje ga svi moraju slušati, a to je bio prilično jasan znak o kakvoj skupini se radi.
Ako to nije bilo dovoljno ubrzo je došla situacija koja je potvrdila sumnje; za vrijeme napada indiosa Japanci su pokazali kako im taktički način borbe nije nimalo nepoznat pojam.
Pronalazak aviona usred prašume je potpuno rasvijetlio sve nepoznanice u vezi ekspedicije, a Mister Noa gurnuo u vrlo nezavidan položaj.
Iako je rat davno završio još uvijek postoji skupina ljudi koja želi izvući vlastitu korist iz njegove ostavštine služeći se raznim ucjenama.
Ali, također postoji mala skupina koja uopće nije upoznata sa stvarnim stanjem, skupina koja je ostala zarobljena u prostoru i vremenu 2. svjetskog rata.
Narednik Toshiro sa svojim vojnicima strogo poštuje sva pravila službe i sanja dan kada će njegova zemlja ostvariti pobjedu na bojnom polju.
Otriježnjenje je bilo bolno, nikada ne bih pomislio da će jedan časopis kao Playboy otkriti pravu istinu prevarenim ljudima.
Očekivao sam da će Mister No pronaći način da prenese potrebne informacije i ukaže na opasnost od Mishime, ovako je ipak efektnije jer ispadne veći šok kada saznaš istinu iz koliko-toliko pouzdanog izvora nego iz usta čovjeka neprijateljske zemlje.
S obzirom na razvoj situacije, 2 čovjeka nekad suprotstavljenih strana su morala surađivati da pronađu spas i kazne krivce za svoje nevolje.
Možda upletanje indiosa nije najsretnije rješenje, ali svakako ima smisla jer su godinama držali logor na oku i sada su samo iskoristili najpogodniji trenutak za upad.
Toshiru je jako teško palo saznanje da njegova domovina više ne postoji u onom obliku po kojem mu je ostala u sjećanju.
Njegove probleme je Mister No pokušao usporediti sa svojima nakon svršetka rata. Bijeg od prošlosti je jedan od načina da ih se riješi, samo što ni svaki bijeg ne može biti isti.
Netko će jednostavno promijeniti podneblje i otići na mjesto gdje će se bolje prilagoditi, a netko će izabrati bijeg od sebe sama za sva vremena.
Toshirov potez me podsjeća na onaj Minamota iz Zagorove epizode Sjekira i sablja, za Japanca je sramota poraza preveliki uteg da ga nosi u ostatku svoga života.
Dobro što nakon toga priča nije privedena kraju jer bi tako ostali bez još jedne odlične scene.
Susret sa jaguarom, kada Mister No uspoređuje sebe, svoj život i opstanak u budućnosti sa situacijom te divlje životinje, je napravljen vrlo domišljato.
Iako ga nije bio prisiljen ubiti jaguar svejedno nije stigao daleko, borba za preživljavanje nema milosti prema slabijem.
''Deset starih konzervi mesa, toliko vrijedi tvoja koža, prijatelju moj... Koliko onda vrijedi moja koža?'' upita se Mister No nakon što sazna razloge eliminacije te životinje, kao da želi potvrditi grubu činjenicu kako svaki život ima svoju cijenu.
I ova priča kada se sve zbroji ima svoju cijenu, a ona je vrlo visoka kao što to inače priliči proizvodima vrhunske kvalitete.
Da je ovo crtao Diso vjerujem kako bi i vizualni dojam bio na vrhunskoj razini.
Di Vittovi takvo nešto ne mogu priuštiti, iako su ovdje stvarno izvukli ono najbolje iz sebe.
Zbog same kvalitete priče i prikaza amazonske prašume, na koje nemam nikakvih zamjerki, braći ću dati ocjenu više, bez obzira na određene probleme sa likom Mister Noa.
Prva naslovnica odlična, druga vrlo dobra, a kako je treća osjetno slabija recimo da bi ukupna ocjena za sve 3 bila ona srednja.

Važno da japanski moral ne uskraćuje uživanje u američkom ženskom mesu.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 13/11/2017 : 00:22:58  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
To se zove ušteda vremena, isti crtež sa minimalnim promjenama je iskorišten na 3 mjesta, a svaki puta se radi o različitoj lokaciji.
Možda ovakvu stvar ne bih ni primjetio, ali kako dosta sporo čitam upalo mi u oko.

Prvi slučaj na 46. stranici.



Drugi slučaj na 68. stranici, razlika je samo u tome što nema mreškanja vode.



Treći slučaj na 265. stranici, mreškanje vode malo drugačije nego u prvom slučaju, a ubačeno je nekoliko stabala sa desne strane broda iz bliže perspektive umjesto onih udaljenih na prethodna 2 slučaja.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Tutta
Advanced Member



Germany
32400 Posts

Member since 19/02/2010

Posted - 13/11/2017 : 00:25:08  Show Profile Show Extended Profile  Send Tutta a Private Message  Reply with Quote
+1!

+IN HOC SIGNO VINCES+


Go to Top of Page

dzoni
Advanced Member

Serbia
4268 Posts

Member since 11/09/2006

Posted - 13/11/2017 : 14:45:49  Show Profile Show Extended Profile  Send dzoni a Private Message  Reply with Quote
taj sluicaj nije do italijana vec na taj nacin libelus pravi prelaz izmedju epizoda da bi sve table bile indeticne ko kod italijana a i da nebi na svakoj novoj epizodi u knjizi pisalo u prosloj epizodi desilo se to i to...
Go to Top of Page

dzoni
Advanced Member

Serbia
4268 Posts

Member since 11/09/2006

Posted - 13/11/2017 : 14:47:10  Show Profile Show Extended Profile  Send dzoni a Private Message  Reply with Quote
govorim za indetican crtez
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 13/11/2017 : 15:44:17  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Ma nema govora da je riječ o prijelazu između brojeva jer je to u originalu izlazilo u standardnom bonelli a ne striscia formatu.
To ponavljanje scena Libellus radi samo u slučaju kada je zadnji dio priče, koji u originalu ide kroz 2 broja, stavljen pod jednu naslovnicu jer se ona druga ne odnosi na tekuću priču.
U ovom slučaju originalni broj 128 pod imenom Serra Dos Cobras završava na 74. stranici, a ona prva 2 slučaja identičnog crteža dolaze ranije.
Napokon, zadnji dio priče, Posljednji samuraj koji je u originalu broj 130, se proteže kroz 96 stranica što je cijela jedna bonelli sveska. Priča završava na 274. stranici a zadnji identični crtež se nalazi na 265., tako da ni u tom slučaju ne dolazi do nikakvog prijelaza između brojeva.
Jednostavno se radi o tome da su isti crtež iskoristili na mjestima gdje je to bilo najpogodnije za napraviti.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 13/11/2017 15:46:15
Go to Top of Page

Dr. Zistis
Advanced Member



5236 Posts

Member since 06/10/2011

Posted - 13/11/2017 : 22:18:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Dr. Zistis a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by DODSFERD

Posljednji samuraj


Kako mi kod Zagora jednostavno ne odgovaraju priče sa Japancima, očekivao sam da će tako biti i ovdje.
Međutim, ovo se po mnogo čemu razlikuje od dosadnih samuraja s kojima se sretao Duh sa sjekirom, a da ne govorim o tome kako su same postavke na ozbiljnijoj razini.
Daleko od toga da Posljednji samuraj nema ni trunku humora i da se svodi samo na ozbiljnost. Stvar je u tome da se iz svega ovoga mogu izvući pouke, koliko zbog oslonca na neke događaje iz stvarnosti, toliko zbog ljudskih postupaka kada se nađu u određenim situacijama.
Priča na jedan način pokazuje svu besmislenost rata i borbe za razne (a često i lažne) ideale, dok s druge strane šalje upozorenje kako se prave opasnosti kriju puno bliže nego što mislimo, ponekad i u nama samima.
Vidimo koliko gorko može biti razočaranje zbog dugogodišnjeg života u zabludi, i koliko je teško nakon toga prihvatiti stvarnost onakvu kakva ona zaista jest, grubu, okrutnu, bez ikakvog uljepšavanja.
Vjerojatno i onaj tko nikada nije okusio sve nedaće rata može iz vlastitog iskustva izvući nešto što će biti vrlo lako usporedivo sa mnogim stvarima koje su opisane u stripu dvojca Nolitta/Capone.
Ne znam koliki je utjecaj Caponea u nastanku ove pustolovine, a kada bih se vodio svojim instinktima rekao bih kako je u pitanju uradak sa klasičnim elementima Nolittinog stvaralaštva.
To je vidljivo od samoga početka pa do zadnje stranice; kada glavna radnja doživi svoj rasplet tu ne slijedi kraj već vidimo još kratki dodatak koji nema veze sa prijašnjom radnjom, ali koji također može poslužiti da potakne čovjeka na razmišljanje o svojoj svakodnevici, sadašnjosti, budućnosti...
Zato mislim da je Nolitta vodio glavnu riječ, bez obzira da li se radi o kreiranju ideje ili davanju potrebnih smjernica za nastanak iste.
Malo humora nikada ne škodi, pogotovo kada je zastupljen na uvodnim stranicama gdje još nije došlo do nikakvog zapleta.
Barem imamo priliku vidjeti rijedak slučaj kada Kruger nadmaši Mister Noa u osvajanju ženske naklonosti.
Ispočetka mi je bilo žao što je Kruger brzo nestao i nije mu namijenjena veća uloga, ali kasnije se ispostavilo da je radnja odlično funkcionirala bez njega.
Tu prije svega mislim na kasnija događanja u logoru, Krugerova prisutnost bi ondje samo smetala jer bi kočila odnos Mister Noa i narednika Toshira, a vjerojatno bi izlaz iz teške situacije bio jednostavniji od ponuđenog.
Kada krene loše onda nikako da stane; nevolje sa ženom koja ne razumije niti jedan jezik osim njemačkog, pa zatim nevolje sa ljubomornim zaručnikom, i na kraju nevolje sa skupinom japanskih turista.
I što onda pomisliti kada nakon buđenja u svojoj kući ugledaš petoricu Japanaca osim da se nastavlja nevolja od večer ranije.
Kao što Mister No kaže, možda su u pravu oni koji kažu da svi Japanci isto izgledaju.
To je i meni predstavljalo problem u nastavku priče, jedino je Mishima bio lako prepoznatljiv zbog svoje karakteristične ''frizure'', dok su mi njegovi kompanjoni bili prilično slični pa se nisam ni trudio pohvatati tko se kako zove.
Njihov pokušaj prevare je bio očit, iz aviona se vidjelo da oni sa geologijom imaju veze isto kao kokoš sa šarenim jajima.
Međutim, takve stvari su postale sporedne na ovom serijalu, puno važnije je ono što će kasnije izaći na vidjelo i motiv koji pokreće pilotove klijente.
Drugo pojavljivanje kapetana Antonija Vege, stari riječni vuk je mirovao još od epizode Rio Negro i bilo je vrijeme da se vrati.
Njegova uloga je identična onoj prijašnjoj; odvesti brodom putnike dokle god to rijeka dozvoljava, a zatim usidren čekati na njihov odlazak i povratak kopnenim putem.
Još jedna sličnost sa Rio Negrom je susret Mister Noa i kajmana u riječnoj vodi.
Svejedno se ne može reći da se radi o kopiranju, i to zbog nekoliko stvari; u prvom slučaju je taj susret završio pravom borbom između čovjeka i zvijeri dok sada do toga ipak nije došlo, a niti razlozi zbog kojih je pilot završio u vodi nikako nisu isti.
Upravo taj razlog skakanja u vodu je otkrio neke detalje o jednom od japanskih klijenata.
Noćne more, mjesečarenje i prisustvo čudnovatih ožiljaka na grudima su pokazali kako Akira ima takvu prošlost koju bi radije sakrio nego govorio o njoj.
Već na brodu je počeo izlaziti na vidjelo autoritet kojeg posjeduje Mishima u odnosu na ostatak njegove ekspedicije, a to se još više pojačalo na početku kopnenog dijela puta.
Jedna bezazlena nespretnost Akire, kada se spotakne o korijen i padne, je izazvala burniju reakciju nego što bi se moglo očekivati.
Mishima se postavio kao nadređeni na projektu gdje ga svi moraju slušati, a to je bio prilično jasan znak o kakvoj skupini se radi.
Ako to nije bilo dovoljno ubrzo je došla situacija koja je potvrdila sumnje; za vrijeme napada indiosa Japanci su pokazali kako im taktički način borbe nije nimalo nepoznat pojam.
Pronalazak aviona usred prašume je potpuno rasvijetlio sve nepoznanice u vezi ekspedicije, a Mister Noa gurnuo u vrlo nezavidan položaj.
Iako je rat davno završio još uvijek postoji skupina ljudi koja želi izvući vlastitu korist iz njegove ostavštine služeći se raznim ucjenama.
Ali, također postoji mala skupina koja uopće nije upoznata sa stvarnim stanjem, skupina koja je ostala zarobljena u prostoru i vremenu 2. svjetskog rata.
Narednik Toshiro sa svojim vojnicima strogo poštuje sva pravila službe i sanja dan kada će njegova zemlja ostvariti pobjedu na bojnom polju.
Otriježnjenje je bilo bolno, nikada ne bih pomislio da će jedan časopis kao Playboy otkriti pravu istinu prevarenim ljudima.
Očekivao sam da će Mister No pronaći način da prenese potrebne informacije i ukaže na opasnost od Mishime, ovako je ipak efektnije jer ispadne veći šok kada saznaš istinu iz koliko-toliko pouzdanog izvora nego iz usta čovjeka neprijateljske zemlje.
S obzirom na razvoj situacije, 2 čovjeka nekad suprotstavljenih strana su morala surađivati da pronađu spas i kazne krivce za svoje nevolje.
Možda upletanje indiosa nije najsretnije rješenje, ali svakako ima smisla jer su godinama držali logor na oku i sada su samo iskoristili najpogodniji trenutak za upad.
Toshiru je jako teško palo saznanje da njegova domovina više ne postoji u onom obliku po kojem mu je ostala u sjećanju.
Njegove probleme je Mister No pokušao usporediti sa svojima nakon svršetka rata. Bijeg od prošlosti je jedan od načina da ih se riješi, samo što ni svaki bijeg ne može biti isti.
Netko će jednostavno promijeniti podneblje i otići na mjesto gdje će se bolje prilagoditi, a netko će izabrati bijeg od sebe sama za sva vremena.
Toshirov potez me podsjeća na onaj Minamota iz Zagorove epizode Sjekira i sablja, za Japanca je sramota poraza preveliki uteg da ga nosi u ostatku svoga života.
Dobro što nakon toga priča nije privedena kraju jer bi tako ostali bez još jedne odlične scene.
Susret sa jaguarom, kada Mister No uspoređuje sebe, svoj život i opstanak u budućnosti sa situacijom te divlje životinje, je napravljen vrlo domišljato.
Iako ga nije bio prisiljen ubiti jaguar svejedno nije stigao daleko, borba za preživljavanje nema milosti prema slabijem.
''Deset starih konzervi mesa, toliko vrijedi tvoja koža, prijatelju moj... Koliko onda vrijedi moja koža?'' upita se Mister No nakon što sazna razloge eliminacije te životinje, kao da želi potvrditi grubu činjenicu kako svaki život ima svoju cijenu.
I ova priča kada se sve zbroji ima svoju cijenu, a ona je vrlo visoka kao što to inače priliči proizvodima vrhunske kvalitete.
Da je ovo crtao Diso vjerujem kako bi i vizualni dojam bio na vrhunskoj razini.
Di Vittovi takvo nešto ne mogu priuštiti, iako su ovdje stvarno izvukli ono najbolje iz sebe.
Zbog same kvalitete priče i prikaza amazonske prašume, na koje nemam nikakvih zamjerki, braći ću dati ocjenu više, bez obzira na određene probleme sa likom Mister Noa.
Prva naslovnica odlična, druga vrlo dobra, a kako je treća osjetno slabija recimo da bi ukupna ocjena za sve 3 bila ona srednja.

Važno da japanski moral ne uskraćuje uživanje u američkom ženskom mesu.




Zaduzio si sve ljubitelje pilota.Hvala majstore
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 15/11/2017 : 01:10:14  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Etrurski demon


Etrurski demon je jedna od onih priča sa odličnim uspomenama iz vremena Dnevnika, to često može imati posebnu vrijednost kada se puno godina kasnije ponovo susrećeš sa takvim epizodama.
Iako sada dojmovi nisu na nekadašnjoj razini, oni su još uvijek dovoljno visoki da bih ovaj uradak svrstao odmah iza onih najboljih na serijalu.
Sviđa mi se što nije u pitanju klasična ratna priča kao što je bila Mister No ide u rat, već je tu dodano drugačijih elemenata koji su dobro isprepleteni sa ratnim događanjima.
Mislim da nije potrebno previše zabrazditi u same akcije na bojištima, kada je moguće ubaciti stvari koje će usmjeriti radnju na drugi, možda i prikladniji kolosijek.
Guayaquil se ne razlikuje od mnogih drugih južnoameričkih gradova što se tiče broja lopova i prevaranata, ali tu se nalazi etnološki muzej koji će pobuditi zanimanje jednoj staroj poznanici.
Svako malo vidimo Patriciju Rowland, ovo joj je već 5. pojavljivanje od čega su čak 3 u zadnjih 35 brojeva redovne serije.
Naravno, gdje je ona prisutna tu se uvijek nekako nađe i Mister No, namjerno ili slučajno, iako ovoga puta taj susret nije zapamtio po dobrome.
Ekvadorski prevaranti ne dopuštaju da netko ometa njihovu trgovinu, pogotovo kada se radi o strancu, tada ne sijevaju samo šake već i noževi, a ni grupni osvetnički napadi nisu strani pojam.
Da nije bilo Patricije tko zna kako bi Mister No prošao, a ovako je dobio priliku da udovolji njezinoj znatiželji kada mu je već pobjegla riječ koju nije očekivala.
Kakve veze ima keramika bukero sa pilotovom ratnom prošlošću? Itekako ima jer je za vrijeme jedne pauze od bojišnice bio na području nekadašnje Etrurije gdje se proizvodila ta vrsta keramike.
Tako smo dobili još jednu avanturu iz Italije nakon epizode Mafija ne prašta, potpuno drugačiju i ne toliko kvalitetnu, a opet zanimljivu na svoj način.
Iako bi glavna radnja mogla funkcionirati i bez napadačke akcije na njemačku liniju Gustav, Nolitta je osim nekih povijesnih činjenica njome htio pokazati zbližavanje Mister Noa i satnika Stafforda.
Iz uvodnog dijela prije akcije treba izdvojiti njegov sukob sa živčanim narednikom i način na koji su izbjegnuti problemi sa vojnom policijom.
Svi očekuju jedno a dogodi se nešto sasvim drugo, maštovito rješenje gdje je jedna banalna situacija okrenuta u još banalniji smjer.
Prijateljstvo sa satnikom Staffordom donosi određene privilegije, a između ostalog i druženje sa Claudijom, pogotovo ako si sportski fan.
Međutim, stvari nisu tako ugodne kakvima se čine. U ono malo scena u kojima je Claudia prisutna teško je pogoditi njezinu pravu ulogu, jedino je slika njezinog brata na stolu dala naslutiti da će taj lik imati važnost u kasnijoj fazi, direktno ili indirektno.
Radnja dobiva novi zaokret kada se Stafford odluči ubaciti u projekt koji nije u skladu sa zakonom.
Rat će jednom završiti i treba misliti na svoju budućnost nakon povratka u domovinu, na preživljavanje i prilagodbu u civiliziranom društvu, što će biti još jedna vrsta rata za svakog pojedinca osobno.
Bijedna vojnička plaća nije dovoljna da se nešto uštedi za buduće dane, postoji puno brži put da se dođe do cilja a trenutna lokacija je idealna za ostvarenje planova.
Naravno da Mister No neće prihvatiti ilegalnu ponudu, iako je jasno da će na neki način biti upetljan sa problematikom koja će proizaći iz toga.
A prvi problemi su krenuli odmah nakon ugovaranja detalja o provedbi projekta.
Brutalna ubojstva pljačkaša grobnica uz lik božanstva iz etrurske mitologije daju priči dozu mistike i jeze u isto vrijeme.
Tko se to usprotivio ilegalnim iskapanjima; netko tko se bavi istim poslom i ne trpi konkurenciju, ili možda protivnik vođen dubljim razlozima od obične materijalne koristi?
Čovjek se još može natjerati da ostane po strani dok stradavaju njemu nepoznati ljudi, a kada žrtve postanu poznanici i prijatelji onda se situacija mijenja.
Djelomično zbog grižnje savjesti što je Martinezu prepustio posao koji je najprije ponuđen njemu, a djelomično zbog želje za osvetom, Mister No više nije mogao stajati po strani dok zločinac operira područjem.
Bila je potrebna samo mala doza sreće kako bi iskrsnuo prvi trag. Jako mi se sviđa ideja nacističkog bunkera povezanog sa bibliotekom, baš ostavlja poseban ugođaj u pričama koje su obavijene nekakvom tajnom.
Teško je reći kakav točno je bio odnos grofa Sinisbaldija sa satnikom Mahlerom, meni je ostao dojam da nešto skriva, vjerojatno pravi identitet njegovog pomagača.
Zanimljivo na koji način je otkriven misterij Svete Šume i Baukovih usta, rješenje je bilo puno bliže nego što bi čovjek očekivao.
Sveta šuma sa svojim kamenim kipovima je najidealnija moguća lokacija za rasplet, a scene koje su se tamo odigrale ne zaboravljaju se tek tako.
Koliko god bio iznenađujuć identitet pomagača ubojice, kada se malo bolje razmisli to je jedino logično rješenje.
Ne možeš baš podmetnuti potpuno nepoznatog lika jer to ne bi imalo smisla, a ovako ipak ima jer je dobro poznato na što su sve pojedinci spremni kada prevladaju osjećaji prema drugoj osobi.
Veliko je pitanje koliko tu ima pravih osjećaja i želje da se zaštite drevna bogatstva etrurske civilizacije, a u kojoj mjeri se radi o vođenju privatnog rata u situaciji kada se ne možeš drugačije suprotstaviti svome neprijatelju.
O čemu god se radilo ostaje činjenica kako na kraju nije bilo pobjednika, svaka strana je mislila da djeluje onako kako je najispravnije i svaka od njih je doživjela poraz.
Čak i Mister No, jedini preživjeli u toj priči, je osjetio gorčinu vlastitog poraza, koji mu je pokazao kako čovjek može biti slijep kada staviš onu masku koju želi vidjeti.
Crtež Disa odličan, a ove priče iz prošlosti po pravilu ga posebno motiviraju, pa zato vodi računa o detaljima koje bi možda zanemario u drugačijim okolnostima.
Prva i treća naslovnica vrlo dobre, dok je druga nešto slabija od njih.

Nikad nije bila laka pa neće ni sada, tko bi htio ženu koja brzo pada.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

wolf
Advanced Member

4577 Posts

Member since 05/08/2003

Posted - 15/11/2017 : 01:45:45  Show Profile Show Extended Profile  Send wolf a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Dr. Zistis

quote:
Originally posted by DODSFERD

Posljednji samuraj


Kako mi kod Zagora jednostavno ne odgovaraju priče sa Japancima, očekivao sam da će tako biti i ovdje.
Međutim, ovo se po mnogo čemu razlikuje od dosadnih samuraja s kojima se sretao Duh sa sjekirom, a da ne govorim o tome kako su same postavke na ozbiljnijoj razini.
Daleko od toga da Posljednji samuraj nema ni trunku humora i da se svodi samo na ozbiljnost. Stvar je u tome da se iz svega ovoga mogu izvući pouke, koliko zbog oslonca na neke događaje iz stvarnosti, toliko zbog ljudskih postupaka kada se nađu u određenim situacijama.
Priča na jedan način pokazuje svu besmislenost rata i borbe za razne (a često i lažne) ideale, dok s druge strane šalje upozorenje kako se prave opasnosti kriju puno bliže nego što mislimo, ponekad i u nama samima.
Vidimo koliko gorko može biti razočaranje zbog dugogodišnjeg života u zabludi, i koliko je teško nakon toga prihvatiti stvarnost onakvu kakva ona zaista jest, grubu, okrutnu, bez ikakvog uljepšavanja.
Vjerojatno i onaj tko nikada nije okusio sve nedaće rata može iz vlastitog iskustva izvući nešto što će biti vrlo lako usporedivo sa mnogim stvarima koje su opisane u stripu dvojca Nolitta/Capone.
Ne znam koliki je utjecaj Caponea u nastanku ove pustolovine, a kada bih se vodio svojim instinktima rekao bih kako je u pitanju uradak sa klasičnim elementima Nolittinog stvaralaštva.
To je vidljivo od samoga početka pa do zadnje stranice; kada glavna radnja doživi svoj rasplet tu ne slijedi kraj već vidimo još kratki dodatak koji nema veze sa prijašnjom radnjom, ali koji također može poslužiti da potakne čovjeka na razmišljanje o svojoj svakodnevici, sadašnjosti, budućnosti...
Zato mislim da je Nolitta vodio glavnu riječ, bez obzira da li se radi o kreiranju ideje ili davanju potrebnih smjernica za nastanak iste.
Malo humora nikada ne škodi, pogotovo kada je zastupljen na uvodnim stranicama gdje još nije došlo do nikakvog zapleta.
Barem imamo priliku vidjeti rijedak slučaj kada Kruger nadmaši Mister Noa u osvajanju ženske naklonosti.
Ispočetka mi je bilo žao što je Kruger brzo nestao i nije mu namijenjena veća uloga, ali kasnije se ispostavilo da je radnja odlično funkcionirala bez njega.
Tu prije svega mislim na kasnija događanja u logoru, Krugerova prisutnost bi ondje samo smetala jer bi kočila odnos Mister Noa i narednika Toshira, a vjerojatno bi izlaz iz teške situacije bio jednostavniji od ponuđenog.
Kada krene loše onda nikako da stane; nevolje sa ženom koja ne razumije niti jedan jezik osim njemačkog, pa zatim nevolje sa ljubomornim zaručnikom, i na kraju nevolje sa skupinom japanskih turista.
I što onda pomisliti kada nakon buđenja u svojoj kući ugledaš petoricu Japanaca osim da se nastavlja nevolja od večer ranije.
Kao što Mister No kaže, možda su u pravu oni koji kažu da svi Japanci isto izgledaju.
To je i meni predstavljalo problem u nastavku priče, jedino je Mishima bio lako prepoznatljiv zbog svoje karakteristične ''frizure'', dok su mi njegovi kompanjoni bili prilično slični pa se nisam ni trudio pohvatati tko se kako zove.
Njihov pokušaj prevare je bio očit, iz aviona se vidjelo da oni sa geologijom imaju veze isto kao kokoš sa šarenim jajima.
Međutim, takve stvari su postale sporedne na ovom serijalu, puno važnije je ono što će kasnije izaći na vidjelo i motiv koji pokreće pilotove klijente.
Drugo pojavljivanje kapetana Antonija Vege, stari riječni vuk je mirovao još od epizode Rio Negro i bilo je vrijeme da se vrati.
Njegova uloga je identična onoj prijašnjoj; odvesti brodom putnike dokle god to rijeka dozvoljava, a zatim usidren čekati na njihov odlazak i povratak kopnenim putem.
Još jedna sličnost sa Rio Negrom je susret Mister Noa i kajmana u riječnoj vodi.
Svejedno se ne može reći da se radi o kopiranju, i to zbog nekoliko stvari; u prvom slučaju je taj susret završio pravom borbom između čovjeka i zvijeri dok sada do toga ipak nije došlo, a niti razlozi zbog kojih je pilot završio u vodi nikako nisu isti.
Upravo taj razlog skakanja u vodu je otkrio neke detalje o jednom od japanskih klijenata.
Noćne more, mjesečarenje i prisustvo čudnovatih ožiljaka na grudima su pokazali kako Akira ima takvu prošlost koju bi radije sakrio nego govorio o njoj.
Već na brodu je počeo izlaziti na vidjelo autoritet kojeg posjeduje Mishima u odnosu na ostatak njegove ekspedicije, a to se još više pojačalo na početku kopnenog dijela puta.
Jedna bezazlena nespretnost Akire, kada se spotakne o korijen i padne, je izazvala burniju reakciju nego što bi se moglo očekivati.
Mishima se postavio kao nadređeni na projektu gdje ga svi moraju slušati, a to je bio prilično jasan znak o kakvoj skupini se radi.
Ako to nije bilo dovoljno ubrzo je došla situacija koja je potvrdila sumnje; za vrijeme napada indiosa Japanci su pokazali kako im taktički način borbe nije nimalo nepoznat pojam.
Pronalazak aviona usred prašume je potpuno rasvijetlio sve nepoznanice u vezi ekspedicije, a Mister Noa gurnuo u vrlo nezavidan položaj.
Iako je rat davno završio još uvijek postoji skupina ljudi koja želi izvući vlastitu korist iz njegove ostavštine služeći se raznim ucjenama.
Ali, također postoji mala skupina koja uopće nije upoznata sa stvarnim stanjem, skupina koja je ostala zarobljena u prostoru i vremenu 2. svjetskog rata.
Narednik Toshiro sa svojim vojnicima strogo poštuje sva pravila službe i sanja dan kada će njegova zemlja ostvariti pobjedu na bojnom polju.
Otriježnjenje je bilo bolno, nikada ne bih pomislio da će jedan časopis kao Playboy otkriti pravu istinu prevarenim ljudima.
Očekivao sam da će Mister No pronaći način da prenese potrebne informacije i ukaže na opasnost od Mishime, ovako je ipak efektnije jer ispadne veći šok kada saznaš istinu iz koliko-toliko pouzdanog izvora nego iz usta čovjeka neprijateljske zemlje.
S obzirom na razvoj situacije, 2 čovjeka nekad suprotstavljenih strana su morala surađivati da pronađu spas i kazne krivce za svoje nevolje.
Možda upletanje indiosa nije najsretnije rješenje, ali svakako ima smisla jer su godinama držali logor na oku i sada su samo iskoristili najpogodniji trenutak za upad.
Toshiru je jako teško palo saznanje da njegova domovina više ne postoji u onom obliku po kojem mu je ostala u sjećanju.
Njegove probleme je Mister No pokušao usporediti sa svojima nakon svršetka rata. Bijeg od prošlosti je jedan od načina da ih se riješi, samo što ni svaki bijeg ne može biti isti.
Netko će jednostavno promijeniti podneblje i otići na mjesto gdje će se bolje prilagoditi, a netko će izabrati bijeg od sebe sama za sva vremena.
Toshirov potez me podsjeća na onaj Minamota iz Zagorove epizode Sjekira i sablja, za Japanca je sramota poraza preveliki uteg da ga nosi u ostatku svoga života.
Dobro što nakon toga priča nije privedena kraju jer bi tako ostali bez još jedne odlične scene.
Susret sa jaguarom, kada Mister No uspoređuje sebe, svoj život i opstanak u budućnosti sa situacijom te divlje životinje, je napravljen vrlo domišljato.
Iako ga nije bio prisiljen ubiti jaguar svejedno nije stigao daleko, borba za preživljavanje nema milosti prema slabijem.
''Deset starih konzervi mesa, toliko vrijedi tvoja koža, prijatelju moj... Koliko onda vrijedi moja koža?'' upita se Mister No nakon što sazna razloge eliminacije te životinje, kao da želi potvrditi grubu činjenicu kako svaki život ima svoju cijenu.
I ova priča kada se sve zbroji ima svoju cijenu, a ona je vrlo visoka kao što to inače priliči proizvodima vrhunske kvalitete.
Da je ovo crtao Diso vjerujem kako bi i vizualni dojam bio na vrhunskoj razini.
Di Vittovi takvo nešto ne mogu priuštiti, iako su ovdje stvarno izvukli ono najbolje iz sebe.
Zbog same kvalitete priče i prikaza amazonske prašume, na koje nemam nikakvih zamjerki, braći ću dati ocjenu više, bez obzira na određene probleme sa likom Mister Noa.
Prva naslovnica odlična, druga vrlo dobra, a kako je treća osjetno slabija recimo da bi ukupna ocjena za sve 3 bila ona srednja.

Važno da japanski moral ne uskraćuje uživanje u američkom ženskom mesu.




Zaduzio si sve ljubitelje pilota.Hvala majstore



Ovako i ISIL-ovci krišom gledaju golotinju
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 15/11/2017 : 10:15:23  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Najkrvaviji je ovaj koji kaže da ni svoju ženu nije vidio tako golu... pa gdje si dovraga gledao sve te godine braka.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 15/11/2017 : 12:41:53  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Vjerojatno jest bila neka potpuno gola, ali to ne mijenja puno na stvari jer kod vlastite žene moraš poznavati svaki djelić tijela.
Jedino ako ima toliko loše tijelo pa te ni ne zanima kako izgleda gola, ili su možda ljudi 40-ih godina prošlog stoljeća sve radili u mraku pa nisu ništa vidjeli.
Ona plavuša u zadnjem kadru ista Marilyn Monroe, samo da ima malo veće sise.

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 15/11/2017 : 13:36:37  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by wolf

Ovako i ISIL-ovci krišom gledaju golotinju


He he he, navodno su na bin Ladnovom kompjuteru pronasli veliku zbirku pornjaka. A on tako cist i vjeran.


Drukcije u vezi ovih Japanaca sa slike ... pa da, tada (u to doba) su se kod nekih krevetne aktivnosti uistinu događale samo u mraku i pokriveni krevetninom. Tako ovo na slici i nije toliko cudno.


Drukcije u vezi "Etrurskog demona", istina, ovu pricu sam volio kada je izasla, a volim je i dan danas. Tada (bio sam u OS) sam mislim da prvi put cuo za liniju Gustav, pa neka jos netko rece da stripovi nisu obrazovni. Plus tu imamo Patriciju u Disovoj izvedbi i pohotnog Jerryja, WW2, makljaza na frontu, malo "mistike" ... pa kud ces bolje.




Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

wolf
Advanced Member

4577 Posts

Member since 05/08/2003

Posted - 15/11/2017 : 13:42:43  Show Profile Show Extended Profile  Send wolf a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Vlladimir

Jesi gledao Lepotu poroka?
Tamo ne da Mima Karadzic krecha Miru Furlan obucenu, u spavacici, nego joj jos i maramicu preko lica stavlja.

Ko zna kako je bilo u japanu. Mozda su i perjane jakne bile u opticaju.




He-he, baš sam to htio spomenuti. I još on u onoj košulji i pletenim čarapama...
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 15/11/2017 : 13:43:38  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Heh, a sa druge strane su u Japanu snimljeni filmovi poput Ai no korîda (Carstvo cula ilitiga In the Realm of the Senses). ;) :DD



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

wolf
Advanced Member

4577 Posts

Member since 05/08/2003

Posted - 15/11/2017 : 13:44:45  Show Profile Show Extended Profile  Send wolf a Private Message  Reply with Quote
Očito su nakon '45 malo i evoluirali po tom pitanju
Go to Top of Page
Page: of 275 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.62 seconds. Snitz Forums 2000